Vladek Spieglman, poljski Židov, je jedan od malobrojnih preživjelih iz pakla Auschwitza. Njegov sin Art, autor stripa, ga redovito posjećuje nastojeći od oca saznati više o njegovom životu tijekom II svj. rata i sudbini svoje obitelji…

• Strip je izašao u Srbiji 2002. godine u izdanju B92 izdavačke kuće, a nedavno se pojavio i u slovenskom prijevodu. Ja osobno smatram da je engleska verzija najsretnije rješenje zbog toga što je na tom jeziku i izvorno napisana i što u njoj Vladek govori iskrivljenom verzijom engleskog jezika koji sadrži tragove ostalih jezika kojim se ovaj služio u prošlosti (jidish, njemački, poljski…) te što je sam engleski jezik korišten u stripu dovoljno jednostavan da bi bio razumljiv prosječnom govorniku…

Ne sjećam se kad sam i od koga prvi put čuo za Mausa, ali siguran sam da je to bilo na Forumu na stripovi.com. Ne znam točno ni što me to posebno nagnalo da ga kupim i pročitam, ali zato znam da sam jako sretan što igrom slučaja nisam dopustio da mi ovako fantastično djelo promakne… Maus je koncipiran tako da je autor stripa jedan od glavnih likova te ujedno i narator. Pratimo njegov komunikaciju s ocem koji mu priča svoja sjećanja o vlastitim doživljajima tijekom Holokausta koje nam autor prikazuje u dugim flashbackovima, paralelno vodeći te dvije radnje. Tako polako otkrivamo traumatične odnose škrtog i čangrizavog oca i frustriranog sina koji pokušava ponovo izgraditi nikad potpuno uspostavljeni odnos sa njim te strahovito potresno svjedočanstvo o užasima koji su se događali za vrijeme II svj. rata u okupiranoj Poljskoj.

Vladekova priča počinje sredinom tridesetih godina, dok je bio uspješni trgovac tkaninom u poljskoj provinciji, a nastavlja se preko njemačke okupacije Poljske, užasima "života" u Varšavskom getu te naposlijetku samim zatočeništvom u zloglasnom Auschwitzu. Vladekova priča obuhvaća velik broj likova, članova porodice, susjeda, prijatelja, supatnika i svih ostalih koji se u stripu pojavljuju i kako strip ide kraju redom umiru (samo što za razliku od ostalih stripova ovdje smrt nekog od likova zaista znači i smrt stvarne osobe…). Art uspijeva izvanredno artikulirati očeve reminiscencije, uspješno prenoseći izuzetno složenu priču u strip formu služeći se pritom nekim izvanrednim rješenjima, a korištenje antorpomorfnih likova je jedno od njih. Tako su Židovi prikazani kao miševi, Nijemci kao mačke, Poljaci kao svinje a Amerikanci kao psi. Tim izborom Spieglman nedvosmisleno aludira na Nazi propagandu koja je prikazivala Židove kao štakore, a samim tim se izbor mačaka kao personifikacije Nijemaca sam po sebi nameće, pošto je mačkama u prirodi da se često poigravaju sa svojim plijenom okrutno ga mučeći prije same smrti, dok opet s druge strane, psi su ti koji napadaju mačke. Idnetifikacija Poljaka sa svinjama ovdje na prvi pogled nameće negativan kontekst, no u stripu poljaci uglavnom nisu negativno karakterizirani, naprotiv više se radi ponovo o parafraziranju nacističke propagande, Vladek ih uglavnom opisuje kao suosjećajne i spremne pomoći, naravno uz određenu naknadu (koju sam Vladek čak i opravdava: "Ach, why would anyone be doing a favour and to risk their life for no return"). Snažan utjecaj ima i grub Speiglmanov crtež koji poput Campbellovog u "From Hell" izgleda na prvi pogled odbojno i neprivlačno, međutim ubrzo postaje jasno da se zapravo radi o izvanrednom radu koji savršeno paše uz depresivnu i mučnu atmosferu koja vlada u stripu.

Maus je jedan od rijetkih stripova koji se bavi Holokaustom, ako ne i jedini (bar ja nisam naišao na druge primjere). Vjerojatno je razlog tome i činjenica da ćete u mnogobrojnim komentarima i esejima o Mausu jako često naići na pitanje "Da li je strip dostojan medij za obrađivanje ovakvih tema". Odgovor je, naravno, "Da, naravno". Maus je najbolji primjer za to. Na kraju krajeva, dobio je i Pulitzerovu nagradu, i može se podičiti da je prvi (a vjerojatno i jedini) strip kojem je to uspjelo. Međutim, kada govorimo o Mausu kao o stripu koji govori o Holokaustu to baš i nije potpuno precizno. To je strip koji govorio I o Holokaustu, kao i o odnosu autora sa svojim ocem što je, po meni, puno bitniji i kompleksniji aspekt ovog djela. Vjerujem da je upravo pomirenje sa ocem te pokušaj da se ponovo stvore prekinute veze između oca i sina pravi razlog nastanka ove priče i njena prava bit. Art nosi u sebi golemi osjećaj krivice koji je godinama gomilao u sebi, krivice što nije bio dio Holokausta, krivice što je preživio a njegov stariji "ghost" brat Richeau nije, krivice zbog komercijalne eksploatacije teme holokausta (sjajna sekvenca u kojoj je sam autor - ovaj put je vidljivo da se radi o čovjeku koji nosi masku s likom miša! - prikazan kako sjedi na gomili mrtvih miševa), ali osim krivice tu su i strahovito oprečni osjećaji prema ocu koji "gotovo da je personifikacija nacističke propagande o škrtom starom Židovu" kojeg krivi za samoubojstvo majke Anje (pogotovo u momentu u kojem otkriva kako je otac uništio njene dnevnike), te za sebičnost i škrtost, kao i odnos prema Maloj, svojoj drugoj ženi. Strahovita spoznaja se krije pri kraju stripa kad postaje jasno da Vladek nije izvukao nikakve pouke iz svog strašnog životnog iskustva te da je i on sam u biti rasist. Ipak, uz sve te objektivne mane, i čitatelj i sam autor teško mogu zamjeriti jadnom starcu ( čija nas pak rezigniranost začuđuje dok hladno i s distancom opisuje događaje kroz koje je prošao, pa čak i one najstrašnije i najemotivnije u kojima teško da možete zadržati suze) koji polako umire.

O Mausu bi se još dalo nadugo i naširoko pričati, ali iskreno, niti se ja osjećam dovoljno kompetentnim za neke dublje analize niti smatram da su one i potrebne na ovom mjestu, pošto postoji dovoljno literature koju su napisale neke mudrije i pametnije glave od moje. Moja osnovna namjera je bila da dam kratak osvrt na strip i da vas pokušam nagovoriti da ga pročitate. No ipak, da budem posve jasan, ukoliko zaista volite strip nemojte si dopustiti takav luksuz da ne pročitate jedan od njegovih vrhunaca, Art Spieglmanovog Mausa.