On je BOG! On je Nordijsko božanstvo groma! On je besmrtnik, gospodar oluje i munje i nositelj začaranog uru malja - Mjolnira! On je najmoćniji ratnik svih mitologija! On je vladar Nordijskih bogova! On je sin svemoćnog Odina! On je kralj legendarnog Asgarda! On je moćni Tor!

U samo praskozorje vremena postojao je Ginungagap - zjapeći bezdan, okružen vječnim sumrakom - kažu nordijska predanja. Sjeverno od bezdana nalazila se je smrznuta, utonula u ledene magle, zemlja Nifleheim, od kuda je izvirao nepresušni izvor Hvergelhir. Južno od zjapeće praznine nalazila se je plamena zemlja - vreli Muspelheim. Kada je vatra s juga srela led sjevera, u Ginungagapu je nastalo ledeno more, i tu, gdje je slana voda sjevera nalijetala na vrući vjetar s juga, rođen je prvi Ledeni div - Imir. Iz stijene je, tokom tri dana izrastao i prvi bog - Buri. Njegov sin Bor, imao je sa divovom kćerkom tri sina : Odina, Vilija i Vea. Borovi sinovi ubiše Imira i od njegova tijela napraviše u Ginungagapu Midgard (Zemlju). Od Imirove krvi stvoriše oceane, od kosti zemlju, zuba - litice, a od kose stabla i biljke. Njegova lobanja natkrila je Zemlju stvorivši nebo, a od mozga nastali su oblaci. Pohvatali su i iskre koje su bježale iz paklenog Muspelheima, pa ih, kao zvijezde, rasuli po nebu. Tad je Odin, od jasenovog i brijestovog drveta, napravio smrtne ljude i postavio ih na Miidgard ....

Skandinavska je mitologija odraz opore, subpolarne okoline u kojoj su živjeli očeličeni Norvežani. To je divlji svijet u kojem ljudi igraju sporednu ulogu i gdje prava drama počiva na sukobu između bogova i divova, sukobu u kojem su bogovi, čini se, neprekidno u nepovoljnijem položaju. Olujne i Ledene divove, koji prestavljaju dugu i okrutnu Skandinavsku zimu je, uostalom, nemoguće pobijediti. Čak i unutar utvrda samih bogova, Loki - bog prevare i vatre, jednako je nepouzdan i izdajnički, kao i sama vatra. Na kraju dolazi Ragnarok - sumrak bogova. To je konačna, odlučujuća bitka između bogova i njihovih neprijatelja. Uz bogove staju i heroji Valhale - ljudski ratnici koji su na Zemlji poginuli junačkom smrću. S druge strane su okrutni divovi i razni monstrumi koje predvodi odmetnuti Loki. Bogovi padaju jedan za drugim, iako i monstrumi, divovi, pa i Loki također umiru. U toj borbi Zemlja i svemir nestaju. Sunce i Mjesec progutat će vukovi, koji su ih progonili od stvaranja. Zemlju zahvaća vatra i razara ju u općem uništenju, a život i ljudski rod su zbrisani u toj velikoj bitci, gotovo kao neznačajna, usputna stvar. To je dramatski trebao biti kraj - ali nije. Druga generacija bogova nekako uspijeva preživjeti, nastaju drugo Sunce i Mjesec i izranja nova Zemlja na kojoj se pojavljuju novi ljudi i sve kreće ispočetka. U 9. stoljeću Europu su poharali Skandinavskim ledom i olujama isklesani Vikinzi. Priče o tim vještim pomorcima, neustrašivim i iznimno surovim barbarskim ratnicima, proširili su osjećaj straha preko cijelog kontinenta. Neke od priča su sa sobom donjeli i sami Vikinzi. Priče o svemoćnom bogu Odinu i njegovom sinu Toru. Paganska vjera koja je vrlo dobro udovoljavala Vikinškom načinu života, koji se je vrtio oko divljih uzoraka vremena i nebrojenih sukoba. Njihovo iskustvo divljeg svijeta u kojem kraljevstvu su konstantne namještaljke, ratovi i uništenje, sa pozadinom od olujnih mora i dugih, oštrih zima, daju mračnu nijansu njihovoj slici kraljevstva bogova. Sukob je ponavljajuća tema Nordijskih mitova, jer je sukob nužan za stare Nordijce. Njihovo vjerovanje kaže da u Valhalu (Raj) idu samo najveći i najzaslužniji ratnici.

Tor (Tor - Švetska, Norveška, Danska; Thor - Engleska; ?or - Island; Donner ili Donar - Njemačka; Torum - Finska) - je, u Germanskoj i Nordijskoj mitologiji, ratnički Bog groma, munje i snage, i sin vrhovnog božanstva - Odina. Za obične Skandinavce tokom Vikinškog doba, najvoljenije božanstvo je bio, nitko drugi nego - Tor. Obično je prikazivan kao visoki i moćni čovjek riđe kose i brade sa munjama u oćima. Uprkos njegovoj divljoj pojavi, bio je vrlo popularan kao zaštitnik i bogova i ljudi protiv sila zla. U popularnosti je nadmašivao čak i svog oca Odina, jer, za razliku od njega, nije zahtjevao ljudska žrtvovanja. Dok je Odin bio Bog moćnih i aristokracije, Tor je bio Bog običnih ljudi i obitelji. Tor je bio taj koji bi prognao hladnoću i dozvao nježan vjetar i toplu proljetnu kišu, da oslobodi zemlju ledenog pokrova. Bio je pravi heroj Skandinavaca, koji bi, pateći pod ugrizima teških zima, prizivali ga da savlada snage Olujnih i Ledenih divova - stvorova odgovornih za problematične hladnoće. Nordijci su vjerovali da tokom grmljavinskih oluja, grmljavinu uzrokuje Torova kočija koju vuku njegovi mistični ovnovi, a munje sjevaju svaki put kada bi bacio svoj začarani malj - Mjolnir. Tor je bio dobroćudan, ali i nemaran bog, uvijek spreman na avanturu i za iskušavanje svoje velike snage, a pogotovo za uživanje u svom omiljenom sportu - ubijanju divova. O njegovoj popularnosti svjedoći i da se četvrti dan u tjednu, još uvijek u sjevernim zemljama zove Torovim danom (Torsdag u Švetskoj, Thursday Engleska, Donnerstag Njemačka), po ovom moćnom Bogu.

Stoga, uopće, ne iznenađuje zašto su Stan Lee i Jack Kirby prestavili baš tog boga u novonastalom Marvelovom Univerzumu početkom 1960-tih godina. Kreativni dvojac je već stvorio kostimirane super tinejđere, ogromne nasilnike, nacionalne junake i polubogove. Njihov slijedeći, logični korak je bio prestavljanje i samog boga u njihovom rastućem asamblu superheroja. " Govorio sam sa Jackom" (Kirbyem), prisjeća se Stan Lee, " i rekao mu : «A što može biti slijedeće nego Bog!» Jack je bio fasciniran idejom mitološkog božanstva kao vrhunskog super junaka i sa mogućnošću kombiniranja tog koncepta sa likovima današnjice!" Uvažavajući da to Nordijsko božanstvo već posjeduje nevjerojatnu moć, reputaciju u borbi protiv zla i neobično oružje - u svakom slučaju, Tor je bio spreman za nastup u Marvelu davno prije nego što su ga Lee i Kirby doveli.

Tjeskobna i opasna vremena uzrokuju pojavu priča i mitova o čudesnim junacima koji su veći od samoga izazova. Kako je nacistička Njemačka 1938. godine započela svoju borbu za moć u Europi, Američke strip kompanije pokreću, ono što se može smatrati, jednim od najranijih oblika uzvrata. Ultimativna prijetnja je iznjedrila ultimativne branitelje. Isto kao što su stari Skandinavci, kao odgovor na surove zime, stvorili svog branitelja - boga Tora, koji svojim maljem pobjeđuje prestavnike te zime, tako i prestavljanje J. Siegelovog i J. Shusterovog Supermana, prvog superheroja, pokrenulo čitav niz i drugih naci - tamanitelja. Timely Comics ( budući Atlas, pa Marvel Comics) odmah slijedi sa izdavanjem svojih nadljudskih heroja u borbi protiv nacističke prijetnje, kao što su Kapetan Amerika, Ljudska baklja i Namor podmorničar. Nakon završetka drugog svjetskog rata interes za te propagandne stripove naglo pada i Atlas Comics usmjerava svoju produkciju na vestern, romansu, horor i krimiće. Godine 1961., kreativni dvojac, pisac Stan Lee i crtač Jack Kirby, ponovo oživljavaju super heroje, a i zamrlu strip industriju, sa prestavljanjem Marvelovog novog stripa - 'Fantastične četvorke'. Nakon trenutnog i fenomenalnog uspijeha 'Fantastične četvorke' i 'Nevjerojatnog Hulka' 1962., Kirby i Lee su željeli ponovno uzbuditi Marvelove čitatelje uvođenjem novih junaka. Oni su već podigli super heroje na viši nivo sa takvim interesantnim i uvjerljivim likovima, kao što su Bruce Banner i Reed Richards; pa na koju bi stranu mogli poći odovuda? Odgovor je bio u Skandinavskim mitološkim Nebesima. Lee i Kirby su željeli nešto jedinstveno, još neviđeno. Inspiracija ih je, konačno, udarila poput groma, kada je Lee izabrao nositelja čarobnog malja, Boga groma - Tora!

Baziran na ideji urednika Stana Leeja, priču postanka napisao je njegov brat Larry Lieber, a nacrtao ga je, naravno, Jack Kirby. Da bi osmislio prikladan kostim za moćnog Tora, Kirby je istraživao priče koje okružuju tog Nordijskog boga i pronašao prikladan opis. "Njegov izgled izvrsno je pristajao njegovoj ulozi. Bio je ogroman, crvenobrad i crvenokos, obdaren velikim apetitom, brzo bi gubio strpljenje i bio malćice sporiji u shvaćanju, ali neizmjerno jak i neovisan." Kirby je iz mita preuzeo Torovu veličinu i snagu, vikinški šljem i dugu kosu, koju je prebojio u plavo i obrijao mu je bradu. Kirbyjev Torov kostim bio je, polu tradicionalni - polu superherojski, s kojim se ukazuje na njegovu pripadnost superherojima, ali i naglašava i ponešto privilegiraniji položaj među njima. Njegov položaj jasno je na samom vrhu Marvelove hijerarhije važnosti, jednak DCovom Supermanu. Ogrnut plaštom, automatski je postavljen u dostojanstveniji, kraljevski položaj, u odnosu na sve druge Marvelove junake, koji ga nisu imali. Drugi dominantni dio Torova kostima je njegov šljem sa velikim orlovim krilima. Orlovi su, uz gavrane i vukove, bili simboli svemoćnog Odina. I ne samo vizualno, Tor je drukčiji od drugih heroja Marvelovog Univerzuma. On bi, po svim značenjima, trebao biti živa preslika karakterizacije Nordijskih mitova." Najveća stvar u radu sa Bogom je biti doslovan u izrazu - Veći od života"- kaže Torov crtač Ron Frenz, "Moraš povući 'kameru' unazad i sami lik stvarno treba biti puno impozantniji nego obično, odnosno, sve treba biti puno moćnije i veličanstvenije nego obično." U bilo kojem broju "Thora" lako možeš vidjeti razliku između heroja i drugih likova - često je prikazan višlji i plećatiji i u doličnoj pozi - kako nalaže njegova kraljevska baština. Dakle, ogrnuvši ga u živopisni plašt, čizme i krilati šljem, Tor je debitirao u "Journey Into Mystery" # 83. u kolovozu 1962. godine, u stripu koji je prije objavljivao isključivo SF i horor priče. Njihova mješavina super herojstva i Nordijske mitologije pokazala se je uspješnom, ali, ipak, ne toliko uspješnom kao strip 'Fantastic Four'. Možda je i mogao biti da izvjesni prijatelj iz susjedstva, Spider-man, nije debitirao isti mjesec, zasjenjujući boga groma, ili, možda, kako je vjerovao Stan Lee - neimanje svog vlastitog naslova. To se je promjenilo 1966., kada je 'Journey into mystery' preimenovan u " The Mighty Thor " sa brojem # 126. Osim u ovom, sada vlastitom, mjesečnom stripu, Tor se je redovito pojavljivao i u stripu "Avengers", čiji je aktivni član od njihovog osnutka i na čiju inicijativu su, u stvari, i osnovani, kako bi se suprostavili bogu zla - Lokiju.

Kada je Tor bio predstavljen 1962. u stripu "Journey Into Mystery", odmah je bio uronjen među ostale Marvelove super heroje. Kao mnogi drugi likovi, njegov alter ego Dr. Donald Blake, je bio automatski postavljen u New York. Torovi prvi neprijatelji bili su kameni vanzemaljci koji su napali Norevešku, a drugom broju se sukobljava sa (a s kim drugim u to doba) - komunistima. Mitološki svijet iz kojeg potiče, u prvo vrijeme, bio je posve zanemaren. Čak i kada je uveden lik boga zla Lokija, njih dvojica se nisu sukobila na egzotičnim prostranstvima Asgardskih svjetova, nego u Menhattanskom metrou. Još jedan iz plejade Marvelovih super heroja, reći ćete. U stvari tako je i trebalo biti: Tor posjeduje super moći zato što je mitolološko biće, sve drugo je ovozemaljsko. Osnovna formula za Tora bila je jednostavna - vidjeti kako se abnormalni lik nosi sa normalnim okolišem.

Priča je, u stvari, poznata: kada zaprijeti opasnost, Donald Blake, mršavi i hromi liječnik, udari svojim kvrgavim štapom za hodanje u tlo i, uz udar groma, postaje besmrtni bog Tor, a onda, kada je pravda zadovoljena i pravedni spašeni, on se opet transformira u svoj pravi lik - lik smrtnoga Dr. Blakea. Ali... ako je Dr. Donald Blake pravi lik, tko je onda Tor? Kako odvojiti čitavu Nordijsku mitologiju od priče o ovom super heroju - Toru? Ako postoji jedan Skandinavski bog, zar ne postoje i ostali? Što je s njima? Jesu li i oni samo likovi u koje se pretvaraju smrtnici sa Zemlje kada naprave neki mistični čin? Postoji li, uopće, Tor ili je stvar u njegovom malju, Mjonliru, koji čarolijom osnaži Dr. Blakea, a onda ga ponovo vrati u prvobitni lik. To je, upravo, bila prvobitna ideja Stan Leea i Jack Kirbya, jer, kako se može vidjeti u stripu, bude li Tor 60 sekundi odvojen od svog malja, čarolija preobrazbe nestaje i Tor opet postaje slabašni Dr. Blake. Naravno, tako postavljena priča nije mogla dugo opstati. Kao prvo, to je koncepcija DC-ovog Kapetana Marvela (ili Captain Thunder kako se je zvao u početku) - dječak Billy Batson se, čarobnim udarom groma, transformira u besmrtnog heroja, sa mitološkim porijeklom moći. Kao drugo i najznačajnije, Nordijska mitologija je fascinantna priča, prepuna ratova, magije, demona, trolova, vilenjaka, divova, patuljaka i bogova. Marvelovi autori tome nikako nisu mogli odoljeti i ... umjesto smrtnog Dr. Blakea, Tor postaje stvarni lik. Serijal se sve više upleće u Asgardski panteon i Tor provodi dobar dio svog vremena u avanturama u tom mističnom ambijentu. Torove avanture postepeno su bile promjenjene od priča o super junaku čudnog izgleda u spektakularnu sagu. Kako je serijal napredovao, Lee i Kirby su ubacivali sve više elemenata iz Nordijske mitologije, pridodajući aromu fantazije. Čitatelji su učili o Asgardu, domu bogova, koji je sa Midgardom (Zemljom) povezan ledenim Duginim mostom; o Asgardiancima - rasi bogova; o čudovišnoj Midgardskoj zmiji - Jormungandu - koja obavija Zemlju i drži sva mora na okupu i razdvaja Zemlju od Jotunhema - zemlje Olujnih divova, i kojoj je predodređeno da ubije Tora za vrijeme Ragnaroka; o demonskom bogu-vuku Fernisu i divovskom međudimenzionalnom Jasenovom drvu Jgdrasilu, čije korijenje podupire i povezuje svih devet carstava Nordijskog mita. Priče o Asgardu, mjestu gdje žive bogovi, o carstvima trolova i divova u bizarnim oklopima, o Surturu i njegovim plamenim demonima i ledenim prostranstvima carstva mrtvih boginje smrti, Hele, i njihovim borbama za dominaciju, dok ogromni Vikinški jedrenjaci plove među zvijezdama. S vremenom prestavljeni su i drugi Teutonički bogovi Nordijskog panteona, uključujući vladara bogova i Torovog oca Odina, Lokija - Torovog zlog polubrata, hrabrog Baldera, Torovu zaručnicu lady Sif, čuvara zlatnih kapija Heimdala, Tira - boga rata, Hermoda - boga brzine, Valkire - Odinove skupljačice duša palih ratnika...i mnoge druge. Praktički, svaki aspekt mitološkog univerzuma prikljućen je serijalu. Dobro, možda, ipak, ne baš svaki, jer vrijeme kada je strip "The Mighty Thor" započeo sa izlaženjem je bilo vrijeme vrha moći omraženog Dr. F. Werthama i njegovog "Križarskog pohoda" protiv stripova, gdje on povezuje čitanje stripova sa mladenačkom delikvencijom, jer, po njemu, stripovi podupiru širenje kriminala, nasilja i seksualne izopačenosti >:p. Njegova paranoja je, naravno, našla plodno tlo u Američkom dobu "Lova na vještice", tj. dobu straha od komunizma, crnaca, vanzemaljaca i ... samih sebe, što je izrodilo zloglasni Comic Code. CC je značio zabranu prikazivanja seksa, droge, nekažnjenog zločina i sl. Naravno, u takvom vremenu, Nordijcima važni bogovi, kao što su Freja - božica seksa i požude ili homoseksualni Frej - bog plodnosti, koji je uvijek prestavljan sa velikim i istaknutim falusom, nisu imali što tražiti. Da bi ispunili praznine nastale izbacivanjem više likova iz Torove okoline, Marvelovi autori su stvorili nove, koji ne postoje u mitu, naprimjer "Trojicu ratnika" - Smionog Fandrala, Nepokolebljivog Hoguna i Opsežnog Volstagga ili Čarobnicu Amoru, koja je uprkos Comic Codu unijela dozu zabranjene seksualnosti u strip. Da bi približili čitateljstvu i upoznali ga sa djelovima Nordijskog mita, ali i da bi eliminirali stagnaciju Torovog razvoja lika, Marvel izdaje brojne priče o Asgardu, većinom na kraju Torovih epizoda. Osim priča o drugim bogovima, tu nalazimo i priče o mladom Toru, ali ne kao iskusnom ratniku, nego o naglom djetetu koje upoznaje čudesni mitološki svijet oko sebe, zajedno sa svojim polubratom Lokijem i budućom vjerenicom Sif. Torova popularnost sve je više rasla.

Može se slobodno reći da je strip `The Mighty Thor' u velikoj mjeri pridonjeo popularizaciji Nordijske mitologije u svijetu, mitologije koja je, u usporedbi sa Grčkom i Rimskom, bila gotovo nepoznata širokoj javnosti. Nordijski panteon je blijedio u usporedbi sa poznatijim Grčkim ili Rimskim bogovima. Zeus ili Atena imaju iza sebe stoljeća prepoznatljivosti kao izvrsni književni likovi u Odiseji ili Ilijadi, dok su Nordijski bogovi pali u mračni zakutak. Bilo kako bilo, pokazalo se je da prestavljanje Grčko-Rimskih likova u stripu ne mogu parirati uspjehu Tora. "Tor je dokazao da je jedan od najneobičnijih tvorevina u povijesti stripa - prvi uspješni pokušaj iskorištavanja postojanja mitologija na većoj skali, da bi se stvorilo.... superheroja. Torova popularnost nikad se nije ponovila kod ostalih heroja, baziranih na tradicionalnim ili legendarnim likovima." U samom Marvelu autori su više puta pokušavali ponoviti Torov uspijeh. Smatrali su da imaju uspješnu formulu - razrađeni svijet u kojem je Tor raskrčio put. Trebalo je samo u taj okoliš postaviti novi mitološki lik i uspijeh je tu! Pokrenut je strip o Veneri (Venus), Rimskoj božici koja je radila među smrtnicima kao reporter; zatim o Grčkom polubogu Herkulesu, kojeg su priključili Osvetnicima i izdali njegova tri samostalna i ne baš uspješna mini serijala. Bio je tu i mini serijal o Torovom drugu iz Asgarda, Hrabrom Balderu, bogu svjetla (Balder the Brave), pa i o Valkiri Brunhildi koja je bila članica supertima Defenders. Ali, uspjeh je izostao. Ništa nije moglo parirati popularnosti boga groma. Stan Lee je smatrao da baš to nepoznavanje Nordijske mitologije ima veliku ulogu u Torovoj popularnosti.

"Ljudi su već upoznali dosta bogova iz Grčke i Rimske mitologije, ali Nordijski bogovi još uvijek su bili nešto poput misterije." kaže Stan Lee -" I tako sam započeo istraživati ih i ubrzo došao do vrlo glamuroznog lika zvanog Tor. On je bio Bog groma i bio je vrlo moćan i nosio je ogroman čekič. Nikad prije nisam vidio heroja da koristi čekič. Drugi su imali pištolje, mačeve i koplja, ali čekič je bilo nešto posve drukčije." Lee je sugerirao da Tor ima tri značajne stvari koje bi se savršeno mogle uklopiti u Marvelov Univerzum. Prvo, Tor posjeduje mistične moći Boga groma - kontrolu vremena, s kojom bi se lako mogao uklopiti u stripovsku stvarnost; kao drugo, njegova snaga i sklonost fizičkom nasilju analogna je nemilosrdnim i moćnim zločincima poput Dr. Dooma ili Magneta; i treće, njegovo neobično oružje izdvojit će ga od ostalih heroja, dok će njemu poslužiti kao efektivni alat za istrebljenje zla, slično štitu Kapetana Amerike ili Spider-manov izbacivač mreže. Daljnji, neuobičajeni aspekat Torova lika pridodali su sami kreatori - Kirby i Lee. Uz impresivnu pojavnost tom liku pridodali su i interesantne uzorke dijaloga, mješavinu Bibliskog i Shakespearskog stila, nešto što nikada prije nije pokušano u stripu. "Volio sam pisati takve stvari"- izjavio je Lee -"Mrzim likove koji pričaju kao svi ostali." Tako naprimjer Lee koristi riječi kao: 'verily', 'thou', 'mayhaps' ili njegov česti bojni poklič, ispunjen ljutnjom i tvrdoglavošću - ' I say thee nay!'

Ono što je u strip točno prenešeno iz mitologije je da Tor nije, ono što bi mogli nazvati, brzim misliocem. Bog groma je prepun hrabrosti, časti i odlučnosti, ali mu manjka mudrosti i domišljatosti da izbjegne podle planove koje mu namještaju njegovi protivnici. Međutim, nedostatci likova ne umanjuju njihovu popularnost, ako ništa drugo, to pomaže likovima biti humanijima. Kada bi Tor bio savršeno, bez mana, biće, tko bi se mogao poistovjetiti s njim i pitanje je da li bi stekao toliku popularnost. Pisci, Stan Lee i Roy Thomas su uvijek rado razvijali smiješne i plitke strane Torova lika, koje su se znale naći i u Nordijskim mitovima. Inače, Roy Thomas je pisac koji je volio u strip pretakati priče skoro onakve kakve bi ih pronašao u mitovima. Lijep primjer takve priče je npr. epizoda iz Thora # 272, 'Jači od bogova', koju smo imali čast pročitati i u Stripoteci # 563. Tora možeš prevariti i nadmudriti, ali nitko nije vjerniji i uporniji kada dođe vrijeme bitke. Još jedna osobina je u Marvelovog Tora vjerno prenesena iz Nordijskih priča o Bogu groma - njegov mitološki, neusporedivi bijes! On je kontradiktoran Bog koji je oduvijek imao mistične moći, ali obično odabere da sve svoje probleme riješi svojim teškim maljem.

Kako bi jedan živi, dišući bog reagirao pri suočenju sa modernim društvom ljudskih smrtnika? Ne bi li ga njegova besmrtnost i prirodna superiornost automatski postavila iznad svih ostalih? U stripu, Tor se nikada ne postavlja kao "svetiji nego ti". Njegova izražena crta ljudskosti i jednostavna priroda mu to ne dopušta. Iako je svoju mladost proživio kao drski, bahati i svadljivi bog, po kazni svoga oca, godinama je i živio na Zemlji kao bogalj i smrtnik, bez sjećanja na svoje božansko porijeklo. Iako je Tor, odmah iza Odina, najmoćniji Asgardianac i prijestolonasljednik, on je i vjerni podanik i vojnik Vječnog carstva. Kako pisac Stan Lee objašnjava :"Torova moć dopušta bogu groma da djeluje na grandioznom, kozmičkom nivou, ipak, stare Nordijske priče, koje je Marvel adaptirao, nalažu da je on podređen jednoj većoj sili. Odin, praktički svemogući vladar legendarnih bogova je Torov otac, koji vlada željeznom šakom. Mnogi strip junaci su siročad, potaknuti da se bore protiv kriminala radi smrti svojih roditelja, pa Torov, ponešto nezgodan položaj pokornog sina, ga izdvaja od drugih." Oni nikad ne moraju brinuti, za razliku od Odinovog sina, o dužnosti prema Nebeskom carstvu ili o pozivu neke veće sile. Bog groma je rastrgan između odgovornosti zaštite Zemlje i ispunjavanja zadataka za svog oca u Asgardu. Često je znao dobiti naredbu o trenutnom povratku u Asgard, baš usred borbe s prijetnjom za Zemlju. Odin nikad nije pokazivao nikakvo zanimanje za komad blata zvan Midgrad, ni za smrtnike, a pogotovo nije odobravao Torov interes za njih. I sam Tor se je znao pitati zašto su mu Zemlja i ljudi toliko bliski, sve dok nije saznao za svoje porijeklo. Od svih likova u Marvelu, Tor ima najkompleksniji odnos sa svojim ocem. Kada se pogledaju Nordijski mitovi, ne može se u njima naći nikakvu vrstu ljubavi između oca i sina. Odin, sa sigurnošću, poštuje Tora kao značajnog i moćnog ratnika i nasljednika, ali njegova ljubav je proporcionalna Torovoj pokornosti. Iako strip nudi i povremene epizode topline, većina susreta između ova dva božanstva su ispunjeni samo frustracijom i jadom. Korijeni tih obiteljskih problema potjeću iz samih mitova i razlike u karakteru oca i sina. Sveotac Odin često je dokazivao da ima Lokijevski potencijal za zlobu. Tor je bio predvidljiv, a Odin prevrtljiv. Tor je pouzdan, a Odin podmukao. Te Torove osobine izgleda da su više odgovarale običnom puku u Skandinaviji tokom Vikinškog doba, dok je Odinova uloga ratnog huškača više bila atraktivna kraljevstvu i ratnicima. Odin je vrlo kompleksan lik. Kaže se da on ne utjelovljuje ratnički zanos - on ga pruža. On je, u stvari, radije iluzionist, nego šampion, radije organizator konflikta, nego njegov učesnik. Besputan i manipulativan. Kao vladar Asgarda i Nordijskih bogova, to je vrhovno božanstvo jedno od najmoćnijih osoba u Marvel Univerzumu. Stekao je reputaciju kao božanstva kojemu je teško za ugodit i pokazao se je kao lik koji nikome ne vjeruje, zagonetan, prevrtljiv i inatljiv. Često je znao sklapati mutne paktove, kao npr. sa Celestialsima, svemoćnim oklopljenim svemirskim bogovima, koji su došli suditi Zemlji, ili sa Zeusom i njegovim Grčkim bogovima protiv Eternalsa - besmrtnika sa Olimpije. Odin je zaslužan za osnivanje Elitnog koncila, čiji su članovi vrhovna božanstva ostalih mitologija, kao npr. Zeus sa Olimpa, Egipatski bog Oziris; Hindu trojstvo Višna, Brahma i Šiva ili vrhovni Bog Ju-Huang Kineskog Ta- loa, najvišeg od 36 nebesa. Znao je okupiti i ostale Nebeske očeve Kelta, Maja, Asteka, Slavena, Afrike, Japana, Vudu, Inka, Aboriđina, Perzije i Indijanaca, kada bi se nadvila opasnost po Univerzum (Thor # 300, 301, II # 61, Annual # 10). Odin posjeduje jedinstvenu magičnu moć zvanu - Odinmoć, koja mu daje brojne mogućnosti stvaranja i manipuliranja energijom, a najranjiviji je tjekom 'Odinsna', kada periodički pada u duboki san kako bi obnovio svoju moć. Većina tenzija, u mitu i u stripu proizlazi iz toga da je Tor odbio podnositi Odinove hireve. Bog groma je često bio uzrok i meta Sveočevog bijesa, jer je, npr., često morao birati između Odina i Asgarda i Zemlje. Niti progonstva iz Asgarda, niti česta lišavanja moći, božanskog i trona, niti Odinova objava da ga više ne smatra svojim sinom.... Ništa nije pomoglo. Tor je ostao vjeran svojoj opsesiji Midgardom. Na mnogo načina, ipak, Odin je bio taj koji je odgovoran za Torovu privrženost Zemlji. U stvari, prisutnost boga groma u modernom svijetu, došla je kao Odinova kazna Toru. Prvi alter-ego, smrtni Dr. Don Blake, bio mu je dodjeljen protiv njegove volje, na očevu naredbu.

Dakle, po Marvelu, tko su, u stvari, svi ti bogovi; i tko je Tor? Zašto je plavokos, a ne crvenokos, kako ga opisuju mitovi, i otkud ta njegova opsjednutost Zemljom? Priča kaže : U početku je postojao samo vreli Musphelheim, kojim je vladao demon Surtur, i ledeni Nifleheim, kojim je vladao Ledeni džin Imir. Nakon stvaranja Zemlje, u njenoj biosferi, oformljuje se prvi svjesni entitet - Demiurge (demi - narod + urge - pobuda). Iz Demiurgea, tog samog utjelovljenja zemljine biosfere, pred milione godina, rađaju se prva tjelesna bića - znana kao Stariji bogovi, koji se, ubrzo, okreću jedan protiv drugog, boreći se za moć. Među tim, Starijim bogovima, bili su i Y'garon, Set, Chthon, Belathaurzer, Gaea i dr. Sva ta božanstva, osim Gaeae (koja je znana i kao Majka Priroda ili Majka Zemlja), degeneriraju u demone. U želji da spriječi degeneraciju i svoju, sada demonsku, braću, starija boginja Gaea uljeva svoju životnu energiju u planetarnu biosferu. Iz te veze, nje i Demiurgea, rađa se novi bog, Atum - Žderač bogova. Atum započinje sa istrebljenjem demona-bogova, upijajući njihovu životnu silu. Sva ta upijena energija pretvara ga u Demigorgea - pomahnitalog i nezaustavljivog golijata, koji pobije sve te demone, osim nekolicine, poput Chtona ili Seta, koji uspjevaju pobjeći u druge dimenzije, gdje su iskotili razne demonske entitete. Taj rat između Atuma/Demigeorgea i podemonjenih bogova nije bio kratak. Među posljednjim, vodila se je bitka između Atuma i Seta. Set je sprovodio svoju volju na Zemlji kroz, tada najnaprednijom i najstrašnijom vrstom - dinosaurusima. Gaea je željela zaštititi sisavce, čije istrebljenje je naredio Set, od prastarih reptila i poziva Atuma/Demigorgea. Ta stoljećima vođena bitka rezultirala je uništenjem dinosaurusa i Setovim bijegom. Demigeorge, da bi ponovo postao uravnoteženi Atum, morao se je riješiti sve te apsorbirane energije Starijih bogova, i dijeli i ispušta većinu svoje esencije u bezbrojne plodne fragmente. To nije bilo dovoljno i Atum napušta Zemlju kako bi odriješio tu energiju.

Celestialci, rasa humanoidnih, preko 650 metara visokih i potpuno opklopljenih vanzemaljaca, koji posjeduju neizrecivu moć, posjetila je Zemlju četri puta i svaki put joj mjenjala pravac odvijanja povijesti. Prvi posjet desio se je otprilike pred milion godina kada su ti nebeski bogovi vršili eksperimente nad najrazvijenijim bićem zemlje - čovjekolikim majmunom. Testirajući razlolikost ljudskih gena stvaraju dvije podvrste ljudi - Eternalse i Deviante. Devianti su rasa strukturalno nestabilna, kojima se potomstvo značajno razlikuje od roditelja. Naselili su podzemlje i podmorje, sa Lemurijom kao glavnim kontinentom. Eternalsi (Vječna bića) su rasa besmrtnika, više bogovi nego ljudi. Nastanili su planinske vrhove. Glavna linija ljudske rase ostaje nepromjenjena, osim što su Celesialci tim prvobitnim ljudima ugradili neaktivni gen, koji će jednog dana omogućiti korisne mutacije. Nakon pojave homo sapiensa, fragmenti Atumove ispuštene, plodne energije, povezuju se i djeluju uzajamno sa kolektivnom psihičkom energijom ljudske rase. Iz te Atumove energije rađa se nova generacija bogova, ovaj put izgledom sličnijim ljudima ( među njima i Buri, Torov pradjed). Međutim, velika koncentracija energije zla također je ostala iza Atuma, koja se je ponovo okupila i zatim razdjelila stvorivši Thoga, Satanu, Mefista i druge, nove demone. Osim njih i nekolicina okota Starijih bogova je uspjela preživjeti Atumove napade i sada kada je on odsutan, oni izlaze iz svojih skrovišta, preuzimaju forme bogova koje su zamislili smrtnici i pokreću prve religije. Boginja Majka Zemlja, jedina preostala prestavnica prvih, Starijih bogova, znana pod raznim imenima u raznim mitovima, kao Gaea, Jord, Aditi (Hindu), Neith (Egipat), Hou-tu (Kina), Yo (Japan), Danu (Kelti), Erle (Slaveni), Nana (Afrika), Coaltilque (Meksiko) ..., sparila se je sa mnogim od te nove generacije bogova i postala majka većine zemaljskih bogova. Neki od tih bogova vodili su čovječanstvo u stvaranju civilizacija i drukčijih kultura, dok su mračni entiteti koristili ljude da postignu svoje demonske ciljeve i želje. Neki od tih bogova i demona su i Džebal Sag, Zukala, Hotath, Tigar-bog, Crom, Erlik i mnogi drugi.

Drugi posjet Celestialaca desio se je pred 25000 godina, kako bi provjerili rezultate prve posjete. Devianti odličuju da se odupru, smatrajući da njihova izopaćena znanost i tehnologija može zaustaviti svemirske bogove. Nisu bili u pravu. Celestialci uništavaju Devianski kontinent, Lemuriju, u mamutskoj kataklizmi koja je potresla cijelu Zemlju. Dolazi do pomicanja tektonskih ploča širom Zemlje što, među ostalim, uzrokuje destabilizaciju Atlantskog kontinenta, koji konačno biva uništen 16000 god.pr.n.e., kada kralj Kamuu otvara jame sa magmom pod gradom. Nakon potonuća Atlantide započinje Konanova Hiborejska era kada su bogovi, kao što su Mitra, Asura, Ištar, Bel, ili čak i Set iz svoje dimenzije potražili svoje štovatelje. Hiborejska era je trajala sve do Brončanog doba kada je, 8000 god.pr.n.e., došlo do nove kataklizme i kada nova geološka pomicanja ponovo restrukturiraju Zemlju u njen današnji izgled. Novi bogovi, rođeni od Hiborejskih, znani kao Titani, ili njihovi pandani u drugim panteonima bogova, iskoristili su novonastale prirodne granice i kulturološke razlike, da preotmu vjernike već poluzaboravljenim starim bogovima. Među najranijim bogovima, još aktivnim u posthiborejskom dobu, su Sumerski i Egipatski panteoni.

Nordijski prvi bog, Buri, imao je sina, Bora, koji je sa ženom-divom dobio tri sina - Odina, Vilija i Vea. Odin je, uz svoju ostalu djecu, imao i crvenokosog sina, boga groma - Tora. Oko 1600 god. p.r.ne, Egipatski bog Kronus zbacuje sa prijestola svog oca Ouranosa. Skriven od od svog oca Kronusa, Zeus uspjeva odrasti i osvojiti Olimp. U Asgardu, Odin i Vili i Ve zbacuju svog pretka, Imira, jednog od posljednjih Hiborejskih bogova. Oko 7 st.pr.n.e. Asgardu se dešava Ragnarok, kada skoro svi Nordijski bogovi, uključujući i Odina i Tora, bivaju ubijeni. U 4 godini pr.n.e. rođen je Isus i započinje sa svojom propovijedi o monoteističkoj religiji. Rimljani počinju sa progonom Kršćana i Zeus radi toga prekida svaki kontakt sa smrtnicima. Negdje u to vrijeme Odin uskrsava i stvara novi Asgard. Nekoliko religija zamjenjuje paganske obrede. Neke od njih su Krsćanstvo, Judizam i Islam, čiji vjernici štuju jednog, Abrahamovog Boga. Budizam i Hinduizam preživljavaju.

Tor je Bog groma, rođen pred dva milenija, kao sin vladara bogova Asgarda, Odina i Gaeae, Starije boginje Zemlje, u Nordijskoj mitologiji znane kao Jord. Odin je tražio da bude otac sina čija će moć poticati od Zemlje koliko i od Asgarda i radi toga je potražio za partnericu Gaeu. U Norveškoj Odin stvara pećinu, gdje Gaea i rađa Tora. Nekoliko mjeseci kasnije Odin ga odnosi u Asgard, gdje ulogu njegove majke preuzima Odinova žena, boginja braka Friga. Tek zadnjih godina Tor je saznao tko mu je prava majka (Thor # 300). Rastao je u Asgardu, odgajan za prijestolonasljednika Vječnog carstva i obučavan da postane najmoćniji ratnik Nordijskog panteona. Mladi Tor je rastao uz svog polubrata Lokija, koji je, u stvari, sin kralja divova Jotunheima, Laufeja, kojega je ovaj držao skrivenoga, jer ga se je sramio što mu sin nije div. Pri jednom napadu divova na Asgard, Odin ubija Laufeja. Kako je Loki bio sin kralja i imao normalnu veličinu, Odin ga odlučuje posvojiti. Loša ideja. Od djetinjstva Loki je bio ljubomoran na Torovu moć i popularnost i ta ljubomora je u njemu narasla u sveprožimajuću mržnju; i to ne samo prema Toru. Kada je Tor navršio osmu godinu života, Odin ga šalje u Nidalvelir, zemlju patuljaka, sa zahtjevom da mu patuljci Brokk i Eitri naprave tri dragocjene stvari. Jedna od njih je bio i malj, koga su patuljci iskovali iz mističnog Uru metala, čije su karakteristike neuništivost i podržavanje magije. Vješti kovači su iskovali jedno od najvrijednijeg i najmoćnijeg oružja znano čovjeku ili bogu - malj nazvan Mjolnir (onaj koji razbija). Odin mu pridodaje šest čarolija. Prva je da baš nitko, osim ako ga nije vrijedan, ne može podići taj malj. Do sada je to uspjelo samo nekolicini : Toru, Odinu, Beta Ray Billu, Dargu Kytou (Tor 26. st.), Air-walkeru (Galaktusov glasnik), Kapetanu Americi i DCovoj Wonder Woman. Druga čarolija uzrokuje da se malj uvijek mora vrati onome tko ga je bacio. Treća daje nosiocu moć da upravlja olujom ili munjama. Isto tako iz Mjolnira može ispaljivati razne forme mistične energije. Četvrta čarolija omogućuje malju otvaranje međudimenzionalnih prolaza. Npr. između Zemlje i Asgarda. Peta omogućava putovanje kroz vrijeme, dok je šesta čarolija preobrazbe, koja Tora pretvara u smrtnog doktora Blakea i obrnuto; ili ako bi malj bio 60 sekundi van Torovog doticaja, preobrazba bi se sama desila. Odin, tada, proglašava uru malj Mjolnir Torovim, kada on svojim djelima i hrabrošću dokaže da mu stvarno i pripada. Svojim djelima Tor ga je i zaslužio i Odin mu ga predaje na njegov 16. rođendan i proglašava ga najvećim ratnikom Asgarda. Tor je brzo napredovao na položaju u Odinovoj vojsci i na kraju je predvodio tisuće ratnika. Njegovo dokazivanje u bitkama donijelo mu je aroganciju i prepotentnost. U devetom stoljeću, Tor posjećuje Zemlju po prvi puta i među Vikinzima propovijeda vjeru u boga Odina i Asgard. Dolaze Norvežani i Germani da njemu i Asgardiancima iskažu svoje štovanje. Tor je godinama poticao njihovu vjeru i hrabrio ih da nađu slavu u borbi i zasluže odlazak u Valhalu. Jednog dana Tor otkriva da su njegovi Vikinški vjernici pobili stanovnike krščanskog samostana. Šokiran i zgađen činjenicom da neki od njegovih fanatičnih obožavatelja rade takve masakre u njegovo ime, Tor i drugi Asgardianci napuštaju Zemlju i prekidaju sve veze sa svojim vjernicima, odbacujući uloge predmeta obožavanja. S vremenom vjerovanje u Asgardske bogove je zamrlo.

Kome se moliti kad si sam religija?

Jednom je Tor susreo iskopano Odinovo oko (koje je Odin ponudio kao žrtvu Mimiru - živom plamenom Zdencu mudrosti, kako bi dobio informacije i spriječio nadolazeći Ragnarok (Thor # 274), koje je steklo samosvijest i divovske proporcije, i koje mu je ispričalo, da je prije njega postojao drugi, crvenokosi i crvenobradi Tor kao i drugi Asgard, koji je nestao u prošlom Ragnaroku (Thor # 293). U toj bitci, taj je crvenokosi Tor, ubivši Midgarsku zmiju, poginuo od njenog otrova. Preživjeli sinovi toga Tora - Modi i Magni nalaze očev malj i bacaju ga na Zemlju. Ovaj udara tolikom snagom da je nastala nova rijeka - Rajna, a sami malj se je pretvorio u čisto zlato i postao poznat kao Rajnsko zlato, koje je kasnije iskovano u prokleti Prsten Nibelunga. U tom Ragnaroku je poginuo i sam Odin, ali se je opet pojavio uz pomoć svog mističnog trozubca Gungnira, transformiran iz osmorice preživjelih bogova. Odin tada stvara nove Asgardijance. Priče o bogovima, Asgardu, crvenokosom Toru i Ragnaroku prerastaju u legende i Nordijska mitologija opisuje upravo te stare bogove. Ali to nije bio jedini Ragnarok i jedini pad bogova. Prvi Nordijski bog, Torov pradjed, Buri, koji se je davno povukao iz svijeta i koji je izuzet iz ciklusa uništenja, sačuvao je sjećanja na mnoge verzije Asgarda koji su postojali i nestajali u Ragnaroku. Odinovo oko je ispričalo Toru i da ga je jednom Odin odriješio njegovog božanskog lika i poslao na Zemlju da živi u obličju smrtnika - Germanskog heroja Siegmunda i kasnije i u liku Siegmundovog sina Siegfrieda. U ta dva lika Tor je igrao važnu ulogu u Odinovim nastojanjima da se dočepa moćnog Prstena Nibelunga. Siegmund je ubijen od ratnika Hundinga, ali je Tor ponovo rođen kao Siegfried. Siegfried je osvojio Prsten nakon što je savladao diva Fafnira u liku zmaja i biva ubijen od Hagena, Alberichevog sina, patuljka koji je iskovao Prsten i bacio prokletstvo na njega. Odin je uskrsnuo Siegfrieda kao Tora, sa svim mu pripadajućim božanskim moćima, ali i izbrisanim sjećanjima na ta dva smrtna lika. Priča o Siegmundu i Siegfriedu je, naravno, preuzeta iz poznatih opera 'Der ring des Nibelungen', Richarda Wagnera (koje je, usput budi rečeno, pisao punih 26 god. i čija ukupna izvođenja traju punih 15 sati!). Wagner je stvorio epsku priču, spajajući elemente mnogih Germanskih i Skandinavskih mitova, koja prati borbe bogova, heroja i mitskih stvorova oko čudesnog magičnog Prstena koji omogućuje dominaciju nad čitavim svijetom. Ako sad imate Deja vu osjećaj, sada znate od kuda je J.R.R. Tolkin dobio nadahnuće za svog 'Gospodara prstenova'. Nakon Siegfridove smrti, Odin se dočepa Prstena. Prepolovi ga, odlazi do kozmičkog drveta, Jgdrasila i sa prstenovim polovicama zakucava se na njega. Nakon nekoliko dana javlja mu se vizija o dolasku treće posjete Celestialskih bogova, oko 1000-te godine. Odin okuplja Nebeske očeve svih vjera i mitova i obaviještava ih o nailasku posjetilaca. Sva božanstva se slože da će se oduprijeti i spriječiti uplitanje Nebesnika u sudbinu Zemlje. U Peruu, sletanje Celestialskog broda dočekuju Odin, Zeus i Višna. Tri vrhovna božanstva, svaki obdaren gotovo bezgraničenom moći, zajednički napadaju vođu treće posjete, Arišema, ali bez ikakvog efekta. Arišem je, očigledno, bio obdaren malo bezgraničnijom moći :) Celestialci zahtjevaju od svih vrhovnih božanstava Zemlje da napuste svoje aktivno mješanje u život čovječanstva. Odin, kao i svi ostali bogovi, prihvaća uvjete, ali, vrativši se u Asgard, stvara mistični bojni oklop, Destroyer, a Prsten Nibelunga pretvara u oružje - 'Odinmač', očekujući idući dolazak Nebesnika. Četvrti dolazak desio se je nedavno, kako bi sudili o ljudskoj vrijednosti, sad kad se je aktivirao davno ugrađeni gen mutacija. Da li isključivo radi aktiviranja tog Celestialskog gena, Marvel vrvi od svih mogućih mutantskih naslova - nije objašnjeno. Kao i Zemlju, Celestialci su posjetili i puno drugih svjetova, kako bi vršili genetske eksperimente (npr. rasa Marvelovih vanzemaljaca, Skrullsa je rezultat jednog takvog eksperimenta), da bi se, na koncu, kada bi se vrsta dovoljno razvila, vraćali i sudili svakom od tih svjetova. Ni jedan od njih nije zadovoljio Nebesnike i svi su bili uništeni. Odin odlučuje da ne čeka presudu (Thor # 300). Životne sile iz svih Asgardianaca ulijeva u Destroyera i oživljava bojni oklop, uzima 'Odinmač' i udruživši snage sa Eternalsima, napada Celestialse - i biva poražen. Zemlju spašava pojava boginje Gaeae sa dvanaestoricom odabranih ljudi, nazvanih Mladim bogovima, koji prestavljaju najveće dostignuće ljudskog potencijala. Nebesnici presuđuju u korist Zemlje i odlaze sa Mladim bogovima. Tor, koji je jedini preživjeli Asgardijanac, posjećuje sve panteone bogova, zamolivši sve Nebeske očeve donaciju dijela njihove životne sile, kako nalaže pakt sklopljenim između Odina i ostalih bogova, i tako oživljava svoje sunarodnjake.

Kako su prolazila stoljeća, Tor je vodio aktivan, avanturistički život ratnika, boreći se neprestalno sa Ledenim i Olujnim divovima, Trolovima, Demonima i drugim prijetnjama za Vječno carstvo. Odin postaje sve nezadovoljniji i zabrinutiji Torovom svojeglavošću i bahatošću. Poslije uzastopnih Torovih dokazivanja snage i tuća po krčmama i nakon što je Tor narušio primirje između Asgarda i Ledenih divova, umalo izazvavši rat, Odin odlučuje da je došlo vrijeme da svoga sina nauči lekciji. Oduzima mu malj i šalje ga na Zemlju u liku smrtnika i bogalja, studenta medicine Donalda Dona Blakea, bez sjećanja na prošli život. Kao Blake Tor se je naučio skromnosti i ustrajnosti i posvetio se je brizi za bolesne i povrijeđene. Nakon što je diplomirao sa vrhunskim počastima i pročuo se kao izvrsni kirurg, Dr. Blake otvara privatnu ordinaciju u New Yorku i zapošljava, kao medicinsku sestru, Jane Foster. S vremenom njih dvoje se i zaljubljuje. Nakon što je Tor proveo deset godina kao Dr.Blake, Odin odlučuje da je vrijeme da se bog groma vrati u Asgard i usađuje mu sugestiju da pođe na odmor u Norvešku. Šetajući obalom Norveške Dr. Blake, bude svjedokom spuštanja vanzemaljskog, Kronanskog broda - preteća nadolazeće invazije. Bježeći, skriva se u pećinu i to baš onu u kojoj je pred mnogo stoljeća i rođen. Našavši se tu u klopci, nalazi u pećini drveni štap s kojim, kao polugom, pokušava odmaknuti jednu stijenu sa ulaza. Ne uspijeva i u bijesu udara štapom po stijeni. U blijesku munje nađe se transformiran u moćni lik - Boga groma, Tora, dok se je štap pretvorio u njegov malj, na kome je bila urezana poruka: "Tko god da drži ovaj malj, ako ga je vrijedan, imati će moć Tora!” Pobijediti vanzemaljce Toru je bila šala. Iako je Dr. Blake znao da se može transformirati u moćno mitološko božanstvo, još uvijek se nije sjećao svog prijašnjeg života, stoga, vraća se u New York i kao superheroj bori se protiv kriminala i superzločinaca. Nakon nekoliko godina, sjećanje mu se je polako vratilo i Odin mu otkriva pravu prirodu Dr. Blakea i razloge njegovog postojanja (Thor # 159). Otac ga poziva u Asgard da preuzme svoje mjesto uz njega i druge bogove, koje mu i pripada, ali Tor je imao druge planove. Zavolio je Zemlju i život smrtnika, a pogotovo Jane Foster. Protiv volje svoga oca, Tor nastavlja svoj superherojski život na Zemlji i obavljanje liječničke prakse kao smrtni Dr. Donald Blake. Odin nikako nije odobravao Torov afinitet prema Midgardu, toj nevažnoj lopti blata, a pogotovo ne Torovu vezu sa jednom smrtnicom. Dijelom, povezanost boga groma sa Zemljom dolazi od njegovog podsvjesnog osjećaja da potjeće i sa ovoga svijeta, iako tada nije znao da mu je majka boginja Zemlje, Gaea. Drugi dio je jednostavno njegova ljubav prema ljudima i njegova potreba da iskusi stvari onako kako samo to smrtnici mogu. Jedan od Asgardskih najžeščih ratnika, Tor isto tako ima i najveće srce. Više ne traži vjernike i ne zahtjeva pokornost od svojih slijedbenika u zamjenu za blagoslov, Tor odlučuje pomagati samo iz simpatija prema ljudskoj vrsti.

Ribićevo pogled na Lokija

Njegovom polubratu, Lokiju, nije dovoljno to što se Tor drži podalje od Asgarda, jer ga i ovako smatra opasnim za njegove planove svrgavanja Odina. Lokijeva mržnja i kukavičluk mu nalažu da bog groma mora biti uništen. Bog zla je, od kad se je prvi put pojavio u stripu, prošao popriličan razvoj lika. U početku običan pakosnik, s vremenom je postao živo utjelovljenje zla. Loki je više nego Torov neprijatelj, on je neprijatelj svega dobrog u Univerzumu. Čak i kad se je nekoliko puta borio na strani dobra, to je radio isključivo iz svojih osobnih interesa, i čim bi prijetnja prestala, okrenuo bi se protiv dotadašnjih suboraca. Mnoge bitke koje je Tor vodio na Zemlji i Asgardu, bile su rezultat Lokijeve umješanosti. Pletući lukave planove oko svog brata, stvorio mu je moćne protivnike, kao što je Apsorbirajući čovjek, Wrecker, Executioner ili Trol Ulik. Jedna takva manipulacija rezultirala je odgovorom na prijetnju - osnivanjem Avengersa, superherojske grupe u kojoj je Tor godinama bio jedan od centralnih članova. Zahvaljujući njegovom članstvu u Avengersima, čovječanstvo je bilo upoznato sa Torovim postojanjem, ali malo tko je vjerovao da je on Bog ili da je on onaj Tor kojeg su štovali Skandinavci. Ljubav između Blakea i Jane Foster trajala je godinama, unatoč Odinovu neodobravanju. To je bio izvor neprestalne frustracije za Tora. Nordijski Sveotac je dobro znao da je ljubav između jednog boga i smrtnice osuđena na propast, stoga je, na Torovo nagovaranje, ponudio Foster mogućnost da i sama postane boginja, ali se, na kraju, ona ipak pokazala nedostojna. Njihova ljubav na kraju je ugasla kada je Odin Janeinu ljubav prema Toru usmjerio prema drugom smrtniku. Tor obnavlja svoju staru vezu sa lady Sif, božicom lova. Bog groma je tako nastavio sa svojim Asgardskim i Midgardskim avanturama gdje je na desetke puta spasio oba svijeta, dok je kao Dr. Blake nastavio spašavati živote svojih pacijenata i uživati u smrtnosti, a svevišnji Odin, uprkos svim spašavanjima, nastavio se ljutiti na svoga nepokornog sina.

Taj status quo, 1983. uzdrmao je dolazak novog pisca i crtača - Waltera Simonsona, koji je preokrenuo Torov svijet naglavačke. Od Thora # 337 započinje se zahuktavati njegova "Surtur saga", isprva, gotovo neprimjetno. Simonson je polako tkao priču, raspoređujući aktere na prava mjesta, uvodi neke nove, značajne likove, (Beta Ray Bill), dok je neke stare izbacio (lik Dr. Blakea!). Nakon uvertira, priča napokon eksplodira (Thor # 349 - 354) u jedan od najvećih Torovih epova, proisteklih iz Marvela. Simonsonov ep započinje 'nježno': Surtur - najmoćniji Plameni demon i gospodar paklenog carstva, Muspelheima, uništava čitavo jezgro jedne galaksije, kako bi skupio dovoljno zvijezdane tvari od koje će iskovati svoj mač -'Sumrak', i s njime krenuti na Asgard. To uništenje bilo je katastrofalno za većinu tuđinskog carstva i rezurtiralo je zbijegom desetaka tisuća svemirskih brodova, od kojih će neki proći i kroz naš Sunčevi sustav. Tor kreće prema brodovima da sazna o čemu se radi i sukobljava se sa Beta Ray Billom, kiborgom - postavljenim za čuvara zbijega, od čestih napada Suturovih demona. Tor biva zamjenjen za jednog od tih demona i sukob je neminovan. Tokom borbe Tor ostaje odvojen od svog malja više od 60 sekundi i postaje slabašni Dr. Blake. Beta Ray Bill podiže štap, u koji se je pretvorio malj, udara s njime i, pred zabezeknutim Blakeom, - postaje Tor! To jest, vanzemaljska verzija boga groma. Odin, u tom trenu, saznavši za Suturovu prijetnju, prenosi Tora u Asgard, ali ovaj Tor nije njegov sin i bitke započinju. Vidjevši svoju grešku, vladar Nordijskih bogova, dovodi u Asgard i Blakea. Kako Bill ne želi vratiti osvojeni Mjolnir, a dovoljno je vrijedan da ga po Odinovoj odredbi može nositi, Sveotac određuje da se spor riješi borbom dvaju Torova. Beta Ray Bill ponovo pobjeđuje, ali iako bi njegova moć sa Mjolnirom, da brani svoj narod, bila značajno uvećana, odlučuje vratiti bogu groma njegov malj, jer za njega je i iskovan. Odin pravi kompromisno riješenje za jednako vrijedne ratnike. Daje da se za Billa iskuje, od istog mističnog Uru metala, sličan malj, nazvan Stormbreaker,  u koji prenosi neke od Mjonlirovih čarolija kao što je čarolija preobrazbe. Dok se sada Bill iz kiborga može pretvoriti opet u biće kakao je nekad bio, Tor ostaje bez mogućnosti ponovnog pretvaranja u Dr. Donalda Blakea i mora, napokon, odbaciti tu ulogu. U osnovi, stvaranje alter-ega služilo je kao isprika da se Tora uplete u poslove čovječanstva. Tor treba taj balans smrtnog života da ga drži na Zemlji i da mu pridoda priče malo bliže današnjim čitateljima, stoga mu i Walt Simonson mora stvoriti novi tajni identitet. Tor u svom novom civilnom liku građevinskog radnika Sigurda Jarlsona, ne postaje smrtnik, već je novi identitet sadržavao Supermanovu formulu skrivanja - oblačenje obične odjeće i naočale (Thor # 341). Kasnije je pustio i bradu kako bi prekrio veliki ožiljak, koji mu je zadala boginja smrti - Hela, dok je iz njenog carstva smrti spašavao ljudske duše koje je zarobila. Poslije je morao nositi i oklop, jer zbog Helina prokletstva i kosti su mu postale krhke (Thor # 361). Naravno da je, kada mu je dozlogrdilo takvo stanje, 'pokucao' na Helina vrata i... od tada se ponovo brije i nosi odijela.

Iskovavši, najzad, svoj mač, Surtur kreće prema Asgardu, da izazove 'Sumrak bogova', a taj put ga vodi preko Zemlje. Torova "Surtur saga" istinski definira riječ 'epski'. U svakom smislu, ovaj superherojski blockbuster gurnuo je čitav Marvelov Univerzum vođen Torom u bitku sa milenijumima starim Plamenim demonom Surturom i njegovim paklenim hordama čiji cilj je, nakon Zemlje i Asgarda, uništenje i čitavog Univerzuma. Tajni savezi su sklapani i kršeni, bitke su bojevane istodobno na nekoliko frontova, zločinci postajali heroji, a heroji padali pred moći mračnog plamenog demona. Usred svega toga zatičemo Tora, rastrganog emocionalno i tjelesno, jer se je našao između branjenja voljenog Midgarda od Surturove vojske i pripreme obrane sa svojom besmrtnom braćom u Asgardu od samog Surtura. "Surtur je u Nordijskoj mitologiji, sastavni dio sveopćeg uništenja"- objašnjava autor epa, Walter Simonson -" Kada bogovi i njihovi neprijatelji unište jedni druge, ostaje Surtur da sa svojim plamenim mačem proširi plamen univerzumom, da sve izgori." Odin, je jednom davno, sa svojom braćom Vilijem i Veom, osujetio Surturove planove, ali ne bez velike cijene, jer su mu oba brata poginula u toj bitci. Nordijski Sveotac se je tada domogao izvora Surturove moći - Vječni plamen i držao demona zatočenog u dimenziji Muspelheima milenijima, ali sada je bog tame pobjegao i univerzum će gorjeti radi toga! Njegova je vojska demona je poput skakavaca preplavila Zemlju, silovito se sukobivši sa Zemljskom vojskom, superherojima, Beta Ray Billom, Torom i Asgardskim ratnicima. Sve je bilo uzalud, jer je Surtur prevario Tora da okupa New York olujnom kišom, kako bi ugasio grad u plamenu. Nakon kiše pojavila se je duga, koja je omogućila Surturu prolaz prema Vječnom carstvu, preko Asgardskog Duginog mosta. Demon obara Heimdala, čuvara kapija Asgarda, a zatim neuspjeva ni Torov pokušaj da ga zaustavi i sve što stoji između Surtura i potpunog uništenja je Odin, koji ni izdaleka više nije mlad. Pada i posljednji i najmoćniji Asgardianac i dok Plameni demon pobjednički ulazi u Asgard po svoj Vječni plamen, preživljavanje Univerzuma pada na pleća... Lokija, boga zla ?! Može se reći da je praćenje Simonsonovog Torovog opusa vrlo zabavno, sa najdiaboličkijim Lokijem ikad postavljenim. Vječno carstvo i Univerzum su preživjeli zahvaljujući (i unatoč) Lokiju, ali Sveotac Odin je žrtvovao svoj život da se Surturova prijetnja više nikada ne ponovi (naravno da će se pokazati da se Torovi autori neće složiti sa Odinom) i bogovi Asgarda očekuju od Tora, kao Odinovog sina i nasljednika, da preuzme prestolje Asgarda. Iako je čitav život pripreman za tu ulogu, Tor je nespreman da se odrekne uloge branitelja Zemlje i svojih avantura i odbija preuzeti tron, prepuštajući vladavinu Heimdalu i Balderu. Na kraju Odin je, ipak, pronađen živ, kao zarobljenik Egipatskog boga smrti - Seta (koji nema veze sa Starijim bogom/demonom Setom). Nakon njegovog oslobođenja, Odin ponovo preuzima vladavinu nad gradom Nordijskih bogova.

Dr. Donald Blake i Sigurld Jarlson nisu bili jedini Torovi tajni identiteti dok je boravio među smrtnicima na Zemlji. Njegov idući alter ego je bio arhitekta Eric Masterson, s kim je Tor prijateljevao još kao Jarlson. Masterson se je zatekao kao svjedok žestokog obračuna divljeg Mungosa i Tora. Mungos, koristeći energetsko oružje, skoro ubija Tora, ali se Eric Masterson žrtvovuje, ispriječivši se smrtonosnom hicu. Da bi spasio Mastersonov život, bog groma zaziva Odina. Sveotac se složi da spasi smrtniku život i sjedini njih dvojicu u jedno tijelo (Thor # 408). Sada su djelili isti život, slično kako su to radili Tor i Dr. Blake. Kada se nije borio protiv potencijalnih svjetskih osvajača, Tor bi prestajao postojati i pojavio bi se Eric na njegovom mjestu. Često slabe volje i pun sumlji Masterson je bio Torova suprotnost. To djeljenje istog tijela i života nije prošlo bez posljedica po obojicu. Mastersonov privatni život počeo se je raspadati i skoro gubi skrbništvo nad svojim sinom, zbog svojih, tj. Torovih čestih odsutnosti, dok je Tor često imao napade slabosti. Vrativši se na Zemlju nakon što su, još jednom spasili Asgard od Ragnaroka, koji su pokrenuli elementalni stvorovi, Surtur i Imir, Tor i Eric se zatiču usred ostvarivanja Lokijevog plana. Loki prvo, kako bi naudio Toru, otima Mastersonovog sina, a onda i ubija njegovu djevojku Susan. Razbješnjeli Tor ubija svog zlog polubrata i s time krši Odinov sveti zakon koji zabranjuje Asgardskim bogovima da ubijaju jedan drugog. Slijedi Odinova kazna i Torova duša je zauvijek prognana iz njegovog tijela, koje je, sad, uz moć i zvanje boga groma, naslijedio Masterson (Thor # 431-432). U prvo vrijeme, Eric se je pretvarao da je on Tor, ali nije mogao prikriti svoje neiskustvo. Nakon što se je pokazalo da Loki, ipak, nije mrtav, Odin, konačno dozvoljava da se Tor vrati iz progonstva. Eric se je dokazao ratnikom dostojnim poštovanja i kako je Mjolnir vratio pravom Toru, Odin odlučuje da ga nagradi sa novom verzijom začaranog malja - Tunderstrikeom (Thor # 459). Uz malj i božansku moć, dobio je i vlastiti serijal "Thunderstrike", koji je potrajao 24 epizode, gdje pogiba, ubivši pri tom Seta, boga smrti. U međuvremenu Asgardu ponovo prijeti uništenje i Odin pokušava da prevari Svjetsko drvo Jgdrasil, da se Ragnarok već dogodio. Da bi mu to uspijelo, sve je Asgardijance pretvorio u smrtnike, kako ne bi bili prepoznati kao bogovi. Po planu Tor je trebao, nakon što se Odinov plan ostvari, vratiti sve na staro, ali Odinov sin, zajedno sa najvećim superjunacima Zemlje, nestane u obračunu sa bićem zvanim Onslaught.

S tim se je događajem u broju 502 završilo, nakon burnih 35 godina, izlaženje stripa 'The Mighty Thor'. Ustvari, serijal se sa brojem 503 vratio svom originalnom imenu - 'Journey into Mystery', gdje smo, do broja 513 mogli pratiti sudbinu Asgardskih bogova, sada smrtnika. Što se tiče Tora, njegove i avanture ostalih, nestalih heroja Marvelovog univerzuma, dalje smo mogli čitati u stripu Avengers - vol. 2. # 1 - 13, nakon kojeg se svi oni, osim Tora, vraćaju u regularni univerzum. Tor je zaostao u obračunu sa zločinačkim Dr. Doomom i trebalo mu je mjesec dana da se pridruži ostalim herojima, a još pet da ponovo dobije svoj serijal. U Srpnju 1998. kreće od broja jedan novi serijal ,The Mighty Thor', gdje, već u tom prvom broju, biva ubijen u obračunu sa Odinovim bojnim oklopom, Destroyerom. U tom sukobu pogiba i djelatnik hitne pomoći Jake Olson. Četvrti identitet Tor preuzima u nagodbi sa Helom - boginjom smrti, koja je došla po palog Odinovog sina. Ako Tor želi živjeti, mora živjeti i u liku Jakea Olsona, koji je poginuo u njegovoj borbi, iako još nije bilo njegovo vrijeme. Bog groma mora dijeliti vrijeme i prostor sa Jake Olsonom, slično kao što je to radio sa Dr. Blakeom, ali Jake je mrtav i Tor, kako zahtjeva pakt, mora se prestavljati da je on, iako nema njegova sjećanja. Ovaj tajni identitet se je pokazao vrlo kompleksnim. Prvo, mora živjeti Olsonov život i raditi njegov posao, a i održavati vezu sa njegovom zaručnicom. Drugo - njegov posao u hitnoj službi, postavlja ga da mora raditi uz svoju bivšu ljubav Dr. Jane Foster i kao treće, Torova djevojka Sif se je pojavila da mu uzrokuje sve moguće emocionalne probleme. Pisac Dan Jurgens smatra da su "elementi sapunica bitni za popularnost lika. Interakcija lika sa aspektima natprirodnog, vanzemaljskog i ovozemaljskog, omogućuje čitateljima da iskuse veličanstvenost bogova uz poznati, domaći okoliš." Uz svoje ljubavne jade, Bog groma mora osloboditi Odina i Asgard od moćnih Mračnih bogova (Thor II # 8 - 12), koji su ga osvojili ili boriti se protiv poludjelog titana Thanosa, koji je na pragu ostvarenja svog životnog cilja - uništenja života u Univerzumu, kako bi pridobio naklonost same Smrti (Thor II # 20 - 25). Nije lako biti bog.

Thor,vladar Asgarda

Od Thora # 40 stvari se još više zakompliciraju kada Odin, u direktnom sudaru sa demonom Surturom, pogiba i ostavlja Asgard bez vladara. Tor nevoljko sjeda na prijestolje i zadobija svemoćnu Odinovu snagu - Odinmoć. Tor i dalje želi biti na Zemlji, ali sa preuzimanjem vladanja Asgarda, za to nema mogućnosti, stoga donosi kompromisno riješenje - dovođenje cijelog grada Asgarda na Zemlju! Vječno carstvo Tor smješta iznad New Yorka, na užas njegovih građana kao i Vrhovnih božanstava ostalih mitologija i odlučuje da Nordijskim bogovima vrati njihov stari položaj, kada su bili štovani od smrtnika. Na Zemlji Asgardianci se upliću u živote ljudi, pomažući im, liječeći ih, hraneći ih ili obarajući diktatore sa vlasti. Ljudi su znali za Tora, ali nisu vjerovali da je on Bog, ali sada, snažno se javlja novi religiski pokret - Torizam i Torove crkve niču posvuda. Naravno da sve vjerske vođe, uključujući i Papu, negiraju njegovo božanstvo. Pridružuju im se i svjetske vlade, kojima se baš i ne sviđa što sada moraju paziti kako se ponašaju prema svome narodu. Napetosti i sukobi su neizbježni, tim prije što je tu svoje prste upleo i Loki. Prosvjedi prerastaju u rat i grad Nordijskih bogova biva u napadu oboren na New York (Thor II # 67). Priča pokazuje što bi se, najvjerojatnije, dogodilo kada bi neka sila, zvali mi nju Bog, vanzemaljci ili superheroji, otvoreno uplela u život zemljana, pa makar i u iskrenoj i isključivoj želji boljitka čovječanstva. Znamo iz Biblije što se je dogodilo jednom drugom Sinu Božjem, kada je tako nešto pokušao i pitanje je da li bi i danas bilo išta drukčije. Naravno, Tor, kao Vikinški bog, je daleko od pacifističkog Isusa i zaključuje da ako želi da svi ljudi žive u jednakosti i miru, taj mir im se mora nametnuti silom, stoga - osvaja Zemlju! Idućih 200 godina vlada Zemljom čvrstom rukom, sve dok mu njegov sin Magni nije uspio dokazati pogrešnost njegovog djela.

Drugi serijal The Mighti Thor završava sa 85. brojem, kada se je Asgard suočio sa još jednim Ragnarokom, ovaj puta - konačnim! Razaranje Asgarda, smrt njegovih najbližih drugova i uništenje Mjolnira obilježava prvu fazu sumraka bogova Marvelovog Boga groma. Vješto vođena epska priča novog autorskog tima, Michaela Avona Oeminga i Andrea DiVita, je dokazala jednu stvar - i bogovi mogu plakati! Pronašavši mitski kalup u kome je iskovan Torov Mjolnir, Loki oživljava Surtura da bi mu ovaj iskovao nove magične maljeve, zatim okuplja nezaustavljivu vojsku, da bi uništio sve što njegov plemeniti polubrat voli. Sve je to i uspio u samo dva broja. Balder, Fandral, Valkire i mnogi drugi - mrtvi. Miledy Sif je izgubila ruku, a Volstag smršavio do neprepoznativosti. Asgard leži u ruševinama, a Torov malj Mjolnir razbijen. "Prvi korak u kraju Odinovog sina i Asgarda je bilo vraćanje likova korijenima Nordijske mitologije." kaže pisac Oeming. Drugi korak - bog groma u svojem najočajnijem stanju, kada je sve izgubljeno i samo osveta i čast ostaju. "Ljudi umiru i u stripu i možda postoji reakcija na toj strani, ali ona ne ostaje s likom. Tor zna te bogove 2000 godina i njihova smrt mora izazvat udar u njegovom životu"- objašnjava autor. Ovaj put Tor ne pokušava, kao prije, spriječiti Ragnarok, već ga i podupire! Saznao je za postojanje tzv. 'Onih koji sjede gore u sjeni', bogova bogova, koji izazivaju i hrane se ciklusima Ragnaroka, a onda potiču novo stvaranje. S time nanose uvredu ratnicima poginulim u tim sukobima i oduzimaju smisao i čast borbe, što Tor ne može dopustiti. Dok se biju silovite bitke, Tor kreće drugim putem, onim koji će uništiti 'One koji sjede gore u sjeni' i žrtvuje oba oka za znanje i podnosi patnje, poput njegovog oca jednom, obješen na svjetsko drvo, Jgdrasil da bi spoznao mističnu moć Runa. Stekavši 'vid bez vida' i mudrost Runa, Tor spoznaje pravu prirodu zašto je Odin tražio da mu majka bude Gaea i postavio ga kao smrtnika na Zemlju. S majkom Gaeom je stekao moć daleko veću nego da je samo Asgardianac, a u liku smrtnika sakrio ga je od 'Onih', koji, za razliku od bogova, ne mogu 'čitati' smrtnike. Odin ga je spremao za ovaj, konačni, sukob sa bogovima bogova. "Ovo je stvarni i konačni Ragnarok" inzistira pisac,"Nitko još nije vidio stvari kroz koje će Tor proći završavajući serijal. Davna misterija Nordijskih bogova konačno će biti razriješena i glavni likovi će umrijeti." Tor, stekavši nove moći, sam uništava vojsku svoga brata, kao i samog Lokija, zatim otvara Surturu nesmetani put prema posljednjoj utvrdi bogova - Vanaheimu i omogućava svom narodu uistinu posljednju bitku i časnu smrt u njoj, upravo kako i dolikuje Vikinškim božanstvima. Prekinuvši ciklus Ragnaroka i rađanja novih Asgarda, Tor je uništio i 'One koje sjede gore u sjeni'. Nesiguran u svoju budućnost, odlučuje da zaspi snom bogova. Bar na neko vrijeme... Ali, Tor, iako je stekao svemoćnu 'Odinmoć', vid bez vida i savladao magiju Runa, nešto je, ipak, previdio! Istina, omogućio je posljednju 'posljednju bitku' svojim Asgardskim bogovima i svu čast koja ide uz nju. Uništio je i parazitske Bogove bogova i serijal 'The Mighty Thor' završio se je sa tim 85. brojem, ali... Previdio je da i iznad 'Onih koji sjede gore u sjeni' ima bića koje Tor treba hraniti. Bića iz Marvel Comicsa! Uz sav Torov trud i žrtvu - ciklusi razaranja i stvaranja će se nastaviti, jer iz Marvela već najavljuju novi Torov serijal i Gromovnikovi gromovi ponovo će zagrmiti!

Kada su Stan Lee i Jack Kirby započeli istraživati Nordijski panteon, nisu bili samo zaintrigirani raznrolikošću likova, nego i pričama iza njih, koje su smještene u misteriozne i egzotične predjele Nordijske mitske kozmologije, koja obuhvaća Devet svjetova. Često su Tora odvodile njegove avanture u mjesta i zemlje poput Jotunheima, Nidavelira, Valhale ili Hela, ali gdje su ta mjesta i koje je njihovo značenje. Marvelovi autori željeli su zadržati opise Devet svjetova što bliže opisima iz mitova, ali sama navođenja imena, poput Muspelhaima ili Ginungagap, ne znače puno ili su čak i zbunjujuća za čitatelje, koji nisu bolji poznavatelji Teutoničkih bogova.

Devet svjetova Asgarda

Asgardianci nazivaju sva glavna, znana naseljena područja njihove kozmologije Devet svjetova, koje naseljavaju šest različitih rasa inteligentnih humanoidnih bića. Samo četri, od devet svjetova nalazi se na glavnoj Asgardskoj zemlji: Asgard - dom bogova; Vanaheim - dom sestrinjske rase Vanir; Nidavelir - dom patuljaka i Alfheim - dom vilenjaka svjetla. Ostali svjetovi su odvojeni svemirom ili međudimenzialnim prostorom. Na Midgrad, našu Zemlju, fizički ne utjeću kretanja drugih tijela Asgardske kozmologije, premda je Zemljina os poravnata sa jednim korijenom Jgdrasila, jasenovim kozmičkim drvom. Jedini znani prolaz između Asgarda i Zemlje je ledeni Dugin most. Asgard je malo planetarno tijelo, površine, otprilike, kao S.A.D., čija priroda i građa je drukčija od Zemljine. On nije kugla poput Zemlje, već pretežno ravano asteroidno tijelo i iako ne rotira, ima izmjenu dana i noći. Tvari na Asgardu imaju značajno veću gustoću, tako na primjer, stol od Asgardskog drveta bio bi tri puta masivniji nego isti takav stol, od istog zemaljskog drveta. Stijene, čelik, voda, meso - sve su stvari gušće i trajnije. Takva gustoća njihovih tijela, daje Asgardiancima nadljudsku božansku snagu i težinu. Prosječan bog može podići oko 30 tona, dok je, npr. Torova težina 290 kg pri visini od 198 cm. Oni su ekstremno dugog životnog vijeka, imuni su na zračenja i sve zemaljske bolesti i otporni su na uobičajne povrede. Rasa bogova je svojim izgledom i veličinom, od svih šest rasa, najsličnija ljudima. U Asgardskoj provinciji Nornheim živi rasa čarobnjaka zvana Norni, kojima vlada kraljica Karnilla. Između bogova i Norna nikad nije bilo previše povjerenja, a sama kraljica Karnilla, više se je puta sukobila sa Odinom.

Drugu rasu čine patuljci, koji nastanjuju Asgardski Nidavelir. Oni su rastom manji od bogova i imaju zdepasta tijela, prosječne visine od 1,20 m. Naginju metalurgiji i obrtništvu i vrlo su poštovani radi svojih kovačkih vještina. Poštuju bogove i njeguju s njima mirolubljivost i trgovinu, ali poznati su i po svojoj pohlepnosti. Patuljci su proizveli neka od najznačajnija Asgardska oružja, poput malja Mjolnira i Odinovog trozubca Gungnira. Postoje dvije rase Vilenjaka - vilenjaci tame i vilenjaci svjetla. U Alfheimu žive vilenjaci svjetla -privlačna bića plave kose, zašiljenih ušiju, vitkih tijela dugačkih udova i ljudske veličine. Prirodno su skloni prema magiji. Na Asgardskom kontinentu nalazi se i Valhala - Odinova verzija Raja. Mjesto na koje odlaze samo duše časno umrlih, tj, ratnika koji su dokazali svoju neustrašivost i ratnički zanos na bojnim poljima. Njih su odabrale Odinove ratnice i skupljacice duša - Valkire, koje na svojim krilatim konjima nadlijeću bojna polja. Ovo mjesto vječnog slavlja, ratničkih pjesama i priča, postalo je mjesto tuge i sivila kada ga je prisvojila (dok je Odin bio zaokupljen s jednom od mnogobrojnih prijetnji Vječnom carstvu) Hela, boginja smrti.

Jotunheim je, poput Asgarda, asteroidna zemlja koja ima oblika prstena, sa visokim planinama oko svog unutrašnjeg ruba. Iako i na Asgardu, u pustarama i planinama, žive divovi. Jotunheim je njihov svijet. Oni su ogromna humanoidna bića, neandrtalske tjelesne građe. Prosječni div je visok oko šest metara, a neki dostižu i preko devet. Ponekad imaju i zakržljalo potomstvo, koje ima normalnu, nalik bogovima, visinu (Loki, Executioner). Divovi naginju jednostavnom, lovačko-sakupljačkom načinu života. Njihova ogorčenost na superiornost bogova čini ih njihovim zakletim neprijateljem i stalno ih nagoni na ratove. Postoje više vrsta divova, ali najbrojniji su Olujni koji nastanjuju planine i Ledeni koji žive u tundrama i pustarama. Posjeduju mistične sposobnosti kontrole vremena. Na zasebnom svijetu Svartalfheimu žive vilenjaci tame. To su zle kreature koje predvodi čarobnjak Malekith. Ružičaste su kože, vitkih tijela, šiljastih ušiju i vrlo variraju u veličini (od 1,2 do 2,5 metra). Znaju biti divlji i okrutni ratnici i ranjivi su samo na željezo i čiste metale. Skloni su magiji, a često ih prate demonski psi. Žive u podzemlju.

Sedmi svijet čine dva asteroidna tijela - Hel i Nifleheim. To su područja mrtvih, kojima vlada boginja smrti - Hela. Hel, poput kršćanskog Pakla izgleda kao jedna ogromna lomača, a pod mu je popločen gomilama ljudskih duša. Nifleheim je Helova suprotnost - zemlja ledena poput same smrti. Umrle duše koje nisu dostojne odlaska u Valhalu, idu u Hel, dok duše nečasno umrlih odlaze u ledeni Nifleheim, da tamo trpe vječnu hladnoću, bol i glad. Starim Skandinavcima je, očito, predođba pravog pakla bila zemlja leda i zime, a ne vatre. Na Nifleheimu žive i Ledeni džinovi, zajedno sa Imirom, najstarijim, najmoćnijim i najvećim (preko 30 m) Ledenim džinom. Osmi svijet je Surturov Muspelheim. To je vatreno carstvo, naseljeno Vatrenim demonima i trolovima. Vatreni demoni su stvorovi ljudske veličine, vrele crvene kože. Divlji ratnici, plamenih mačeva i konja. Surtur je, poput Imira, najveći i najmoćniji prestavnik svoje rase. Ogromni demon, koji podsjeća na krsčanskog Đavola, crvene kože, rogat, plamenog lica i visok preko 30 metara. Surtur je jedan od najvećih Odinovih i Asgardskih neprijatelja. Osim bogova plameni demoni su u vječnom ratu i sa Ledenom divovima. Posljednji, deveti svijet Nordijske kozmologije je Midgard - naša Zemlja.

Trolovi čine šestu i najmanje humanoidnu rasu od svih. Trolova ima više vrsta i nastanjuju gotovo sve svjetove. Vatreni trolovi žive u Muspelheimu, divovskog su rasta, ne nose odjeću i plamteće su vanjštine. Nekoliko različitih vrsta ih živi na Asgardskom kontinentu, a najpoznatiji su Kameni trolovi, koji žive unutar samog kamena, koji i formira njihova tijela. Iako su gotovo neuništivi, vrlo su glupi. Njihov najznačajniji ratnik je Nepobjedivi Uroc, čije tijelo je građeno od mističnog Uru metala, poput Torovog malja. Zasebnu vrstu čine Asgardski oklopljeni, leteći trolovi Thriheima, koji su sive boje i manji od ljudi. Najeksponiraniji trolovi u Marvelu su vrsta kamenih trolova, šiljastih ušiju, zdepasti i masivni, skoro majmunskog, gusto maljavog, naranđastog tijela i velike snage. Žive u podzemlju i neumorni su rudari. Ratoborni su poput divova i isto toliko snažni, a što im fali u visini nadoknađuju lukavosću. Vođa im je Ulik, čija je snaga ravna Torovoj i koji je najvjerniji Lokijev pristaša. Trolovi ne vole druge rase, a pogotovo mrze bogove. Ne održavaju veze sa drugim rasama, ukoliko nema prilike da ih pokore. Zemlja Asgard je bogata međudimenzjalnim prolazima, tako da izgleda kao da su svi svjetovi na istom planu, tj. ti prolazi omogućuju stanovnicima raznih svjetova jednostavni prijelaz iz jednog u drugi. To je razlog zašto se često čini da su, iako su odvojeni prostorno i dimenzialno, Joutheim i Svartalfheim sastavni dio Asgardskog kontinenta.

Prvi broj moćnog Tora - 'Journey Into Mystery' # 83, možda nije bio i početak prestavljanja starih mitologija u stripovima, ali to je bio, sasvim sigurno, najuvjerljiviji primjer beskonačnih mogućnosti koje je takva simbioza omogućavala. Mješanjem priča naših predaka sa modernim medijem za pričanje istih, Torovi autori su dokazali da je još puno života ostalo u tim starim pričama o herojstvu i zločinu; koje se previše, kada razmislimo, i ne razlikuju od superherojskih priča današnjice. Tor - taj veliki Stan Leejev i Jack Kirbyev eksperiment spajanja Nordijske i Marvelove mitologije, daleko je nadmašio i najoptimističkija predviđanja. Marvelov ep o Bogu groma prividno se je završio krajem 2004. godine, sa uništenjem panteona Teutonskih bogova, poslije punih 42 godine izlaženja i preko 500 brojeva samo regularnog serijala. To Tora stavlja u sam vrh najuspješnijih serijala svih vremena. Velika popularnost superjunaka, neizbježno je rezultirala njihovim izlaskom iz stripovskih okvira. Isto se je desilo i sa Torom. Njegov lik pojavio se je u svim formama. Od animiranih filmova, kompjuterskih igrica, svih vrsta igračaka, odjeće i filmova. Doduše za sada samo TV filmova, ali sve se češće i sve glasnije govori o Toru na velikom platnu. Zadnji podaci kažu da se upravo radi na scenariju, čijeg pisanja se je prihvatio David Goyer (Blade, Batman Begins). U svakom slučaju, ako ikada izađe film, to će trebati vidjeti, ma kakav god on bio :-)

Thor iz TV filma "Povratak nevjerojatnog Hulka"

Pisac Stan Lee i crtač Jack Kirby, možda su i pokrenuli cijelu priču, ali daleko od toga da su bili i jedini zaslužni za Torovu popularnost i dugovječnost. Poslije osam godina i preko 90 nacrtanih epizoda 'The Mighty Thora', Kirby prepušta serijal drugim autorima. Godinu dana poslije, nakon 116 napisanih epizoda, to je uradio i Stan Lee. Poslije Kirbya, slijedećih osam godina, crtanje preuzima legendarni John Buscema i uz pisce, kao što su Gerry Conway, Roy Thomas i Len Wein, dovodi Tora do novih vrhunaca prodaje. Štafetu zatim preuzimaju crtač Keith Pollard i pisac Doug Moench, a nakon njih, crtanje i pisanje preuzima hvaljeni Walt Simonson, kojega, nakon tri godine i preko 30 brojeva, u crtanju naslijeđuje crtač sličnog stila - Sal Buscema, dok Simonson i dalje ostaje kao pisac. Osim njih Tor je 'upoznao' još mnoštvo tvoraca svojih avantura. Naravno da je tu bilo svega - od izvrsnih autora, pa sve do onih drugih, zanemarivih, koji su se družili sa Torom samo kako bi održali njegov mjesečni ritam izlaženja. Spomenimo samo one prve. Prije svega maratonski dvojac - Ron Frenz i Tom DeFalco (šest godina i oko 80 brojeva), pa superiorni John Ramita Jr., čijih je odličnih prvih 25 epizoda otvorilo Torovu drugu strip sezonu, koju je cijelu (minus par brojeva) napisao vrlo dobri Dan Jurgens. Osim njih na Toru su se okušali i autorske veličine poput Erika Larsena, Andya Kuberta, Joea Bennetta, Toma Raneya ili Alana Davisa.

Dok neki strip kritičari vjeruju da je izvor Torove privlačnosti u samoj prirodi Nordijske mitologije, drugi vjeruju da, slijedivši njegove avanture, čitatelj otkriva blisku poivezanost sa Asgardiancima, tj. osnovu iz koje potiču mitovi. Torova popularnost ne dolazi od njegovih božanskih osobina, već iz njegove izražene ljudskosti. Iako je bog, lako se je poistovjetiti s njim. Naprimjer, možemo razumjeti njegove sukobe sa ocem ili kako je to imati zavidno - ljubomornog brata. Moćni Tor je jedan od najkompleksnijih likova Marvel Univerzuma.
On nije samo superheroj.
On je Bog!