Aldo Capitanio

Rođen u Camisanu Viscentinu kod Vicenze 1952. godine. Diplomirao je na Institutu za umjetnost i obrt u Padovi.

1970. debitira u časopisu “Il Santo dei Miracoli" s nekoliko tabli stripa; 1972. u mjesečniku “Eureka” predstavlja priču “Svadbeni dan” po scenariju Giannija Bona. On ga je primijetio tijekom “Tri dana stripa” u Genovi te otuda posao u Eureci. 1973. postaje jedan od stalnih suradnika u reviji “Il Giornalino”, za koji crta nekoliko kraćih stripova iz serije “U potrazi za prošlošću” i “Navaho Creeka”, te ilustrira dva Salgarijeva klasika, “Crni gusar” i “Kraljica Kariba”; uglavnom radi po scenarijem Renata Gelardina. 1980. ulazi u staff crtača zaposlenih na Mondadorijevoj seriji “Povijest Italije u stripu” Enza Biagija (Storia d'Italia a fumetti). Za istog izdavača ilustrira i brojne književne klasike za djecu i neke viteške romane.

Od 1989. radi za SBE na stripu “Nick Raider”, te mu te godina izlazi prvi od ukupno tri Nicka Raidera koje je radio (br. 8, 19 i 43). U #43 "Granica" (LIB knjiga 15) scenarist Michele Medda vjerojatno ga namjerno stavlja u moderno okruženje Divljeg Zapada na Granici. Oko 1994. Capitaniju je predloženo da nacrta jednu epizodu Velikog Bleka, lika kojeg obožava od samih njegovih početaka susreta sa stripom. Uz Bleka oduvijek ga privlačio i jedan drugi western junak - Kinowa. Upravo ga je i ta Kinowina sličnost s Texom privukla da se pridruži njegovom staffu i prihvati rad na specijalnom izdanju. Svojevrsna kruna njegova rada u Bonelliju i priznanje za svoj rad dobio je Texoneom “Vojnik Komanč” (po scenariju Claudija Nizzija - TX SA 10), i to vrlo rano - 1995. godine!

Naslovnica Texonea "Vojnik Komanč"

Veliki Blek by Aldo Capitanio

Prema vlastitom priznanju, nikad nije kopirao nikoga, a najviše se divio profesionalnim crtačima iz strip časopisa “Il Vittorioso” iz pedesetih prošlog stoljeća. Posebice Francu Caprioliju kod kojeg je uvijek pokušavao odgonetavati njegov način korištenja proporcija i postavljanja spektakularnih krajobraza. Velik utjecaj na njega imao je i Harold Foster (autor priznatog Princa Valianta), za kojeg veli da je imao savršen crtež i posebnu sposobnost da stvori prikladan ugođaj i prozračnost prizora. Isto tako voli “umjetničke” filmaše poput Tarkovskog, Cimina i Herzoga.

“Neki kažu da je strip film za siromašne i zato često koriste kinematografske parametre kako bi ga opisali. Ali meni se čini da oblačići koji govore nemaju baš ništa zajedničko sa slikom na celuloidnoj traci. Vjerujem da je strip sredstvo izražavanja koje se najviše približava snu; vjerojatan je ali neopipljiv, svaka situacija može imati nepredvidiv završetak; dovoljno je okrenuti stranicu kako bi se dogodilo nešto novo.”

Posebno ga oduševljava razdoblje Srednjeg vijeka i uvijek ga dočarava s nevjerojatnom detaljnošću i pozornošću. Zapravo se može reći da su osnovne osobine Capitanijevog stila skoro manijakalna pozornost prema pojedinostima i strast prema srednjovjekovnom ugođaju. To je za njega univerzum u ravnoteži između bijede i iluzije. Voli prije crtanja proučavati perspektivu, položaje likova, najpogodnije kutove i uvijek mu je cilj pridati crtežu osjećaj trodimenzionalnosti.

Na Texu odradio je još almanah iz 1998. “Bad River”, te 2001. epizodu “Matador” iz redovnog serijala (#488/489), oba po scenariju Maura Bosellija. Aldo Capitano nastavio je radio za SBE sve do svoje smrti, u listopadu 2001.

“Sviđa mi se kad čitatelj gleda u moj crtež kao kroz otvoreni prozor...”

Tex & Carson