Alexandro Jodorowsky

Alejandro Jodorowsky Prullansky rodio se u Čileu 1929. godine, kao dijete ruskih emigranata.

"Rodio sam se na sjeveru Čilea, u kraju koji je nekoć pripadao Peruu i Boliviji. Moje se rodno selo zove Tocopilla. To je mala luka smještena, možda slučajno, na 22. paraleli. Tarot ima 22 velike arkane. Jaime, moj otac, radio je kao cirkusant prije nego se smirio i otvorio svoj dućan Casa Ukrania. (...) Zbog toga bi možda bilo razložno misliti kako je Jaime imao većeg utjecaja na mene od Sare, moje majke. Pa ipak, nije bilo tako. Ako je temelj obrazovanja kojeg sam morao primiti bila strogoća (jer sam se rodio kao muško, a ne žensko dijete), moja se majka svojski trudila primijeniti je."

Početkom četrdesetih i pedesetih godina prošlog stoljeća, u Čileu se razvio kulturni pokret kojeg su pokrenuli mladi, talentirani i slobodni umjetnici. Isticali su se José Donoso, Enrique Lihn, Jorge Edwards i drugi, te Alejandro Jodorowsky, najinovativniji i najsmioniji među njima. Jodorowsky  je osnovao teatar pantomime te postavljao predstave u Eksperimentalnom kazalištu čileanskog Sveučilišta.

S 23 je godine otišao iz Čilea. Zajedno s Fernandom Arrabalom i Rolandom Toporom 1962. godine osniva kazališnu skupinu "Movimiento Pánico", imenom aludirajući na boga Pana, koji se manifestira kroz tri temeljna elementa: strah, humor i simultanost. Paničari su 60-ih godina izvodili provokativne happeninge koji će kasnije svoje mjesto naći u Jodrowskyjevim filmovima – klanje guske i rabina na pozornici s golom ženom prekrivenom medom, piletom razapetim na križ i velikom vaginom, dok se u publiku bacaju žive kornjače, primjerice. "U to vrijeme smo željeli ismijavati francusku filozofiju, koja je bila tako ozbiljna, no sada, suočeni sa svijetom kakav jeste, trebali bismo ismijavati svjetsku filozofiju, koja ničemu nije poslužila. Fasciniranost kazalištem ušla mi je u dušu zahvaljujući trima događajima koji su zauvijek obilježili moje dječje srce: sudjelovao sam na pogrebu jednog vatrogasca, svjedočio jednom epileptičnom napadaju i slušao kineskog princa kako pjeva."

U Meksiku je započeo svoju filmsku karijeru. Godine 1970. snimio je film Fando y Lis, najpoznatiji prema urnebesnim neredima koji je izazvao na filmskom festivalu u Acapulcu, a i par tjedana kasnije u Meksiku kad ga je službeno zabranila meksička vlada, a autora skoro zauvijek deportirala iz države. To se ipak nije desilo pa  1971. snima El Topo, nadrealistički i egzistencijalistički western, a dvije godine poslije 'The Holy Mountain' (1973). Ta su dva rada stekla nezamisliv kultni status kod sineasta i filmofila, ne samo zbog nevjerojatne i kontroverzne ikonografije, nego i zbog činjenice da ih je zbog vlasnika prava, menadžera Beatlesa (!) Allena Kleina, do 2004. godine bilo nemoguće vidjeti u SAD-u osim na ilegalnim kopijama. Inače, Allen je otkupio prava za svoj Abkco Films na nagovor Johna Lennona, strastvenog obožavatelja svih Jodorowskyjevih filmova, a kasnije se zbog neslaganja s Alexandrom u mnogo slučajeva pokazao nezgodnim suradnikom. 1975. odlazi u Francusku gdje je dugi niz godina radio kao pantomimičar u glumačkoj družini poznatog Marcela Marceaua. Nakon mnogo godina vratio se filmu i snimio Santa Sangre 1989. godine, te The Rainbow Thief 1990.

Jodorowsky je ujedno i psiho-šaman. "Moj prvi susret s magijom seže u djetinjstvo. Imao sam možda 5 ili 6 godina kada je Cristina došla raditi kao sluškinja. (...) Tada sam prvi puta došao u kontakt s ludilom." Otada se njegov život i djelo ne odvajaju od magije. Dva njegova stripa koje je najteže pronaći, uvelike su prožeta tim naukom: Le Lama Blanc (Bijeli lama) i Alef Thau. U ovom potonjem dječaka bez ruku i nogu se podučava da izađe iz svog tijela – svoje fizičke ljušture – koristeći se drugim, delikatnijim i eteričnim pokretačima (tijelima) koja nevidljiva žive unutar njegovog fizičkog tijela. Dolazi do astralnih putovanja, a sve je to dio Jodorowskyjevog ezoteričnog nauka.

Njegovi početci u svijetu stripa sežu do 1966. godine, u vrijeme kada je napravio Aníbal 5, futurističku sagu koju je nacrtao Manuel Moro. Sljedeće je godine osmislio Fábulas Pánicas, a 1975. je upoznao Moebiusa, što će biti ključni moment u životu i djelu Jodorowskog. S njim je napravio svjetsku uspješnicu, sagu L'Incal (1981-1988), svojevrsnu adaptaciju kultnog SF romana Franka Herberta Dina. Nakon toga se intenzivno posvećuje pisanju scenarija za stripove, među kojima se posebno ističu Alef Thau (1983-1998), kojeg je nacrtao Arno, Le Lama Blanc (Bijeli lama, 1998-1993) s Georgeom Bessom, Le Coeur couronné (Presveto srce, 1991-1998) s Moebiusom, Apres L'Incal (Mladi Inkal, 1998-1995) s Zoranom Janjetovim, s kojim je napravio i serijal Les Technoperes (Tehno-očevi, 1998-2006), Bouncer (2001-2006) s François Boucqom, te mnogi drugi...

Danas Alejandro Jodorowsky živi u Parizu gdje i dalje održava frenetičnu intelektualnu aktivnost: svakoga dana piše nekoliko scenarija za stripove koje uobličuje s različitim crtačima, piše pjesme, romane, eseje, kazališne komade ... bez prestanka. Ta djela, koja će ugledati svjetlost dana u sljedećim mjesecima i godinama, upotpunit će hiperbolično ostvarenje jednog uistinu jedinstvenog autora.