Antonio Segura

Antonio Segura (13. 6. 1947., Valencia – 31.1. 2012., Rio de Janeiro) priznati je scenaristički majstor španjolskog stripa. Njegova karijera započinje tek osamdesetih godina 20. st. Za horor časopis "Creepy" od 1979., od broja 66 do 75, objavljuje s Joséom Ortizom kriminalističku fikciju o Jacku Trbosjeku "Las Mil Caras de Jack el Destripador" (The Thousand Faces of Jack the Ripper) koji je 1988. ponovno izdan u formi albuma od 84 stranice. To je vjerojatno bila njegova prva suradnja s ovim autorom koji će mu postati dugogodišnji partner u "zločinu". 1981. godine s Luisom Bermejom radi jednodijelni strip epske fantastika "Los 8 anillos de Elibarin" u boji.

Mogli bismo reći da je Segura kao autor tekstopisac došao do izražaja tek u španjolskom stripovskom valu stripova za odrasle koji se pojavio u tzv. postfrankovskoj eri zahvaljujući trojici iskusnih crtača koji su željeli novog scenarista koji nije bio opterećen strip industrijom prošlosti. U pitanju su José Ortiz, Luis Bermejo i Leopold Sanchez, gdje je za svakoga od njih napravio scenarije za serijale koji su izlazili u strip časopisu "Cimoc". Najpopularnija suradnja se pokazala ona s Ortizom, s kojim 1981. stvara strip "Hombre", fikciju smještenu u postapokaliptičnom svijetu koji također ima sve odlike western žanra. Glavni lik je čovjek kojeg jednostavno oslovljavanju s Hombre. Serijal je mračnija i pesimističnija verzija Hermannovog Jeremiaha, a preživljavanje je u tom svijetu borba protiv degradiranog čovjeka koji se srozao na najnižu granu. Hombre je skoro jedini koji možemo nazivati junakom u tom paklu (a i to je ponekad upitno). Počeo se objavljivati s velikim uspjehom u časopisu Cimoc, gdje su izašle ukupno 32 kraće epizode. Na našim prostorima također je izlazio u strip-revijama Eks i Stripoteka.

S Bermejom 1982. izdaje znanstveno-fantastični serijal u boji "Orka" koji također izlazi u Cimocu. Sa Sanchezom 1979. kreira serijal "Bogey", detektivski strip smješten u budućnost, a koji prati pustolovine privatnog detektiva Bogeya Nicolsona. Spoj je to noira i SF-a, amalgam "The Long Tomorrow" Dana O`Bannona/Moebiusa (1976.) i Scottovog "Blade Runnera". Rađen je prvobitno kao projekt za znanstveno-fantastični strip-časopis pod nazivom "Kraken", koji se nije pojavio (zajedno s ostalim likovima kao Sarvan, Orka i Hombre), ali je izdan u formatu albuma od strane Sancheza 1981., da bi potom bio objavljen kao zasebne priče u časopisu Cimoc i kratko vrijeme u K.O. Comics. Ukupno je izašlo 13 epizoda.

Kraken-Necronomicon-Hombre

Segura je u časopisu Cimoc progurao niz zanimljivih serijala, između ostaloga i fantasy serijal "Sarvan". Naime, 1981. započinje suradnju s crtačem Jordijem Bernetom i kreira serijal čija prva epizoda izlazi u #18. Zajedno s crtačima Bernetom, Ortizom, Sánchezom i Manfredom Sommerom uspio je 1983. upogoniti stripovski mjesečnik koji bi pružio autorima zamjetnu autorsku slobodu. Nazvali su ga "Metropol" i nosio je oznaku "Papeles falaces urbanos y criminales" (Deceptive, Urban and Criminal Characters/Pages). U Metropolu mu izlaze dva serijala, thriller "Morgan" kojeg radi s Ortizom, i SF horor-thriller "Kraken" s Bernetom. Krakenov setting također je futuristički, a odvija se uglavnom u podzemlju, u kanalizaciji grada "Metropola" gdje vlada čudovište zvano Kraken! Časopis nije dugo poživio, traje samo 12 izdanja. Što se tiče serijala Kraken, on je doživio ukupno 19 priča, a Segura i Bernet pokazuju kako su međusobno savršeni autorski par. Mračno i dekadentno podzemlje savršeno oslikava mračne dubine ljudskih karaktera.

Segura i dalje uspješno surađuje s Ortizom, kreiraju humoristični SF serijal "Burton & Cyb" 1988. godine. Za časopis Creepy s crtačem Jaimeom Brocalom Remohíjem radi lovecraftijanski horor "El otro Necronomicón". Isprva 7 epizoda po 8 stranica, da bi priča kasnije izašla i kao album s pravim uvodom koji je ocrtao i napisao Alberto Breccia u stilu Mord Cindera. Početkom devedesetih započinje serijal trilogiju Eva Médusa (1991-.1994.) s Anom Miralles. Radnja je smještena u Brazil 1920-te. Osvaja dvije nagrade "Haxtur Awards".

Sarvan-Bogey-Tex

Od 1997. pa sve do svojeg preranog odlaska Segura je uspješno radio za talijanski Sergio Bonelli Editore na dva serijala, Tex Willer i Magični Vjetar. Za Texa radi 6 maxija (s Ortizom: 1997. mx 2 "Il Cacciatore di fossili", 1999. mx3 " L'oro del Sud", 2004. Mx8 "Il Treno blindato", 2009. Mx 13 "Lungo i sentieri del West", 2011. mx11 "L'ora del massacro", i s Repettom mx4 2000. "Dva lica osvete"), dok na Magičnom s Ortizom odrađuje epizode #34 "Vrata pakla" i 81 "Plava krv".

Koji god žanr obrađivali njegovi scenariji, bila to znanstvena fantastika, fantasy, western ili horor, Segura nikad ne zaboravlja unijeti duha u svoje likove. I koji koliko god bili fiktivni, crpe svoj izvor iz suvremenog crnila društva. Na momente čak kao da vlada veliki interes za mračne i negativne aspekte ljudske prirode, što se najbolje odražavalo u "Krakenu" ili "Hombreu". Njegovi autorski likovi-junaci zapravo su antijunaci, a te je karakteristike parcijalno čak i unio u Bonellijeve junake. Zato mu i odgovaraju ambijentalni crtači chiaro-scura, poput Berneta i Ortiza. I nemojmo zaboraviti na uvijek prisutnu notu crnog humora.

2012. godine, nekoliko dana prije ovog teksta, taj tekstopisac napustio je ovu dolinu suza…