Dubravko Mataković

Biografija,povijest, biologija i tjelesni odgoj: Rođen sam privatno, 20.kolovoza 1959. i to na selu , iako bi Ivankovo, prema broju stanovnika, da se nalazi u Dalmaciji ili Istri nazivali gradom. Ubrzo su me odnijeli u Vinkovce, danas središte Zabit-brtvljanske županije, a nekoć čvorište. Tu sam se i učlanio u Savez pionira, pohađao školu, tečaj bacanja šurikena, mnogobrojna čijala, sijela, čvarkarijade te bio svjedokom mnogih štafeta mladosti 400X400 i 200X300. Djetinjstva nisam imao, a na mladalaštvo me podsjeća žuta austro-ugarska i to barokna zgradurina pokraj koje kada prođem prođu me ledeni žmarci, padne mi šećer i spuste mi se stopala do razine platfusa. Riječ je o Gimnaziji, ustanovi u kojoj sam na najgori mogući način ostavio svoje najbolje godine. Poslije sam otišao na studij grafike Akademije likovnih umjetnosti 1979. godine, a već sam 1983. godine diplomirao te željan promjene, avantura, stege i broma u žućkastoj tekućini koju nazivaju čajom, zbog obveze, časti i ljudskoga prava otišao u vojsku i to neprijateljsku JNA. Ondje sam, nakon iskustava s likovnim stvaralaštvom na temu prelaska preko Neretve, jahanja Tita na čelu kolone i dijelova zaštitne maske protiv plinova, prvi puta počeo profesionalno crtati stripove, dakle za lovu, a ne za tapšanje po ramenu i guzici, šture uredničke pohvale i popularnost među drugaricama.

Prvi takav, plaćeni, strip mi je izašao u jesen 1984. godine u Studentskome listu , a nakon što sam ga nudio Poletu koji ga je odbio jer ih nije zanimao. U SL-u sam objavljivao nekoliko godina, a kada je urednik postao Dragan Ogurlić, danas novinar iz Rijeke, imao sam najveće honorare do sada, uopće. Poslije sam , sporadično objavljivao kojekuda: u Večernjem listu, Poletu, osječkom TEN.u, beogradskoj Mladosti, sarajevskim Malim novinama, sve do isteka 1990. kada mi je Sandro Pogutz iz Nedjeljne Dalmacije ponudio raditi stripove s aktualnopolitičkom tematikom. Uz manje prekide, tamo sam se zadržao do 2000. godine, izuzevši dvije godine crtanja sličnih stripova u zagrebačkoj Panorami. Poslije sam, opet sporadično crtao u splitskome VOX-u, Bruhu i Godinama novim koje još uvijek malo-malo pa izađu. Paralelno sam crtao dječji strip Super DI u Smibu od 1994. godine i Desmozgenes u OK!-u od prvoga broja, 1995. godine. Danas urednike više ne zanimaju moji stripovi, pa ih skoro uopće ni ne crtam.

Odabrana stripografija