Giancarlo Berardi

Giancarlo Berardi rodio se 15. studenog 1949. u Genovi. Stripom se počeo baviti nakon kratkog kazališnog (bio je autor i glumac u studentskoj kazališnoj sekciji) te sviračkog angažmana (pjevao je i svirao gitaru u grupi "Gli scorpioni"). Od 1970. je do 1974. napisao niz kratkih priča, od pustolovnih do horror sižea, za razne izdavače, surađujući i na naslovima kao što su Tarzan ili Diabolik, da bi 1974., zajedno s Ivom Milazzom stvorio Kena Parkera, svog najznačajnijeg junaka.

Napisao je sve epizode Kena Parkera, tek dio njih uz pomoć Alfreda Castellija, Tiziana Sclavija, Maurizia Mantera i Valeria Rontinija. Ken Parker je izvorno trebao biti tek jedan od svezaka u ediciji Rodeo, ali je Sergio Bonelli, oduševljen pričom, odlučio pokrenuti seriju koja je potrajala 59 svezaka, od lipnja 1977. do svibnja 1984. Nakon toga su se Kenove pustolovine nastavile kroz raznorazne edicije (neko vrijeme su Berardi i Milazzo imali i vlastitu izdavačku kuću, Ken Parker Editore), da bi, najposlije, 1998. izašla posljednja epizoda. Ken Parker je za vrijeme svog nastanka bio izrazito inovativan i revolucionaran western serijal koji je i danas zadržao svježinu i aktualnost te koji je doživio golem uspjeh kod stripovske kritike, ali i publike.

Uz rad na Ken Parkeru, te gotovo uvijek surađujući s Milazzom, Berardi potpisuje i nekoliko značajnih strip albuma od kojih se izdvajaju Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977., s Renzom Calegarijem), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982), Sherlock Holmes (1986., s Giorgiom Trevisanom), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom's Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).

Za izdavačku kuću Bonelli, Berardi je uz Kena Parkera napisao i nekoliko epizoda drugih junaka (Tex Willer Maxi broj 1: "Oklahoma!", Nick Raider broj 18: "Mozaik zločina" i Kit Teller brojeve 167-169: "Crna udovica"), da bi u listopadu 1998., nekoliko mjeseci nakon Parkerova gašenja, krenuo s novim projektom, krimić serijom kojoj je protagonistica lijepa kriminologinja Julia Kendall. Juliu još uvijek, nakon 130-tak brojeva, s uspjehom piše, mada je kritika nije oduševljeno dočekala.

Dobitnik je brojnih nagrada od kojih izdvajamo Premio Oesterheld,  Premio Internacional Barcelona de Comics, Haxtur i Yellow Kid.