Jiro Taniguchi

Jiro Taniguchi nije običan strip autor, on je strip pjesnik. Kao da postoji nešto stvarno u stvarima o kojima on priča, toliko stvarno da nam se čini da taj momenat možemo da zaustavimo i dotaknemo. On pripovjeda u pričama sitnice iz svakodnevnog života kao što je kratka pauza za vrijeme radnog vremena ili lagana šetnja u prirodi. Sve to ostavlja meditativni utisak, kao da na momente vrijeme stane. Taniguchi nam skreće pažnju da postoje stvari u svakodnevnom životu, stvari koje smo zaboravili  i na koje više ne mislimo, iako su svuda oko nas. Stvari koje su lijepe i vrijedne, dovoljno je da otvorimo malo bolje oči i zapazimo kako je moguće da zaustavimo život na jedan momenat u kojem možemo onda da uživamo. Posmatranje oblaka u jednom ljetnom danu, prvi  stidljivi kontakt sa jednom nježnom ljubavi ili uživanje na morskoj plaži. Sve to polazi Taniguchiju za rukom dan sas ubijedi da vjerujemo kao da zaustavimo vrijeme i uživamo u momentima našeg života.

Rođen 1947. godine u mjestu Tottori, Taniguchi već u ranim godinama dolazi u kontakt sa japanskim stripovima, mangama. Već na samom početku za njega je bilo jasno da će postati jednog dana  mangaka, tj. crtač stripova. Taj san imaju mnogi mladi u Japanu, ali samo malo njih može da se pohvali sa činjenicom da su u odraslim godinama uspjeli da ostvare snove o kojima su kao djeca sanjali. Karijeru je započeo kao asistent poznatom mangaki Kyota Ishikawi. To nije toliko iznenađujuće jer većina mangaka na taj način započinje karijeru. Čak i Taniguchi ima danas dvojicu pomagača koji većinom crtaju pozadine u njegovim stripovima. Kada je početkom sedamdesetih godina objavio svoje prve stripove, radilo se o žanrovima kao što su krimi, bokserska drama, naučna fantastika, sve stvari koje su zbog tvrđeg sadržaja bili namjenjeni odrasloj publici. Ipak, kao i svaki drugi umjetnik tako je i Taniguchi bio od samog početka u potrazi za samim sobom, stilom koji će jednog dana postati njegov i prepoznatljiv.

Početkom osamdesetih godina Taniguchi počinje da proširuje izbor tema koje koristi u stripovima. Petodijelna serija “Botchan no Jidai” o piscu Meiji ere (1867-1912 vrijeme koje važi u Japanu kao sinonim modernog Japana) važi kao pokretač nove, literaturne vrste mange. Tako je on potvrdio svoj status kao pripovjedač koji je 1992. potvrdio sa novelom “Aruku Hito” u kojoj je stvorio zbirku priča o čovjek bez imena koji luta po gradu zapaža i divi se  stvarima iz svakodnevnice. Ovdje nam Taniguchi po prvi put daje osjećaj da vjerujemo u poeziju svakodnevnice, nešto što on zna da majstorski pretvori u strip. Njegova djela imaju duboke korijene u azijatskoj kulturi, ali istovremeno ima dosta uticaja i drugih kultura. Kao umjetnik često obrađuje teme iz literature, filma i stripa, tako da su njegova rana djela pod uticajem detektivskih priča ili noir filma. Iako vješto kombinuje elemente iz knjiga i filmova, Taniguchi uvijek gleda da se drži tradicije klasičnih mangi, što i ne iznenaćuje toliko ako znamo koliko je tradicija važna u jednoj zemlji kao što je Japan. Manga je pojam za japansku vrstu stripa, a sama riječ se može prevesti kao spontana slika. Upravo tu spontanost može svaki umjetnik da iskoristi prema svom sopstvenom slikovitom jeziku. Manga stripovi se drže teme stripa bez odskakanja u radnji, dijalozi su ponekad dugi i po nekoliko stranica, pojedinačne sekvence se pričaju u ekspresivnim i dinamičnim slikama, koji su za moderne zapadne stripove nepoznat teritorij. Priče se pričaju sa velikom pažnjom za detalje i sama priča prenosi na čitaoca neku posebnu mirnoću. Sve te stvari zajedno, sa pričama u koje Taniguchi unosi dozu intimne privatnosti, podsjećaju na autobiografske novele iz Amerike, manje na stripove iz svakodnevnice klasičnih superheroja.

Deset godina prije nego što se to desilo u Evropi i Americi, postojale su u Japanu tzv. Gekiga, realistične strip priče o svakodnevnici i privatnim doživljajima. Pokretač ovog vala je Osamu Tezuka, čovjek koji je evoluirao mangu kao nijedan drugi strip autor u Japanu. Za razliku od Taniguchija, Tezukini stripovi su bili više usmjereni prema mlađoj publici. U magazinu Garo, mnogi japanski umjetnici su izdavali svoje priče koje se razlikuju od stripova koji su do tada bili čitaocima poznati, upravo zato što su nosili štembilj autorskog stripa. Za razliku od stripova koji su izlazili u tom magazinu, Taniguchi je odlučio da napravi male promjene tako što se njegovi stripovi završavaju pozitivno i puni su optimizma. Kao što se može primjetiti on je pokušao da se udalji od poznatog klišea da autorski strip treba da opisuje mračnu stranu života da bi imao veći emotivni utjecaj na čitatelja.

Jedan od najvećih utjecaja na Taniguchija imali su francusko-belgijski stripovi, koji su sredinom sedamdesetih godina proširili njegov pogled na strip i otvorili mu nove puteve za eksperimentisnje. Raznovrsnost crtačkih stilova bilo je u Japanu nešto sasvim novo. Na Taniguchija su ostavili ti stripovi utisak kao da drži u rukama encikoplediju slika, sa svim tim detaljima na crtežima. Zapazio je da u tim stripovima kompozicija crteža stoji na prvom mjestu, a ne slaganje slika kao u jednom filmu. Takođe, primjetio je da konstrukcija jedne priče ima manju brzinu i tempo, više nego što je to  slučaj u Japanu. Sve te stvari su dovele do toga da su se Taniguchiju otvorile nove mogućnosti za stvaranje jednog stripa. Sa današnje tačke gledišta, može da se primjeti jak utjecaj Bandes Dessinées na njegova djela. Interesovanja i radoznalost za francuske stripove dovele su ga do kontakta sa francuskim strip autorom Frederic Boiletom, koji je u Taniguchijevim djelima vidjeo paralele sa svojim radovima. Od njega dolazi i naziv “Nouvelle Manga”, kojim objašnjava japanske stripove koji pričaju priče iz svakodnevnog života. Boilet je čovjek koji priprema Taniguchijeve stripove za francusko tržište, posao koji zahtjeva ogroman rad. Kod svake scene mora dobro da se razmisli da li ostane kao u originalu ili da se slika okrene, jer stripovi na japanskom se čitaju sa desna na lijevo. Kao što možemo da primjetimo Taniguchi je pod utjecajem evropskog stripa,  zato ne iznenađuje da je sarađivao sa poznatim autorima kao što su Moebius i Jean-David Morvan.

Film je medij koji ima ogroman utjecaj na Taniguchijeva djela. Najveći utjecaj dolazi od japanskog režisera Yasujiro Ozua (1903-1963). U njegovom najpoznatijem filmu “Tokyo Monogatari”, koji je snimljen 1953. godine, Ozu prikazuje jednu priču iz svakodnevnice japanske srednje klase i njen odnos prema familiji i tradiciji. To je upravo tema kojom se Taniguchi već više puta poigrao u svojim stripovima. Danas je došlo do toga da i sam Taniguchi inspiriše režisere, tako da je 2010.  godine, u njemačko-francuskoj produkciji, snimljen film “Vertraute Fremde” (A Distant Neighborhood ).

Japanska kultura dosta utiče na Taniguchijeve stripove. Pored toga što je on sam stripove modernizovao, nikad nije zaboravio ko je i gdje su njegovi korijeni. Osamu Dazai, poznati japanski pisac, popularne TV serije, aktuelne narodne pjesme, sve stvari koje su otjecale na njegove priče, jer Jiro Taniguchi je pravi nostalgičar i hronista. U njegovim stripovima on nam priča o Japanu šezdesetih godina za vrijeme olimpijskih igara, o posljeratnom Japanu ili o događajima poslije velikog zemljotresa i pokazuje nam život jednog normalnog čovjeka u tim značajnim događajima. On nam priča o ljudima koji ponovo pronalaze izgubljene snove, o ljudima koji shvate svoje roditelje tek kada dođu u njihove godine.

Taniguchi je jedan od sporijih mangaka, dok je nekada crtao oko stotinu stranica mjesečno, danas stiže tek oko četrdeset. To nije mnogo s obzirom da neki izlaze i na dvjesta stranica u jednom mjesecu. Međutim to za njega ne predstavlja problem, jer prema sopstvenim riječima važniji mu je kvalitet i uživanje u crtanju nego hektika na poslu. Samo na taj način je moguće da se na duže vrijeme radi neki posao i da se izbjegne zasićenost.

Bez obzira kako čovjek naziva njegova djela: stripovi ili mange, grafičke novele ili gekige, to nije toliko važno. Ono što je najvažnije je da se radi o izuzetnom pripovjedaču, čovjeku koji ujedinjuje strip i literaturu - čovjeku koji važi kao pjesnik u svijetu stripa.