Pierfrancesco Prosperi

Rođen je u Italiji, Arezzu, 1945. godine. Arhitekt je po zvanju, autor romana i priča znanstvene fantastike, te strip scenarist. Počeo je pisati kao vrlo mlad (njegov prvi roman na temu talijanske fantastike napisan je s oko dvanaest godina), a objavljuje svoju prvi priču, "Lo stratega", u "Oltre il Cielo" #65, 1960. godine. Nazivaju ga ocem talijanske ukronije, zbog njegovog čestog odabira teme iz ovog podžanra znanstvene fantastike.

Od 1977. intenzivno se počinje baviti pisanjem scenarija za stripove i priče, prema vlastitim riječima on je samouk. Započeo je sa scenarijima nekih priča znanstveno-fantastične tematike koje je napisao u prethodnim godinama koje je onda objavljivao u tjedniku "L'Intrepido". Uspješno je odradio više od 500 kratkih priča (po 12 stranica) i nekoliko mini-serija (Jumbo i Overland Pony Express) za L'Intrepido i Il Monello (Edizioni Universo), Skorpio i Lanciostory (Edizione Eura), te je također razvio dvadeset priča za Disneyevog Mickeya Mousea (u Italiji poznat kao Topolino). Ostale značajnije suradnje su radovi na nekima od 'paninari' stripova u suradnji s crtačem Feliceom Mangiaranom, primjerice "Willy Burg" objavljen u velikim brojevima u razdoblju do 1987. do 1988. Također, s Mangiaranom je napisao i po nekoliko krimi priča koje su se pojavile u L'Espresso u 1988. i 1989., i jedna priča "Čovjek pod maskom" ("L'Uomo mascherato" ili Dubbel-Gangaren, tit.orig. L'impostore) objavljen u Finskoj 1990. godine u Fantomen #5.

S Vittorijem Giardinom je napravio krimić "Treća istina" (La terza verità) koji je izašao u Corto Malteseu 1990. i ponovno objavljen u raznim talijanskim i stranim izdanjima. Radio je na Manfredijevom serijalu Gordon Link, gdje je napisao scenarij za #14 "Rasputin", nekoliko scenarija za Ronny Balboa – Ronny Ross (Press Play, od 1993.-1996.) i "Tiramollu", a u novije vrijeme radio je nekoliko scenarija na strip-serijalu Diabolik. Osim rada na proširenju vlastitog književnog opusa, na nekoliko godina između 1994. i 1997. predavao je scenarij za strip u Firentinskom sjedištu Međunarodne škole stripa ("Scuola Internazionale di Comics").

Autor je niza romana:
Autocrisi (Casa Editrice La Tribuna, 1971)
Seppelliamo re John (Casa Editrice La Tribuna, 1973)
Il tunnel (Alberti, 1992)
Garibaldi a Gettysburg (Editrice Nord, 1993)
Autocrisi 2020 (Perseo Libri, 1997)
Supplemento d'indagine (Edizioni Settimo Sigillo, 1999)
La Moschea di San Marco (Bietti, 2007)
Incubo privato (objavljeno zajedno s pričom "Seppelliamo re John" i "Incubi per Re John", Urania 1533, Mondadori, 2008)

Na ovim prostorima najpoznatiji je po scenarijima na serijalu Martin Mystere i njegovom spin-offu Zoni X (budući da ništa drugo njegovo ovdje nije objavljeno), gdje odrađuje čak ukupno 19 epizoda! Među prvima ulazi u Castellijev staff na MM-u uz Trojku sa Sardinije, a njegov prvijenac je "Šumski čovjek" iz 1984. godine za kojeg radi i nastavak pet godina poslije u epizodi "Snježni čovjek". U tim priča gradi priču o porijeklu karika koje nedostaju – Bigfoota i Jetija, koji su ni više ni manje nego potomci drevnih Atlantiđana koji su u davno vrijeme emigrirali na Mars i vratili se promijenjeni na Zemlju! Posljednju je napravio 2003. #256 "Besmrtnici" i nakon toga ga više ne nalazimo u Bonelli izdanjima uopće. Autor je upitnih priča koji se teže uklapaju u MM kontinuitet, no meni su one ranije često bile vrlo zanimljive. Česte teme Prosperijevih priča su ukronije ili alternativne budućnosti, tako da se kod Mysterea nalazi na svojem teritoriju. Npr. u "Tajni rudnik" gradi tajnu povijest koja se nalazi iza priče Ambrose Bircea "The damned thing" ili istinu o Guliverovom Liliputu u epizodi "Povratak u Liliput". Spomenimo još i daenikenovske epizode "Tragovi Naske" i "U zemlji Dogona" s izvanzemaljcima, špijunsku priču s pravim pseudoznanstvenim teorijama "Treći čovjek". Na tri posljednje priče potpisan je kao koautor, što nam daje na znanje da njegova suradnja na serijalu sve više kopni.

Neki od Prosperijevih radova

Posljednje radove u prošlom tisućljeću odradio je za bonelijanski thriller serijal "L'insonne" (glavni lik Desdy Metus) pod nazivom "Insonnia fatale" (numero extra, 2006.). I scenarij za Mysterea iz 2003. MM 256 "Gli immortali". Također u stripovskoj formi u suradnji s Robertom Donatijem radi "Quatre storie nere" 2010., zbirka sa četiri noir priče: Confessioni di due menti pericolose, Cena di classe, Palla da bowling, Lo zio d'America.

Martin Mystere
L'uomo dei boschi - MM 31-32, 1984
Il principe delle tenebre - MM 43-44, 1985
Ritorno a Lilliput - MM 54-55, 1986
Le piste di Nazca - MM 58-59, 1987
Nella terra dei Dogon - MM 60-61, 1987
I signori della guerra - MM 67-68, 1987
La cosa da un altro mondo - MM 74-75, 1988
L'uomo delle nevi - MM 87-88, 1989
Al centro della Terra - MM 115bis, 1991
L'officina di Efesto - MM 156, 1995 (koautor)
La pietra di Jivaka - MM 192, 1998 (koautor)
Gli immortali - MM 256, 2003 (koautor)

Zona X
Il dio con quattro ruote - ZX 3, 1993
Pendolare del tempo - ZX 10, 1995
L'ultima spiaggia - ZX 13, 1995
Missione suicida - ZX 18, 1996