Nikad robom

Jedne nedjelje, prije 4-5 godina došao sam u Zagreb na Hreljić.Tražeći stripove, na jednom štandu sam primjetio strip o malim kuririma Mirku i Slavku.Kao kolekcionar i ljubitelj stripa koji skuplja poveći dio strip edicija, zainteresirao sam se za ovo izdanje i odlučio skupiti i ovaj komplet, ni ne sluteći da sam ovog puta naletio na težak zalogaj. Po navici, uvijek volim proučiti kolekciju za koju ću očito zbubati puno novaca pa sam došao do zanimljivih podataka.

Izdavačka kuća „Dečje novine “ sa glavnim urednikom Srećkom Jovanovićem u svojoj ranijoj fazi izdavaštva izdala je istoimenu ediciju Dečje novine.Dečje novine pored niza objavljenih stripova 25.studenog 1958. u broju 23 izdaju prvi broj stripa gornjomilanovačkog autora Desimira Žižović Buina pod nazivom Nikad robom.Strip sa tematikom iz narodnooslobodilačke borbe ( u daljnjem tekstu NOB-e), dobiva mjesto od pola strane i vremenom prerasta u serijal . Dobio je naziv po jednoj paroli koju su nosili demonstranti 27.ožujka 1941. na početku 2.svjetskog rata. Glavni junak je mali pekarski pomoćnik Mirko koji odlazi u partizane. Mirko se isticao svojom hrabrošću i inteligencijom te je i u nemogućim situacijama uspio pobijediti protivnika. U stvaranju ovog stripa sudjelovala su i djeca svojim literalnim sastavima u sekciji učitelja Srećka Jovanovića, urednika ove izdavačke kuće.Tako se s vremenom Mirku pridružuju drugi likovi poput najboljeg prijatelja Slavka, vjernog psa Vučka, mitraljesca Ive, bivšeg studenta Rake, malog dječaka Boška, kurirke Seke, bolničarke Mire, ilegalca Vlade, desetara Mate, komandanta odreda, deda Marka i babe Mare.Na protivničkoj strani najupečatljiviji lik je njemački komandant fon Štimler.

U svibnju 1963. prvi samostalni strip izlazi u novoj ediciji istoimenog naziva Nikad robom. Izdanje je tiskano u novosadskom Forumu na 32 stranice, formata 145x205 mm od kojih je 16 stranica bilo u boji.Prodavano je po cijeni od 60 dinara.Na početku je izlazilo jednom mjesečno, a kasnije dvomjesečno. Objavljen je čitav niz priča sa temama iz nacionalne povijesti različitih povijesnih razdoblja i regija na čijoj je realizaciji radila brojna ekipa autora iz različitih krajeva. Uz junake Mirka i Slavka Desimira Žižović Buina najviše se ističu kratki serijali Akant Radivoja Bogičevića, Tajanstveni vitez Petra Radičevića, Blažo i Jelica Dobrice Erića i Radivoja Bogičevića, Dabiša Božidara Veselinovića i Hajduk Veljko Živorada Atanackovića.Ivica Bednjanec, jedan od najplodonosnijih i najkvalitetnijih autora objavio je trinaest priča sa tematikom iz hrvatske povijesti i 12 priča sa temama iz NOB-e. Živorad Atanacković nacrtao je osamnaest priča iz srpske povijesti. Zdravko Sulić u suradnji sa Aleksandrom Bizetićem napravio je trinaest izdanja fotostripa sa tematikom iz NOB-e. Manji broj izdanja nacrtali su i Miodrag Đurđić, Nikola Mitrović Kokan, Brana Jovanović, Mile Topuz, Ljubomir Filipovski, Leo Korelc, Mladen Trnski, Stanislav Spalajković, Slobodan Popović, Hrvoje Radovanović i Ivica Koljanin. No, ipak ostali junaci čiji je prodani tiraž bio od 2.000 do 20.000 primjeraka, nisu se mogli mjeriti sa Mirkom i Slavkom, koji je premašivao prodaju od 35.000 do 50.000 primjeraka, i godine 1969. u ediciji dolazi do promjene koncepcije. Počinje se tiskati u Skoplju u tiskari „Nova Makedonija, a izdanje se zbog velike popularnosti malih partizanskih kurira Mirka i Slavka transformira u ediciju Nikad robom Mirko i Slavko, i izlazi 4.travnja 1969. od broja 195 na malom formatu 125x170mm na 64 stranice, plus korice.Usporedno sa njom, u istom formatu i izgledu izvorna serija izlazi isto sa brojem 195, ali sa promjenom naziva Nikad robom - Crtana škola.Od broja 196 dodaje se broju rimsko II, i tako izlazi do kraja školske godine do broja 203. Školske godine 1969/70 izašlo je još 30 brojeva i time završava izlaženje Crtane škole.Produkcija stripa o avanturama dječaka Mirka i Slavka došla je do te mjere da autor Desimir Žižović Buin nije stizao sam raditi cijeli strip, pa se u njegov rad podržavajući njegov stil uključio veći broj crtača Živorad Atanacković, Branko Plavšić, Nikola Mitrović Kokan, Mile Rančić, Leo Korelc, Ratomir Petrović Raca, Brana Nikolić, Milan Vranešević, Stevica Živanov i drugi.Na pisanju scenarija okušalo se više scenarista, poput Žarka Vukosavljevića, V.Žarića, M.Nicića i M.Todorovića.Od broja 195,tj. od samostalnosti serije, na izdanjima je pisalo autor B.Tomić, što je u stvari bio pseudonim za razne scenariste koji su na njima radili.Tiraž je u jednom trenutku dolazio i do 200.000 prodanih primjeraka, te je izdanje počelo izlaziti jednom tjedno.

Likovi Mirka i Slavka primjenjeni su na majicama, razglednicama, preslikačima, posterima, dija-filmovima, kao motivi na školskom priboru, a tiskani su i pisani romani. Godine 1973. u produkciji Dečjih novina snimljen je prema stripu i dugometražni igrani film „Mirko i Slavko“ režisera Branimira Tori Jankovića čime ga stavljamo u jedini domaći strip koji je za vrijeme svog izdavanja doživio filmsku premijeru.Svoju popularnost pokazuje i time što je preveden na više desetaka jezika, a čak i u Kini je stekao velik broj čitalaca.

Kako je u izdanju bilo više izmjena koncepcije i formata, te broja stranica, probati ću objasniti promjene koje sam uočio proučavanjem sakupljene kolekcije od početka izlaska edicije sve do  njenog završetka.

Edicija je počela izlaziti na formatu 145x205 mm na 32 stranice.Sa brojem 195 mjenja naziv u Nikad robom Mirko i Slavko, izlazi na formatu 125 x 170 mm na 64 stranice, plus korice sve do broja 350. U izdanju od broja 299 do 350 izlaze u sredini posteri svih junaka ove edicije, bilo pojedinačno ili u nekoj akciji.Od broja 351 do broja 360 izlaze na istom formatu na 32 stranice, plus korice (bez postera u sredini).Od broja 361 do broja 378 izlaze na istom formatu sa 64 stranice, plus korice (posteri su u sredini od broja 368 do 378).Od broja 379 (izuzev broja 379 i 380 koji imaju zbog postera 64 stranice,plus korice) izlazi na formatu 135x215 mm na 60 stranica, plus korice.Od broja 429 do 530 izlazi na finijem papiru kompletno u boji na 32stranice, plus korice. Od broja 487 mijenja naziv u Mirko i Slavko  Nikad robom, s time da se od broja 503 do broja 530 uz isti naslov stavljaju likovi Mirka sa lijeve i Slavka sa desne strane.

Zadržavajući isti format i broj stranica od broja 531 mijenja se naziv u Nikad robom, jer su se pored priča o Mirku i Slavku u ediciji opet izdavale priče o drugim junacima.Od broja 568 do broja 584 izlazi na formatu 135x215 mm na 48 stranica, plus korice, u drukčijoj koncepciji u kojoj imamo pisani dio od 4 do 6 stranica, a ostalo je strip.U tom razdoblju dolazi do ponavljanja nekih ranije objavljenih epizoda Mirka i Slavka i ostalih junaka iz prve serije edicije.

Najveću promjenu doživljava sa brojem 586 gdje mijenja naziv u Nikad robom Časopis za negovanje tradicija NOB-a, na formatu 220x280 mm na 52 stranice, plus korice. Ovdje je strip u drugom planu sa 20-tak stranica, dok su na ostalim stranicama bili razni članci.Promjena nije dugo trajala, pa po završetku školske godine dolazi do nove izmjene koncepcije. Ovi brojevi od 586 do 594 ujedno su i najteže nabavljivi brojevi u cijelom kompletu. Sa brojem 595 mjenja naziv u Kurir Nikad robom, izlazi na formatu 145x215 mm na 64 stranice, plus korice.U ovom razdoblju objavljeno je puno domaćih premijernih stripova među kojima se neki mogu ubrojiti u najbolje jugoslavenske stripove sa tematikom iz NOB-e.Objavljeni su stripovi Ivice Bednjanca, Abdulaha Kozića, Branka Plavšića, Ahmeta Muminovića, Jelka Peternelja, Gustava Zechela, Ratomira Petrovića-Race, Radića Mijatovića, Ivice Koljanina i drugih. Od broja 635 do posljednjeg broja 642 izlazi na formatu 215x150 mm na 48 stranica, plus korice.

Nakon više od 20 godina izlaženja, strip Nikad robom koji je imao jednu od bitnijih uloga u razvoju jugoslavenskog stripa završava 25.kolovoza 1979. sa brojem 642 u redovnoj seriji. Popularni strip Mirko i Slavko izlazio je i u Dečjim novinama, Bombašu,TIK-taku i Politikin zabavniku.

Edicija Nikad robom imala je i nekoliko podizdanja : Crtana škola (39 brojeva), Izvanredna izdanja ( 30 brojeva) koja osim priča o Mirku i Slavku imaju i teme o borbama saveznika u 2.svjetskom ratu, izvanredna izdanja u boji ( 15 brojeva), KO je (12 brojeva), Kuriri (55 brojeva), godišnjaci (6 brojeva), dva posebna izvanredna izdanja numerirana rimskim brojevima, od kojih je broj I izašao između broja 106 i 107, a broj II između broja 107 i 108 redovne serije (isti format i broj stranica kao u redovnoj seriji), i jedno vanredno izdanje imena „ Krvavo svitanje “ posvećeno stopedesetoj godišnjici drugog srpskog ustanka protiv turaka.

Zanimljivo je spomenuti da je prvih 16 brojeva izdano samo u ćiriličnom izdanju, s time da prvih 14 nisu bili numerirani, već se unutar stripa moglo pročitati koji je sljedeći. Od broja 17 izlaze u latiničnom i ćiriličnom izdanju, od broja 195 izlazi u latiničnom, a ćirilično izdanje sam nalazio samo na makedonskom jeziku ( brojeve malog formata). Od prvih brojeva rijetka su prva tri. Brojevi koje sam teže nalazio su brojevi 453 do 458, 486, 490 do 498, 517, 524 do 530, 586 do 594 (najrijeđi) i brojevi vodoravnog formata 635 do 642.

U razgovoru sa starijim ljudima koji su čitali ovo izdanje, primjetio sam rekavši im da to skupljam, skoro svaki se sjetio rečenice : Pazi Mirko,metak! Hvala Slavko! Spasio si mi život!

Ukupnu kolekciju edicije Nikad robom zajedno sa svim izvanrednim izdanjima čine 802 broja. Nisam do sada čuo da postoji kolekcionar koji posjeduje ovaj po meni najteže nabavljiv komplet izdan poslije 1945. godine, a bila bi mi čast da ga upoznam. Stripove koje sam dosada skupio u svom kompletu, nalazio sam na svim područjima bivše Jugoslavije i nadam se da ću negdje izvući još 20 brojeva koji mi nedostaju za popunu ovog raritetnog kompleta.