Conan

Slika glavnog lika

Conan

Conan NA INTERNETU

• http://www.conan.com/
• http://www.conan.no/

“Znaj, o Prinče, da je u vremenu između trenutaka kada su oceani progutali Atlantidu i njene sjajne gradove, i vremena u kojima su se uzdizali Sinovi Aryasa, postojalo Doba nedosanjano, kada su se blistava kraljevstva protezala preko cijelog svijeta kao plavi ogrtači među zvijezdama – Nemedia, Ophir, Brythunia, Zamora sa svojim tamnokosim ženama i misterioznim kulama u kojima su prebivali pauci, Zingara sa svojim viteštvom, Koth, koji je graničio s pitomom zemljom Shema, Stygia sa svojim sablasnim gradovima, Hyrkania čiji su jahači nosili čelik i svilu i zlato. Ali najopasnije kraljevstvo na svijetu je bila Aquilonia, nadmoćno vladajući na uspavanom zapadu. Ovamo je došao Conan iz Cimmerije, crne kose, prkosnih očiju, s mačem u ruci, lopov, pljačkaš, ubojica, s ogromnom tugom i ogromnim veseljem, kako bi zgazio draguljima optočena prijestolja na Zemlji svojim ogromnim stopalima. ”

Tako započinje jedna od najvećih fantasy avantura u svijetu stripa. Još u vrijeme kad nije stvorena fenomenalna saga o «Gospodaru prstenova», stvoren je žanr pravog fantasya od tzv. usamljenog vizionara Roberta E. Howarda – oca fantasy žanra. Conan je jedan od rijetkih likova stripa koji je iz književnosti prešao u svijet stripa, a njegova prva pojava datira još iz 1932. godine, šest godina prije pojave «Gospodara prstenova».

Robert Edvard Howard (1906. - 1936.), je teksaški pisac koji se smatra začetnikom “mač i magija” (sword and sorcery) fantastike. On je ovu vrstu “bajke” odvojio od dotadašnjih, tipa “i živjeli su sretno do kraja života” bajki. Kao dječak bio je vrlo inteligentan i kao takav bio je često predmet zadirkivanja drugih dječaka. To ga je navelo da se okrene sportu, preciznije boksu i bodibildingu. Ubrzo je izgledao kao i junaci koje će nešto kasnije izmisliti. On je 1923. godine počeo da piše za u to vrijeme vrlo popularni časopis Weird Tales (čudne priče). Oprobao se u mnogim žanrovima: horor (Pigeons from Hell, Worms of the Earth), orijentalne avanture (The Lost Valley of iskander, Swords of Shahrazar), komični (A Gent from Bear Creek) i klasični western (The Last Ride, The Vultures of Whapeton), boks (The Iron Man). Howard-ove priče o Conan, King Kull, Bran Mak Morn, Turlogh O'Brien i Solomon Kane-u su stvorile i definirale žanr “mač i magija”. U prosincu 1932. pojavila se prva priča o Konanu. Ta prva priča “The Phoenix on the Sword” je ustvari jedna prepravljena priča o King Kull-u “By This Axe I Rule”. Prije nego što je počeo da piše o svojim herojima, on ih je smjestio u izmišljeno doba koje je on nazvao Hiborijansko (Hyborian Age), 12 000 godina prije danas i 8 000 godina poslije potonuća Atlantide. Svi njegovi heroji; Conan, King Kull, Solomon Kane... su velike snage i jake volje. Sam Howard je objasnio svoje junake: “ Jednostavno je. Ubacite ih u nevolju, i ne očekujete od njih da zamaraju mozgove smišljajući pametne načine da se iz nje izvuku. Oni su glupi da urade bilo šta osim da sijeku i ubadaju do svog spasa”. Kraj Howard-ovog života je prilično tragičan. Njegova majka se teško razboljela 1935. i stalno je ulazila i izlazila iz kome, ali stanje se pogoršavalo. Ujutro 11.06.1936. je od dežurne sestre u bolnici dobio negativan odgovor na pitanje da li će njegova majka ikada izaći iz kome. Otišao je do svoje kancelarije otkucao:

Pokušao je samoubojstvo u svojim kolima, ispalivši metak u glavu. Umro je u komi osam sati kasnije. Njegova majka je preminula sledećeg dana. Sahranjeni su zajedno 14.06.1936. Poslije Howardove smrti sam žanr “mač i magija” je pomalo zamro iako je Howard imao dva velika sljedbenika koji su nastavili tamo gde je on stao. L. Sprague de Camp (koji je dobio prava na Howardove rukopise) i Lin Carter su napisali dosta priča o Conanu. Neke su u stvari samo prerađene priče o drugim Howardovim junacima, a neke Howardova nedovršena dela. Kao što sam već rekao žanr je bio pomalo zaboravljen, i tako je bilo sve do Tolkienovih ‘’Gospodara prstenova”. “Mač i magija” kao i njegov najveći junak su ponovo “oživjeli”.

Ono što nas najviše interesira dogodilo se u listopadu 1970. godine kada je jedan od najvećih američkih izdavača stripova, “Marvel”, izdao prvi broj (u srpnju 1970. izašao je nulti broj) serijala Conan the Barbarian. Umjesto da vam pišem o stripu dajem vam sken zadnje strane poslednjeg sveske regularnog Conan the Barbarian br. 275 simbolično nazvanog “The End” (mada, poslije njega je u drugim serijama izašlo još 70-ak raznih naslova). Na toj strani je “oproštajni” govor koji je napisao Roy Thomas, čovjek koji je sve i započeo 25 godina ranije.

Scenarist Roy Thomas (od 1965. počeo raditi za Marvel i to Osvetnike i X-Man) se udružuje sa mladim momkom Barryem Windsorom-Smithom (u to vrijeme je Barry još bio novak u svom poslu i dotad je napravio par naslovnica X-Mena, te tri Daredevila) i zajedničkim snagama udahnjuju život novom Marvelovom junaku – Conanu Barbarinu. Barryev Conan je bio daleko od onoga kakvog ga svi ljubitelji stripa danas poznaju, po Buscemi, no čitatelji su ga odmah prihvatili zbog sasvim novog pristupa liku i stvaranju novog žanra tzv. barbarskih stripova. Tome je pridonijela i uspješna adaptacija Roya Tomasa i njegovih originalnih i zanimljivih priča, kombiniranih sa detaljnom umjetnošću Barrya.

Nakon 24 broja dvojca Thomas – Smith, počinje novo i produktivnije doba za divljeg barbara, jer se kao novi crtač pojavljuje John Buscema. On je prije svog najpoznatijeg lika radio na «Roy Rogersu» i Zamjeniku (The Deputy), kasnije i na svim važnijim glavnim likovima Marvela kao što su – Osvetnici, Nevjerojatni Hulk, Srebrni Letač i Fantastična četvorka. Također je prije Conana napisao bestseller knjigu «Kako crtati stripove na Marvelov način». Prvu epizodu Conana je nacrtao 1973. godine (br. 25). Evo što je rekao novinaru «Between the Panels» sama legenda Buscema :

“Tada sam dobio Conana, koji je bio moje dijete. Nikad nisam uživao crtati super heroje; Conan nije imao super moći. Sviđala mi se ideja da sam izmišljam svoju pozadinu. Mrzim crtati zgrade. Mrzim crtati automobile, bilo što mehaničko. Sa Conanom me ništa nije moglo suzbiti. Nitko vam nije govorio da nacrtate pušku ili pištolj. Samo nacrtate mač, bilo koju vrstu mača koja vam padne na pamet. Nitko vam nije mogao reći da je to krivo, jer oni ne postoje. ”

Prvi broj Conan Barbarian, listopad 1970. , prva pojava Conana: «Chamber of Darkness» #4, prva pojava Conana u svijetu stripa (Meksiko, 1953.), plakat filma «Conan Barbar»

Conan je sin kovača, rođen na bojnom polju (između njegovog plemena i vanirske pljačkaške horde) i odrastao na hladnom sjeveru Cimmerije. Njegove prve avanture počinju nešto prije petnaeste godine života. Buscema je bio bliži stvarnom liku kakvog su zamišljali mnogi Howardovi obožavatelji. Conan je kod Busceme bio pravom riječju barbar – bujne crne kose, mrgodne plave oči, visok stas, većinom polugol sa kožuhom preko slabina i sa mišićima što sežu ubojito oružje… Conan je bio usamljenik sa vrlo malo prijatelja, koji je ljubovao sa mnogim ženama, ali samo je jedna bila kraljica njegovog srca – Belit, kraljica Crne Obale.Predviđeno je da će postati kraljem snagom svojih mišića (naposljetku biva – kraljem Aquilonije, ima ženu Zenobiju i sina Conna). Njegov je bog – Crom, koji živi na planini i malo mari za ljude (on je strog i nema ljubavi, no kada se čovjek rodi, obdaruje ga snagom za preživljavanjem i za ubijanje). Poslije Busceme su se izredala još mnoga slavna imena od kojih bih želio izdvojiti nekoliko koji su pogodili Buscemovu bit Conana Barbara – Ernie Chan (znan kao Ernesto Chan; prije radio za DC Comics kao Ernie Chua na «Claw the Unconquered»; studirao sa Johnom Buscemom), Tony DeZuniga (crtao Conana 8 godina, kasnije epizode i epizode gdje postaje kralj; uvijek koristio drukčije tonove za završetak svojih crteža), Sal Buscema (Johnov brat), Joe Jusko, Dave Simons, Alfredo Alcala, Gill Kane, Pablo Marcos, Rudy Nebres…

U jeku svoje popularnosti Conan dobiva priliku 1982. godine da se dokaže i na filmskom platnu i to još kako. Udruživši snage John Millius kao režiser, Oliver Stone kao scenarista, skladatelj (meni jedan od najdražih soundtrackova uz Conana su i Vangelisov «Blade Runner», te svaki opus Ennia Moricconea) Basil Poledouris, te Arnold Schwarzenegger kao Conan glavom i bradom. Arnie je bio pravi pogodak i pljunuti Conan. Film uživa kultni status kod većina ljubitelja filmske umjetnosti (jedan od rijetkih fantasy filmova koji je uspio pretočiti svu čar izmišljenog svijeta; film je bio neprikosnoven na vrhu tog žanra sve dok nisu došli fenomenalni «Gospodar prstenova»). Kasnije je i snimljen i slabiji nastavak (krivnja je sva na producentu Dinu de Laurentiisu).

Conan je izlazio u raznim serijama i do sada je skupio preko 600 naslova (ne računajući reprinte). Trenutno stanje stvari je to da je “Marvel” potpuno obustavio izdavanje Conana kojeg zatim preuzima Dark Horse koji nastavlja sa novim avanturama ujedno reprintirajući stare u elegantnim trade paperback izdanjima, govori se i o trećem djelu filmskog Conana, knjige i dalje izlaze… Kod nas je Conan također izlazio u raznim serijama: Stripoteka, mali i veliki Marvel, Konan Saga, Slobodna Dalmacija, Maverick, MarketPrint. Najgora stvar je što je skoro pola objavljenih naslova izdato po dva puta u različitim edicijama, ali nema nikakvih najava da bi neko želio da počne ili nastavi sa izdavanjem omiljenog nam barbarina. Priču o Conanu je najbolje završiti riječima:

“Tko god da Conanu stane na put, bio čovjek ili demon, čarobnjak ili ratnik, mora se suočiti s njegovom snagom rođenog barbarina i smjelošću koja ga uvijek gura u nove pustolovine… ”