Luc Orient

Slika glavnog lika

Luc Orient

Luc Orient NA INTERNETU

• Eddy Paape
• Luc Orient – spasitelj planeta
• O Lucu Orientu
• Wikipedia

Luc Orient - osvaja svemir!

Priča o Lucu Orientu nastala je možda na isti način kao i na jednom drugom SF space-opera serijalu francusko-belgijskog stripa, Brodolomnici vremena, gdje idejni autori polaze od činjenice da strip serijali iz određenog žanra nisu dovoljno zastupljeni na područjunjihove strip scene. Uvjereni su da postoji neka niša gdje se nalaze čitatelji koje bi privuklo nešto novo iz žanra znanstvene fantastike koja se polako počinje probijati do novih generacija čitatelja. Ideja o serijalu sinula je davne 1964. godine novom uredniku slavnog strip časopisa Tintin - Gregu (što je zapravo pseudonim Michela Regniera). Autor je to s već priznatim opusom iza sebe, no njegovo vrijeme autorskih i uspješnih serijala tek dolazi. Npr. stvorio je serijale Bruno Brazil, Bernard Prince ili Comanche, a predstavio je i autore budućnosti poput Hermanna u magazinu na kojem je bio urednik. Za serijal je očigledno da vuče niz sličnih, ako ne i jednakih detalja (barem u prvom ciklusu albuma) s jednim dugovječnim američkim serijalom majstora stripa Alexa Raymonda - Flashom Gordonom. A možda manje od još starijeg stripa "Brick Bradford" čije je pustolovine Greg ranije čitao (u Francuskoj je poznat pod prilagođenim nazivom Luc Brodefer). Greg za potrebe svog stripa stvara alternativni Zemljin univerzum u kojem je glavni junak plavokosi div Luc Orient i naslovljuje ga "Vatreni zmajevi".

Za pomoć u crtačkom dijelu obraća se pouzdanom crtaču koji se proslavio na nizu serijala koje je radio s raznim imenima francusko-belgijskog stripovskog kružoka u časopisu Spirou, Jijéom i Jean-Michelom Charlierom na detektivskom serijalu Valhardi ili kasnije 1958. sa Charlierom na serijalu Marc Dacier. U pitanju je, pogađate, Eddy Paape, koji će se ipak najviše proslaviti na ovoj kolaboraciji na Lucu Orientu. Objavljivat će ga do kraja časopisa Tintina, a na nakon njega izlazit će sporadično (epizode 14-18). Serijal će na kraju imati ukupno 18 epizoda. Prvi dio prve epizode "Vatreni zmajevi" izašao je 17. siječnja 1967. u časopisu Tintin #12.

Iako je Greg svoj serijal temeljio na stripovskim SF temeljima onog doba i začinio ga s velikom pustolovnom notom, danas taj serijal ostavlja vrlo jak retro štih. Glavni lik istoimenog serijala je Luc Orient, fizičar, visoki mladić sportskog tipa, obdaren iznimnijom inteligencijom. "Nema fizičke karakteristike Rogera Moorea" - ističe Paape koji navodno nije nikad gledao ni Bonda ni Sveca! Iako se s vremena na vrijeme doima poput plejboja, vrlo je sposoban i promućuran. Uz njega su tu i njegovi vjerni prijatelji profesor Hugo Kala i njegova ljupka pomoćnica Lora. Zajedno čine pravi fantastični trio.

Rade u futurističkom Kalovom laboratoriju Eurocristal, gdje uglavnom borave kad nisu u tijeku pustolovine. Prva pustolovina "Vatreni zmajevi" započinje u zabačenim džunglama Istoka, gdje Luc i ekipa otkrivaju tajnu misterioznih svemirskih brodova, u kojima prebivaju stanovnici planete Terango u stanju hibernacije. Da bi pustolovina bila što više uzbudljivija, klipove im pod noge bacaju zli neprijatelji doktor Julius Argos i Toro; koji odgovaraju klasičnom pathosu stripovskih kriminalaca, temeljeni na principu ružni mozak operacije i snagator impresivnog fizičkog izgleda. To je sadržaj prve dvije epizode, da bi u trećoj Luc i ekipa krenuli na sam planet Terango s ciljem svrgavanja diktature! Prvim ciklusom možemo nazivati epizode 1-5, gdje je Gregu vidljiv utjecaj Flasha Gordona - glavni junak putuje na planet Terango gdje mora razne rase Terangoaca spasiti od jarma strašnog diktatora Sectana. Epizode 6-11 drugog ciklusa uglavnom se odnose na fantastične prijetnje Zemlji (genetske manipulacije, neobični ljudi, kolektivno ludilo). Treći glavni ciklus (epizode 12-15) vrti se oko egzodusa ljudi s Dartza. Ostale epizode koje slijede bave se raznim SF misterijima.

Eddy Paape (najširi osmijeh) i njegovi učenici

Luc Orient nudio je ondašnjim čitateljima izazovni štih pustolovine, a kako radnje više odmiče, Greg i Paape se doslovno razmahuju. Kadriranje postaje sve dinamičnije, a Paape iznimno uspješno predočava Gregove sve znanstvenije i fantastičnije motive. Iako njegove prve epizode imaju osnove nekog drugog stripa, Greg u epizodama koje slijede crpi inspiraciju iz raznih znanstvenih časopisa i počinje obrađivati niz znanstveno-popularnih tema. Radi neumoljivo, a kad nakon dvadeset godina rada Greg odlazi u SAD, moli režisera Gerarda Jourd'huija da ga zamijeni na epizodi #15 "Roubak, posljednja nada". No Paape se ne predaje te sam razvija priču koju je dogovorio sa svojim stalnim kolegom.

Serijal je kasnije bio objavljivan u nizu albuma Éditions du Lombard, počevši od 1969. godine. Sedamnaesti album "Les Spores de Nulle Part" iz 1990. kompilira kratke priče iz "Tintin pocket" iz 1970. Ponovno izdavanje serije 1994. godine (osamnaesti album "Randevu u 20h u Paklu") nije naišlo na očekivani uspjeh te tako Greg napušta serijal. Neslaganje autora oko scenarija za sljedeći album dovodi do njihova razilaska, a konačan kraj desio se Gregovom smrću 1999. godine. Izdan je i posthumni 19. album pod nazivom "Zid", koji uključuje nedovršene Gregove radove koje su nakon smrti razvili Paape i ostali autori. U tom albumu vidljivo je u kojem je smjeru krenula Gregova evolucija Lucovog lika. U priči se glavni junaci vraćaju na sam početak putovanja, na planet Terango…

Planet Terango

Budući da je u pitanju stariji serijal, na našim prostorima izašao je u nizu strip izdanja: Zabavnik, Denis, Gigant, Politikin zabavnik, Izvori, Stripoteka, Super i Biser strip, Cak i Cak ekstra te Mini eks. Na našim prostorima poznat je i kao Lik Orijan. Izdvačka kuća Izvori su primjerice započeli serijal s dva albuma pa stali, a Stripoteka je uspjela tijekom godina izdati kompletan serijal. Posljednje integralno izdanje izašlo je 2008. u luksuznom izdanju u boji od strane izdavačke kuće Bookglobe. U pitanju je prvi dio koji obuhvaća prve četiri epizode koje su izašle 1967./68., sadrži predgovor o autorima i nastanku serijala, a izdanje ima ukupno 192 stranice. Na sljedeće nastavka se i dalje čeka u trenutku pisanja ovog teksta…

Priče su izvorno objavljene u nekoliko časopisa - Tintin, Tintin Hebdo i Nouveau Tintin:
1. Le Dragon de Feu (The Dragon of Fire) (French Tintin Nos. 952-970, 1967)
2. Les Soleils de Glace (The Suns of Ice) (TI Nos. 976-997, 1967)
3. Le Maître de Terango (The Master of Terango) (TI Nos. 1009-1029, 1968)
4. La Planète de l'Angoisse (The Planet of Terror) (TI Nos. 1040-1059, 1968-69)
5. La Forêt d'Acier (The Forest of Steel) (TI Nos. 1082-1102, 1969)
6. Le Secret des 7 Lumières (The Secret of the 7 Lights) (TI Nos. 1118-1138, 1970)
7. Le Cratère aux Sortilèges (The Crater of Spells) (TI Nos. 1183-1196, 1971)
8. La Légion des Anges Maudits (The Legion of the Fallen Angels) (TI Nos. 1206-1221, 1971-72)
9. 24 Heures pour la Planète Terre (24 Hours for Planet Earth) (TI No.1258-TH No. 10, 1972-73)
10. Le 6ème Continent (The Sixth Continent) (TH Nos. 53-60, 1974)
11. La Vallée des Eaux Troubles (The Valley of Murky Waters) (TH Nos. 83-98, 1974)
12. La Porte de Cristal (The Crystal Gate) (NT Nos. 10-25, 1975-76)
13. L'Enclume de la Foudre (The Anvil of Thunder) (NT Nos. 96-107, 1977)
14. Le Rivage de la Fureur (The Shores of Wrath) (1981)
15 Roubak, Ultime Espoir (Rubak: Ultimate Hope) (1984)
16. Caragal (1985) 
17. Les Spores de Nulle Part (The Spores from Nowhere) ("Tintin Pocket" 1970; collected 1990)
18. Rendez-Vous à 20 Heures en Enfer (Rendezvous at 20:00 in Hell) (1994)
19. Le Mur (nedovršen Gregov album)

Neobjavljena ilustracija iz Luc Orient svijeta by Paape