The Maxx

Slika glavnog lika

The Maxx

The Maxx NA INTERNETU

• http://pages.prodigy.net/maxx006/image.htm
• www.samkieth.com

Jedne kišne nedjeljne večeri, ima tome već lijep broj godina, sjedio sam u jednom kafiću u Gajnicama s dvojicom prijatelja, zasigurno najvećih ljubitelja Dubravka Matakovića u kvartu (u kojem doduše više ne žive). U jednom trenutku vrata su se otvorila i ušao je visok, krupan i bradat muškarac u kožnoj jakni. Lice mi nije bilo poznato, ali zbog nekog razloga pomislio sam da bi tako možda izgledao Darko Macan da je kojim slučajem pao pod utjecaj smrtonosne tumake. Moji prijatelji (inače braća) upoznali su nas, i na svoju sramotu priznajem da mi ni njegovo ime nije ništa značilo, ali trgnuo sam se kad je kao njegovo zanimanje spomenuto “crtač stripova”, a bilo je dovoljno da ovlaš nabaci da je nedavno bio u San Diegu, pa da mi se oči zakrijese. Nakon prebacivanja za njegov stol, ostatak večeri proveli smo u živom razgovoru o stripovima... Razlog za ovakav uvod je dvojak: da se pohvalim da i ja poznajem Esada T. Ribića, i da započnem tekst o najprisutnijoj temi našeg razgovora te večeri, stripu “The Maxx” autora Sama Kietha (o kome Esad inače nema baš dobro mišljenje).

Za Maxxa sam prvi put čuo u tekstu Denisa Pajtaka objavljenom u jednom splitskom fanzinu. Tekst nije donosio mnogo informacija, tek nekoliko natuknica, međutim, i to je bilo dovoljno da me zaintrigira, a kad sam nakon nekog vremena konačno nabavio strip, zaintrigiranost je prerasla u ljubav. Ljubav za čudan svijet kojeg nastanjuju još čudniji protagonisti, vodeći nas kroz priču koja bi se mogla okarakterizirati samo kao bizarna.

Ali, prije nego što i vama otkrijem taj svijet, jedno upozorenje (iliti disclaimer na hrvatskom): dio teksta koji slijedi donosi veoma detaljan (iako ne i potpun) prikaz fabule, složenih odnosa među likovima i najvažnijih obrata; činjenica koje su u samom stripu postupno otkrivane, a poznavanje kojih prije pristupanja stripu neizbježno bi umanjile užitak čitanja, ako ne i posve uništile isti. Heavy spoilers ahead, reklo bi se. Dakle, ako vam je ovo prvi susret s Maxxom, a namjeravate ga jednom pročitati, predlažem da preskočite slijedeće odlomke i čitanje nastavite u dijelu koji počinje s “ Nemojte da vas zavara...”.

Tko je Maxx? Da biste to saznali, najprije morate upoznati Julie Winters, bivšu studenticu arhitekture koja sada radi kao free-lance socijalna radnica. Kad je Julie bilo 9 godina, donijela je kući malenog zeca kojeg je njezina majka ubila lopatom. Taj je događaj ostavio teške posljedice na njezinu psihu, nagnavši je da ubuduće duboko potisne svaku traumu, kao i da potraži mjesto na kojem će se uvijek osjećati sigurna, mjesto po imenu Outback, o kojem joj je pričao obiteljski prijatelj “Uncle Artie”. Konačnu traumu Julie je doživjela nakon što ju je Uncle Artie silovao i ostavio na ulici, što je obilježilo njezine buduće odnose s muškarcima i ujedno izazvalo veliku pukotinu u Outbacku.

Druga osoba koju morate upoznati je Dave, bivši vodoinstalater, a sada beskućnik. Dave živi u kartonskoj kutiji u uličici i sanja o svijetu po imenu Outback, donekle nalik Australiji (Outback je inače naziv za australsku unutrašnjost, op. a.). Jednog dana Julie ga udari automobilom, a kad pođe provjeriti koga je udarila, slučajno prevrne svjetiljku koja nekako propadne u Outback u Daveovim snovima. Uncle Artie, koji se nekako zatekao u Outbacku, bacio je svjetiljku natrag, a Julie je skinula sjenilo i pokrila njime Daveovo lice. Nakon njezina odlaska, sjenilo se proširilo preko Daveovog lica i tijela, pretvorivši ga u Maxxa, zbog čega je Dave u cijelosti zaboravio svoj prošli život. Prošle su tri godine; Maxx, u Outbacku superheroj u ljubičastom kostimu, prelazi bez vidljivog povoda iz stvarnosti u Outback i natrag, a boreći se protiv zločina, često završava u zatvoru, da bi ga Julie svaki put spasila.

Istražujući seriju okrutnih ubojstava, Maxx otkriva da su ubojice Isz, bića iz njegovih snova, kojima zapovijeda zagonetni Mr. Gone. Isz žive u Outbacku, maleni su, bijeli i nemaju oči, a lice im se uglavnom sastoji od usta (i zubiju). Uglavnom su bezopasni, osim u velikim skupinama. Međutim, kada prijeđu u ovaj svijet, postaju mnogo opasniji, a njihovi zubi mogu progristi i čelik. Ljudi ne mogu vidjeti njihov pravi oblik, samo onaj koji im da Mr. Gone, a on i Maxx jedini su koji vide kroz svaku njihovu masku. Kopajući dublje, Maxx otkriva da je Outback nastanjen osobnim duhovima-zaštitnicima u životinjskom obliku. Njega je nakon one prometne nesreće preuzeo Juliein zaštitnik u obliku zeca, kada se pokušao inkarnirati u ovoj stvarnosti, zbog čega je Maxx uvučen duboko u Juliein um. U Outbacku, Maxx je vidi kao Leopard Queen koja živi u velikoj kamenoj tvrđavi.

U međuvremenu, šesnaestogodišnja Sarah James, jedna od Julieinih klijentica, pokušava nadvladati vlastite traume: pubertetsku otuđenost, praznoglavu majku i očevo samoubojstvo. Nakon što prisustvuje borbi između Maxxa i Isz, Sarah odluči oduzeti si život, a Maxx i Julie uspijevaju je odgovoriti od toga. Međutim, Sarah ne zna da njezin otac nije mrtav, a pravo iznenađenje dočekat će je tek kad sazna da je njezin otac Mr. Gone, kao i da su Uncle Artie i Mr. Gone ista osoba. Mr. Gone, za razliku od Maxxa, vlastitom voljom putuje do Outbacka i natrag, a svi njegovi postupci motivirani su jedino željom da dođe do Sarah.

U broju 21, za koji je dijaloge napisao Alan Moore (da, onaj Alan Moore), radnja skače 10 godina u budućnost, istovremeno premještajući težište na Saru (koja je u međuvremenu odbacila –h), koja kreće u potragu za ocem. A što je dalje bilo, morat ćete otkriti sami... i nemojte misliti da sam vam već sve rekao; naknadno čitanje teksta pokazuje mi da nisam otkrio ni polovicu bogatstva ovog stripa. Uostalom, svrha ovog teksta nije otkriti svaki najsitniji detalj, već upoznati čitatelja sa stripom i navesti ga da sam nastavi tamo gdje se tekst zaustavlja.

Nemojte da vas zavara odrednica “superherojski” u info box-u. Maxx je prije svega priča o ljudima, o boli i onim pukotinama koje svatko od nas nosi u sebi, o raskoraku između želja i mogućnosti, o potrebi za sigurnošću; “... the metaphysical and spiritual roots of everyday life, as manifested through the metaphor of super-heroic struggle”, kaže Harry na 4. strani broja 12. Maxx je drukčiji od svih superheroja koje ste čitali (iako se svaki izdavač, da bi njegov junak dobio na ozbiljnosti, voli nabacivati “problemima” i “traumama”). Ako pak zagrebete ispod površine, naći ćete bogatstvo općekulturnih i popularnokulturnih referenci; tako se, budući da je problem silovanja jedan od najvažnijih motiva ovog stripa, često upućuje na Camille Paglia, poznatu feministicu, autoricu knjige “Sexual Personae” i čestu gošću u rubrici “The Maxx Traxx” (pisma čitatelja) na kraju svakog broja. Kao u svakoj dobroj priči, ni sporedni likovi ne zaostaju po maštovitosti i privlačnosti mnogo za glavnim likovima, a neki možda zaslužuju i svoje vlastito izdanje, kao npr. televizijski likovi Fred Flower i Uncle Italian Moose, ili Crappon In A Hat i njezini pomoćnici Straight Skinny, Poop i Snot. Za njih je zaslužan David Feiss, autor poznatog crtića “Cow and Chicken”, inače Kiethov rođak (luda familija, nema sumnje).

Ako vas je Maxx zbog svog temperamenta, živopisnog kostima i kandži podsjetio na neke druge, dobro poznate junake, za to postoji jak razlog: Sam Kieth (često ga pogrešno potpisuju kao “Keith”), rođen 1963., crtao je za Marvel Hulka i Wolverinea, ostavivši na potonjem upečatljiv trag specifičnim stilom crtanja (vidi crtež). Jedna od karakteristika tog stila mnogobrojne su trake koje vise s poderane Wolverineove odjeće, za koje je jedan čitatelj napisao da izgledaju kao telefonske žice. Osim toga, relativno je nepoznata činjenica da je Kieth bio i prvi crtač Neil Gaimanovog “Sandmana”. Od ostalih radova, vrijedi još spomenuti “Epicurus the Sage”, “Four Women” i “Zero Girl” (u izdanju Wildstorma). Kieth je oženjen ženom 20 godina starijom, s kojom je vezu započeo kao petnaestogodišnjak (a to ni izdaleka nije najčudnije obilježje njegove osobe). “The Maxx” je prvi Kiethov scenaristički pokušaj (Kieth je autor scenarija, a dijaloge piše William Messner-Loebs), nastao prema liku imenom Max the Hare kojeg je Kieth osmislio još 1983. za potrebe drugog stripa i zatim ga doradio za samostalno izdanje. Strip je 1995. oživio i kao animirana serija, čijih je ukupno 13 epizoda emitirano na MTV-u, a može se naći i na VHS-u i DVD-u. Michael Haley posudio je glas Maxxu, Glynnis Talken odglumila je Julie, a Sarah je progovorila glasom Amy Daniels.

Nažalost, 35. broj Maxxa, izašao 1998., bio je i posljednji, a zasad nema nikakvih naznaka da je kraj možda bio samo privremen. Pojedinačna izdanja mogu se još uvijek naći, a nešto lakša solucija je nabavljanje reprinta u izdanju DC-a (izdavač “The Maxx”-a bio je Image). Zasad su objavljena tri TPB-a, od kojih svaki obuhvaća 6 brojeva, a posljednji je izašao tek nedavno, 1. kolovoza 2004. Ako želite nešto što će vas nasmijati i rastužiti u isti mah, a prije svega natjerati vas da se zamislite, ili ako je vaša sveta misija dokazati da su stripovi itekako ozbiljna stvar, i stoga ste u neprestanoj potrazi za pogodnim materijalima, ili ako jednostavno želite pročitati nešto dobro, a novo i drukčije, onda je ovo vrijedno svakog centa.

I za kraj, samo još jedna riječ... QUSAK!