Martin Mystere

Slika glavnog lika

Martin Mystere

Martin Mystere NA INTERNETU

• Sergio Bonelli Editore
• uBC-Unofficial Bonelli Comics
• Martin Mystere mysteries on WWW
• Home Page de Martin Mystere Bufo
• Who is Martin Mystere?
• Stripovi.com usporedni popis

Druga polovina sedamdesetih godina (sada već) prošlog stoljeća vrijeme je velikih kulturnih i socijalnih promjena u Europi i SAD. Vrijeme je to kad su poratne rane već definitivno zacijelile, nagovještavajući novi svjetki poredak. Otvarala su se nova radna mjesta, životni je standard rastao, a razna su čuda tehnike postajala dio svakodnevnice prosječne obitelji. Moji će se vršnjaci prisjetiti i prvih limenki Coca-Cole koju je neki strani turist bacio u košaru za otpatke (a mi je, kad to nitko nije vidio, izvadili i ponosno izložili na regalu u dnevnoj sobi), prvog kolor televizora ili možda novo uvedene telefonske linije, koja je okupila čitavu obitelj (a i manje sretne, ali zato zavidne susjede). Vrijeme je to kad mediji (posebno televizija) imaju sve veću ulogu u društvu, Punk kultura i avantgardna književnost već su stasale na pepelu Hippie tradicije, a zlatno doba Hollywooda i Western kao njegov klasičan uzorak, bili su već dio povijesti. Zanimanje javnosti okrenulo se nekim novim temama, prije svega hladnoratovskim intrigama, krimi pričama, NLO euforiji, misterijama, hororu… Posebno u Italiji, to je bilo vrijeme velikog gospodarskog procvata. Od siromašne mediteranske zemlje transformairala se u industrijski razvijenu državu zapadnoeuropske provenijencije. Vlada ukida monopol na televiziju i preko noći se rađaju nebrojene privatne stanice koje danonoćno nude različite sadržaje. Tržište je stripova, stoga, bilo ozbiljno ugroženo, pa se pojavila potreba za novim junacima, koji bi redefiinirali taj medij i srušili dotadašnje stereotipe.

U tom kulturnom i povijesnom miljeu, iz pera vrsnog talijanskog scenariste Alfreda Castellija, a po likovnom predlošku crtača Giancarla Alessandrinija, nastala je 1978. (a prvi broj je izašao 1982.) saga o Martinu Mystereu, zaljubljeniku u enigme koje tzv. službena znanost niječe ili pogrešno tumači. Castelli nam već u samom početku predstavlja Martina kao svestranog znanstvenika obdarenog širokom kulturom i neizlječivom znatiželjom. On je arheolog i antropolog, a istovremeno i stručnjak za kompjutere, koji brzo i lako prihvaća nove tehnološke koncepte. Vrsni je poznavalac umjetnosti (u Firenci je studirao povijest umjetnosti) i strastveni kolekcionar starih (a i novijih) knjiga, umjetnina i neobičnih artefakata. Fasciniran je ljudskom civilizacijom u svim njenim pojavnim oblicima; posjeduje zapanjujuće znanje o nebrojenim povijesnim i zemljopisnim činjenicama, kao antropolog dobro je upućen u etnologiju i etnografiju, poznaje mitologiju, religiju i povijest magije, a poznaje i mnoge suvremene jezike, stare alfabete i tajne kodove… U mladosti je proveo neko vrijeme na Tibetu, gdje je pod spiritualnim vodstvom Koota Hoomija stekao treće oko. Od njega je dobio i petnaest tisuća godina staro oružje koje ispušta paralizirajuće zrake, za bilo koga drugog osim njega praznu kutija bez ikakve funkcije. Pored svega navedenog, treba dodati i to da je atletske građe, a da se u opasnim situacijama, od obične ulične tučnjave do preživljavanja u nemogućim vanjskim uvjetima, snalazi instinktom i spretnošću klasičnog akcijskog junaka.

Castelli, međutim, nije imao namjeru stvoriti superjunaka. Zbog toga mu je pored navedenih intelektualnih, kulturnih, ezoteričnih i fizičkih kvaliteta, nadjenuo i mnoštvo (navodno, uglavnom svojih vlastitih) mana i sitnih ljudskih slabosti. Dobar stari stric Marty se voli šaliti na svoj račun, ne srameći se svog straha od starenja (ili, kako to on kaže, kompleksa Petra Pana). On je tašt, voli voditi glavnu riječ u diskusijama, šepureći se svojim znanjem i često ne dopuštajući sugovorniku da dođe do riječi. Unatoč svojoj klasičnoj naobrazbi i smislu za lijepo, vrlo je sklon triviji. On sakuplja razne reklamne drangulije sa svojim likom sumnjive estetske vrijednosti (bedževi, figurice), a tu su redovito i novinski isječci o njegovim pustolovinama itd. Kao svaki muškarac vulgaris on uživa u društvu dama i ne propušta priliku za diskretno (ili malo manje diskretno) očijukanje. On je u principu ipak vjeran svojoj dugogodišnjoj vjerenici Diani Lombard, a njegovi su izleti više nešto što se ponekad da naslutiti, nego nešto što se stvarano događa. Martina je lijepo imati za prijatelja. Čak i na poziv potpunog stranca spreman je uputiti se u avanturu na drugom kraju globusa. S druge strane, on je noćna mora za Aarona, producenta njegovih televizijskih emisija Mystereove misterije, ili pak za izdavače njegovih mnogobrojnih bestsellera. Martin nije osoba koja se da disciplinirati, a još manje netko tko rado obavlja dosadan paperwork (što je, na žalost, najveći dio aktivnosti svakog znanstvenika). Zbog toga koristi svaki izgovor da odgodi ili prekine započeti posao, te vrlo često kasni sa svojim obavezama (kao i yours truely s ovim tekstom). Castelli je, stoga, stvorio lik s uobičajenim ljudskim nedostatcima, koji ga čitateljstvu čine još uvjerljivijim i nadasve simpatičnijim. On je do te mjere humaniziran, da se čini stvarnom osobom, a Castelli ima ulogu njegovog biografa.

U duhu dobre stripovske tradicije, po kojoj jednog junaka još zanimljivjim čine njegovi prijatelji, a neustrašivijim njegovi neprijatelji, u epizodama Martina Mysterea susrećemo plejadu markantnih likova. U prvom redu tu su njegova vječna zaručnica, privlačna i racionalna Diana Lombard i nerazdvojni asistent i najbolji prijatelj, civilizirani neandertalac Java. Pri rješavanju svojih nemogućih slučajeva, on uvijek može računati na logističku podršku newyorške policije pod vodstvom inspektora Travisa, dok često biva zamoljen rješavati najnevjerojatnije zagonetke za račun Chrisa Towersa, funkcionera tajne službe i zapovjednika misteriozne baze Drugdje. Transcendentan štih serijalu daje već spomenuti guru Koot Hoomi, a bilo bi šteta ispustiti i zanosnu plavokosu Angie, san gotovo svakog modernog muškarca…
Među lošim momcima treba istaknuti zloglasnu tajnu organizaciju Ljudi u crnom, koja, ne mareći za eventualne ljudske žrtve (niti u vlastitim redovima), pod svaku cijenu želi očuvati službenu povijest i ustaljeni način mišljenja. Tu je i bivši kolega i prijatelj, a danas njegov najbolji neprijatelj, beskrupulozni Sergej Orloff. Lista neprijatelja je poduža, no spomenimo još i malicioznog Mr. Jinxa, koji je svojim dijaboličnim izumima, efektnim trikovima i nevjerojatnoj sposobnosti da nakon svake (ali stvarno svake) nesreće ponovno uskrsne, čitaocima gotovo simpatičan.

Same priče strukturirane su tako da sadrže mnogo narativnih stilova i još više neobičnih tema. U Martinovim epizodama čitali smo o neobičnim događajima poput misteriozne eksplozije u Tunguski 1908. godine. Vidjeli smo Nessie i upoznali njenog manje simpatičnog australskog rođaka Moha-Mohu. Saznali smo pravu priču o Frankensteinu i svjedočili o interviewu s jednim vampirom mnogo godina prije nego što je snimljen istoimeni hollywoodski spektakl. Martin nas je zaprepastio istinom o Kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola, Stonehengeu i legendarnom keltskom čarobnjaku Merlinu. Poveo nas je na put u tajanstvenu Južnu Ameriku, gdje smo s njim rješavali tajnu Teotihuacana i jedva izvukli živu glavu iz egipatskog (!!!) hrama usred prašume u Belizeu. Odveo nas je on i do piramida u dolini Gize, na Macchu Pichu, u daleki Japan, na egzotične otoke Polinezije, u zelenu Irsku, mističnu Veneciju, Tibet, Mongoliju… Otkrio je da usred Londona doista postoji Neverland u kojem ljudi ne stare i simpatični Petar Pan, zloglasni kapetan Kuka i neodoljiva (ali zločesta) vila Zvončica. Da li ste znali da su Asterix i Obelix u stvari bili vukodlaci, a da je Jetty zapravo potomak “povratnika” iz svemira, koji su mutirali kako bi se prilagodili surovim vanjskim uvjetima? S Martinom smo upoznali ljude s fascinantnim ESP sposobnostima, uvjerili se u moć crne i bijele magije, prisustvovali drevnim druidskim ritualima i ušli u Orfejev hram. Saznali smo da od pamtivijeka razna tajna udruženja kontroliraju svjetske tokove u svakom, pa i njihovom najmanjem segmentu, te da su naša slobodna volja i pravo izbora tek privid i neostvariva utopija. Više smo puta susreli i vanzemaljce, a prisustvovali smo i tragičnoj pogibiji jednog od njih. Ušli smo u svijet fikcijske mitologije, gdje je, polazeći od Platonove legende o Atlantidi, gotovo Tolkienovskom konzisetentnošću ispričana priča o dvije nepomirljive drevne civilizacije i njihovom ratu do konačnog uništenja. Sve to, ali i mnogo, mnogo više, donosi nam ova priča koja kroz regularne i specijalne brojeve, bis izdanja, almanahe, gigante, kratke priče i brojne spin-off serije teče, evo već gotovo dvadeset godina, a u pripremi su i novi serijali.

U narativnom smislu, kad govorimo o sagi o Martinu Mystereu ne možemo izdvojiti jedan žanr koji bi dominirao. U ranijim su epizodama nešto prisutniji elementi klasičnog avanturističkog stripa u egzotičnom ambijentu, koji je u to vrijeme bio vrlo popularan. Tako rani Mystere mnogo više podsjeća na Indianu Jonesa, nego na pomalo konvencionalnog uvaženog profesora. U njegovom kasnijem opusu se često izmijenjuju znanstvena fantastika, horor, triler, magija, i krimi. Baš kao i Martin, tako su i njegove priče stvarne. Iako izmišljene, smještene su u današnje vijeme, u svijetu kakvog dobro poznajemo. Raznim pripovjedačkim tehnikama dokumentiraju se epizode i do najsitnijih detalja vezanih uz manje poznate povijesne događaje, što ih čini još uvjerljivijima. Posebna je pažnja posvećena informativnom aspektu epizoda. Tako imamo priliku saznati i mnogo o stvarnim ljudima, mjestima i događajima iz današnjice, koji služe kao okvir za odvijanje radnje. Sam Martin nije prikazan kao fanatičan lovac na misterije, već kao protagonist vođen željom za spoznajom i kao pragmatičan narator. Neobjašnjive fenomene tumači objektivno, isključivo oslanjajući se na činjenice. Pri tome ne donosi vrijednosne sudove (za ili protiv), već se uglavnom ograničava na to da dokumentira nepoznati događaj (u pravilu, u svom računalu). Kao akter, redovito otkriva dosad nepoznate istine o našoj prošlosti. Međutim, Ljudi u crnom su uvijek korak ispred njega i uništavaju svaki materijalni trag koji bi potvrdio Martinove nevjerojatne teze, imajući pri tome jasnu funkciju održavanja serijala u skladu sa (službenom) realnosti.

Unatoč mnogobrojnim usponima i padovima, Martin Mystere je definitivno jedan od najupečatljivijih Bonellijevih likova, koji je postavio nove žanrovske standarde i stripovske klišee, te s vremenom postao referenca i svojevrsni kult. Stoga ne čudi što je Bonelli 1998. godine odlučio obilježiti stogodišnjicu stripa upravo izdavanjem specijalne epizode Martina Mysterea. Martinovo je pojavljivanje na strip sceni 1982. godine, između ostalog, anticipiralo i čitavu jednu novu garnituru likova nove generacije, koja će četiri godine kasnije započeti s njegovom antitezom, Dylan Dogom, potom 1991. nastaviti s Nathanom Neverom, a kasnije i s nizom drugih. Priča o Martinu je priča koja traje, upravo zato jer je naša planeta neiscrpan izvor neobjašnjenih tajni, a inflatorni razvoj novih tehnologija i spoznaja zasigurno će još dugo, dugo, izazivati znatiželju dobrog starog strica Martyja.