Umpah Pah

Slika glavnog lika

Umpah Pah

Umpah Pah NA INTERNETU

• Oupah Pah Wikipedia (english)
• Oumpah Pah fanpage (german)

Tekstovi o strip junacima najčešće počinju kratkim opisima života kreatora; scenarista i crtača, no odlučio sam ovoga puta preskočiti taj dio zato što bi sasvim sigurno priča skrenula u onom poznatom ''kako je Asterix dobar strip i nema mu ravnoga'' smjeru, a to nas (sad) ne zanima. Sve što vas o životima Renéa Goscinnyja i Alberta Uderza interesira lako možete pronaći u tih nekoliko tekstova koji su postavljeni na sajtu. Ono što je pak nama bitno za priču o Umpah Pahu je da su se ova dva velika čovjeka prvi put susrela još davne 1951. godine, i da su već tada kreirali nekoliko danas pomalo zaboravljenih likova. Umpah Pah spada među prve likove koje su stvorili (neki tvrde da je prvi, ali to nije provjereno), no nažalost njegov se prodor na belgijsko-francusko i američko tržište tada nije dogodio. Ta neslavna i iskreno rečeno inferiorna (da ne kažem blesava) prva verzija o Umpah Pahu, mladom Indijancu koji u dvadesetom stoljeću živi izoliran od ostatka svijeta u svom selu negdje na prostoru nekadašnjeg Divljeg zapada, tako je brzo okončala svoju pustolovinu. Sedam godina kasnije, sa drastičnim preinakama u scenariju (radnja stripa je vraćena u osamnaesto stoljeće, za vrijeme francuske kolonizacije Sjeverne Amerike) i vidno napredovalim Uderzovim crtežom, Umpah Pah je preko belgijskog magazina Tintin plasiran na belgijsko i francusko tržište. U tom prvom naletu na tržište Umpah Pah nije se nezaboravno proveo, ali situacija će u narednim godinama napokon krenuti na bolje zahvaljujući albumima koje će izdati Lombard i Dargaud.

Kroz serijal pratimo pustolovine vrlog indijanskog ratnika Šavašavaha - Umpah Paha (franc. Oumpah-pah le Peau-Rouge) i njegovog vjernog šeprtljavog prijatelja - francuskog oficira Huberta od Kisele Štrudle (franc. Hubert de la Pâte Feuilletée), koji je ipak poznatiji po svom nadimku Dupli skalp, koji su mu Indijanci dali zbog perike koju nosi na glavi. Naš glavni junak je naravno neustrašiv i jak. Posjeduje sve vrline koje jedan ratnik može poželjeti: hrabar je kao puma (njegov totem), oprezan poput vuka koji vreba plijen, brz poput zeca koji bježi, miran poput sardine u ulju, tih poput pera koje pada na površinu jezera, itd. itd. Pravi šumski čovjek i junačina.

Njegov pratioc u pustolovinama je gorespomenuti vitez, koji pak ima sve one mane koje su potrebne da bi se pokretala radnja jednog humorističnog stripa: naivan je, praktički nesposoban, hvalisav, nespretan, slab, i strašljiv, ali zato ima ogromno srce. Pravi lik koji će upasti u svakakve neprilike iz kojih će ga njegov vrli prijatelj morati izbaviti, tako vodeći čitatelje kroz fantastične pustolovine. Od sporednih likova tu se pojavljuje plejada urnebesnih tipova kao što su: Umpah Pahovi roditelji – Mamah Pah i Tatah Pah, zaboravljivi poglavica Šavašavaha – Debeli Bizon, nesposobni seoski vrač Plačko, maliciozni starac Jednozubi (kasnije je izgubio i taj jedini zub), okorjela traperčina Old Bully (Stari Bili) zvani ''Duga Puška'' (koji ne barata najbolje gramatikom, ali je zato (kako tvrdi) izumio žvakaču gumu), te razni francuski časnici komičnih nadimaka: Dugi Nos, Debeli Trbuh, Onaj Koji Njuši Pod, itd. Što se pak neprijatelja tiče tu se najviše ističu Nisko Čelo, predvodnik Ravnih Tabana (suparničkog plemena Šavašavaha), zatim Bolesna Jetra (iliti Bolesna Džigerica), poglavica Hematoma (iliti Urokljivih Očiju), te strašni gusar Brake (iliti Brak), koji u jednakoj mjeri terorizira posade svih sedam mora i posadu vlastitog broda... ali jadan nezna plivati. Negdje između, nalazi se i pruski časnik Frantz Ktazenblummerswishundwagenplaftembomm (Franc fon Halefizikakapelaminazikovski), kojega bi jednostavno bio grijeh ne spomenuti. Mjesto radnje stripa se mijenja kroz svaku epizodu; od šuma Sjeverne Amerike u kojima žive neprijateljska indijanska plemena, preko oceana na kojemu glavnu riječ vode strašni gusari, pa sve do Francuske koja vrvi od bandita i izdajica kralja... pa onda nazad do Sjeverne Amerike.

Prva tabla prve epizode (Les Éditions Albert René, 1995.)

Prvi susret viteza i Indijanca (španjolsko izdanje) ...

... i klasična metoda komunikacije između braće po krvi (francusko izdanje)

Goscinny i Uderzo u jednakoj mjeri parodiziraju domoroce i kolonizatore. Prvi su tako više robovi starih izbljedjelih tradicija i smiješnih plemenskih običaja, nego vrsni ratnici i lovci iz šume kakve bi čovjek očekivao, dok su drugi sve samo ne oni klasični Europljani koji donose civilizaciju tom divljem kontinentu, jer im puške, topovi i ostala mjerila civiliziranosti skoro nikad ne funkcioniraju. Neznam koliko ima smisla da krećem sa hvaljenjem autora, jer je sve na tu temu već kazano mali milion puta. Reći su samo da svi oni koji nisu uživali u Goscinnyjevim toplim i smiješnim scenarijima, i Uderzovom gracioznom crtežu, bili stari ili mladi, užasno mnogo propuštaju.

Albert Uderzo i René Goscinny

Budući da je serijal stvaran za izlazak u strip magazinu, tanak je po pitanju stranica. Od ukupno pet epizoda, svaka ima prosječno oko tridesetak stranica, što je ruku na srce premalo za neki serijal, a što je definitivno premalo za sve one koji vole avanture hrabrog Indijanca i šeprtljavog Francuza (nerijetko više i od Asterixa). Na pitanje zbog čega serijal nije nastavljen nikad nije dato zadovoljavajuće objašnjenje. Istina je da je strip u jednoj tadašnjoj anketi bio dosta slabo rangiran po popularnosti među ostalim stripovima koji su u to vrijeme izlazili u ''Le journal de Tintin'', ali publika koju je stekao kasnije kada je izdan u zasebnim albumima, nije bila za zanemariti. Tu valja napomenuti da je u obzir uzeta samo anketa koja je provedena u Belgiji, tako da čitaoci iz Francuske na to nisu mogli utjecati. Nažalost, više nego radi ičeg drugog, njegovi su ga kreatori zapostavili da bi se posvetili njegovom mlađem bratu Asterixu Galu, koji im je u to vrijeme bio primarna okupacija. A ako su kojim slučajem neki planovi da se naprave nove epizode i postojali, oni su definitivno propali 1977. godine, kada René Goscinny iznenada umire.

Naslovnice nekih stranih i domaćih izdanja

Na domaćoj sceni strip je već u svom prvom pojavljivanju iznimno dobro prihvaćen, a kasnija izdanja Biser Stripa i Marketprinta učvrstili su ga na vodećim pozicijama najomiljenijih Fr-Bel humorističnih strip serijala ikada (čiju popularnost nadmašuju jedino njegov mlađi brat Asterix, legendarni Gaston, te Morrisov Lucky Luke). Ironično, ta su ranija izdanja bila sve samo ne kvalitetna, no to po meni više nego dobro pokazuje o kako se dobrom stripu radi. 2007. i 2008. godine Bookglobe je u Hrvatskoj napokon izdao tri albuma identična onima sa francuskog tržišta: sa odgovarajućim naslovnicama (koje je Albert Uderzo naknadno nacrtao), tvrdim uvezom, boljim kolorom i popratnim tekstom o nastanku samog stripa. Tako da ako kojim slučajem imate nekog mlađeg člana porodice na kojega bi željeli prenijeti ljubav prema stripovima, a u nedoumici ste od kuda početi, mislim da nema boljeg izbora od Umpah Paha. U moru futurustičko hladnih stripova (i crtanih filmova) za djecu, svojom bezazlenošću kroz koju se provlače univerzalne poruke o poštenju i prijateljstvu, pokoja životna lekcija, te iskreni bezvremenski humor, Umpah Pah blista još jače nego prije pedeset godina. Iako u povijesnom pogledu nevjerodostojan, itekako je aktualan, te u jednakoj mjeri funkcionira i kao umjetnost i kao jednostavna zabava kakva se od stripova očekuje. Strip mentor kakvoga se samo poželjeti može.