Scena iz jubilarnog broja 100 u boji, "Prica o Komandantu Marku": Prvi susret Marka i Betty

Avanture Komandanta Marka su nepretenciozno štivo za razonodu čitatelja, što priznaju i sami autori koji nisu imali nekih viših ciljeva. Ograničeni na fiksnu formu od 64 stranice (pošto nisu mogli obećati strašni ritam od 96 stranica mjesečno, pa su u dodatku bili objavljivani razni stripovi poput Bleka, Rocky Joea, Tajanstvenog Alana i Trapera Kerrya) autori su do perfekcije usavršili svoju narativnu formulu pojednostavljajući je maksimalno moguće (gotovo da je moguće svesti većinu epizoda na jednostavnu formulu: engleski neprijatelj, špijun iz sjene, izdaja, bitka, pobjedonosni kraj). Markove avanture su gotovo isključivo linearne i likovi su isključivio crno bijeli, gdje su negativci jasno uočljivi bilo svojim ponašanjem bilo svojim izgledom a pozitivci su vitezovi bez mane koji uvijek na kraju pobijede. Važno je napomenuti jednu stvar vezanu za narativnu formulu koju EsseGesse koriste. Naime, za razliku od ostalih stripova o herojima, u Komandantu Marku je glavni junak prilično naivan (u pozitivnom smislu te riječi). Naime, prema već spomenutim kanonima, Mark se često kreće među negativcima poput špijuna ili izdajica, vukovima u jagnjećoj koži koji se predstavljaju kao prijatelji namjeravajući ustvari predati patriote Englezima, likovima koje čitatelji odmah prepoznaju kao negativce i one od kojih prijeti opasnost, dok Mark međutim to nikako ne uviđa, sve do momenta kad postaje prekasno i kad se mora izvući iz neprilike. I dakako, to se ponavlja dovoljno često da postaje jasno da se ne radi o slučajnosti nego o pažljivo i precizno odabranoj narativnoj tehnici, koja iako naizgled djeluje prilično glupo daje odlične rezultate. Naime, publika na koju su ciljali EsseGesse je publika od 8 do 15 godina, dakle publika koja je i sama «naivna», kojoj je godilo osjećati se sposobnijim od svojih junaka, naslućivajući prije njih opasnost koja ih čeka a u isto vrijeme raste napetost dok se očekuje kako će se heroj spasiti od opasnosti koja prijeti iz sjene. Mark je heroj, hrabar, jak, odan, a čitatelj su se mogli još bolje identificirati s njim upravo zbog tog spuštanja junaka na njihovu razinu, bili su oštroumniji od njega! Zamislite klinca kako guta strip i misli «Pazi Mark, upast ćeš u zamku...»! U momentu kad se zamka definitivno zaklopi neizbježno je ono «Jesam li ti rekao!». Druga važna napomena je odsutnost «glavnog» neprijatelja poput npr. Hellingena ili Mefista. Tijekom avantura pojavilo se nekoliko zanimljivih likova koji su zaokupili maštu čitalaca i koji su mogli biti ponovo iskorišteni (sjetimo se samo Spartacusa ili Džina Efraima npr.).

Grafička evolucija pojedinih autora tijekom godina

Drugo najčešće pitanje vezano za EsseGesse bilo je kako su oni među sobom dijelili posao? Tko je crtao, tko je pisao scenarije itd itd. Naime, trojica autora su uspjela postići zavidnu grafičku uniformonost tako da ih je bilo gotovo nemoguće razlikovati. Ipak uz malo podrobniju analizu na vidjelo ipak dolaze neke razlike koje nam daju više podataka o tome kako su nastajale Markove epizode. U principu, među njima trojicom, svi su mogli raditi sve, i pisati scenarije i raditi olovke i tuširati, i jedan dio epizoda je upravo tako i realiziran, autori su se mijenjali na poslovima kako je situacija zahtijevala, prilagođavajući se okolnostima. Ipak većina epizoda je rađena na sljedeći način: priču su uvijek skupa smislili, razrađujući pritom likove i radnju a same scenarije je uglavnom pisao Sartoris koji je preferirao ovaj dio posla. Kad je scenarij bio definitivno gotov ostala dvojica crtača bi krenula na crtanje. Iznimka su ljetne epizode, za vrijeme praznika kad bi pojedine epizode svaki od trojice uradio gotovo sam! Što se crteža tiče situacija je ovakva:od 64 table velik dio pripada Guzzonu i Sinchettu, dok bi Sartoris nacrtao otprilike 5 do 10 tabli po epizodi. Sinchetto bi obično nacrtao početak, a Guzzon kraj, dok bi sredinu podijelili, a tu i tamo bi pokoju tablu u sredini ubacio Sartoris. Sinchetto je također nacrtao gotovo sve naslovnice, a i velik dio pozadina, pogotovo pejzaži, gradovi, luke, sela, tvrđave su također njegovi. Sinchetto je imao najfiniji stil od njih trojice, pod očitim utjecajem klasičnih crtača poput Alexa Raymonda i očito je bio najkvalitetniji crtač među njima, mada je i Guzzon davao pristojne rezultate. Problemi nastaju 1987. kada Sinchetto odlazi, shrvan smrću supruge posvećuje se svojoj drugoj ljubavi, slikarstvu, sve do 1991. kada umire. Kao pomoć ostarjelom dvojcu dolazi Lina Buffolente, koja se uspijeva koliko toliko prilagoditi stilu i popuniti rupu koja je nastala odlaskom Sinchetta, ali defitinivan raspad se događa u srpnju 1989. kada iznenadno umire Sartoris i kada Guzzon zajedno sa redakcijom u Bonelliju odlučuje da se serija završi. Tako u siječnju 1990. izlazi zadnji 281. broj nazvan Konačna pobjeda u kojem patrioti bitkom kod Yorktowna konačno pobijeđuju Engleze i proglašavaju nezavisnost, a Mark i Betty se žene, čime je saga završena. Nakon toga je izašlo još 10 specijalnih brojeva rađenih od strane Guzzona i drugih autora koji nije doživio veći uspjeh i to je bio definitivan kraj.

Guzzon za crtaćim stolom

Komandant Mark je na našim prostorima doživio pristojan uspjeh u svoje vrijeme i objavljen je velik broj epizoda, svega nekoliko ih je ostalo neobjavljeno od strane Dnevnika u Zlatnoj Seriji (ne računajući specijale), a nakon raspada Jugoslavije, hrvatski izdavač Porin je pokušao krenuti sa reprintom koji je neslavno propao nakon desetak brojeva. Istovremeno, u Srbiji Horus izgleda i dalje izdaje Mikija, Bleka i Marka, ali sa upitnim uspjehom. Bilo kako bilo, likovi iz ovog serijala su ostavili trag na nekoliko generacija klinaca odraslih u sedamdesetim i osamedesetim godinama prošlog vijeka, i dan danas se u svakodnevnom govoru koriste neke fraze i izrazi koje je prvi izgovorio Žalosna sova npr. i ako ništa drugo podsjećaju nas na nedužno i bezbrižno djetinjstvo i vremena kad smo se sa sjajom u očima borili protiv mrskih Crvenih Mundira uz bok Komandanta Marka i njegovih neustrašivih Vukova sa Ontarija!