“Is it getting better, 
or do you feel the same, 
will it make it easier on you, 
now you got someone to blame, 
well it`s too late, tonight, 
to drag the past out into the light, 
one love, one life…”

Obožavatelji popularne irske grupe U2 će zasigurno prepoznati ove stihove. Radi se o uvodnim stihovima jedne od njihovih najpoznatijih pjesama, "One", objavljene na jednom od njihovih ključnih albuma, "Achtung baby", 1991. godine. Ade Capone, mladi talijanski scenarist, kaže da je ideju o Lazarus Leddu dobio upravo u trenutku dok je slušao ovu pjesmu. I zaista, prva epizoda počinje tako da upoznajemo mladića za volanom taxija dok na radiju svira "One". Ipak, trebalo je proći dvije godine od ideje do realizacije projekta i izlaska prvog broja. Ade Capone je u to vrijeme radio za Sergio Bonelli Editore kao scenarist Zagora, Nick Raidera i Mister Noa, ali je ubrzo napustio SBE i otišao u malu izdavačku kuću Star comics koja je prihvatila njegov prijedlog o pokretanju novog serijala sa Lazarusom kao glavnim junakom. Radilo se o jedinstvenom događaju u strip industriji u Italiji, to je bio (i još uvijek je) prvi strip u klasičnom "Bonelli" formatu koji nije bio Bonellijev strip. Na sreću, izašao je u lipnju 1993., u vrijeme velikog procvata stripa u Italiji kad su junaci kao Dylan Dog i Nathan Never privukli nove klince, ali svejedno mnogi mu nisu davali puno šansi i predviđali su mu brzu propast. Ipak, mjesec za mjesecom Larry se pojavljivao na kisocima i pažnja publike je polako ali sigurno rasla i prije par mjeseci se dogodio značajan trenutak, objavljen je i 100. broj!

Tko je Lazarus Ledd? Lazarus je još jedan u nizu anti-heroja koji su se pojavili na talijanskoj strip sceni, počevši od Mister Noa, pa sve do Dylana i pogotovo Nathana (s kojim Lazarusa često uspoređuju). Rezultat je to želje za "ljudskim" herojima, likovima koji imaju ljudske osobine, slabosti i mane, s kojima se čitatelj može lako poistovjetiti. Lazarus (ili "Larry" za prijatelje, kako on sam kaže) je čovjek sa burnom prošlošću koji vodi dvostruki život, rastrgan između poriva za borbom protiv nepravde, kriminala i zločina s jedne strane i želje za mirnim, "normalnim" životom s druge strane. Larry, tada kao Ronald Graham, je bivši pripadnik specijalne postrojbe "COBRA" koji nakon raspada postrojbe mijenja ime u Lazarus Ledd u nadi da će tako i promijeniti život i pobjeći od nasilja koje ga je pratilo. Seli se u New York i zapošljava kao taxist da bi ubrzo postao novinar njujorškog lista New York Bungle. Međutim, postoji netko tko ga dugo prati i tko zna sve o njemu, netko tko je uvjeren da čovjek njegovog kalibra može napraviti puno u borbi protiv kriminala. Garret, vođa tajanstvene antizločinačke organizacije, je uspio pridobiti Larryjevo povjerenje i privoliti ga da im se priključi, i od tada počinje njegov dvostruki život, gdje mu njegova zvanična profesija novinara služi kao savršen paravan za akcije koje su mu povjerene. On je vojnik, obučen da ubije, ali ne i poludjeli stroj za ubijanje. Upravo suprotno, njegov osjećaj odgovornosti i časti je taj koji ga neprestano uvaljuje u nevolje. On je "žrtva" zbog svoje nesposobnosti da okrene glavu i "gleda svoja posla", već ga osjećaj dužnosti tjera da intervenira i pomogne drugome u nevolji i to zato što duboko u sebi osjeća da je , usprkos svim opasnostima kojima se izlaže, to jedini ispravan put.

Larry je po mnogočemu poseban lik u talijanskom stripu. Jedna od njih je i njegov odnos prema ženama. Larry je u prinicipu samotnjak, duboko označen gubitkom Joelle, ljubavi koja je trebala biti njegova životna suputnica, čiji je gubitak znači i raspad sna o mirnom životu udvoje, idalu kojem je težio. Poslije, koloko god se trudio do ponovo dosegne taj ideal, uspijeva samo obnoviti one iste dramatične događaje koji ga prate oduvijek u perverznoj spirali sudbine. Baš kad se čini da je pronašao idealnu ženu, da je pronašao ljubav i mir koji je tražio, san se raspadne, jer nitko ne može podnijeti njegov dvostruki život noćnog borca protiv zločina i svakodnevnog novinarskog posla i Lazarus na kraju neoizbježno ostaje sam.
Jedna od bitnih Larryjevih značajki je da se on mijenja, evoluira, postaje zreliji tijekom svojih pustolovina. I to je bitan odmak od tradicije jer nema kao ostali strip junaci u Italiji predefinirane karakteristike koje čvrsto određuju njihov život kao svojevrsnu konstantu. Larry mora nekoliko puta početi iznova od nule, slažući život koji se u međuvremenu raspao na tisuću komada, mijenjajući gradove, zanimanja, način života, prijatelje, i iz svojih pustolovina često izlazi fizički i psihički ranjen, ali uvijek bogatiji za novo iskustvo, uvijek zreliji, uvijek sa dubljim pogledom na svijet, preispitivajući svoj moralni integritet izlazi sa još čvršćim stavom o moralu i životu.

Galerija likova koju susrećemo u Larrijevim pustolovinama je puna zanimljivih likova od kojih ćemo izdvojiti Smileya, simpatičnog taksistu, već spomenutog Garetta, vođu antizločinačke organizacije, te Meg Ryan, novinarku i Larryjevu kolegicu iz redakcije s kojom Larry u početku ima odnos pun međusobne netrpeljivosti i na granici incidenta, ali koji se ipak mijenja nakon što joj Larry spasi život, zatim je tu Vivian Gatta Ladra (Kradljivica mačka), jedna od najpopularnijih likova iz serijala među fanovima. Još jedna bitna stvar koja razlikuje Larryja od ostalih junaka su sporedni likovi u serijalu koji su dobro karakterizirani i sastavni dio sage, ali oni (kao i u stvarnom životu) umiru. Kao što sam Capone kaže "...Nell'universo leddiano chi e morto resta morto. Esempi: Joelle, Frey, Smiley, Thess..." (U Larryjevom svijetu onaj tko umre, ostane mrtav...) Naravno, i galerija neprijatelja je jednako bogata, ali kroz cijelu sagu se provlači neprestana borba sa bivšim kolegama iz specijalne agencije "Cobra", kao i čitav niz raznoraznih opasnih protivnika.

Osim Caponea koji je zaslužan za ogroman broj scenarija, scenaristički dio posla obajvljaju još i Marco Abate, Luca Tiraboschi, Gianni Barbieri dok su za crtež zaduženi Giancarlo Olivares, Alessandro Bocci, Fabio Batolini, Alfredo Orlandi, Valentino Forlini, Arturo Lozzi, Alessio Fortunato, Sergio Gerasi, Beniamino Del Vecchio, Michele Cropera i mnogi drugi znani i neznani crtači koji su prodefilirali kroz seriju. Na Lazarusu su svoj debi doživjeli mnogi mladi crtači, nažalost, ne iz neke smišljene politike izdavačke kuće Star Comics, nego zato jer nisu u mogućnosti platiti poznate i priznate crtače kao npr Sergio Bonelli (za usporedbu navedimo samo da Carlo Rafaelle Marcello za jednu stranicu Texa u Bonelliju dobije 300 Eura, dok se za stranicu Lazarusa dobije otprilike 40 Eura, a Marcello je još medju srednje plaćenim crtačima u SBE). I to je ujedno i jedna od najvećih zamjerki ovom stripu, pošto česta promjena crtača sa puno početnika rezultira katastrofalnim rezultatima i kvalitetnih radova nema baš puno. Ipak, ne smije se zanemariti važnost "davanja šanse" mladim crtačima. Uzmimo npr. Olivaresa koji je crtao prve dvije Larryjeve epizode i koje su osrednje nacrtane, kao i nekoliko naslovnica koje je on uradio, da bi poslije Olivares u Nathanu pokazao svoj talent i puno bolji crtež.

Generalni zaključak je da se radi o jednom zanimljivom strip serijalu koji sigurno ima svoju publiku i koji nas svojim povremenim briljantnim epizodama upozorava da zaslužuje da se odvoji sat vremena i 15 kuna mjesečno na njega. Samo još da ga Slobodna Dalmacija ne ugasi ...