Art Spiegelman: Maus – Preživjeli priča

Maus

Bojan Krištofić, mladi hrvatski strip kritičar, napisao je za književni časopis Zarez izvrstan tekst o Mausu, jednom od krucijalnih djela devete umjetnosti.

U zemlji poput Hrvatske, gdje strip već gotovo dva desetljeća živi na margini javnog i kulturnog interesa i tek je u posljednjih nekoliko godina prepoznat kao relevantna tema izvan krugova opskurnih stručnih časopisa i specijaliziranih Internet foruma, u najmanju je ruku neobično kada izdavanje jednog albuma pokrene ogromnu medijsku halabuku, kao što je to bio slučaj s Mausom. I prije nego što je strip objavljen, nizali su se tekstovi, obavijesti i najave u najtiražnijim dnevnim novinama, s izdavačem Markom Šunjićem ekspresno je napravljeno nekoliko intervjua i kraćih pregleda njegovog rada, Globus je vješto ugrabio priliku da s autorom Mausa Artom Spiegelmanom obavi ekskluzivni intervju, Miljenko Jergović među prvima se predbilježio za recenziranje stripa, i tako dalje… Kada je na festivalu Crtani Romani Šou prošle godine održana službena promocija Mausa, na kojoj sam uz Šunjića i Fibrinog suradnika Darka Macana (objavljivanje Mausa na hrvatskom jeziku dijelom je i njegova zasluga) sudjelovao u skromnoj ulozi moderatora, sjatili su se televizijski snimatelji, novinari, reporteri i ostala svita rijetko prisutna na sličnim događanjima, a mjesto radnje bilo je tako puno da su se ljudi tiskali na ulazu, kao da je riječ o predvorju Big Brother kuće, a ne o majušnoj prostoriji u blizini Zagrebačkog Kazališta Mladih. Par mjeseci nakon promocije, desilo mi se da me na ulici prepoznaju kao 'onog koji je vodio promociju Mausa', što mi se i danas čini prilično bizarno. Uslijed takve iznenađujuće atmosfere, morao sam si postaviti nekoliko logičnih pitanja: zašto baš Maus izaziva toliki interes i nepodijeljeno odobravanje, a ne na primjer, Svagdanja borba Manu Larceneta ili Pakao Moorea i Campbella, podjednako upečatljivi i potresni stripovi? Zašto baš o Mausu žustro i energično raspravljaju teoretičari književnosti, povjesničari, novinari i brojni drugi kulturni radnici? I konačno, zašto baš o Mausu sve znaju i posvećeno ga čitaju i oni ljudi koji stripove inače ne čitaju, niti ih stripovi općenito zanimaju?

Odgovor glasi – zato što je Maus bio prvi. Prvi strip koji je dobio prestižnu Pulitzerovu nagradu; prvi strip koji je afirmirao tada nov i svjež format grafičke novele; učinivši time medij privlačniji i zanimljiviji snobovski raspoloženoj široj publici, prethodno sklonoj smatrati strip pretjerano šarenom, nezrelom adolescentskom zabavom (barem u okvirima američkog tržišta). Bio je to prvi strip koji je na posve nov način govorio o najtežoj mogućoj temi, o holokaustu, i to nimalo ezoterično i satirično (kako bi temi možda pristupio Robert Crumb), bez sentimentalnosti, bez patetike, bez neukusnih pop-kulturnih referenci, ali s mnogo odlučnog angažmana, suosjećanja, topline, neposrednosti, i u prvom redu, iskrenosti. Kako to već i vrapci na granama znaju, priča Mausa nije izmišljena, nego autor pripovijeda o životu svoga oca Vladeka Spiegelmana, poljskog Židova, tokom Drugog svjetskog rata i u poratnoj Americi, ali govori i svom odnosu s ocem, svojim dilemama, svojim nesigurnostima i frustracijama, te u konačnici slika raskošni prikaz života svoje obitelji od sredine tridesetih do sredine osamdesetih godina, kada je Maus prvi put objavljen. U tom smislu Maus predstavlja ključni utjecaj na jednu od dominantnih struja u suvremenom strip stvaralaštvu – autobiografsku struju, ali je također povezan i s njenim bitnim ogrankom – reportažnim, dokumentarnim stripom. U Mausu su gole, često nepodnošljivo mučne činjenice i autorova originalna interpretacija različitih povijesnih događaja i razdoblja povezane na inspirativan i uzbudljiv način, kao što to biva u najboljoj publicistici, stoga se može reći kako Saccovi stripovi, Safe Area Goražde i drugi, bez Spiegelmanovog utjecaja ne bi bili mogući. Maus termin 'grafička novela' zapravo nije popularizirao samo novim formatom – pripovjedna struktura na raskrižju napete reportaže, opsežnog genealogijskog romana i narativnih tehnika karakterističnih za tradiciju američkog novinskog stripa (Peanuts, Krazy Kat) doista je predstavljala korak dalje u evoluciji medija stripa; a različitost Mausa svemu što mu je prethodilo uvjetovalo je korištenje novog termina radi uspješnog provođenja prikladne marketinške strategije usmjerene prema široj publici, za koju je tada, krajem osamdesetih, radikalnost Mausa bila nešto posve novo.

U usporedbi sa Spiegelmanovim ranijim radovima, objavljenima uglavnom u njegovom slavnom časopisu Raw, u svakom smislu eksperimentalnom i avangardnom, Maus je gotovo konvencionalan strip, ali upravo je njegova naizgled konvencionalna struktura varka u koju može upasti dobronamjeran čitatelj – izabravši tip naracije u velikoj mjeri inspiriran tradicijom, Spiegelman je, kao što sam već spomenuo, učinio iskorak za medij stripa općenito značajniji od njegovih ranijih djela. Također, odlučivši prikazati sve ljudske likove u stripu kao životinje (Židovi su miševi, Nijemci mačke, Poljaci svinje, Amerikanci psi, Francuzi žabe, a Šveđani i ostali pripadnici skandinavskih naroda sobovi), Spiegelman je Mausa učinio svojevrsnom modernom basnom, ali takvom basnom u kojoj pouka na kraju nije izrečena glasno, no jest dovoljno jasno da ju, kad ju jednom progutamo, osjećamo kao knedlu u grlu. Doista, premda Spiegelmanovo pripovijedanje čini zahtjevan sadržaj svima pristupačnim, Mausa nije lako čitati, a Spiegelman nam paradoksalno nimalo ne olakšava posao, jer sva svoja stvaralačka oruđa koristi kako bi nas uvjerio da je riječ o lakom štivu. Budući da se radi o briljantnom pripovjedaču, to mu s lakoćom uspijeva, a kad nas jednom uvjeri u iluziju koju pažljivo stvara od prve stranice, u prikladnom trenutku razbija naše zablude na najbrutalniji način. Navedenu tezu potkrijepit ću primjerima.

Ključno Spiegelmanovo oruđe u dovođenju čitatelja na tanak led svakako je crtež – sva pripovjedna virtuoznost, uspjela karakterizacija likova i istančana svijest o prostorno-vremenskom kontekstu ne bi bili od koristi da crtež nije maksimalno promišljen, dosljedan i korišten uz punu autorsku svijest i s jasnim ciljem. Za početak, koliko god se prikazivanje ljudi, odnosno cijelih naroda, u liku životinja može učiniti metaforički naivnim i donekle 'na prvu loptu', radi se o sretnom izboru kojim je Spiegelman jednim potezom riješio brojne poteškoće koje su se mogle pojaviti u kasnijem radu. Glavni likovi stripa – Vladek Spiegelman, njegova žena i Artova majka Anja, te sam Art Spiegelman, porijeklom poljski Židovi, prikazani su, kao što je spomenuto, u liku mišje vrste. U slučaju Mausa, autorova osnovna namjera očito je bila s jedne strane prikazati gorko životno iskustvo svojih roditelja u vrtlogu holokausta kao univerzalno, kao jedinstveni simbol neljudskih patnji razumljiv svim narodima i svim kulturama (ogromni uspjeh Mausa potvrđuje da je u tome i uspio), a s druge strane crtanjem kao terapijom pročistiti nesređene odnose unutar svoje obitelji, pokušati razumjeti svoga oca i prirodu njihovog odnosa djelomično kao posljedicu očevog preživljavanja holokausta i boravka u Auschwitzu; no unatoč specifičnosti situacije, ovdje se također radi o univerzalnoj temi nefunkcionalnih odnosa prisutnih u gotovo svakoj obitelji, o potrebi za kolektivnom katarzom potaknutom osjećajem krivnje, nemoći i grižnje savjesti. Jasno da je autor morao ozbiljno računati na suradnju čitatelja u smislu njegovog poistovjećivanja s likovima i sadržajem, stoga je taj klasični moment poistovjećivanja jedna od bitnih, ako ne i presudna sastavnica Mausa. Dakako da prikazivanjem likova prema njihovim realnim fizičkim karakteristikama autor ovaj efekt ne bi mogao postići u punoj mjeri, budući da takav pristup često podrazumijeva određen odmak čitatelja od sadržaja, naglašenije viđenje priče 'iz drugog kuta' i tome slično. Realističnim pristupom autor je vjerojatno mogao lako kod čitatelja izazvati bolno žaljenje, suosjećanje, a možda i gorčinu i bijes, zgražanje nad užasima nacizma, ali potpunom stilizacijom postiže sve to i mnogo više – uspjehu Mausa toliko potrebno poistovjećivanje čitatelja s Vladekovim i Anjinim patnjama. Radi se o tome da uplašeni, nesigurni i progonjeni miševi, lišeni izrazitijih individualnih fizičkih karakteristika, u svijesti čitatelja podjednako dobro funkcioniraju i kao samostalni likovi i kao kolektivan subjekt (židovski narod), ali i kao 'tabula rasa' na koju čitatelj projicira vlastitu paranoju i strah, potaknute grozomornim sadržajem s kojim dolazi u doticaj. Stoga prikazivanje Poljaka kao svinja nije neukusna osuda cijelog naroda radi masovne pogibije Židova, ali jest zajedljivo, pomalo i karikaturalno isticanje nekih negativnih osobina poljskog 'kolektivnog karaktera', koje su tokom 30-ih godina nacistima svakako olakšale provedbu zločinačkog plana pokolja Židova na poljskom tlu.

No, sve navedeno je tek jedan od razloga prikazivanja ljudi u liku životinja. Drugi razlozi manje se odnose na sofisticirane pripovjedne strategije - više su grafički orijentirani. Stilski gledano, Spiegelmanu je kao ključni grafički utjecaj pri stvaranju Mausa očito poslužio George Herriman i njegov slavni strip Krazy Kat – humoristična priča o dvjema životinjama, mački i mišu, vezanima djetinjastom, ali dirljivom ljubavlju, puna neobičnih gegova, nadrealističkih pejzaža i začudno živahnog crteža, autorovog nervoznog i šturog poteza, raskošnog i bogatog u svojoj suzdržanosti. Spiegelman životinje crta vrlo slično kao i Herriman, potez mu je podjednako oštar i grub, topao i senzibilan, a iskazuje jednaku vještinu u fiksiranju emocija s tek dvije-tri linije, i to na licu tako lišenom individualnih karakteristika kao što je mišje. Čitatelj, zaveden Spiegelmanovim prikazom poljskog života 30-ih godina, kada je u dobro uređenim, bogatim židovskim kućama sve pitomo i skladno, a međuljudski odnosi jasni i nedvosmisleni (kao u brojnim američkim novinskim obiteljskim humorističnim stripovima), neoprezno stupa dalje, prema godinama Drugog svjetskog rata, gdje ova naizgled benigna forma postaje okvir za odigravanje krvavog horrora i masakra goreg od svake fikcije, koji je tim stvarniji što je autorova stilizacija veća. Vladek i prijatelji kroz prozor kupea u vlaku po prvi puta gledaju kako se na nekoj kući vijori nacistička zastava, poput grozne mišolovke što ih sve čeka. Anjin otac bespomoćno skviči i zapomaže u trenutku kad shvaća da je osuđen na deportaciju u koncentracioni logor. Vladek i Anja dolaze u kamionu pred Auschwitz i gledaju mačke u nacističkim uniformama kako gone Židove miševe palicama. I konačno se pred čitateljem, koji je sad već potpuno svjestan da ovo nije nikakva bezazlena, simpatično crtana basna, otvara stravičan prizor izgaranja živih Židova u masovnim grobnicama onih koji su umrli u plinskim komorama, polijevanih benzinom i mašću od gorenja ranije bačenih leševa. Definitivno jedan od najpotresnijih prizora ikada nacrtanih u stripu! Nakon takvog tretmana svojih nedužnih osjetila, čitatelj ne da ne može ignorirati ono što Spiegelman prikazuje, već ostaje prikovan uz Mausa sve do kraja stripa, svjedočeći užasima holokausta i Drugog svjetskog rata na posve nov način, kao što otprilike kaže citat na poleđini stripa: upravo zbog površinske nestvarnosti, brutalna stvarnost Mausa postaje još teža i još bolnija.

Vladekovo pripovijedanje svoje životne drame i Artovo bilježenje iste odvija se istodobno na dvije vremenske razine: retrospektivno, gdje Vladekova sjećanja pratimo iz prve ruke, te u sadašnjosti, gdje dijalozi Vladeka i Arta čitatelju pružaju nužnu minimalnu distancu od matične priče, a također mu se pruža prilika pozornije zaviriti u njihov odnos. U ovom drugom narativnom sklopu Mausa Spiegelman također briljira – prostor za preispitivanje svoje motivacije za bilježenjem očevih sjećanja on iskorištava maksimalno. Autor slika portret oca kao dobrodušnog, toplog čovjeka, no opterećenog brojnim predrasudama i traumama, od kojih su jedne izravna posljedica holokausta i mučenja u Auschwitzu,  a druge su, pak, rezultat razvoja negativnih strana njegovog karaktera uslijed teških životnih uvjeta. Tako Vladeka krase neke osobine koje često predstavljaju klišeje pri opisivanju 'karaktera' cjelokupne židovske populacije: relativno je škrt i donekle gramziv, ponosan i uskogrudan; no kako autor uspostavlja klišeje, tako ih i razara – sve te osobine ne moraju imati nikakve veze s time što je Vladek Židov – već više s njegovim godinama i životom punim patnje, te s vlastitim individualnim karakterom. Ukratko, zahvaljujući svojoj iskrenosti i hrabrosti da bez sustezanja zaroni u neke manje ugodne aspekte svog obiteljskog života, autor Vladeka prikazuje vrlo plastično, rijetko kada kao bespomoćnu žrtvu, a više kao odlučnog čovjeka u neprekidnoj borbi za opstanak, kojem je možda upravo ta čvrstina karaktera u najtežim godinama života kasnije postala teško breme, teret što ga priječi da sa svojim odraslim sinom komunicira neposredno, bez prijekora i omalovažavanja. Preispitujući svoj i očev odnos, autor je često duhovit i autoironičan, podsmjehujući se ne samo vlastitim manama, već donekle i svojoj ambiciji da zabilježi cijeli očev život i od njega načini spomenik. Tako je holokaust, na posljetku, samo jedna od tema kojima se autor bavi – Maus je osim bolne obiteljske kronike također i upečatljiv vizualni esej o prirodi umjetničkog stvaranja, o dilemama koje umjetnika prate u njegovom nastojanju da ostvari upečatljivo djelo, o sumnji u vlastiti talent, ambicije i sposobnosti, o moralno-etičkom aspektu umjetnosti, i tako dalje. Kada Art s drugima razgovara o svom stripu, sa suprugom ili ležeći na psihijatrijskom kauču, on se ne libi dovesti u pitanje svoje stvaralačke odluke, on relativizira i ironizira svoje pripovjedne postupke, u nekim trenucima čak i svoje crtaće sposobnosti – uglavnom, cijelim svojim bogatim repertoarom simbola, metafora i stilskih doskočica on čitatelju podastire ne samo svoje djelo, već i u nj utkan i virtuozno ispripovijedan proces rada na samome djelu. I eto, pri žanrovskom određivanju Mausa treba već spomenutim kategorijama dodati još nekoliko – strip-esej, metastrip, parabola o umjetničkom stvaranju zaogrnuta u romanesknu strukturu. Nije teško zamisliti u kolikoj se mjeri Scott McCloud inspirirao Mausom pri stvaranju temeljne knjige teorija stripa, odnosno teorije stripa u stripu, svoga djela Kako čitati strip.

Valja se pri kraju još zapitati, kakav će biti odjek Mausa u Hrvatskoj? Sudeći po onome što sam napisao na početku teksta, on je već sada jak, no hoće li biti presudan i neizostavan za daljnji razvoj strip kulture u Hrvatskoj, vrijeme će pokazati. Domaći čitatelji bi u svakom slučaju trebali Mausu pristupiti neposredno i otvoreno – Drugi svjetski rat, holokaust i nacistički progoni nažalost su dio i naše povijesti, te zapravo predstavljaju važnu sastavnicu 'kolektivnog iskustva' naroda bivše Jugoslavije, čiji je utjecaj i danas dovoljno jak da određuje brojne dnevno-političke rasprave, sadržaje novinskih stupaca, pa i politiku samu. Konačno, na nepročišćenim temeljima Drugog svjetskog rata izrastao je pedeset godina kasnije još jedan rat, pružajući ovdašnjim narodima gorko iskustvo koje ih još više približava Mausu, ali i katarzi koju on nudi. Pri čitanju Mausa i nekih knjiga slične tematike nedavno objavljenih u nas, npr. 1941. – godina koja se vraća Slavka Goldsteina, paralele i poveznice prirodno se nameću. To je u konačnici ista priča, ista kronika o malim i nedužnim ljudima bačenima u brutalnu borbu za opstanak, o ljudima koji su, zahvaljujući bilo sretnim okolnostima, bilo snažnom duhu ili prijateljskoj pomoći, preživjeli i nadživjeli jedno od najtežih razdoblja u povijesti čovječanstva. Stoga je objavljivanje Mausa na hrvatskom jeziku izvanredan događaj čija važnost nadilazi okvire utjecaja jednog specifičnog segmenta kulture kao što je strip. Premda ni od jednog umjetničkog djela, pa čak ni od Mausa, ne treba očekivati poticanje izrazitih promjena u sferama ideologije, vlasti i moći, realno je nadati se da će se njegova pojava snažno odraziti na domaću strip kulturu i ubrzati njen razvoj prema definitivnoj afirmaciji ove fleksibilne i ničim ograničene stvaralačke forme. Ne znam kako prodaja Mausa za sada teče, no to možda i nije presudno u cijeloj priči. Pozitivan feedback među čitateljstvom i svijest da je riječ o nečemu nesvakidašnje vrijednom i bitnom - zahvaljujući kvaliteti samog djela i pohvalnom angažmanu najrazličitijih medija – već su stvoreni.

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

  • LMS 581
    Vrijeme: 31.08.2014 00:19:33
    Prodavač: flash
    Cijena: 20 kn
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2
  • ZS 606
    Vrijeme: 31.08.2014 00:19:33
    Prodavač: flash
    Cijena: 35 kn
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2
  • ZS 676
    Vrijeme: 31.08.2014 00:19:33
    Prodavač: flash
    Cijena: 20 kn
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2
  • ZS 693
    Vrijeme: 31.08.2014 00:19:33
    Prodavač: flash
    Cijena: 25 kn
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2
  • ZS 701
    Vrijeme: 31.08.2014 00:19:33
    Prodavač: flash
    Cijena: 15 kn
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • U zemlji Dakota
    Kod: ZG MX 17
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.6.2014. 23:45:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1431
  • Grad nasilja
    Kod: NN LIB 43a
    Ocjena: 58%
    Vrijeme: 16.6.2014. 10:08:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1366
  • Kaznionica na jezeru
    Kod: ZG MX 18
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 30.7.2014. 12:08:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1243
  • Crna krv
    Kod: ZG LUSP 30
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 10.7.2014. 21:12:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1223
  • Ugriz zmije
    Kod: ZG LU 220-221
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 18.6.2014. 23:51:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1207

Aukcije

Forum