BiH - bolje sutra za strip!

Razgovarali smo s Emirom Pašanovićem, strip fanom i strip teoretičarom, scenaristom stripa Amnezija mali, dobrim duhom i entuzijastom bosanske strip scene. I između ostalog, pokretač sada već bivše Stripopeka inicijative i nove strip udruge Drugi ugao. Što se tiče ostalog, čuti ćete u redovima koji slijede...

Dee: Emire, reci nam prvo nešto o sebi, da ljudi steknu dojam o osobi s kojom pričamo?

Emir: Već nekih godinu dana svako predstavljanje obično svedem na sljedeću frazu: pravnik, strip entuzijasta i bivša prznica. Prije je odgovor bio isti, osim tog pridjeva “bivša”. :)

D: Ti si kao strip fan nemirna duha stalno u potrazi za novim ekspresijama svoje strasti za stripom. Počeo si s osvrtima na stripove na sajtu stripovi.com (a vjerojatno i na drugim portalima), imao tjedne rubrike s novim stripovskim vijestima, da bi počeo raditi na scenarijima za humoristički strip Amnezija Mali. A da ne govorimo o tvojim inicijativama za širenje strip kulture u Bosni. Otkud volja, vrijeme, snaga, mogućnosti?

E: Uf, volonterski sam ja prevodio i stripove za srpski Lavirint i hrvatski LMI Comics. Od toga sam imao još i najveće koristi jer sam se ispraksao za neke plaćene gaže... I nekako od tada ne izlazim iz stripa, bilo čitalački bilo autorski.

Otkud mi volja? Valjda jer je to moja strast, nešto što bi svi trebali imati u životu po mom mišljenju. Onako kako mnogi prate kladionicu i svaki sportski događaj od hokeja na travi u Mauritaniji do kung-fu svjetskog prvenstva u Albuquerqueiju... tako i ja pratim sve vijesti i dešavanja o stripu.

Vrijeme... pomaže to što freelanceam pravo i prevođenje, pomalo i to strip teoretisanje... Tako da više sjedim u kancelariji od 9h do 21h. Snaga je valjda u onim silnim godinama što sam igrao lopte i gazao po planinama, pa ovaj sjedilački način života još uvijek nije ubio i zadnji mišić u mom tijelu. A mogućnosti uvijek postoje, samo treba prilagoditi očekivanja i zasukati rukave. Dugo vremena sam to radio i iz inata, zato što mi je toliko ljudi govorilo "šta će ti to?", "kad ćeš prodati više te stripove?" itd. Sada napokon razumijem šta znači prava podrška u bilo čemu a posebno u stvarima koje te čine i sretnijim i nesretnijim nego bilo šta drugo.

D: Projekt "Kid Amnesia" odnosno "Amnezija Mali" s Esmirom Prljom... Prije nego zaboravimo o čemu smo htjeli pričati reci nam nešto malo o tome, tvom radu na scenariju, Esmirom na crtežu i općenito suradnji?

E: Amnezija Mali je nastao kao web strip za stranicu www.superamnesia.com kada je Filip objavio prvi album Amnezije superjunaka. Mislio sam da će biti zabavno govoriti o Amneziji kada je imao 8 godina i kada nije mogao živjeti tako izoliran i bez prijatelja. I ispostavilo se da nisam jedini: nakon par neuspjelih kontakata, Esmir je rekao 'da' i zbog njega je to sve zaživjelo. Veći dio tih skoro godinu dana suradnje radio je pasicu tjedno, nekada i u boji, što je za bh. strip crtače nevjerojatno!

D: Gdje je sve izlazio Mali? Znam da je bilo planova da System Comics izda Amneziju Malog, jel to ostvareno?

E: Napravili smo 42 epizode – pasice koje su objavljene na www.stripvesti.com i na engleskom na linku iznad. U siječnju 2011. je počeo izlaziti i u časopisu za djecu "Palčić", što je bilo prvi put da neki časopis u Sarajevu nudi koliko-toliko kvalitetne stripove svojim čitatelji(ca)ma, ponekad i preko cijele jedne strane! Neke stvari nisu još gotove da bi pripremili strip za tisak. Pošto System Comics ne forsira izdavanje, a i ja imam previše drugog posla, nismo našli način kako da to riješimo.

D: Koji su tvoji planovi za budućnost u scenarističkom smislu? Jesi li radio još nešto osim Malog?

E: Amnezija Mali se nastavlja, tako da specijalna nagrada System Comicsa na Salonu stripa u Beogradu nije bila uzaludna. Sada ga crta fenomenalno talentirani Velid Agović, samo usporenijim tempom. Što i meni odgovara, jer mi treba puno više vremena da napišem pojedine epizode uz sve druge obaveze koje me pritišću. Čekamo da pripremi zalihu nacrtanih epizoda pa ćemo ga početi opet nuditi besplatno online i razmišljati o daljnjem objavljivanju.

Ne radim ništa drugo na duže staze ali imam nekoliko scenarija koji čekaju da dođu na red kod crtača kojima su uglavnom na dnu prioriteta. :)

D: Na koji način si uključen u izdavanje stripova Filipa Andronika i njegovog "Amnezije", jesi li sudjelovao s njim na neki način? Kakav je uspjeh postigao Amnezija?

E: Amnezija je povod za 6 godina prijateljstva i strip aktivizma koji je nezapamćen u BiH. Osim toga, preveo sam prvi album Amnezije na engleski i davao mišljenja i savjete sve vrijeme nastanka "Porijekla", tako da sam potpisan kao urednik. Na čemu sam veoma zahvalan Filipu. :)

Neki stripovi koje smo zajedno radili su uglavnom bili vidljivi u pojedinim magazinima (u Macanovom Q-u ako se dobro sjećam i u niškom Strip Pressingu zahvaljujući Marku Stojanoviću) i na više izložbi po regionu i šire. A mislim da se može par pronaći i na Filipovom portfelju na www.suziew-comix.com koji je poprilično zastario. :D

D: Kako se tvoja diploma iz prava uklapa u stripovsko polje rada? ;)

E: Nikako. :D Mislim da sam samo jednom iskoristio svoje poznavanje kaznenog prava u nekom stripu, sve ostalo je nekako izolirano. Strip je u suštini odmor od prava i koliko god se zapravo umorio oko festivala, pisanja scenarija i lova na crtače, nikad mi neće dosaditi iz prostog razloga što me odmara od suhoparnih parnica, europske i bosanske birokracije i zakonodavstva itd...

D: U svrhu širenja strip kulture u Bosni oformili ste (ti i ostatak ekipe) tzv. neformalnu inicijativu Stripopeka koja je organizirala strip manifestacije, natječaje i izložbe, pa škole stripa za početnike, uglavnom puno dešavanja je bilo... Reci nešto o tome.

E: Filip i ja smo se nazvali Stripopeka na nagovor Admira Pajića (Heyoke sa foruma) i jedini smo ostali nepromjenjivi u cijeloj menažeriji. Neki odu iz Sarajeva (Heyoka kući, Ines Dedović na doktorat u Njemačku), drugi jednostavno neko vrijeme prestanu praviti stripove... Mi, nikako da prestanemo. Četiri izložbe u Sarajevu, još poneka u Srebrenici, Mostaru i Bihaću, tko zna koliko tabli stripa, radionice i škola stripa su pokazatelj koliko zapravo dva čovjeka mogu postići za 5 godina. A ne stajemo!

D: Prošle godine udruženje je postalo službeno i nazvano “Drugi ugao”... Zašto Drugi ugao i što su vaši ciljevi?

E: Filip je dao ime "Drugi ugao" nakon iscrpnog postupka sastavljanja i rastavljanja svih prijedloga i usvojeno je otvorenim glasanjem običnom većinom. :) Sve je zapravo Esmirova inicijativa; Filip i ja smo mogli nastaviti još godinama raditi neformalno, ali smo skontali da kao udruga možemo aplicirati na mnogo više natječaja za financiranje projekata. I to je ono što namjeravamo nastaviti: gledati i raditi u bh. društvu iz nekog drugog, stripovskog ugla.

D: Još možda par riječi o izložbama bh. stripa. Kakav je odaziv na sada već petu izložbu takvog tipa?

E: S obzirom na financijsku, emocionalnu i svaku drugu situaciju u bh. društvu, jako dobar. Strip autorima je nedostajalo takvo nešto, jedno mjesto gdje će vidjeti i dobiti kakvu takvu prepoznatljivost. Pa barem jednom godišnje. Naravno, nikada nije dovoljno i uvijek treba težiti nečemu većem. I mi pravimo puno grešaka koje često ne primijetimo i još češće nemamo vremena ispraviti. Zato svake godine tražimo nove suradnike i nove načine kako da uradimo što bolji posao.

D: Kako bi opisao strip scenu u BiH? Kako s autorske strane, a kako s izdavačima stranih stripova? Osim strip revija, jel postojao koji strip izdavač u BiH?

E: Strip scena u BiH je nekoherentna. Što nije nužno loše: puno glasova koji nemaju veze jedan s drugim u umjetnosti koja je u svojoj srži jako individualna, mogu biti iber-kreativni. I jesu, ali ono što nedostaje je produktivnost. Kada radimo sami, možemo 100% biti zadovoljni s proizvodom. Ali teško mi je povjerovati da je itko, pa čak i sam autor, zadovoljan kada mu za jednu tablu stripa treba 6 mjeseci.

Mnogi su razlozi za takvu situaciju ali najvažniji su oni financijske naravi: strip se nikome ne isplati – autorima, izdavačima, kupcima... Zato stripaši rade sve što mogu da bi preživjeli i, u pauzama, pokušavaju ne izgubiti djeliće kreativnosti koji isplivaju usprkos (a nekad, upravo zbog) neprestanim smetnjama, podmetanjima, omalovažavanju, podsmijehu itd.

Zato na sve načine već šestu godinu pokušavamo da ih motiviramo izložbama, objavljivanjem kraćih stripova u magazinima, tekstovima, putovanjima na festivale i kreativna druženja svjetskih stripaša, ali još češće, samo lijepom riječju hvale ili kritike. Na žalost, nijedan izdavač (uz časni izuzetak gore spomenutog "Palčića" i urednice Lamije Begagić) u ovom periodu nije prepoznao potrebu za kontinuiranom podrškom domaćem stripu. Mislim da tisak ipak jedini još može pružiti satisfakciju nečeg postignutog djevojkama, mladićima i nešto starijim strip autorima koji su odrasli s tim šarenim papirima u rukama, a ne na LCD ekranima.

Izdavači stranih stripova u BiH gotovo da i ne postoje, uz izuzetak Ive Miličevića koji je to možda i više od bilo koga u regionu. Čovjek je vidio priliku i upoznao ljude koji su mu omogućili da postane bh. izdavač stranih (engleskih) stripova za strano (englesko) tržište.

D: U zadnje vrijeme novi izdavač pokušat će se probiti s Bonelli izdanjima na području BiH? Što misliš o tome?

E: Sjajna vijest. Stvarno tako mislim, iako sam ispao iz cijelog Bonelli šlifa zadnjih godina. Almirova strategija za Agarthi Comics puno obećava kako čitateljima talijanskih stripova, tako i bh. autorima. Jer iz razgovora s Almirom i onog što sam pročitao online, teško da će sve ostati na Bonelliju.

D: Kako sam mogao čuti, udruga Drugi ugao sprema i novu festivalsku manifestaciju nazvanu STRIPITI FEST, te očito prerasta manifestaciju Dani stripa, koja je održana 2011. u Sarajevu. Koja je razlika između prošlogodišnjeg i ovogodišnjeg "festivala", u obujmu, broju gostiju, kvaliteti izlaganja/tribina? Evo slobodno predstavi što će se dešavati na festivalu...

E: Prošle godine Dani stripa su bili... pa, novi momenat, nismo bili spremni na podršku koju smo dobili od fondacije CURE za dovođenje Irene Jukić Pranjić i Helene Klakočar ali smo uradili koliko smo mogli u tako kratkom vremenu sa financijama koje smo imali. Ove godine je podrška puno veća, puno više pojedinaca, udruga, fondacija i institucija učestvuje u pripremanju svega, tako da smo pomislili da je najmanje što možemo smisliti dobro ime i nazvati the whole shebang – festivalom.

Razlika u odnosu na prošlu godinu je, dakle, ozbiljniji pristup u organizaciji i želja da se nametnemo kako u BiH tako i u regionu kao relevantan festival koji će rado posjetiti svi ljubitelji stripa. Također, odvijanje na nekoliko lokacija i ozbiljniji pristup promociji idu u prilog ostvarenju cilja da se strip-umjetnost popularizira, te približi i mlađima kroz radionice. Ali i da se kroz kvalitetnu javnu diskusiju dobije specifična težina samog dešavanja.

Stripiti Fest će biti mala čarolija u stripu! Uz glavne goste Reinharda Kleista (Johnny Cash: I see a Darkness, Castro) i Helenu Janečić (Horny Dyke na rubu konvencije), od 10.4. do 15.4.2011. godine trebali bi dovesti još neka regionalno prepoznata imena i organizirati brojne aktivnosti vezane za strip. Od toga su najmanje tri izložbe: Goethe institut dovodi izložbu novog njemačkog stripa, mi pravimo 5. izložbu bh. stripa, te izložbu tabli Helenine Horny Dyke. Naravno, posjetitelji Stripovi.com će biti na vrijeme obaviješteni o svemu čim dobijem odobrenje od naše PR menadžerice. :D

Za sada mogu reći da je ovo samo najava budućih, još boljih gostiju. Ali nekako očekujem da ćemo se javljati s novim informacijama barem jednom tjedno. :)

D: I nekoliko mudrih riječi za kraj... ;) (ili štogod osjećaš da nisam pitao, a ti bi odgovorio!)

E: Hvala puno na zanimljivim pitanjima, nadam se da nisam bio previše dosadan. :)

Želimo Emiru što više uspjeha s novom stripovskom inicijativom, a sve one koje zanima pobliže neka prate obavijesti koje će nam uljučeni vjerojatno podastrijeti vrlo brzo. I detaljnije.