Crtači Zagorova preporoda

Tamo negdje početkom devedesetih je bilo jasno da Zagor više neće moći gurati bez da se ugradi novi i crtački i scenaristički pogon. Prodaja je pala, a Zagor se činio lagano istrošen. Trebao je nešto novo i modernije. Neki vole kad određeni junak ima svog crtača kojeg će vezati za tog junaka i smatrati ga jedinim pravim, dok drugi vole šarolikost i mogućnost da kroz jednog junaka šire horizonte i upoznaju se s raznim crtačima i stilovima.

Dolaskom novih crtača i tekstopisaca, dogodilo se to da se i Zagorov karakter a i njegov lik mrvicu promijenio. Promijenio se i stil pripovijedanja u kojemu je Zagorova ličnost postala decentralizirana a sporednim likovima se nastojala dočarati i osobnost, za razliku od prijašnjih epizoda gdje su često bili manjkavo okarakterizirani.

Budući da su fanovi ipak samo ljudi, sa svojim osobnim ukusima, uslijedila je podjela Zagorovih crtača na one koji poštivaju Ferrijeve standarde i one koji crtaju „Ali to nije pravi Zagor!“ Osobno mislim da nije u redu nečiji crtež ocjenjivati kroz prizmu drugog crtača. Ali tako je to, razvedeni ljudi koji nakon 20 godina braka odu na prvi dejt, gledaju novu osobu kroz prizmu bivšeg partnera, uspoređujući ih. Tako je to i s fanovima i Ferrijem. Dugo taj brak traje, da bi olako mogli ne tražiti njegovu ruku u novim crtačima.

„Dalmatinska“ odiseja

Dalmatinska odiseja - tako iz šale zovem period od priče „Nestali istraživač“ pa do povratka u Darkwood, koje je izdavala Slobodna Dalmacija. U toj „odiseji“ imali smo prilike upoznati nove crtače poput Marcella, Laurentija, Della Monice, Chiarolle, Cassara i Andreuccija.

Carlo Raffaele Marcello je crtač stare garde koji se našao među svježom krvi Zagorovog staffa. Karijeru je započeo 1948. u Parizu, radeći za Sagédition, Aventures de Paris-Jeunes i Collection Victoire. 1950. god. počinje raditi za Opera Mundi, crtajući ilustracije za strip verziju Ben Hura i biblijske priče. Također je crtao strip verzije dječjih priča poput Čiča Tomine koliba i Olivera Twista. Nacrtao je i ilustracije Michaela Jacksona za izdavača Hachette, a najpoznatiji junak na ovim prostorima uz Zagora i Texa mu je Dr. Žistis. Prva Zagorova epizoda mu je Nestali istraživač iz 1994. godine.

Marcello (SD 12 - Pobunjenici)

Mauro Laurenti je crtač koji je pojmu „žena u Zagoru“ dao novo značenje. Objašnjenja možemo naći u činjenici da je radio u studiju Leonetti (kao i Andreucci) na erotskim stripovima. Vjerojatno je od tamo pokupio tu erotičnu draž koju ženski likovi crtani od njegove ruke posjeduju. Nakon toga je radio za Francesco Coniglio publishers na magazinima Splatter, Mostri i Torpedo, pa za Animatio Studios. Početkom devedesetih počinje raditi za kuću Bonelli. Prvi objavljen Zagor mu je priča Kradljivac sjena iz 1993. god. Nacrtao je i dvije epizode Dampyra.

Izdavačka kuća Veseli Četvrtak biblioteka Zagor stavlja njegove naslovnice.

A sada ću spomenuti jednog ljubimca publike kojeg čitatelji vole spomenuti kada se priča o onima kojima bi dali da crtaju naslovnice poslije Ferrija – Raffaele Della Monica. Možda je dovoljno reći da mu je crtački guru bio veliki Magnus (Roberto Raviola) , grafički tvorac grupe TNT i Alana Forda. Njih dvojica su se sreli još davne 1982., i nije tajna da mu je Magnus dao mnoge savjete pomoću kojih se istesao u crtača kakav je danas. Stoga, nije čudno da je Della Monica zamijenio Paola Piffareriera na crtanju epizoda Alan Forda 1983. godine. Krajem osamdesetih radi za staffu If Edizioni za stripove Cucador, Masters of the Universe, Intrepido, Topolino (Mickey Mouse) i Paperino (Pajo Patak). Crtao je i Gordona Linka.

Prvi objavljen Zagor je priča Razbojnici izdana 1994. Što se Bonellija tiče, radio je još i na dvjema pričama Mr. Noa od kojih je jedna u suradnji s Corradom Roijem. Crtao je još i Martina Mysterea i Texa. Della Monica je uz Torricellija (kojeg sam spomenula u prvom dijelu teksta) jedan od mojh favorita za budućeg crtača naslovnica.

Della Monica (SD 61 - Vampir)

Alessandro Chiarolla, još jedan od meni osobno dražih crtača u Zagorovom staffu. Rođen je u Somaliji 1942. Stripom se počeo baviti davne 1960. god. a prvi strip na kojem je radio je La Bella Petroia. U svijet stripa ga je uveo Renato Polese, ali on nije jedini Bonelijevac s kojim je imao posla. Radio je također i s Castellijem na Corriere delle Ragazzi. Osim na talijanskom tržištu radio je i na engleskom za Fleetway, za francusko (Lancelot) i za njemačko (Reno Kid, Buffalo Bill). Kada je riječ o Bonelliju crta za Bela & Bronco, Martin Mystere i Zagor. Debitanska Zagorova priča je Sedam gradova cibole izdana 1995. godine.

Chiarolla (SD 20 - Sedam gradova Cibole)

Cassaro bros (rođeni 1948.)

Gaetano i Gaspare Cassaro su braća blizanci. Debitirali su 1975. godine na stripu Queen Betty kojeg je izdavala kuća Universo. Od Bonellijevih rade na Bela & Bronco, Martyn Mystere i Zagor. Na Zagoru uglavnom radi Gaetano sam. Jedine dvije priče na kojoj su radili skupa je Noćna mora na moru i Tajna Sumerana, (oba izdana 2004.), a Gaetanov prvijenac za Zagora je Sramotan sporazum objavljen 1993. god.

Cassaro bros. (LU #153 - "Strava i užas u muzeju")

Stefano Andreucci je upisao umjetničku akademiju ali je na drugoj godini napustio studij. Kao crtač je počeo raditi 1986. za studio Leonetti, i za Francesca Coniglioa. Crtao je erotske priče, te fantastične priče za kuću Casa editrice Acme. 1992. počinje raditi za Bonelli kuću a debi mu je Zagorova epizoda Ljudi i zvijeri objavljena 1993. Zadnji Zagor mu je objavljen 2000., vjerojatno zbog toga što se prebacio u Dampyrov staff. Nacrtao je i jedan Texov Almanah.

Andreucci (SD 27 – Teksaški rendžeri)

Ususret novom mileniju

Crtači koji su sudjelovali na seriji epizoda od potrage za nestalim istraživačem pa do povratka u Darkwood svakako su najviše obilježili devedesete godine. Ali oni nisu bili jedini koji su crtali u tom desetljeću. Tu su bili i Pesce, D'Arcangelo, Dotti i Devescovi.

Evo još jednog crtača erotskih stripova, mogla sam ih slobodno uvrstiti u „Perverzna garda“ ;)- Massimo Pesce. U osamdesetima je radio za kuću Edifumetto Renzo Barbier na erotskim pričama, da bi se početkom devedesetih prebacio u izdavačku kuću Tattilo za koju je također crtao erotske priče. Zagorov prvijenac mu je priča Nasljedstvo Fitzmayerovih koja je objavljena 1997. god.

Pesce (LU 135 - Vražji labirint)

Roberto D'Arcangelo je diplomirao na institutu za kinematografiju i televiziju. Nakon toga je crtao reklame. 1987. god. počinje surađivati s Play Press-om i ulazi u svijet stripa. Surađivao je još s Casa editrice Acme i Universo. 1992. godine počinje raditi na stripu La Bionda za Granata Press. Četiri godine kasnije počinje raditi za SBE a prvi strip mu je Zagor – Strah na visokoj Sierri objavljen 1999. god. U horoskopu je Ovan.

D'Arcangelo (SD 64 – Strah na visokoj Sierri)

Postati uspješan u Bonellijevom staffu nije lako, a tome najbolje svjedoče poslovi koje su crtači radili i što su sve crtali prije nego li su se usidrili u SBE. Ima tu i knjigovođa, bankara, partizana, crtača dječje literature, erotskih stripova, a Maurizio Dotti je po tome valjda najoriginarniji. Prije nego li se afirmirao u svijet stripa - bio je lutkar u kazalištu!

Karijeru kao crtač stripova je počeo u ranim devedesetima u strip časopisu Il Giornalino. U Bonelliju je nacrtao dvije Zagorove priče Istrebljivači izdan 1999. i specijalac iz 1997. Anđeo smrti. Nakon toga je prešao u Dampyrov staff.

Dotti (LU 73 - Metak za Kelsa)

Devescovi (rođen 1943.)

Franco Devescovi je karijeru započeo u izdavačkoj kući Universo 1968. za koju je crtao priče za zbirku Cristall. Nakon toga radi za magazin Corriere dei Ragazzi. 1993. napušta svijet stripa i bavi se slikarstvom i umjetničkim oglašavanjem. Kad se vratio u svijet stripa uposlio ga je Bonelli gdje je crtao stripove Martin Mystere, Mr. No, Zagor i Tex.

Prva i za sada jedina Zagorova priča koju je nacrtao je Nemoguća dimenzija objavljena 1993.

Devescovi (LU 93 - Nemoguća dimenzija)

I tako smo došli do kraja predstavljanja crtača zagorovog preporoda. Još nas čeka treći dio o crtačima novog milenija. Za one kojima je dosta Zagora – evo jedan Laurentijev akt. Do skorog viđenja!

Vidi i prijašnji tekst 50 godina, 37 crtača, 1 junak – Zagor!