O ženama i hijenama

Wildcats

Otvoreno pismo Nini Bunjevac

Ja ne znam što si, žena ili hijena.
A. G. Matoš

Draga Nina,

znaš li što je zajedničko mladim (budućim) pjesnicima i starim (propalim) pjesnicima? Bespogovorno hvale pjesnički opus A. G. Matoša koji je sasvim pristojan te kao takav vrijedan pomnijeg proučavanja i preporučivanja drugima, no ni po čemu ingeniozan, iznad svog vremena. Imao je istančan osjećaj za ritam (u slobodno vrijeme davao je poduke iz klavira), pjesme su mi bile odmjerene, stilski dotjerane i slikovite, no nije ponudio nešto novo, dotad neviđeno u svijetu poezije. Premda je vidio svijeta, Matoš čak ni u ponašanju nije pokazivao znatniji napredak jer je, u maniri notornog crkvenjaka ili lokalnog političara, ženu proglasio strojem za rađanje. Dovodio je u pitanje Zagorkinu spisateljsku vrijednost (poput kolege Gjalskog koji je njezine romane nazvao literaturom za mljekarice), ali je zato osječki biskup J. J. Strossmayer od samog početka bio na njezinoj strani. Teško za zamisliti, a kamoli povjerovati – no činjenice jasno govore da je renomirani svećenik bio na strani žene za kojom je vlastiti muž raspisao tjeralicu. Za razliku od Matoša, Strossmayer je bio osvješteniji po tom pitanju, nije žene vidio samo u ulozi majke i supruge, već ih je doživljavao kao ljudska bića ravnopravna muškarcu. O rodnim i spolnim studijama Strossmayer sigurno nije razbijao glavu, tek kasnije su pojedine intelektualke, inficirane mizandrijom i inim virusima, počele razvijati nečitke teorije o ženstvu, učenja što nemaju previše veze sa sufražetkinjama i njihovim prvotnim idealnim idealima. Da je danas živ, biskup Strossmayer bi kao ljubitelj umjetnosti zasigurno podupirao strip izdavaštvo i autor(ic)e, dok bi pjesnik Matoš brojio slogove u svojim poetsko-p(o)roznim koračnicama protiv ženskog pisma i ženstva uopće.

Za tebe sam prvi put čuo nakon što je izašla monografija „Ženski strip na Balkanu“ (nadalje: ŽSNB) Irene Jukić - Pranjić, budući da je naslovnica djelo tvojih ruku i pameti. Naslovnica me zaintrigirala, na prvu sam pretpostavio kako je „ŽSNB“ zasigurno hermetična i napose nekomunikativna zbirka angažiranih „ženskih“ stripova budući da naslovnica prikazuje ženu u klasičnoj ulozi švelje - naravno, žena na naslovnici je neklasična, emancipirana, ono, čik u ustima, kožna garderoba i pomirljiv pogled, i naravno, okružena mačkama. Ambijent mi je također draškao misli, po popucaloj žbuci pretpostavih kako je prostorija smještena u suterenu, na podu rešo i gas maska, a iz tranzistora note lelujaju poput dima ili fakirove zmije. Prvotna pretpostavka bila je kriva; uspostavilo se kako „ŽSNB“ nije kompilacija ženskih stripova, odnosno hrpetina „ženskog pisma“, već mješavina stilova, poetika i estetika koje imaju samo jednu zajedničku osobinu – žene su autorice stripova što su zastupljeni u „ŽSNB“ i na tome prestaje zajedništvo jer svaka je autorica vođena vlastitim motivima. Termin „žensko pismo“ može se primijeniti na neke autorice koje naglašavaju svoju rodnost/spolnost čime se zatvaraju i ograničavaju vlastiti izraz, no ima među njima i onih koje nisu opterećene društvenim etiketama, već nesputano rade na svojim projektima. Osobno me smeta termin „žensko pismo“, smatram da je riječ o nebitnom naglašavanju čija je primarna funkcija stišavanje – stišavanje Drugog. Ako izuzmemo anatomiju, nema bitne razlike između muškog i ženskog (na)roda, svi smo mi u pojedinim situacijama naivni i gramzivi, (ne)čovječni, smotani i smušeni, prevrtljivi i neodlučni, iskvareni, zatrovani, željni ljubavi i pažnje, plašljivi i neustrašivi, površni i plitki.

Malo je žena u svijetu stripa, slažem se, i još manje ih uspije na tom polju umjetnosti pa onda neki kažu kako (muško) društvo ne omogućuje autoricama napredak. I među muškarcima ima onih koji se ne uspiju ostvariti kao autori, onih čiji trud i originalnost nitko ne prepoznaje pa su im onda svi redom krivi za to – spominju se tada umjetnički klanovi, prave se teorije zavjere, pucaju živci (i nečija koljena) kad se umjetnikova žuta minuta pretvori u dugovječno žutilo. Realnost je, budimo realni, drukčija i složenija – nije da se pojedini autori i autorice ne uspijevaju ostvariti na temelju diskriminacije, već najčešće njihov rad nije dovoljno dobar, svakako nedovoljno kvalitetan za objavljivanje. Zahvaljujući tehnologiji, danas svaka (ne)pismena šuša može objaviti crtež, strip, kratku priču, poeziju, roman, studiju ili svoje vlastito mišljenje o nekome ili nečemu, no bitna je razlika u količini kvalitete – stavimo načas originalnost postrani – što sačinjava napisano. „Žensko pismo“ je elitni termin kojim se služe kvaziintelektualci i egzibicionisti svake vrste, termin diskreditacije i manipulacije, termin koji naročito u današnje vrijeme, dok se brišu i isprepliću razlike između muškog i ženskog, i nema neku težinu. Pojednostavljeno, postoje dobri i loši autori te dobre i loše autorice.

Strip izdavaštvo ima rigoroznije kriterije, ne objavljuju se bilo kakvi radovi (dok ono „bilo čiji“ nije toliko važno), gleda se na kvalitetu. Da, u čitavom svijetu je manje strip autorica, prevladavaju muškarci, ali valja imati na pameti da je i manje žena koje s ljubavlju čitaju stripove. Evo, tebe je krenulo kao autoricu, prošle godine objavila si album „Hladna kao led“ (meni se više sviđa engleska verzija naslova - „Heartless“ ) o kojem su, pazi sad!, većinom pisali muškarci, žena gotovo da i nema (pisala je Marina Mirković u „Večernjim novinama“), a bilo bi za očekivati da će najtvrdokornije zagovornice i ljubiteljice ženskog pisma spomenuti tvoje strip priče, makar iz solidarnosti prema vlastitom spolu! Možda su zakazale zbog neprisutnosti „ženskog pisma“? Naime, nisi stvarala kao žena, već kao čovjek, što će reći da tvoje priče nisu ženske, već čovječne – namijenjene čovjeku, i muškarcu i ženi. Primjerice, priča „Gorke suze Zorke Petrović“ nije izravna kritika muškog svijeta i načina razmišljanja, već kritika ženskog miljea, naglašavaš snagu ženskog neprijateljstva i rivalstva, kritiziraš površni način ljudskog razmišljanja i loše međuljudske odnose, prikazuješ žene kao naivne (Zorka), hladne (Zorkina sestra Mirka) te podmukle i pokvarene (Fej) pojedinke. Dođe mi da se poput Matoša pitam jesu li tvoji likovi žene ili hijene. Zorku prikazuješ kao ženu mačku, a vodi pasji život (možda si joj trebala dati oblik kuje kao što je to svojedobno napravila Sonja Gašperov?). Nisu ni muškarci ništa bolji – ili su šutljivi slabići („Prava stvar“), ili su plitki i vođeni hormonima („Gorke suze Zorke Petrović“), ili su usijani patrioti („Avgust, 1976“), nema u tvojim pričama normalnih sretnika za koje bismo mogli reći da su rođeni pod vedrim nebom, ispod zvijezda. Ne, dobije se dojam da su svi rođeni i odrasli u šupi, nikako da se pokrenu i srede, da žive skromno i smireno, pomireni sa samim sobom. Mnogi tvoji likovi ne znaju živjeti sami, misle da se sreća krije u ljubavi pa ju manijakalno traže. Nisu samo tvoji likovi takvi, velika većina ljudi razmišlja slično – mnogima u ljubavnoj vezi kad je osjećaj zaljubljenosti na vrhuncu, više nitko nije potreban, ali osjećaj zaljubljenosti je poput voštane svijeće, istopi se ako ne preraste u pravi, neovisni ljubavni odnos. Veze se istope jer se temelje na zaljubljenosti ili, kako volim reći, na zaglupljenosti.

„Nesretni smo, svi redom, zaluđeni svojim željama i potrebama“, naglašava se u tvojim pričama koje su veoma narativne i sjajno koncipirane, što je rijetkost u pripovijedanju, naročito u alternativnim krugovima koji možda puno govore, ali ništa ne kažu. Tvoj crno-bijeli crtež, koji me automatski podsjeća na crno-bijele filmove iz tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, ali i na reklame kojima nije cilj prodati proizvod, već šokirati publiku. Crtež je u stanju pripovijedati priču bez riječi poput fotografije, a ono što me osobito oduševilo jest kadriranje u priči „Pruža se prilika“ – jedan kadar, jedna stranica – ogromni su to crteži lišeni suvišnih detalja, slikovnica za veliku djecu i odrasle. Sumoran crtež stvara jednako sumornu atmosferu, svjetlo se pokazuje tek na kraju tvoje autobiografske priče „Avgust, 1976“. Netko (ili neka) će ti najvjerojatnije prigovoriti kako nemaš obzira i osjećaja prema vlastitim likovima, da ih mučiš i ponižavaš, da iskaljuješ nad njima svoje frustracije i perverzije, ali ne, ti ih samo prikazuješ takvima kakvi jesu, bez uljepšavanja. I najbolja šminka ima rok trajanja, što se za dobru priču ne može reći. Tvoje priče se pamte - bilo da pripovijedaš o sirovim emigrantima, propalim supružnicima, krhkim obiteljima, neodsanjanim snovima, namrgođenim kladioničarima ili humanim teroristima – a pamte se jer su to priče o nama – rijetke su žene koje nisu nalik Zorki ili Fej, rijetki su žene koje ne žive u iluzornim brakovima baš kao što su rijetki muškarci koji gornjom glavom razmišljaju o ženi.

Impresioniralo me tvoje viđenje polusvijeta, suvremenih ovaca i agresivnih pastira, samo me scena u kojoj se Čip nalazi sa starijom gospođom uspjela nasmijati. Tvoje priče doživljavam kao moderne antibajke što se, ako želimo uhvatiti san za rep ili glavu, ne bi trebale čitati prije spavanja, nego ujutro, da se lakše razbudimo. Premda pojedine priče ne završavaju u potpunosti, lako možemo naslutiti kako bi mogao izgledati njihov konačni kraj - izuzetno tragi(komi)čno, baš kao u realnom životu. Čitatelj se tijekom čitanja može zapitati zašto je dobro pročitati ove brutalne strip priče, koja je korist promatranja grube svakodnevice u stripu, zar nas drugi masmediji ne bombardiraju sličnim pričama, koja je razlika između albuma „Hladna kao led“ i informativnih emisija u kojima se prikazuju tragedije kućnih ili svjetskih razmjera? Za razliku od informativnih emisija, tvoj album „Hladna kao led“ nije dokumentaristički hladan ili senzacionalistički zabavan, nego nesvakidašnje čovječan; čitatelju naprosto bude lakše kad uvidi da ima onih koji nisu povodljive ovce, onih koji primijećuju nepravilnosti i dižu glas protiv njih, onih koji promišljaju o ljudima na ljudski način, bez obzira kakvi ti ljudi bili...

Do idućeg pisma,
Miroslav Cmuk

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Ubojice Indijanaca
    Kod: ZG MX 29
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 16.1.2018. 0:53:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 713
  • Šuma straha
    Kod: NN LIB 53a
    Ocjena: 46%
    Vrijeme: 12.1.2018. 0:36:00
    Autor: thekide
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 704
  • Plaćeni ubojice
    Kod: PSDZ SA 21a
    Ocjena: 85%
    Vrijeme: 8.1.2018. 0:35:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 609
  • Otpadnici
    Kod: ZG MX 28b
    Ocjena: 47%
    Vrijeme: 31.12.2017. 20:48:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 812
  • Kamena klepsidra
    Kod: DD EXT 58
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 31.12.2017. 20:42:00
    Autor: grofica Varga
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 505

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Crni stroj
    Kod: NN LIB 61b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 29.10.2017. 19:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1352
  • Čovjek koji je vidio budućnost
    Kod: ZG MX 28a
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 22.10.2017. 23:26:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1240
  • Bijeli cirkus
    Kod: NN LIB 60a
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 24.12.2017. 22:50:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1234
  • Ognjena zemlja
    Kod: ZG LU 264/266
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 16.12.2017. 18:20:00
    Autor: nagor
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1156
  • Capitan Jack
    Kod: TX SA 31
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 24.10.2017. 0:55:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1105

Aukcije

Forum