Kauboji i izvanzemaljci - Ni vestern ni SF

Na DVD-u je nedavno objavljen akcijski SF-vestern redatelja Jona Favreaua, temeljen na istoimenom stripu svenarista Scotta Mitchella Rosenberga, Freda Van Lentea i Andrewa Foleya te crtača Luciana Lime i Dennisa Calera, što je prilika za osvrt na film i strip.

U moru ekranizacija dominantno superherojskih ali i drugih stripova, od „Spider-Mana“, „Hulka“ i „X-Men“ preko „Watchmen“, „Supermana“ i „Iron Mana“ do „Thora“, „Kick-Ass“ i „Green Lantern“, da spomenemo samo najpoznatije, red je došao i na adaptaciju na domicilnom tržištu popularnog stripa „Kauboji i izvanzemaljci“ scenarista Scotta Mitchella Rosenberga, Freda Van Lentea i Andrewa Foleya te crtača Luciana Lime i Dennisa Calera, a u izdanju kuće Platinum Studios. Premijerno objavljen u prosincu 2006. godine, ovaj strip je s lakoćom stekao priličnu popularnost među čitateljima, ponajprije onima koje je zaintrigirao neobičan spoj samo naizgled nespojivih žanrova vesterna i SF-a. Rosenberg je u filmskoj adaptaciji sudjelovao kao producent, a najuočljivija razlika između stripa i filma je u drugačijem imenu glavnog junaka koji se u stripu zove Zeke Johnson a u filmu Jake Lonergan. Premijerno objavljeni u prosincu 2006., „Kauboji i izvanzemaljci“ su se prema riječima samih autora odlučili pozabaviti pitanjem što bi bilo da se izvanzemaljska letjelica srušila na Zemlju tijekom 19. stoljeća, recimo na Divlji zapad, bi li tada alieni uspjeli pokoriti naš planet? Sam strip kritika uglavnom hvali zbog dinamične priče, čistog i jasnog crteža te stavljanja naglaska na atraktivnu akciju, a kao glavni nedostatak navodi plošnost odnosno nedovoljnu razrađenost karaktera protagonista, kao i njihovu klišeiziranost. Autoru ideje Scottu Mitchellu Rosenbergu, ujedno i šefu Platinum Studiosa, zamjera se visokokonceptualna priča dominantno komercijalnog predznaka, kao i prisiljavanje Van Lentea i Foleya da u razradi koncepta striktno slijede njegove zamisli, praktički bez ikakvih odstupanja i improvizacija. Unatoč tome što „Kauboji i izvanzemaljci“ posve politički korektno i bez nijansi zagovaraju čvrstu suradnju Indijanaca kao native Americans i kauboja u borbi protiv nadmoćnijeg izvanjskog neprijatelja kojemu bi u doba hladnog rata bio pripisan atribut „crvene“ komunističke opasnosti, strip u cjelini unatoč predvidljivosti i pretjeranim doslovnostima nudi sasvim pristojnu zabavu.

Zlatno razdoblje žanra vesterna protezalo se od 1930-ih do ranih 1960-ih godina, kada su „kaubojski“ filmovi bili i najpopularniji filmski žanr koji je tada funkcionirao poput današnjeg akcijskog filma, publici nudeći intrigantne zaplete, uzbuđenja i romantiku u moralistički intoniranim pričama o odvažnim pojedincima koji su se za život i pravdu borili isključivo oslanjajući se na vlastite snage, na šake i revolvere. U svijetu (predrevizionističkog) vesterna s crno-bijelom podjelom uloga povijesne su činjenice bile dobrano zanemarivane, a naglasak je stavljan na mitsku „americanu“, na arhetipski američki individualizam i na storije o osvajanju divljih prostranstava i pobjedi pravde, reda i zakona nad nepravdom i bezakonjem, čime su udarani temelji suvremenom američkom društvu. Zanimanje za klasični vestern splasnulo je sredinom 60-ih, ponajviše iz razloga što su osnovne teme i zapleti već bili posve iscrpljeni i potrošeni, da bi interes publike ponovo porastao 1969. godine kada je snimljena antologijska „Divlja horda“ Sama Peckinpaha, prvi revizionistički vestern u kojem su isključivo herojske protagoniste i njihove pozitivne osobine zamijenili moralno ambivalentni i često problematični antijunaci, moralno dvojbene situacije, ugođaj nelagode i mnogo nasilja. Već su tada snimani filmovi u kojima je vestern bio križan s bizarnostima (recimo u filmu „El Topo“ Alejandra Jodorowskog iz 1970.) i humorom („Vruća sedla“ Mela Brooksa iz 1974.), a najozbiljniji udarac žanru zadala je komercijalna propast izvrsnog epa „Vrata raja“ Michaela Cimina iz 1980. Tijekom protekla tri desetljeća ambiciozniji se filmaši povremeno vraćaju vesternu, primjerice Kevin Costner u „Plesu s vukovima“ 1990., Clint Eastwood u „Nepomirljivima“ 1992. ili najsvježije braća Coen s recentnim oskarovcem „Čovjek zvan hrabrost“, no holivudski se producenti ipak ne odlučuju na sustavniju revitalizaciju žanra.

Kauboji i izvanzemaljci

Makar se činilo suprotno, akcijski znanstveno-fantastični vestern „Kauboji i izvanzemaljci“ koji redateljski potpisuje znani glumac („Wimbledon“, „Nevolje u raju“) i daroviti redatelj Jon Favreau („Iron Man“ 1 i 2, „Zathura – svemirska pustolovina“) nije prvi projekt u kojem se spajaju naizgled nespojivi žanrovi vesterna i SF-a odnosno horora. Naime, u filmovima poput „Prokletstva nemrtvih“ iz 1959., „Billy Kid protiv Drakule“ i „Jesse James susreće Frankensteina“ iz 1966., kao i u recimo središnjem dijelu trilogije „Povratak u budućnost“ Roberta Zemeckisa i vestern-SF komediji „Divlji zapad“ Barryja Sonnenfelda s Willom Smithom u glavnoj ulozi, hibrid vesterna i fantastike tj. horora prvenstveno je kreiran s ciljem parodiranja obaju odnosno svih triju žanrova. U tom je smislu projekt „Kauboji i izvanzemaljci“, koji kao izvršni suproducent potpisuje Steven Spielberg, svakako drugačije i znatno ambicioznije ostvarenje. U središtu zbivanja je zagonetni Jake Lonergan (Daniel Craig), odlučan momak koji se bez sjećanja budi usred pustinje s čudnom narukvicom oko ruke. Ubrzo će shvatiti da se nalazi u Arizoni 1875. godine i da je u njegovoj blizini grad čijim stanovnicima vlada navodno bezobzirni zemljoposjednik, pukovnik Woodrow Dolarhyde (Harrison Ford). Kad Dolarhydeov neobuzdani sin Percy (Paul Dano) pijan počne pucati gradskim ulicama, Lonergan ga pred prestrašenim mještanima zaustavi. No ubrzo bude uhićen kad gradski šerif John Taggart (Keith Caradine) otkrije da je on odmetnik za kojim je raspisana tjeralica. A nedugo prije no što će Percy biti izveden pred suca, nad grad se iznenada nadviju neidentificirane letjelice koje počnu usisavati mještane. Odlučan suprotstaviti se napadačima, Lonergan upravo koristeći narukvicu uspije oboriti jednu letjelicu. Neočekivani napad izvanzemaljaca koji traže zlato kao nasušno potrebno pogonsko gorivo sve će mještane ujediniti u obrani, pa će se Lonergan i Dolarhyde naći na istoj strani. Među onima koji će im se pridružiti u borbi bit će i atraktivna i tajanstvena Ella Swenson (Olivia Wilde), svećenik Meacham (Clancy Brown) vješt na revolveru, nesigurni vlasnik bara Doc (Sam Rockwell), Indijanac Nat Colorado (Adam Beach) kojeg su odgojili bijelci i drugi.

Za svaku je pohvalu veliki trud koji su u ovaj raskošno produciran projekt uložili svi uključeni u njegov nastavak, počevši od glasovitih Stevena Spielberga i Rona Howarda u funkcijama izvršnih producenata, preko pouzdanog redatelja Jona Favreaua, cijenjenih scenarista Roberta Orcija („Legenda o Zorrou“, „Nemoguća misija 3“), Alexa Kurtzmana („Zvjezdane staze“, serije „Alias“, „Fringe – Na rubu“), Marka Fergusa („Djeca čovječanstva“) i Damona Lindelofa (serija „Izgubljeni“), do zvjezdane glumačke postave predvođene markantnim „Jamesom Bondom“ Danielom Craigom, ostarjelim i pomalo umornim „Indianom Jonesom“ Harrisonom Fordom i prekrasnom Oliviom Wilde (serija „Dr. House“, „Tron: Nasljedstvo“), kao i čelnika moćnih producentskih tvrtki Universal, Dreamworks i Imagine Entertainment. Nažalost, projekt koji je dugo nastajao (redatelj Steve Oedekerk je još 1997. počeo raditi na izvornom scenariju Scotta Mitchella Rosenberga koji je tu prču kasnije preradio za strip) pati od itekako očitih scenarističkih manjkavosti, posljedica čega su nedostatak suvislosti, jasnoće, smisla a u dobroj mjeri i zabave. Također, cjelini nedostaje uzbuđenja, a amalgam dvaju žanrova svodi se na hrpu žanrovskih klišeja i općih mjesta bez suspensa i s prilično malo šarma, što tek donekle uspijevaju ublažiti solidni glumački nastupi, izvrsna glazba Harryja Gregsona-Williamsa (serijali „Shrek“ i „Kronike iz Narnije“, „Kraljevstvo nebesko“) i efektna fotografija Matthewa Libatiquea („Zemlja tigrova“, „Telefonska govornica“, „Crni labud“). Površnom i ne osobito domišljato sročenom scenariju valja pridodati papirnate karaktere protagonista, razmjernu emotivnu hladnoću i distanciranost cjeline, kao i nezadovoljavajući, ne osobito smisleni i dobrano ishitreni završetak. Nažalost, „Kauboji i izvanzemaljci“ u cjelini su tek osrednje ostvarenje čija će pretjerano apsurdna i bizarna priča malo koga uspjeti zabaviti i oraspoložiti.