Muškarci u tajicama 4. dio

Bog s maljem

Prvi put objavljen u kolovozu davne 1962. godine, strip „Thor“ glasovite kuće Marvel djelo je idejnog tvorca Stana Leeja, scenarista Larryja Liebera i crtača Jacka Kirbyja. Posrijedi je superherojski strip koji likove i neke zaplete crpi iz nordijske mitologije, koji se pred čitateljima pojavio u tzv. „srebrnom dobu stripa“ te koji je vrlo brzo stekao veliku popularnost među čitateljima. Posve razumljivo, jer prema riječima samog Stana Leeja u to su vrijeme grčka i rimska mitologija bile vrlo popularne, pa je on čitateljima odlučio ponuditi varijaciju motiva iz bogate no razmjerno manje poznate nordijske mitologije. Novi strip junak izvorno je zamišljen kao varijacija zelenog diva Hulka, a problem kako kreirati lik superjunaka koji bi bio snažniji od najsnažnijeg čovjeka na svijetu riješen je tako da su novom liku pridani božanski atributi. I tako je nastao Thor, stariji sin vrhovnog boga Odina i majke Jord (Zemlja), brat prijetvornog i podlog Lokija koji živi u Asgardu, jednoj od devet stvarnosti koje tvore kozmičko stablo života, i koji od oca nasljeđuje čarobni malj Mjolnir. U eri raskošno produciranih ekranizacija Marvelovih i DC-ovih superherojskih stripova nije nimalo čudno što je izbor konačno pao i na „Thora“, strip koji je još prije 20-ak godina na valu uspjeha njegovog „Darkmana“ namjeravao ekranizirati Sam Raimi. No za konkretnije planove adaptacije stripa valjalo je pričekati čitavo desetljeće, sve do početka novog milenija kad je zahvaljujući uspjesima adaptacija „X-Men“ i „Spider-Mana“ započela renesansa i ekspanzija studija Marvel.

Thor

Ideja o adaptaciji „Thora“ razvijala se čitavo desetljeće, kao tumač naslovne uloge jedno je vrijeme figurirao Tyler Mane (nova „Noć vještica“), a za redatelja bio predviđen David S. Goyer („Blade: Trojstvo“). Naposljetku je za ulogu Thora odabran mišićavi Australac Chris Hemsworth, a režija prilagodbe stripa prema kojem su scenarij napisali Ashley Miller (serije „Andromeda“, „Terminator: Kronike Sarah Connor“) i Zack Stentz („Agent Cody Banks“) je povjerena tri puta za Oscara nominiranom britanskom glumcu i redatelju Kennethu Branaghu („Henrik V“, „Ponovo mrtva“). Branagh je šekspirijanac, i to se dosta osjeti u priči filma i njezinoj realizaciji. Na samom početku mladi Thor je predstavljen kao temperamentan i nagao, ali i vrlo hrabar i plemenit momak koji odano služi ocu Odinu i majci Friggi. Thor se znatno razlikuje od svog promišljenijeg i povučenijeg brata Lokija, s kojim se često bori za očevu naklonost. No Odin je odlučio da će ga na tronu vladara Asgarda naslijediti Thor, odvažni ratnik koji se dokazao u ratu s Mraznim divovima iz Jotunheima, također jedne od devet stvarnosti kojom vlada podli kralj Laufey. Ratnici Asgarda uspjeli su poraziti Mrazne divove, a u borbi su se istakli i Thorovi vjerni prijatelji i suborci Volstagg, Sif i Fandral. No ni Thor ni Odin ne znaju da je među njima izdajnik koji s Mraznim divovima snuje urotu, te koji će iskoristiti situaciju kad impulzivni Thor padne u Odinovu nemilost te bude prognan iz Asgarda. Dok kralj Laufey i Mrazni divovi kreću u ostvarenje svojih planova, Thor će dospjeti na Zemlju gdje će upoznati mladu znanstvenicu Jane Foster, njenog profesora Andrewsa i kolegicu Darcy. No Thorov dolazak na Zemlju privući će pozornost agenata organizacije S.H.I.E.L.D. koji odluče otkriti o čemu je riječ. Istodobno, u Asgardu će se otkriti da je izdajnik netko vrlo blizak Thoru i Odinu.

Glavna postava filma

Filmske pustolovine Thora i njegovih prijatelja precizno su koncipirane i brižljivo skockane da postanu veliki ljetni hit. Sve je tu barnumovski veliko i izuzetno raskošno, od impresivnih efekata realiziranih RealD 3D tehnologijom, preko zvjezdane glumačke postave u kojoj su oskarovci Anthony Hopkins i Natalie Portman, ali i pouzdani sporedni glumci poput Stellana Skarsgårda i pomalo zaboravljene Rene Russo, do uzbudljive akcije i gromoglasnih zvučnih efekata od kojih ponekad podrhtavaju i fotelje u kinu. Cjelini svakako ne nedostaje šarma i ugodna je za gledanje, mitsko-šekspirijanske motive odnosa roditelja i djece te s tim povezanom izdajom Kenneth Branagh vješto eksploatira, u zbivanjima koja se odigravaju na Zemlji neprestano je prisutan humorni i ironijski odmak kojim je efektno podcrtan odnos „realnog“ i „fantastičnog“, romansa između Thora i Jane uvjerljiva je i elegantno provedena, a svi glumci, pa čak i dosad nepoznati Chris Hemsworth, raspoloženo tumače povjerene im uloge. Međutim, povoljnije dojmove o filmu kvare odveć kičast i specijalnim efektima prezasićen vizualni prosede zbivanja koja se odigravaju u Asgardu, pretjerana „buka i bijes“ kojima su popraćene akcijske sekvence koje zbog toga s vremenom postaju zamorne, dobrano klišeizirani i zapravo nezanimljivi odnosi među likovima, onim božanskima podjednako kao i onima na Zemlji, posvemašnja predvidljivost razvoja priče i njezine završnice, kao i nedovoljna iskorištenost motiva odnosa „zemaljskog“ i „božanskog“, osobito nerazrađenost „poruke“ da je za ostvarivanje sklada u intimnom svijetu, za postizanje ljubavne sreće i postajanje zrelim muškarcem potrebno zatomiti egoizam i narcisoidnost te naglasiti ono ljudsko u sebi. Thor će se na kino-platna vratiti već slijedeće godine u sklopu „Osvetnika“, a za 2013. je najavljen i nastavak „Thor 2“.

Zeleni svjetionik

Strip-junak Green Lantern neosporno je jedan od najvažnijih superheroja kreiranih u okrilju izdavačke kuće DC Comics, najpoznatije po pustolovinama „čovjeka od čelika“ Supermana i zakrabuljenog zaštitnika Gotham Cityja Batmana. Izvorno se pojavivši u magazinu All American Comics davne 1940. godine, strip Green Lantern je tijekom proteklih sedam desetljeća doživio brojne promjene. Prvi čovjek koji je odjeven u zeleno-žuto-narančasti triko te u sastavu postrojbi Green Lantern i pod zapovjedništvom Čuvara svemira bio zadužen za dijeljenje pravde zvao se Alan Scott i bio je inženjer, a tijekom desetljeća nisu se mijenjali samo identitet i odjeća ovog superheroja, već i tematsko usmjerenje i ozračje čitavog stripa. Za razliku od kasnijih znanstveno-fantastičnih avantura ovog junaka, njegove prve pustolovine bile su smještene u realističko okruženje, a posebne moći crpio je iz materijala pronađenog u meteoritu koji je pao na Zemlju. Godine 1959. u 22. broju magazina Showcase pojavila se prva epizoda novog serijala o Green Lantern, a iza crno-zelene maske ovaj put se krio test-pilot Hal Jordan koji je do danas ostao i najpoznatiji i najpopularniji protagonist ovog stripa. U ovom su serijalu konačno definirani univerzum i mitologija Green Lantern, od junakova kostima, preko njemu nadređenih Čuvara svemira s planeta Oa i najvećeg neprijatelja Parallaxa, do postrojbi Green Lantern, junakova saveznika Abina Sura i Obalnog grada (Coast Cityja). Godine 1994. čelnici DC Comicsa odlučili su „umiroviti“ ovog superheroja, čije su pustolovine u međuvremenu dobile nekoliko spin-offova, poput onog sa zgodama Halova nekadašnjeg pomoćnika Johna Stewarta i novog junaka Kylea Raynera koji je postao novi čuvar čarobnog prstena.

Green Lantern

Ipak, u trendu revitaliziranja i kreiranja „novih mladosti“ stripovskih superjunaka, čelnici DC-ja su 2005. godine obnovili serijal o Halu Jordanu kao Green Lantern. Upravo na tom novom, kod nas neobjavljivanom serijalu koji su kreirali John Broome, Bill Finger, Gil Kane i Martin Nodell, temelji se fantastični akcijski triler pouzdanog redatelja Martina Campbella, među ostalim potpisnika hita „Legenda o Zorrou“ te Bondovih pustolovina „Zlatno oko“ i „Casino Royale“. U središtu zbivanja je mladi test-pilot Hal, prilično lakomislen i neodgovoran momak koji će spletom okolnosti postati superheroj Green Lantern. Naime, milijunima godina prije no što je formirana Zemlja, skupina viših bića zvanih Čuvari svemira je uz pomoć čarobne zelene esencije kreirala međugalaktičku policijsku postrojbu pod nazivom Green Lantern. Oni su svemir podijelili na 3 tisuće i 600 sektora, pri čemu je svaki sektor nadzirao po jedan pripadnik postrojbe Green Lantern. Sektor 2814 je tako čuvao Abin Sur, koji je u ta davna vremena uspio pobijediti opakog Parallaxa, te ga zatočiti u Izgubljenom sektoru na uništenom planetu Ryut. No u današnje vrijeme Parallax uspijeva pobjeći iz zatočeništva te, nakon ubojstva četvorice pripadnika Green Lantern i uništenja dvaju planeta, u Sektoru 2814 napadne i smrtno rani Abina Sura. Ipak, umirući Sur uspije stići na Zemlju, gdje svom prstenu zapovjedi da pronađe pogodnog novog zaštitnika. Dakako, to je upravo Hal, koji će se ubrzo pridružiti postrojbama Green Lantern na planetu Oa, gdje će pod zapovjedništvom odlučnog Sinestra te uz pomoć iskusnog Tomar-Rea i energičnog Kilowoga naučiti kako koristiti svoje nove supermoći te kako se suprotstaviti okrutnom i nemilosrdnom Parallaxu.

Crtani Green Lantern

Na valu popularnosti najsvježijih ekranizacija superherojskih stripova, čelnici tvrtke Warner Bros. su polagali velike nade u film „Green Lantern“. Međutim, iznenađujuće slabim rezultatima na američkim kino-blagajnama ovaj se naslov već sad prometnuo u jedan od većih komercijalnih podbačaja 2011. godine. Premda je režija iskusnog Novozelanđanina Martina Campbella sasvim solidna, makar ne i nadahnuta, te iako su kao scenaristi među ostalim angažirani i zapaženi Greg Berlanti („Kad te ljubav pronađe“, serije „Dawson´s Creek“, „Everwood“), Michael Green (serije „Smallville“, „Heroji“, „Kraljevi“) i Marc Guggenheim (serije „Pravda za sve“, „Zakon i red“, „CSI: Miami“), konačni je rezultat ipak jedva korektno i ne osobito zabavno djelo kakvoćom znatno ispod standarda na koje su nas navikle recentne prilagodbe stripova o superjunacima. Razlozi za to podjednako leže u trivijalnom i razmjerno kaotično koncipiranom zapletu, kao i u beskrvnim dijalozima, krutim glumačkim nastupima, neuvjerljivim specijalnim efektima koji cjelini daju neželjeni prizvuk trasha, te u nedovoljnoj iskorištenosti 3D-tehnologije koja je realno posve suvišna. Unatoč proračunu od 150 milijuna dolara taj se novac na ekranu ne vidi, Ryan Reynolds ne uspijeva ponoviti izvrstan nastup kakav je ostvario u odličnoj drami „Živ zakopan“, pogrešan je izbor atraktivne Blake Lively za ulogu junakove šefice i djevojke Carol Ferris, uvijek sjajna no pomalo zaboravljena Angela Bassett („Čudni dani“, „Tina: Što ljubav ima s tim“) uzalud je potrošena u ulozi birokratizirane vladine službenice, a Martinu Campbellu nedostaje imaginacije i energičnosti, te njegov Green Lantern ne posjeduje potrebnu karizmu. Sve u svemu, posrijedi je svakako ležeran i nepretenciozan film osuđen na jednokratno gledanje i brzi zaborav te ponajprije namijenjen neizlječivim ljubiteljima ekranizacija superherojskih stripova.

Satnik Amerika

Za razliku od spominjanih „X-Mena“, i trilogije Bryana Singera i „Prve generacije“ Matthewa Vaughna, dvaju „Batmana“ Christophera Nolana i dosadašnje trilogije „Spider-Man“ u režiji Sama Raimija, „Kapetan Amerika: Prvi osvetnik“ redatelje Joea Johnstona, celuloidna adaptacija pustolovina još jednog junaka nastalog u majstorskoj radionici Jacka Kirbyja, ne posjeduje priželjkivanu slojevitost, intrigantnost i kompleksnost, već je primarno riječ o pomalo razočaravajućem, eskapističkom i dobrano trivijalnom djelcu.

Kapetan Amerika

Nakon prologa u kojem američki znanstvenici u današnje vrijeme pod arktičkim ledom pronalaze štit sa zvijezdom petokrakom i u bojama američke zastave, priča filma vraća se u ratnu 1942. godinu, kada se mladi Njujorčanin Steve Rogers, astmatični i tjelesno nedovoljno razvijeni momak, više puta bezuspješno pokušava prijaviti u vojsku željan borbe protiv nacista. Istodobno, specijalne nacističke postrojbe pod zapovjedništvom okrutnog Johanna Schmidta u Norveškoj osvajaju ledom okovani dvorac Tønsberg, iz kojeg kradu zagonetni teserakt kojeg Schmidt naziva „draguljem iz Odinove riznice“. A na jednom novačenju u New Yorku Stevea zapazi znanstvenik Abraham Erskine, koji privučen mladićevom odvažnošću i upornošću pristane preko reda ga primiti u vojsku. Naime, Erskine smatra da su vojsci potrebni i tjelesno kržljavi no pametni i srčani momci, a ne samo vojničine spremne bespogovorno slijediti svaku zapovijed. Štoviše, unatoč čuđenju pukovnika Chestera Phillipsa, Erskine upravo Stevea odluči angažirati za sudjelovanje u posebnom projektu kojim zahvaljujući neobičnom eliksiru namjerava stvoriti tjelesno supersposobne vojnike koji bi brzo mogli pobijediti naciste. Kad pristane do krajnjih se granica podvrći postupku ojačavanja, niski i krhki Steve ni ne sluti da će se ubrzo pretvoriti u visokog i mišićavog muškarca koji će dodatno privući lijepu časnicu Peggy Carter. No u ratnim okolnostima Steveu neće biti nimalo lako postati superherojem koji će se naposljetku morati suočiti s psihotičnim Schmidtom, zlikovcem pravog imena Crvena Lubanja koji namjerava na najveće američke gradove baciti bombe konstruirane uz pomoć teserakta.

Razlozi neuspjeha filma dijelom leže u činjenici da režiju potpisuje posve nezanimljivi Joe Johnston, među ostalim redatelj trećeg i najslabijeg nastavka trilogije „Jurski park“, djetinjarije „Jumanji“ i bezveznog fantasy-horora „Wolfman“, koji se temom superheroja pozabavio u slabom „The Rocketeeru“, da su zbrkan i nerazrađen scenarij sukreirali Christopher Markus i Stephen McFeely, scenaristi sva tri dosadašnja nastavka „Narnijskih kronika“, da je za tumača glavne uloge odabran blijedi Chris Evans, koji je podjednako loš dojam ostavio kao Ljudska baklja u dva nastavka „Fantastične četvorke“, te da se cjelina ponajviše doima kao neambiciozni studijski projekt skrpan prvenstveno s ciljem dobre zarade, u kojem se vrlo malo pozornosti posvetilo razradi likova, njihovih odnosa, suvisle naracije i dramaturgije, a o nekakvim redateljskim majstorijama da ni ne govorimo. Nezgrapna, dobrano drvena, beskrvna i nimalo nadahnuta režija možda je najveća boljka ovog filma u kojem je sve podređeno spektakularnoj vizualnosti i razmjerno raskošnim, no i mjestimice pretjeranim, neuvjerljivim pa čak i iritantnim specijalnim efektima pred kojima uzmiče i elementarna logika. 3D atrakcije tako čitav film jedu i priču i likove, baš kao i preglednost zbivanja i njihov smisao, a ni sporedni nastupi provjerenih karakternih glumaca kakvi su oskarovac Tommy Lee Jones i Stanley Tucci, ni lijepa Hayley Atwell (serija „Stupovi zemlje“) u glavnoj ženskoj ulozi, ni povremeno dojmljiv retro-dizajn, a ni mjestimični humorni i ironični momenti ne popravljaju konačne dojmove o slaboj adaptaciji popularnog superherojskog stripa, kakvoćom usporedivoj s „Fantastičnim četvorkama“ ili primjerice s „Nevjerojatnim Hulkom“. Nedovoljno duhovit, trivijalan, isprazan i pretjerano bučan „Kapetan Amerika: Prvi osvetnik 3D“ nudi zabavu za djecu i sve koji se takvima osjećaju.