Posljednje zbogom maestru Ferriju

Umpah Pah

Darkwoodom odjekuje žalosni ritam doboša... Danas, 2. travnja 2016., netom napunivši svoj 87. rođendan, napustila nas je crtačka legenda Gallieno Ferri, koji nas je zadužio svojim besmrtnim pričama o Zagoru Te Neju, neustrašivom Duhu Sa Sjekirom…

Stotinu mu darkvudskih bubnjeva, svemu lijepome jednom dođe kraj...

Dogodilo se ono što su se Zagorovi fanovi godinama pribojavali, da je samo pitanje vremena kad će se ugasiti svijeća autora njihova omiljenog junaka iz mladosti. Za većinu jedini pravi Zagor bio je onaj kojeg je crtao Gallieno Ferri, njegovi vječni likovi već više od pola stoljeća sastavni su dio izmaštanih svjetova nas, Zagorovih čitatelja. Iza sebe ostavio je horde ožalošćenih čitatelja, kao i pozamašan i dugogodišnji opus uradaka na polju stripa i ilustracija. Postao je i ostat će upamćen kao jedan od dvojice tvoraca neustrašivog Zagora Te Neja, Duha Sa Sjekirom, zajedno sa scenaristom Guidom Nolittom, s kojim smo se također rastali pred nekoliko godina.

Kažu da se čovjeku pred smrt odvrti cijeli njegov život pred očima… Otisnimo se dakle na posljednje putovanje. Zbogom Zagore i hvala ti na prekrasnom djetinjstvu!

 

Gallieno Ferri (1929.-2016.)

Ulazak u svijet stripova i stripovski prvijenci.

Gallieno Ferri rođen je u Genovi, Italija, 21. ožujka 1929. od oca karabinjera i majke porijeklom iz obitelji slastičara. Iako možda generalno poznat kao crtač Zagora, Ferri je prije svog sudbonosnog rada za izdavačku kuću Sergio Bonelli Editore brusio svoj crtački zanat na raznim područjima. Nekoliko je važnih točaka u njegovom inicijalnom, predformativnom razdoblju: geometarski počeci, ilustratorski radovi, te rad za stripovima za Talijana De Lea i francuskog izdavača stripova Mouchotta. Tih godina u stripovima možemo vidjeti tek tragove kasnog Ferrija kojeg smo voljeli i poznavali s ove strane granice, budući da njegovi drugi radovi osim Zagora na ovom području nisu nikada bili objavljivani. No kad se pogleda umijeće kojim je usavršio ilustracije za naslovnice ili plakate, za to kao da je bio stvoren. Ferri je odrastao na sindikalnim stripovima američkih autora Alexa Raymonda (Flash Gordon, Rip Kirby), Raya Moorea (Phantom), Phila Daviesa (Mandrake), Harolda Fostera (Prince Valiant, rani Tarzan), Burnea Hogartha (Tarzan) i svi su ga oni privlačili i postavili mu temelje za njegovu crtačku budućnost. Takvo pustolovno štivo s visokom kvalitetom crteža zasigurno je bio odličan podstrek i ideja vodilja za njegovo formativno razdoblje. Koje su bile odlike tog crteža koje su ga privukle i koje će kasnije uspjeti integrirati u svoje uratke? Precizni potezi, jasno balansirani crni tonovi, elementi romantičnog stila u vinjetama, priče smještene u egzotične krajeve, načini prikazivanja pokreta i gesti, te jasno vidljivi detalji. Zavolio je klasičnu umjetnost, a smisao za postavljanje i vizualizaciju naslovnica pokupio je od ilustracija Achillea Beltramea i Waltera Molina, autora naslovnica lista Domenica del Corriere. Preko posla geometra naučio je koristiti pribor za crtanje, a radeći u oglašavanju kao ilustrator i crtač plakata, reklama, brošura naučio je dizajnirati efektivnu naslovnicu koja odmah na prvu može privući čitatelja.

Pravi rad na stripu počinje tek radom za "Comics Production" Giovannija De Lea (u razdoblju od 1949. do 1953.), pionira poslijeratnog talijanskog stripa. Za njega radi thriller serijal "Il fantasma verde" (Zelena sablast) i kasnije western "Piuma Rossa" (Crveno pero) pod pseudonimom Fergal. Također crta i neke naslovnice za serijale "Big Bill le Casseur" i "Robin Hood". To je bio pravi izazov za mladog Ferrija jer je tijekom ove faze svog stvaralaštva još radio kao geometar, a i bio je naviknut na uglavnom statičke ilustracije. 1949. počinje raditi "Maskara", junaka koji će biti u skladu s ondašnjim pokretom čudoređa, bez pretjerivanja i nasilja, za kojeg će odraditi svih 12 epizoda i naslovnica prve serije. Slijede razni fotoromani, ilustracije za romane, te 1953. strip serijal "Thunder Jack" u talijansko-francuskoj koprodukciji koji je opstao sve do 1958. godine. Za francuskog izdavača Pierrea Mouchotta radi western serijal "Jim Puma" (1958. - 1960.), "Kid Colorado" (1958. - 1960.), detektivski "Agent Secret", te zatim epizode "Tom Toma" za revije Big Bill le Casseur i Rancho. Ferri u tom razdoblju radi i za talijanske revije "Il Vittorioso" i "Il Scolaro". Tako 1960. završava i priča s francuskim izdavačem Mouchottom, a Ferri će zahvaljujući iskustvu i znanju koje je stekao svih tih godina rada zakoračiti u novu fazu svoje crtačke karijere po kojoj će se proslaviti.

Susret s Bonellijem i Zagor

Nedugo nakon neminovnog razilaženja sa svojim francuskim izdavačem, što zbog pokreta čudoređa koji je uzeo maha u to vrijeme, potpomognuto manifestom "Zavođenje nevinih" Frederica Werthama, što zbog prostorne distance, Ferri odlučuje da je vrijeme osigurati si stalan posao u Italiji. Donosi svoje testne table u Edizioni Araldo (preteču današnjeg SBE) tada mladom i nadobudnom izdavaču ove male obiteljske kuće u usponu. Prema riječima samog Bonellija, nije mogao odbiti takvog crtača, u kojem je prepoznao karakteristike svojih omiljenih američkih strip crtača. U njegovim tablama prepoznao je Burnea Hogartha i Alexa Raymonda, ali i tada poznati i omiljeni stil trojca esseGesse. Ferri tako isprva crta nekoliko brojeva serijala "Giubba Rossa" (Crvena odora) 1961. prema scenariju Sergiovog oca Gianluigija Bonellija. Ferri i Sergio dijele zajednički žar prema stripovima, i naravno na temelju te ljubavi i nekoliko sretnih okolnosti i umješnosti obadvojice autora, rodio se Zagor. Napomenimo ovdje da je Bonelli stvorio Zagora i pisao ga uspješno dugi niz godina pod pseudonimom Guido Nolitta, što je otkrio javnosti tek osamdesetih godina tijekom reizdavanja Zagora u Tutto ediciji. Bonelli je stvorio viziju likova i imena, definirao fizičke karakteristike lika, no definitivni, konačni izgled pao je na samog crtača, odnosno Ferrija.

Prvu epizodu "Zasjeda u šumi" Ferri crta prema Nolittinom scenariju i ona s epizodama koje neposredno slijede prikazuju prilagodbu i evoluciju njegovog stila, kao i osmišljavanje nekih elemenata Zagorovog svijeta u hodu. Zagor je tako primjerice u inicijalnom stadiju pripreme kako ga je Nolitta zamislio imao hlače na okomite pruge (koje je na kraju dobio Supermike) umjesto vodoravnih, ili primjerice nož u indijanskoj futroli s leđa koji se ubrzo izgubio već u prvoj epizodi. Nosio je priprostiju majicu s resicama, a kao simbol na majici morao je imati neku golemu pticu. Chico je primjerice nosio golemi sombrero koji je (zaslužno) izbačen nakon prve epizode. Ferrijeva vizija Zagora je bila napraviti klasičnog junaka prema modelu koji su ostavili grčki umjetnici Fidija i Praksitel, i naravno, koji je mudar i okrenut pravdi poput grčkih junaka. Iz Nolittinog zahtjeva da glavni lik nosi neki simbol, Ferri radi stiliziranu crnu pticu na žutome krugu koja može, a i ne mora, predstavljati svetu Pticu Gromovnik sjevernoameričkih Indijanaca; i koja postaje Zagorovo distinktivno obilježje. Ferri u vezi svoje kreacije kaže: "Što se tiče Zagorovog lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no s obzirom da je Zagor neka vrsta Tarzana, bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi i filmovi gdje je glavni lik bio Tarzan. Vodio sam računa da Zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulaturu. U svakom slučaju, nakon nekog vremena Zagor je počeo sličiti na mene samoga."

Ferri kao scenarist i kao crtač

Nakon prve epizode sam Nolitta zapada u kreativnu krizu te Ferri osim što radi crtež uskače i kao scenarist. Naime, priču su osmislili zajedno, a onda bi Ferri napravio scenarij i nacrtao. Ako već vučemo paralele, to je bilo nešto kao suradnja jednog drugog para strip autora, i to američkih, Stana Leeja i Jacka Kirbyja. Tijekom Ferrijevog rada na nizu žanrovski raznovrsnih priča, u ulogu scenariste u nekoliko navrata uskače i Sergiov otac Gianluigi. Prva priča "Nestali idol" pustolovni je strip mračnog završetka gdje Ferri mjestimično koristi izrazito tamne tonove kako bi dočarao i onaj horror aspekt priče, te eksperimentira i s tehnikom rastera. Druga priča "Leteći čovjek" je pak Ferrijeva vlastita reinterpretacija svijeta Flasha Gordona u Darkwoodu gdje se Zagor bori protiv kostimiranog neprijatelja. Slijedi još pet epizoda gdje Ferri kombinira akciju i elemente iz različitih pustolovnih i western priča - Opasne vode, Zlato iz rijeke, Dvojnici, Krotitelj medvjeda i Robovi rudnika – te dokazuje da je, osim što je vrsni crtač i uspijeva čitateljima ponuditi ono što vole, još i zanimljivi scenarist. Konačno se na desetom broju serijala ponovno formira originalna postava koja će stvarati uspješne priče još dugi niz godina. Ferri će se moći usredotočiti na sam crtež i oštriti svoje crtačke sposobnosti.

Ferri

Kako su u početnom razdoblju Zagorove pustolovine izlazile u striscia izdanju (pasice), od 50. broja revije Zenitha  počele su ponovno izlaziti epizode u novom ruhu. Tako dugo dok Zenith serija nije sustigla striscie, Zagor je izlazio u oba formata. Ferri je tako osim rada na striscia Zagoru morao raditi i nove naslovnice Zenitha. Ferri je najviše evoluirao i pročistio svoj stil u svojim početnim epizodama. Tako još neformirani likovi na samom početku postaju prepoznatljivi, a Ferri i dalje brusi svoj stil, smanjuje detalje i učvršćuje liniju. U kasnijim epizodama tijekom sedamdesetih Ferri se nalazi na vrhuncu, a njegov stil dolazi do izražaja. Izrazito uspijeva dočarati atmosferu Nolittinih horror i fantastičnih priča, mračnim kadrovima i oštrim odnosima crnog i bijelog. Sjetimo se samo legendarnih epizoda u horror maniri, "Kuće užasa" ili "Zagor protiv vampira" sa zlokobnim naslovnicama, dramatičnog "Strvinara" ili "Kralja orlova" s intrigantnim osvetnicima ili pustolovnih epizoda s putovanjima u egzotične krajeve poput "Američke Odiseje" ili "Tajanstvenog krstarenja". Zatim znanstveno-fantastične epizode o ludom znanstveniku Hellingenu i njegovim smrtonosnim invencijama i njegovim saveznicima Akronjanima. Osamdesetih u suradnji s Tizianom Sclavijem, kreatorom junaka Dylana Doga, odrađuje horror-SF priču epskih razmjera "Divovi dobra i zla". Reklo bi se, baš priča za njegov gušt; izrazito mračna i atmosferična priča koju također karakterizira raznolikost kadrova i velik broj splash vinjeta.

Spomenuli smo niz epizoda koje prelaze iz žanra u žanr, no uvijek se moglo reći da Ferri izvrsno balansira između različitih elemenata dotičnih žanrova. Bile to guste šume ili kamenjari američkog zapada ili egzotične daleke i zamišljene zemlje; ili horor ili fantastika, njegovu prilagodljivost nije teško uočiti. No svi se slažu da je mu najviše leže mračne i napete epizode, gdje prevladava mračna atmosfera. Ferrijev stil pred kraj devedesetih postaje jednostavniji i rafiniraniji, a naslovnice koje radi u zadnje vrijeme nisu više toliko inspirativne. Neki bi to pripisali zamoru ili zasićenosti dugogodišnjim radom, no kako Moreno Burattini u biografskoj knjizi "Gallieno Ferri: Život sa Zagorom" napominje: "Ne može se govoriti o padu kvalitete, već o postupnoj evoluciji koja je dovela do veće stilizacije likovnih rješenja. Crtež je jednostavniji, ali uvijek sposoban na genijalne bljeskove."

Mister No

1975. godine Nolitta kreira novog junaka kojeg naziva Mister No i smješta ga u Južnu Ameriku, Brazil, područje potpuno drugačije od poznatog nam Zagorovog Darkwooda. Iako su serijali Zagor i Mister No različiti serijali, sadrže likove drugačijeg kova i vremenski su distancirani, zajednička im je činjenica što ih je začeo raditi sam Ferri. Od cijelog serijala radi samo na crtežu prve priče serijala, da bi nakon nje krenuo isključivo na naslovnice. Iako je Mister Noa grafički dizajnirao Franco Donatelli, Ferri je tom liku dodao vlastitu osobnost, i čak i kad je Roberto Diso redizajnirao i modernizirao izgled lika, Ferri je i dalje na naslovnicama crtao onog svog starog Mister Noa. Scenaristi su Mister Noa odvodili u razne situacije koje su se odvijale po pravim ili betonskim džunglama, Amazoniji, Atlantskom oceanu ili zabačenim krajevima Južne Amerike, a Ferri je svakom svojom naslovnicom kreirao instant sukus priče koji je čitatelja bacio odmah u samo središte priče. Mister No je sadržavao modernije i očaravajuće naslovnice, no Ferri je drugačije osjećao ovog lika s kojim se teže povezivao nego je to bilo sa Zagorom.

Čovjek za naslovnice

Već smo ranije spomenuli maestrov izvanredni rad na naslovnicama. Osobno je zaslužan za SVE naslovnice SVIH Zagorovih serijala! Njegovo iskustvo na radovima ilustracija s njegovih početaka bila je dobra polazišna točka, a i naučio je na jednoj stranici istaknuti sve najvažnije elemente priče. Pod utjecajem američkih ilustratora i crtača zlatnog doba stripa u naslovnicama s lakoćom uobličava sve Zagorove karakteristike koje su privlačile čitatelje. Nacrtao je oko 239 naslovnica striscia izdanja Zagora, i naknadno u nekom razdoblju ponovo za iste priče objavljivane u većem formatu Zenith edicije. Kad su se edicije poklopile nastavlja crtati samo u Zenithu. Osim Zagora odradio je i 115 naslovnica Mister Noa, nakon čega preuzima Roberto Diso. Ferrija još i danas možete vidjeti na naslovnicama koje krase lica kioska. Evo kako Ferri objašnjava svoje iskustvo s naslovnicama: "Da bi naslovnica bila dobra, smatram da mora biti jednostavna, bez previše detalja, s glavnim junakom u prvom planu, okrenutim prema čitatelju. Zato je Chico rijetko na naslovnicama, da ne odvlači pozornost čitatelja i da Zagoru ostane više prostora."

Bez stila i alata nema zanata.

Za jednog crtača od velike je važnosti i sam pribor koji se koristi. Vjerojatno najveća zanimljivost kod Ferrijevog načina crtanja jest korištenje posebno pripremljenog papira za crtanje u obliku pasice (dimenzije 20 x 30 cm), koji posebno za Ferrija pripremaju u tiskari. Nakon toga se tako nacrtane pasice u pripremi slažu kako bi tvorile jednu stranicu. Kako sam kaže, taj mu način omogućava lakše okretanje papira, a i lakše je rukovati manjim formatom papira. Njegov način rada sastoji se od pripreme u obliku brze skice preko koje nanosi oštre i nervozne pokrete kistom. Od alatki tu je tehnička olovka koja je ne tako davno zamijenila HB olovku tipa Faber-Castell. Kistove Windsor & Newton, ispočetka br. 1 a onda i br. 2, tuš marke Pelikan. Za table koristi Bristol tip papira, a za naslovnice glatki papir Fabriano. Pero rabi kad radi uz pomoć ravnala, najčešće pri crtanju građevina.

Na svome vrhuncu produktivnosti i kreativnosti početkom sedamdesetih radio je i po dvije table na dan plus mjesečna doza naslovnica; no kako su ga godine polako dostizale produkcija se zaustavila na jednoj tabli u roku dva dana. Što zapravo i nije loše za jednog osamdesetgodišnjaka. Ima dobru zalihu oglednih modela koje koristi kao dokumentaciju pri izradi što vjernijoj reprodukciji stvarnosti na papiru. Ferri objašnjava: "Skiciram jako brzo, u osnovnim crtama i bez detalja, a potom, zahvaljujući još uvijek sigurnoj ruci, s lakoćom dovršavam crteže u tušu. To je, između ostalog, i jedan od razloga moje visoke produktivnosti. Svoju veliku brzinu crtanja dugujem i tome što tuširam kistom, a ne perom kao većina drugih crtača. Općenito crtam bez puno detalja, jer mislim da je zadatak crtača stripova da crtežom ilustrira priču, da stvori crtež koji će biti u funkciji scenarija. Zbog toga crtač mora biti brz, a u isto vrijeme mora sačuvati svoj pokret i svoju ekspresivnost. Detalje crtam samo kada radim krupne planove."

To je bio Gallieno Ferri…

S više od šezdeset godina staža u strip industriji i svojih osamdeset sedam godina moglo bi se reći da je slavni maestro Gallieno Ferri ostao prava legenda talijanskog stripa. Njegov prepoznatljivi crtački stil temeljen na radovima starih američkih majstora stripa evoluirao je postepeno u osobni i distinktivni ferrijevski stil i tako obilježio Zagora, te postao nezaobilazna figura i sinonim za vizualni aspekt serijala općenito. I Ferri i njegovi likovi nezaobilazan su i neizostavan dio stripovske kulture, praktično jedni od vječitih stripovskih fenomena...

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Putevima zapada
    Kod: TX MX 12
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 18.10.2017. 22:28:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 453
  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 875
  • Mračna sonata
    Kod: DD LEX 115
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 6.10.2017. 0:34:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 717
  • The master race
    Kod: BT BDK3 1-9
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 3.10.2017. 22:52:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 617
  • Alamo
    Kod: PSDZ LU 3a
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 30.9.2017. 23:01:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 852

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Džungle Marsa
    Kod: NN LIB 56
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 26.7.2017. 1:05:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2111
  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 31
    Broj pogleda: 2111
  • Mau-Mau
    Kod: MN LIB 80
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 15.8.2017. 1:15:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1488
  • Predivno stvorenje
    Kod: DD LU 157
    Ocjena: 47%
    Vrijeme: 3.8.2017. 1:47:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1427
  • Munch
    Kod: UN AL 1
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 13.9.2017. 0:33:00
    Autor: bonjovi4ever
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1294

Aukcije

Forum