Rdeči alarm - O bojama i borama

Brendon

Što to ima čarobno u prošlosti?

Odmah na početku da razjasnimo jedno: nisam klasičar, popičar, folker, roker, panker, funker, džezer, bluzer, partijaner ili indijaner, već svašta pomalo ili nitko od navedenoga. Mr. Nobody? No, nećemo baš tako, nije da sam nitko i ništa. Uspio sam doći do tridesete godine života pa me u nekim situacijama oslovljavaju s "gospodine" ili "mladi gospon", posebice ako sam bolje odjeven. Opet, vide se na meni prve bore smijalice i brigalice, gubi se mladolikost lica i gipkost pokreta, a samim time dobivam neke nove atribute. Ne pripadam nijednoj subkulturi, dress code nije nešto do čega držim, nisam ovisan o crnom poput gotičara, ne donosim sud o ljudima na temelju starki poput nekih alternativaca, nemam frizuru poput Luke Nižetića i nisam uvijek svježe obrijan poput pop-zvijezde, ima dana kada se ne brijem dva mjeseca pa nalikujem biblijskom proroku dok raspustim kosu. Nisam tetoviran, nemam pirs u nosu ili pribadaču na obrvi, naprosto ne osjećam preveliku potrebu za zajedništvom, nemam stalnu potrebu za osobom istih nazora i ne vidim nikakvu ljepotu u ismijavanju ili vrijeđanju onih koji nisu nalik meni. Smanjuje se doza mladenačkog mizantropizma, više je mira u meni, a manje snage i buntovne volje za dokazivanjem. Unutarnja mirnoća ne dolazi preko noći (ali često puta odlazi na taj način, naglo), nije se divljak u meni smirio zahvaljujući jednoj knjizi ili osobi. Da-da, stišao se divljak, onaj isti pjegavi i mršavi dječarac koji je terorizirao susjedstvo imitiranjem Zagora, upoznao je s godinama druge stripove, a i glasnice mu lakše puknu pa ih štedi za crnje dane koji uvijek vrebaju negdje u blizini, prikriveni. Dječarac se pretvorio u mladića, a mladić u muškarca koji za svih ovih godina nije izgubio jednu osobinu: znatiželja. Želja za traženjem, otkrivanjem novog zvuka ili slike, upoznavanje novih ljudi – eh, toga nikako da se riješim. Nikako da se priklonim jednoj grupi ljudi, da favoriziram samo jednog redatelja ili film, da zavolim samo jedan glazbeni žanr. Ljepota se krije u različitosti; priča kaže da Bog, nakon što stvori tijelo iz kalupa i doda tijelu dušu, razbije taj isti kalup da ne bi slučajno napravio istu osobu.

Ima petnaest godina kako je gimnazijalac, kojem engleski nije bio jača strana, po školskim klupama marljivo pisao Punk is not deda, što je nama bio dovoljan razlog da mu u bilježnicu svako malo napišemo Punk je baba. Je li pank (ili punk, kako vam draže) mrtav, ne bih znao. Znam da su mnogi srednjoškolski pankeri upisali fakultet, završili ga (u međuvremenu poskidali naušnice, maknuli irokeze) i dobili posao u banci ili nekom državnom poduzeću. I znam da se bivši pankeri stidljivo prisjećaju srednjoškolske faze, antologijskih opijanja i psovanja sistema kojem su, na kraju krajeva, pristupili i postali njegov sastavni dio. Čudna je priroda kletva, s kletvama čovjek treba biti veoma oprezan jer, nerijetko se dogodi da zavoliš ono što si maloprije proklinjao. Naravno, u jednakoj mjeri ima i obrnutih situacija, da čovjek zamrzi obožavano. U mnogočemu čovjek nalikuje čovjeku, a to je da velika većina ljudi misli kako je prije bilo bolje, sa sjetom se prisjećamo onoga što je bilo i što se nikako neće vratiti, kritički promatramo sadašnjost i nove klince, obolijevamo od kronične nostalgije, a s vremena na vrijeme smo i patetični, patničkim tonom pripovijedamo o zlatnim vremenima koja možda i nisu bila zlatna, već srebrna, ako ne i brončana. Dok u albumu Crveni alarm pripovijeda o slovenskim pankerima i opisuje osamdesete godine 20. stoljeća, Tomaž Lavrič nije patetičan, ne osjeća se zadah nostalgije. Budući da je bio aktivni sudionik (dio) svih tih prevrtljivih godina (društvenih razdoblja), Lavrič je i više nego dovoljno kompetentan pripovjedač. Uostalom, Lavrič je već otprije poznat kao vrstan pripovjedač; njegove Bosanske basne s razlogom su odavno rasprodane i priznate kao vrhunsko ostvarenje u svijetu stripa, u Evropi prikazuje Europu bez kićenog uljepšavanja, dok je album Glista u bijegu ugodna razbibriga, klasični primjer noir-priče.

Album Crveni alarm sastoji se od dva dijela; prvi je objavljen 1996., a drugi 2010. godine. U oba albuma priča je ukrašena brojnim maštovitim analepsama što samo pojačavaju dojam kod čitatelja. Lavričeva priča je apolitična, a opet umjereno kritična prema novim politikama (i političarima) u kojima je čovjek samo sitni, nevažni broj u nizu. U središtu Crvenog alarma je Krt (Jure), nekadašnji bubnjar pank grupe Rdeči alarm (slo. crveni alarm). U prvom dijelu albuma prikazuje se jedna subkultura koja je bila na marginama društva, ismijavana i gledana s nerazumijevanjem; prikazuje se moderni sloj mladih koji su živjeli uredne živote, pretežno vođeni prosječnim novotarijama i tuđim mišljenjem; prikazuje se malograđanština na djelu; prikazuje se bezosjećajan politički režim koji je bio na izdisaju. Osim Krta, upoznajemo i njegove prijatelje (Majk, Uteg, Suzi), njegove mlade istomišljenike koji, kako gube mladost i prvotne ideale, postupno postaju drugi ljudi. U drugom dijelu albuma Krt je još stariji i umorniji – sin jedinac stalno ima slušalice u ušima, druge interese i drugačiji rječnik, a glavna furka mu je biti u blagoj varijanti introvertne depre, igrati ulogu neshvaćenog individualca (danas u svakom selu imate barem jednog pripadnika emo generacije kojem su i Opća opasnost, Bešlić ili Cetinski čista avangarda). Mijenja se Jure i mijenja se svijet oko njega, što ga samo čini zbunjenim. Sve su rjeđi životni pogledi i ljudi koji su koliko-toliko ostali isti, vjerni sebi. Uviđa Jure (sve rjeđe ga zovu Krt) da ne može đuskati nekoliko dana i noći zaredom, svako malo ustvrdi kako je nekad bilo bolje. Neumorne sablasti prošlosti marljivo rade svoj posao, čine Krta sjetnim, primoravaju ga na dublje razmišljanje i promišljanje o onome što je bilo, stvaraju pitanja na koja nije lako odgovoriti.

Crveni alarm trebao bi se najviše svidjeti ljudima koji su mladost (ili zrelije godine) proživjeli u osamdesetima kad je pank na prostorima bivše Jugoslavije bio aktualan, tim više ako su se ložili na pankersku priču ili, još bolje, bili dio nje. Mnogi će se sjetiti prošlih godina, neki lako, a neki teže (ovisi o veličini rupa u sjećanju i načinu na koji su nastale). Mene, koji sam rođen 1983., ne mogu previše dirnuti Lavričevi pankeri jer nisam jedan od njih, slabo pamtim osamdesete. Opet, Lavričevi pankeri i danas žive (samo se drukčije zovu), ali ja ih opet ne mogu u potpunosti doživjeti jer nisam dio njihove zajednice i aktivni zagovornik njihovog načina življenja. S druge strane, Lavričevi pankeri (Jure, Majk, Uteg, Suzi) su mi itekako bliski, dio su mog života (samo se u mojoj priči drukčije zovu) jer se suočavamo s istim problemima. Društvo se sužava, svatko odlazi na drugu stranu svijeta zbog prirode posla, ljubavi ili jednostavno vođen nekim sasvim trećim obavezama/ciljevima/interesima, a prijašnje niti poveznice odavno nisu dovoljno snažne da bi se odnos održao na životu.

Rezime 1: Crveni alarm je topla priča o glazbi i jednoj subkulturi kojoj je glazba bila poprilično važna, spajala i razdvajala ljude, baš kao to čini i danas, ali u znatno manjoj mjeri. Današnje glazbene subkulture gotovo najmanje drže do glazbe, daleko im je važniji način odijevanja, imovinski i društveni status, glazba je potisnuta u drugi ili treći plan. Današnja glazba nerijetko se ne bi trebala (smjela?!) nazivati glazbom jer ona to nikako nije, a kako bih trebao imenovati sve brojnije slušatelje neglazbe i neslušatelje glazbe, još ne znam.

Rezime 2: Crveni alarm je sentimentalna priča o prirodnim mijenama i promjenama koja bi trebala dobro sjesti (ili leći) svakome koji je prošao (ili trenutno prolazi) kroz proces starenja i sazrijevanja poput Krta. Situacije kroz koje Krt prolazi bit će vam, u najmanju ruku, veoma simpatične ili poznate jer, svi se mi suočavamo s društvenim promjenama, srećemo na ulici s ljudima koji nisu ono što su nekad bili pa se rado vraćamo u prošlosti koja je, sudeći prema svemu, bila kudikamo blaža od aktualne sadašnjice. Što je to toliko čarobno u prošlosti – da nije njezina nepovratnost? Da. Ne. Ne znam. Možda.

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Izvor života
    Kod: TX ZS 219
    Ocjena: 40%
    Vrijeme: 17.7.2014. 23:41:00
    Autor: bjelolasica
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 580
  • Chico pionir
    Kod: ZG LUCI 25
    Ocjena: 39%
    Vrijeme: 14.7.2014. 23:43:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 459
  • Crna krv
    Kod: ZG LUSP 30
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 10.7.2014. 21:12:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 978
  • Ledeni grad
    Kod: MM SP 2
    Ocjena: 77%
    Vrijeme: 8.7.2014. 21:14:00
    Autor: Dudley Smith
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 579
  • Ep o Anoroerima
    Kod: SUZA LIB 1
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 27.6.2014. 16:54:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 628

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Vještica
    Kod: ZG CB 1
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 3.5.2014. 16:12:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 62
    Broj pogleda: 2541
  • Grad nasilja
    Kod: NN LIB 43a
    Ocjena: 58%
    Vrijeme: 16.6.2014. 10:08:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1267
  • U zemlji Dakota
    Kod: ZG MX 17
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 23.6.2014. 23:45:00
    Autor: King Warrior
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1209
  • Osveta braće King
    Kod: TX KLSP 1
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 11.6.2014. 21:42:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1033
  • Ugriz zmije
    Kod: ZG LU 220-221
    Ocjena: 96%
    Vrijeme: 18.6.2014. 23:51:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1031

Aukcije

Forum