Stvaralaštvo Andrije Maurovića - najbravuroznijeg
crtača stripova kojeg smo ikada imali, s uglednim
mjestom u svakoj enciklopediji i povijesti svjetskog
stripa - nikada nije sukcesivno objavljeno, do kraja
revalorizirano i stavljeno u odgovarajući kontekst, kako
je trebalo biti.
Stoga će ovaj napis, uz osnovno upoznavanje s
Maurovićem, upozoriti na neke segmente majstorova opusa
koji predstavlja zahvalan materijal za daljnja
proučavanja i vrednovanja.
Rođen 1901. godine u mjestašcu Muo kod Kotora, Maurović
djetinjstvo provodi u Dubrovniku, gdje pohađa osnovnu
školu i klasičnu gimnaziju, bio je loš đak, ali su mu
"zbog lijepog crtanja sve opraštali". U mladosti je imao
više neugodnih nego ugodnih doživljaja i vjerovatno su
ta neugodna iskustva potakla njegov borbeni duh. Po
dolasku u Zagreb 1922. godine upisuje se na Akademiju
likovnih umjetnosti.
Izdržava se pretežno vlastitim radom. Ilustrira i oprema
knjige, brošure dnevne i tjedne novine, izrađuje
plakate, oglase i slično. Tadašnja kruta sveučilišna
pravila to nisu dopuštala i zbog toga ga izbacuju sa
Akademije. Nije ga to pokolebalo, naprotiv. U narednih
desetak godina danonoćno će peći zanat grafičkog
dizajnera i ilustratora, što će mu kasnije i te kako
dobro doći u realizaciji stripova. Početkom tridesetih
godina crtao je za humoristični list "Koprive"
političke, socijalno kritičke i pikantne karikature,
koje spominjemo zato što je tu primjenio neke klasične
obrasce stripa. Maurovićev rad na stripu počinje 1935.
godine, mjeseca svibnja.
Dotad se već iskazao kao plodan i izgrađen autor, čije
su slikarske i crtačke tehnike bile prilagođene
tadašnjim mogućnostima tiska, a njegove grafički
privlačne kompozicije odlikuju se virtuoznim crtežima,
vješto sročenim scenarijem i filmskom dramaturgijom. U
dnevniku "Novosti" i tjedniku "Oko" Maurović je potpisao
niz stripova različitih žanrova, od vizionarske
fantastike ("Podzemna carica", "Ljubavnica sa Marsa",
Ognjem i mačem", "Zlatarevo zlato"), do variranja
avanturističko egzotičnih ("Plijen demona džungle",
"Razbojnikova vjerenica") i nacionalnih motiva ("Marta
i medvjed").
Od tih najranijih umjetnikovih ostvarenja poseban dojam
ostavlja "Ljubavnica sa Marsa", alegorički politizirana
freska, u kojoj je Maurović, lijevo orijentirani
intelektualac i zakleti neprijatelj ondašnje kraljevine,
prokrijumčario Lenjinov lik i njegove ideje o
povezanosti svjetskog radničkog pokreta. Scenaristi tih
a i narednih predratnih stripova bili su novinari Franjo
M. Fuis i Krešimir Kovačević (sin poznatog hrvatskog
književnika Ante Kovačevića, autora romana "U
registraturi"). Njihovi su predlošci bili adekvatan
izazov majstorovoj crtačkoj invenciji. Premda većina tih
predratnih stripova nema u zaglavlju ime scenarista ,
jer se taj posao smatrao minornim, s priličnom je
sigurnošću utvrđeno da je Kovačević pretežno
prilagođivao za strip domaću i stranu književnu baštinu,
a da je Fuis imao bujniju maštu pa mu se pripisuju "ne
literarni" Maurovićevi stripovi.
Naredna,1936. godina, po mišljenju nekih povjesničara
domaćeg stripa, donosi Maurovićeve najznačajnije domete,
antologijske u domeni žanra; "Trojica u mraku" i "Sedma
žrtva". Riječ je maestralnim vestern pričama
melodramskog naboja, nastalim po romanima Maksa Branda
(to je jedan od pseudonima pisca Fredericka Fausta,
op.a.), u kojima su sugestivno dočarani karakteri
junaka. Čini se da se Mauroviću tematika Divljeg zapada
posebno svidjela, jer joj se u svojim stripovima više
puta vračao, i to svaki puta nadahnuto i iskreno, nikad
se ne ponavljajući. U većini njegovih vesterna
("Gospodar zlatnih vregova", "Posljednja pustolovina
Starog Mačka", "Tvrđava smrti", "Sablast zelenih
močvara" iz 1937, "Povratak Starog Mačka" iz 1967)
središnji likovi su tajanstveni pravednik Crni Jahač,
pjesnik lutalica Polagana Smrt i simpatični tvrdoglavi
starkelja Stari Mačak alias Old Mickey, koji je
specifičnim načinom komuniciranja i korištenjem crnog
humora vezao za sebe nekoliko generacija čitalaca. On je
ujedno i naj originalnija Maurovićeva kreacija.
Osim što Maurovićevi veterani imaju vlastitu
patetičnost, oni se odlikuju i dinamičnim i ne
predvidivim zapletima, šarolikom galerijom likova i
bogatstvom događaja, a da bi se publici olakšalo
praćenje, u njih su ukomponirani i stilizirani komični
detalji. Ističući spomenuti serijal kao svojevrsni
raritet (još mu možemo dodati tri epizode "Barba Niko i
Ivo" iz Maurovićeve posljednje faze), željeli bismo
upozoriti da je jedna od temeljnih karakteristika
cjelokupnog Maurovićeva strip-stvaralaštva upravo ne
postojanje stalnog protagoniste, junaka koji bi se
prenosio iz epizode u epizodu. Ukratko Maurović je
izbjegavao vrstu produkcije svojstvenu američkom i
zapadnoeuropskom tržištu. U preostalih nekoliko godina
do početka rata neumorno je crtao stripove različitih
žanrova. Radi ilustracije, evo naslova nekih: "Gunka
Das", "Ljudi s granice", "Put u pakao", "Ubojica s
dječjim licem" (krimić, a glavni junak nije nitko drugi
nego Sherlock Holmes), "Lutalica Chagos" i najbolji među
njima "Onaj koji je zadavio smrt", strip o gusarskom
brodu lutalici. Ratni vihor i okupacija prekidaju
cjelokupnu strip produkciju.
Ipak, 1943. godine braća Neugebauer i Marcel Čukli
pokreću "Zabavnik", list velikog formata. Maurović , se
dakako, ponovo laća stripa. Rezultat je više nego
impresivan. "Ahura mazda", "Brača Seljan" i "Grob u
prašumi" (zanimljivi stripovi o putovanjima poznatih
hrvatskih istraživača),a posebno ostvarenja o znamenitim
ličnostima nacionalne povijesti "Knez Radoslav" i
"Tomislav" uravnotežene su majstorije koje po likovnoj
snazi, imaginaciji i briljantnoj vizualnoj naraciji idu
u red antologijskih stranica hrvatskog stripa. Godine
1944. Maurović odlazi u partizane, a započeti strip
"Zlatni otok" nastavlja Walter Neugebauer, vješto
kopirajući njegovu tehniku i stil. Na oslobođenom
teritoriju Maurović je ilustrirao zidne novine i parole,
na slikarska platna prenosio svoje viđenje NOB-a i
revolucije. Odmah po oslobođenju Maurović se vrača
staroj pasiji, crtanju. Krajem 1945. godine u "Novom
svijetu" izdanju Društva novinara, pojavljuje se sa
istoimenom stripovnom verzijom poznatog Travenova romana
"Mrtvački brod". Slijedi prisilna petogodišnja pauza.
Pod utjecajem dogmatskog gledanja na stripove kao
"kapitalističku tvorevinu koja kvari mladež", oni se
zabranjuju. Takvo gledanje, na svu sreću, nije bilo
dugog vijeka.
Nakon raskida sa Staljinizmom i naša popularna kultura
vrača se pravim vrijednostima. Početkom pedesetih godina
strip dobiva pravo prisutnosti, najprije na stranicama
omladinskog tiska, a ubrzo zatim pokreću se i
specijalizirane strip edicije. Godine 1951. i 1952.
Maurović je bio plodan kao u svojim najboljim,
Predratnim danima. Najprije u omladinskom listu
"Horizont" po vlastitom scenariju objavljuje strip
adaptaciju Jacka Londona "Meksikanac", a zatim slijede
zanimljiva ostvarenja "Opsada Zadra", "Tri dječaka",
"Cvijet u kamenu", "Baš-Čelik" i vestern "jahači rumene
kadulje" po Zaneu Greyu. Istodobni za "Horizontov
zabavnik" Maurović crta "Brodolomce na otoku Mega", novu
verziju "Trojice u mraku", "Crvene orače", strip koji je
mnogo obećavao, ali je nažalost ostao ne dovršen, slično
kao "Plantaža Beranda", koja je izlazila u "Vjesnikovu
zabavnom tjedniku". U više intervjua stari majstor je
isticao da su ti stripovi crtački i tehnički dotjeraniji
od onih ranijih, a mi to namjerno spominjemo zato što su
u gotovo svim kritičko-teoretskim pristupima Maurovićevi
poslijeratni dometi ostajali nezabilježeni ili su samo
usputno navedeni. Ne znamo tome razlog, kada je u njima,
ako ništa drugo, također uočljiva sloboda poteza i
originalnost stila. Bolest, uzrokovana između ostalog i
neurednim usamljeničkim životom, nagriza Maurovićevo
zdravlje i on se boji da će oslijepiti.
Počinje se suzdržavati bilo kakvih većih napora. Ipak,
nekako uspijeva da 1955. za novo pokrenuti "Plavi
Vjesnik" obradi u stripu "Hajdučku pjesmu". Krajem
pedesetih godina bilježimo novi Maurovićev povratak
stripu. Za dnevnik "Večernji list" crta "Gričku
vješticu", po romanu Marije Jurić Zagorke. Scenaristički
dio posla obavio je Norbert Neugebauer, koji će kasnije
još nekoliko puta surađivati. U "Plavom vjesniku"
Maurović je početkom šezdesetih godina realizirao velik
broj stripova u boji: "Biser zla", "Djevojka sa Sijere",
"Uglomi gospodar pećina", "Rankov odred", "Čuvaj se
senjske ruke". Tematski raspon tih stripova - s pravom
su nazvani "Slikarski" - opet je fascinantan. Nailazimo
na egzotiku, vestern teme, teme iz pred povijesti i
NOB-a, obradu literarnog predloška i td. Rađeni u
realističnoj maniri, spomenuti stripovi na neki način
predstavljaju i temelj za budući Maurovićev slikarski
hod. Međutim, izvjesno je da takav umjetnikov pristup
mediju stripa nije bio baš šp ukusu vremena i on se
vrača crtanju crno-bijelih storija. "Kišova zagonetka",
"Broj buntovnika", "Posljednja petorica", "Vrijeme
odvažnih", "Sinovi slobode", "Hrabri Nik" nazivi su, uz
već spomenute, nekih od stripova kojima Andrija Maurović
na neki način završava karijeru crtača stripova. Kažemo
"na neki način", jer je Maurović posljednje godine svog
donkihotovskog života utrošio i na crtanje u olovci
zanimljivih erotskih stripova. Te kratke i duhovite
"erotske pikanterije" tekstom i crtežom dočaravaju, u
ekspresionističkoj Boccaciovoj maniri, stanja pojedinaca
u trenucima kada njima počinju vladati nagoni. Nestanak
Maurovića strip crtača označava početak Maurovića
slikara. Svojim slikama u stilu realističnog simbolizma
Maurović je dao presjek svog života i svog pomalo
neobičnog pogleda na svijet. To su slike sa mitološko
erotskim motivima i slike posvećene moru i mornarima.
Inače, dio kritike ga smatra najsamosvjesnijom i
najfascinantnijom, ali istovremeno i najzapostavljenijom
ličnošću zagrebačke likovne scene prolog desetljeća.
Andrija Maurović nije više među nama, ali njegovi radovi
poslužit će kao uzor i poticaj sadašnjim i budućim
generacijama strip crtača. U pogovoru knjige "MAUROVIĆ"
napisano je: "Stripovi koje je Maurović objavio u svojoj
plodnoj i bogatoj stvaralačkoj karijeri ne predstavljaju
samo uzorne primjere ovog medija već i značajna djela
jednog od vrhunskih majstora devete umjetnosti.
*Tekst preuzet sa www.kistonline.com - s tim da je u potpunosti prenesen iz strip revije "Naš
strip" br.13 iz 1984. godine
|
