Chiaverotti je ženske likove u svojim pričama redovito dovodio u vrlo nezavidan položaj. Već na svome debitantskom ostvarenju, simptomatično nazvanom Tama, u sam centar događaja stavlja preplašenu i izgubljenu mladu ženu koja se u mladosti usudila prkositi autoritetu, dokrajčila Oca te završila kao pomahnitali ubojica sasvim pomračenoga uma. Ništa bolje nisu prolazile niti junakinje njegovih ostalih priča, iako ne nužno uvijek kao ubojice (Zapisano krvlju) i duševno nestabilne jedinke (Žena koja ubija prošlost, Titanik), ali opet određene kao frustrirane, naivne, priproste sanjarice (Konjanici vremena, Vila Zla) koje sve redom padaju u nevolje, objektiviziraju vlastite snove u obliku sveopćeg zla iz kojega ih izbaviti može samo čvrsta muška ruka. S druge strane, ako bi kojim slučajem pričom ovladala ambiciozna, samostalna i uspješna žena, Chiaverotti bi se do samoga kraja potrudio da je razotkrije kao zlu i oportunu individuu, koja ne preza ni od čega kako bi došla do željenog cilja (vidjeti Preobražaj i Daleko od Svjetlosti). U svakom slučaju, sa Chiaverottijevom ženom uvijek nešto nije u redu, i kao da joj je zabranjeno sanjariti, opirati se, pobjeći od svega i biti uspješna (jer tada uvijek nastane zlo), zaključno kako ona zapravo nikada nije cjelokupna, zadovoljna i sva... bez muškarca.
(Anti)junakinja ove priče, simpatično nazvana Jessy Freedom, spada upravo u onu grupu Chiaverottijevih mladih, priprostih sanjarica koje sa sobom donose samo nevolje. Nezadovoljna svojim životom, ograničenim u maloj konzervativnoj sredini (opet simpatično nazvanoj Lostfield) iz koje žarko želi pobjeći, i u mislima na karijeru manekenke, zanesena Jessy ubrzo će naići samo na neprilike. Chiaverotti je lukavo pripremio teren, kako samim naslovom priče, tako i početnom scenom; Jessy se na londonskoj željezničkoj postaji stepenicama spušta u mračni hodnik (vlastita uma?) gdje u trenutku nastaju nevolje u obliku trojice nemilosrdnih ubojica. Postavka je to slična onoj u Konjanicima Vremena, gdje se svo ono godinama nagomilano nezadovoljstvo u jednom frustriranom ženskom umu, sada objektiviziralo u vidu opipljivog i vrlo nasilnog zla. Takvo nam gledište ponovno sugerira i sam Chiaverotti... do određenog trenutka. Sama Jessy smatra da su ubojice proizašle iz njezinih snova, što u jednom trenutku prihvaća i sam Dylan Dog. Treba li napomenuti da sve to jako dobro štima sa samom postavkom serijala i, naravno, sa Dylanovom profesijom istraživača noćnih mora (kako tuđih tako i svojih vlastitih)? Upravo su scene Jessynih noćnih mora i delirija zacijelo najboljih trenutci priče i svaki pomalo razotkriva i sastavlja mozaik njezine ličnosti. Posebno treba istaknuti viziju u obliku nekolicine obješenih i oskudno odjevenih manekenskih lutki, kojom se Chiaverotti jasno podsmjehuje Jessynoj bedastoj ambiciji top modela. Ta i slična kjaverotijevska ironija pojavljuje se na još nekoliko mjesta u priči, i po običaju biva najupečatljivija u scenama nasilja, prožetima bizarnom poetičnošću, u kojima Chiaverotti u samo jednom kratkom trenutku, pred samu smrt dotičnog subjekta, uspijeva sažeti sav žrtvin profil dajući nam instantni presjek svih njezinih snova i neispunjenih želja.
Ipak, ono što mi se nije naročito svidjelo u Konjanicima i ono što mi se općenito ne sviđa kod Chiaverottija, ponovno se donekle ponovilo i u Ubojicama. Iako se ne radi o značajnom i toliko neočekivanom obratu, Chiaverotti ponovno posrće, u rasplet priziva različite dimenzije, kroz koje na silu progurava već otrcanu, i uistinu nepotrebnu, ideju o putovanju kroz vrijeme. Sve neizbježno rezultira banaliziranjem fabule i onog zaigranog tračka pretencioznosti sa početka priče. Svoju glavnu junakinju Chiaverotti miče u stranu i kao da ju donekle odrješuje prebacivši krivnju na trojicu ubojica, te zasebne i prosto definirane muškarce. Dakle, žena nije nužno nevolja, ali ju očito priziva... i, poput naše Jessy, i dalje ostaje bespomoćna, i dalje konstantno žudi, i dalje doziva svog izbavitelja (muškarca=Dylana) koji će na kraju biti jedini koji će je uspjeti spasiti... pa čak i sa 25 godina zakašnjenja.







