Ubojica iz susjedstva

Dylan Dog

DD LU 134 | 96 str.

Dylan se zbog ljubavi privremeno seli u Edinburgh gdje pronalazi smještaj u pansionu s pomalo bizarnim stanarima. Jedini od njih koji se čini normalan, unatoč samotnjačkom i gunđavom karakteru, je gospodin Wilson. Ipak, i on skriva malu, beznačajnu tajnu: on je umirovljeni serijski ubojica!

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 96%

Priča 10

Scenarij 10

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 79%

P*7

S*7

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Ubojica iz susjedstva
    DD LU 134
  • Ubica iz susednog stana
    DD VEC 98

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L’assassino della porta accanto
    DD SR 307

ZANIMLJIVOSTI

  • priča je u Italiji izašla krajem ožujka 2012. godine. U Hrvatskoj je svoju premijeru imala u travnju 2014. godine, a u Srbiji u kolovozu 2015. godine.
  • prvi rad Sergia Gerasija na Dylanu, ali i za izdavačku kuću Sergio Bonelli. Prije dolaska u Bonelli radio je na serijalima izdavačke kuće „Star Comics“.
  • jedna od rijetkih priča u kojoj Dylan putuje u Škotsku, točnije u Edinburgh.
  • ovo je također jedna od priča u kojoj se Groucho uopće ne pojavljuje.
  • str. 6 – Wilson čita priču Jacka Londona „White Fang/Bijeli očnjak“ (1906.) koja istražuje okrutni i nasilni svijet divljih životinja te ga uspoređuje sa jednako okrutnim i nasilnim svijetom ljudi.
  • str. 12-13 – pjesma koja svira iz Shaneovog stana je „Layla“ Erica Claptona.
  • na temelju datuma u knjižici gospođe Kenton i na nadgrobnom spomeniku na kraju priče, vidimo kako priča započinje 9. rujna, a završava par dana nakon 27. studenog. Godina je vješto sakrivena, no u pitanju je godina iznad 2000-te.
  • po knjižici gospođe Kenton možemo vidjeti redoslijed kojim su se stanari useljavali u pansion, počevši od gospodina Wilsona na vrhu popisa pa sve do Dylana na dnu popisa.
  • nepotreban fun-fact, no kad su se već pored vrata stanova nalazili brojevi… Raspored stanara pansiona po sobama: prizemlje, soba 1 – Dylan Dog, 1. kat, soba 2 – Layla Battier, 1. kat, soba 3 – Shane Douglas, 2. kat, soba 4 – Liu Kiowai, 2. kat, soba 5 – Henry Wilson

Ne znam tko je to rekao ni kako je točno glasila, no prije mnogo vremena naišao sam na zanimljivu tvrdnju kako ljudi sudbinom nazivaju neizmjerno složen mehanizam slučajnosti toliko kompleksan da je nepojmljiv njihovom umu. Ne bih htio ulaziti u raspravu oko točnosti te tvrdnje ili samog postojanja sudbine, no nakon prvog čitanja ove priče sjetio sam se ranije navedene tvrdnje koja mi je tada izgledala kao savršeni sažetak ove tmurne i jezive priče.

U pitanju nije niti kakva klasična, nadnaravna priča s čudovištima niti priča s velikim količinama krvi i brutalnim scenama ubojstva. Baš suprotno. Ovo je priča o čistoj i surovoj realnosti, ispričana na toliko nam blizak način kao da pripada našem svijetu, a ne nekom fiktivnom sa stranica horror stripa. Ovo jedna od onih „običnih“ životnih priča koja se bavi pozitivnim i negativnih trenucima u životima običnih ljudi s kojima se možemo poistovjetiti, ali i priča koja pokazuje koliko život može biti okrutan, nepravedan i strašan. Kao takva, ova je priča puno dojmljivija i jezivija od priča s fiktivnim čudovištima i nadnaravnim elementima, a pogotovo kada, kao u ovom slučaju, na kraju prevlada ono negativno.

Možda određeni dio čitatelja smatra kako za ovakav tip „životnih“ priča nema mjesta u jednom horror stripu, no upravo su ovakve teme u kombinaciji s netipičnom izvedbom izdvojile Dylana (barem onog iz doba dok je Sclavi pisao priče) od ostalih horror stripova. Upravo je užas svakodnevnice jedan od užasa koji se tiče i nas samih te koji nas na osobnoj razini možda i najviše može uznemiriti ako nam se prikaže na dovoljno realan i blizak način. On je ujedno i logična nadogradnja na jednu od temeljnih postavki serijala kako upravo ljudi, zahvaljujući svojoj najmračnijoj strani, ponekad znaju biti najveća čudovišta. I upravo je ovo jedna od takvih priča koja na moderniji način pokušava prikazati ono najstrašnije u ljudima, ali i u samome životu.

Dylan: „Bloch kaže da se ponašam kao nezreli adolescent. Možda. Pokušao sam mu ipak objasniti da prava starost nastupa onda kada se odustane od ljubavi.

Za razliku od brojnih drugih priča u kojima Dylan odlazi u drugi grad ili državu zbog slučaja, u ovoj priči dolazi u Edinburgh zbog dječačkog poimanja ljubavi i velike lakoće zaljubljivanja. U pitanju su jedne od njegovih karakternih crta koje su se jasno isticale u skoro svakoj epizodi od samog početka serijala i na temelju kojih bi se u ranijim pričama drugih autora znao razviti kakav nepovezani slučaj ili noćna mora koju bi Dylan istraživao. Iako se ovdje događa nešto slično tome, priča se ne nastavlja u tom smjeru već se više bavi običnim životom. Točnije, kroz veći dio priče naglasak je stavljen na suživot petero karakterno različitih stanara jednog pansiona.

Namjerno sam upotrijebio riječ suživot jer koliko god svaki od tih petero stanara ima svoj vlastiti život sa vlastitim problemima, razmišljanjima i ciljevima, toliko su svi njihovi životi međusobno povezani i neizbježno se preklapaju. Svaki od stanara je nesvjesno i protiv svoje volje uključen u živote ostalih stanara samom činjenicom što svi žive u istom pansionu. Iz tog razloga se autor priče u većini slučajeva ni ne zamara sa prikazivanjem života stanara izvan pansiona. Accatino priču gradi upravo na događajima koji se zbivaju unutar pansiona, na interakcijama među stanarima koje svaki od likova smatra najmanje bitnim dijelom njihovog dana. Ironično, upravo su ti, prema mišljenju stanara, nebitni dijelovi njihovih života najvažniji za ovu priču.

Dylan: „Imam dojam da ovdje žive samo mirni ljudi. Sva sreća, neću morati svake subote odlaziti na dosadne zabave.

Time što priča detaljnije prati suživot stanara moglo bi se zaključiti kako se u ovoj priči ne događa naizgled ništa značajno ili veliko. To je donekle i točno, no to nije glavni fokus priče. Autorov cilj nije bio naglasiti neki određeni događaj već posljedice tog događaja. Moglo bi se čak i reći kako je glavni „događaj“ ove priče samo jedan loš dan, pa čak i jedna beznačajna sitnica koja je uzrokovala poklapanje tolikih slučajnosti i naizgled beznačajnih faktora. Sve navedeno je dovelo do toliko negativnih ishoda da je naglavačke preokrenulo život ne samo jedne osobe, već i živote svih ljudi koji su zbog malih i beznačajnih kontakta s tom osobom također zahvaćeni navedenim posljedicama. U ovoj priči, žrtve tih događaja su svi stanari pansiona, a glavni pokretač svega bila je paranoja gospodina Wilsonova.

Baka Wilsonu: „Opet te užasne novine? Sto puta sam ti rekla da ih se okaniš. Ne želim da moj unuk postane manijak kad odraste.

Lik Henryja Wilson predstavlja jedan je od uspješnijih prikaza psihopata u cijelom serijalu. On je ujedno i jedini lik o kojem nam je Accatino pružio više detalja o njegovom unutarnjem svijetu, ali i o njegovom životu izvan pansiona. Njegov karakter i svjetonazor posljedica su teškog odrastanja i bakinog strogog odgoja koji su doveli do toga da je Henry Wilson u svojoj mladosti počeo ubijati mlade žene na Edinburškim ulicama. Strog odgoj u njega je također usadio i paranoičan strah zbog kojeg je Wilson naposljetku i prestao ubijati. Zbog straha da ga se ne otkrije, povukao se prije nego ga je itko povezao sa svim zločinima koje je počinio. Iako je nakon toga započeo živjeti normalan i dosadan život uredskog zaposlenika, nikad u potpunosti nije uspio ugasiti svoj nagon za ubijanjem. Taj nagon je djelomično uspio gasiti redovitim ubijanjem miševa u podrumu pansiona na isti način na koji je u prošlosti ubijao i žene. Zahvaljujući tom svom tajnom ritualu, uspio je trideset godina gasiti svoj poriv za ubijanjem. Ipak, niti žeđ za ubijanjem niti njegova paranoja nisu u potpunosti nestale.

Dylan: „Sve više zamjećujem da stvarnost nema puno veze s dječjim maštarijama.

Upravo je Dylan imao tu ulogu da uzburka Wilsonovu paranoju. Isto kao što je puno puta ranije bio katalizator nadnaravnog na seansama madam Trelkovski, tako je i ovdje na neki način bio „okidač“ Wilsonove paranoje koja je pokrenula sve ostale događaje. To jest, glavni događaj koji je pokrenuo sve ostalo bio je Dylanov dolazak u pansion. Ironično je što on toga uopće nije bio svjestan, kao što nije bio svjestan ni koliko njegove dobronamjerne radnje negativno utječu na Wilsona. Štoviše, Dylan čak nije u glavnom fokusu priče. Njegova uloga ovdje je potpuno pasivna. Tijekom cijelog boravka u pansionu uopće nije obraćao previše pozornosti na Wilsona. Baš kao i većina ostalih stanara, Dylan je svoje susrete sa stanarima smatrao samo kratkim i beznačajnim trenucima kojima ispunjava vrijeme između dva četvrtka kada se potajno nalazi s Janice, djevojkom zbog koje je i došao u Edinburgh. Jednostavno rečeno, njegovo peto i pol čulo se uopće nije oglasilo, pa čak ni kada se Wilson počeo sumnjivo ponašati pred njim. Na kraju je zbog toga, baš kao i svi ostali stanari pansiona, ni kriv ni dužan postao nesvjesna i posve slučajna žrtva Wilsonove paranoje. I dok svi stanari o vlastitoj nesreći razmišljaju kao o rezultatu viših sila na koje nisu mogli utjecati, iz perspektive čitatelja koji posjeduje sve informacije o pravom tijeku događaja i njihovoj kompleksnosti jasno je vidljivo kako su nesretni završeci većine stanara iz pansiona rezultat velikog spleta nesretnih i nepovoljnih slučajnosti.

Dylan: „Nevjerojatno kako život može biti okrutan čak i kada nam ispunjava želje. Ne mogu prestati misliti na ono što je rekao Shane: želim provesti vječnost uz nju.

Trudim se izbjegavati značajnije spojlere gdje god mogu te iz tog razloga ostavljam čitateljima da samostalno primijete koliko se veliki broj slučajnosti morao tako savršeno i u najsitnije detalje poklopiti sa pokojim odstupanjima od dnevnih rutina stanara (od kojih su se neke dogodile prvog puta u njihovim životima) da bi se odigrala cijela ova tragedija. Svi ti negativni ishodi koji su se počeli nizati u drugoj polovici priče postaju sve ironičniji, teži i nepravedniji kako se približavamo kraju. Ipak, možda najokrutniji dio ove priče je sama činjenica što je jedino gospodin Wilson iz cijele priče izašao bez ikakvih posljedica dok su svi ostali, nevini pojedinci pali kao žrtve njegovih radnji. Možda će nekima to izgledati pomalo navučeno, no istina je kako takvo nešto i nije toliko nemoguće. Ipak, definitivna pobjeda zla i sam vrhunac ironije zbiva se na samome kraju kada se Dylan odluči vratiti natrag u London te ostavlja ključeve stana kod gospodina Wilsona.

Dylan: „Znam da vam nisam simpatičan, ali želim vam se na svemu zahvaliti. Bili ste odličan susjed!

Ova je priča pravi biser u relativno slabom nizu priča s početka 300+ brojeva. Accatino pokazuje kako za zastrašujuću i jezivu priču koja potresa čitatelja nisu potrebna niti čudovišta niti nadnaravna bića, pa čak niti brutalne splatter scene. Uspio je napisati priču koja se takoreći sastoji samo od uvoda i zapleta pri čemu je zaplet razvukao do samog kraja priče gdje ga naposljetku gotovo i ne razrješuje. Takoreći je čitateljima ostavio dosta nerazriješenih detalja za razmišljanje. Unatoč tome, autor je gotovo savršeno iskoristio sav dostupni prostor te priča uopće nema praznog hoda. Osobno smatram kako je ovo vjerojatno najbolja priča još od Mater morbi, no vrlo vjerojatno je neće svi jednako cijeniti. Isto kao što je Mater morbi u doba kada je izdana uzburkala talijansku javnost, tako je ova priča podijelila čitatelje na dva pola: dio kojima je odlična te dio koji ju smatra bespotrebnom, pa čak i lošom. Onih neutralnih gotovo da i nema što je čak i dobro jer to znači da je priča rijetko koga ostavila ravnodušnim. A to je nešto čemu bi svaki autor, po meni, trebao težiti.

Osim iznenađenja u vidu priče, ovdje također imamo i (pozitivno) iznenađenje u obliku crteža iz kojeg jasno odiše talent njegovog autora. Sergio Gerasi definitivno je dobrodošlo pojačanje među Dylanove crtače te me ne bi začudilo da u skorije vrijeme postane jedan od fanovima omiljenijih crtača. Uložen je veliki trud kako bi crtež pratio priču, što je osobito vidljivo u pažnji koju posvećuje detaljima u vezi samog pansiona i rasporeda stanara po sobama, ali i drugoj tehnici koju je koristio za scene iz prošlosti. Samo zbog crteža u ovoj priči, iskreno se radujem njegovim budućim radovima na Dylanu, ali i na drugim projektima.

Za kraj, moglo bi se reći kako je ovo na neki način moderna varijanta priče o borbi između dobra i zla. Priče u kojoj je zlo u potpunosti pobijedilo. Također bi se moglo reći kako pansion iz priče predstavlja odraz današnjeg načina života: svi želimo biti gospodari vlastitih života, no oni se protiv naše volje preklapaju s životima ljudi iz naše okoline. Vjerujemo da samostalno odlučujemo kako ćemo živjeti, no ponekad odluke ljudi iz našeg okruženja mogu poremetiti naše planove. I koliko god većina nas vjeruje da žive u sigurnom susjedstvu te kako se svi užasi događaju negdje drugdje, moguće je kako se slični užasi bez našeg znanja također odvijaju i u našoj neposrednoj blizini. Možda čak u stanu ili kući pored naše. A to je, složit ćete se, uistinu jeziva spoznaja.

Naprijed

DD LU 133 Kovčeg s blagom

DD LU 137 Ja, čudovište

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • karlitos

    Ukupna ocjena 79%

    8, 8, 8, 7

    Zanimljiva i malo drugačija epizoda. Naslovnica mi se jedino ne sviđa, zbog nje sam očekivao sasvim drugačiju priču.

    25.02.2017
    11:18:00 sati
    karlitos
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 86%

    7, 10, 9, 8

    Za promjenu, jedna dobra epizoda. Sviđa mi se drugačiji pristup, a i scenaristički priča je vrhunski odrađena. Crtež odličan. 

    P.S. Pohvale idu i odličnoj recenziji - svaka čast Sarghan!

    25.02.2017
    13:58:00 sati
    Spock
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 67%

    7, 6, 7, 7

    Simpaticna epizoda, i veoma neobicna. Dylan je novi stanar u Skotskoj (Edinburgh), i tu ceka svoju djevojku koja bi trebala da ostavi svog muza pa da onda pobjegne s Dylanom. U medjuvremenu, susjed Wilson ima neke svoje tajne, moguce je da je ubio nekoliko zena prije mnogo godina, a sada se zadovoljava davljenjem malih miseva, kojim daje zenska imena. Nista narocito se ovdje ne desava, niti ima neka ozbiljna radnja, jednostavno prica koja lagano prolazi, koja nije ni o kome, a moguce ni o cemu (zvuci poznato, zar ne?). Nema veze, ovo je novi Dylan, i radije bih ovakvu epizodu nego neku drugu punu kliseja i glupih povrataka razvakanih likova i neprijatelja. Crtez i naslovnice su odlicne; scenario je dobar, ali nista vise do toga. Epizoda koja se nece skoro zaboravit.
    25.02.2017
    15:08:00 sati
    acestroke
    uredi
  • going going

    Ukupna ocjena 95%

    10, 9, 10, 8

    Ovu pricu sam procitao dosta davno pre dve godine kada je izasla kod nas, ali secam se da sam bio potpuno odusevljen! 

    Za neki duzu analizu morao bih opet da procitam pricu ali koliko se secam vrlo tuzan i depresivan strip, toliko promasenih zivota u samo jednom stripu.  Uzas svakodnevice i nije hepiend, volim takve price. 

    Evo i link za odlicnu mhejlovu analizu sa foruma(obavezno procitajte):

    http://forum.stripovi.com/topic.asp?whichpage=268&TOPIC_ID=36831&#1890797

     

    25.02.2017
    16:46:00 sati
    going going
    uredi
  • Deers

    Ukupna ocjena 92%

    9, 10, 9, 8

    Accatino nam je prodao foru. Zapravo dvije. I to dobre. Prva je da je Dylana stavio u posve drugi plan ali ipak je on bio taj okiđač radnje ovog stripa. A druga je sam kraj stripa. Nije strip dobar zbog njih smih već i zbog načina na koje su izvedene.

    25.02.2017
    18:23:00 sati
    Deers
    uredi
  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 68%

    7, 5, 8, 8

    Pročitao sam ovo prije par godina, ali nije mi toliko dobar dojam priča ostavila. Accatino mi kao pripovjedač baš i ne odgovara, slično je bilo i s onim nedavno izdanim almanahom (XVI.) gdje je on također napisao scenarij. Ima dobre ideje za priču, ali izvedba mu je slabašna, jednostavno ne ostavlja dojam na mene, mada je tematika priče meni sasvim po ukusu. Možda bih ovu epizodu trebao još jednom pročitati, ali, s obzirom da mi se ni toliko na forumu hvaljeni alamanah nije pretjerano svidio, sumnjam da ću promijeniti mišljenje. Svejedno, to je i dalje stepenicu, dvije iznad proljeva koji zadnjih 5,6 godina izlaze u redovnoj seriji...

    27.02.2017
    15:35:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • Gil-galad

    Ukupna ocjena 67%

    8, 6, 6, 7

    Ova epizoda sjajno podseća koliko su ljudi "umreženi" i bez sveprisutnih društvenih - mreža... I uprkos sve većem otuđenju između njih. Jednostavno, niko ne može da živi sam, a sablasno je kako ponekad naizgled nebitne sitnice mogu mnogo uticati na nekog u našoj blizini. Bilo je ovoga već u serijalu, naravno, posebno se Sclavi bavio malim, običnim ljudima, ali je kraj kao da ga je napisao Chiaverotti; zlo se ne može iskoreniti.

     

    I ima tu nekih spornih detalja, poput ubijao pacove umesto devojaka!? Sure he did...

    27.02.2017
    22:15:00 sati
    Gil-galad
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 56%

    5, 6, 6, 5

    Sasvim sigurno na Sclavijanskom tragu, a opet meni nesto ne stima u Accatinovim pricama (ova i Ukradeni zivot). Mozda je u pitanju kamerna atmosfera, hladnoca/distanciranost likova, izbor crtaca..., sto god da je, cak i ovako uspesni iskorak u serijalu mene ostavlja prilicno ravnodusnim. Bice da je meni mozda malo previse Dilana i da ja ocekujem da me nesto epohalno tresne o pod. A Gerasi ne pomaze uopste- kao neka modernija verzija M&G, sve cisto, sredjeno, skoro pa sterilno, jedino su mu ljudi lepse nacrtani.

    28.02.2017
    14:35:00 sati
    Barker
    uredi
  • Tutta

    Ukupna ocjena 84%

    8, 8, 9, 9

    Vrlo dobra epizoda. Ugodno čitanje. Crtež, prva liga. 

    03.03.2017
    00:05:00 sati
    Tutta
    uredi
  • Ukupna ocjena 81%

    7, 8, 9, 9

    Jedna vrlo interesantna epizoda,likovi su svi zanimljivi,i prica ide bas lepim tokom i onda neocekivan kraj,zadovoljan sam :)

    05.03.2017
    18:10:00 sati
    Dylan-Forever
    uredi
  • Ukupna ocjena 83%

    9, 8, 8, 8

    Vrlo dobra epizoda.

    27.05.2017
    12:41:00 sati
    El Niño
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Ti bokca...ova epizoda tuce skoro sve i jednu graficku novelu koju sam procitao i defintivno ulazi u top 5 Dylana svih vremena. Vizuelno ili narativno, cista perfekcija!

    14.07.2017
    13:42:00 sati
    King Warrior
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Putevima zapada
    Kod: TX MX 12
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 18.10.2017. 22:28:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 406
  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 870
  • Mračna sonata
    Kod: DD LEX 115
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 6.10.2017. 0:34:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 714
  • The master race
    Kod: BT BDK3 1-9
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 3.10.2017. 22:52:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 608
  • Alamo
    Kod: PSDZ LU 3a
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 30.9.2017. 23:01:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 844

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Džungle Marsa
    Kod: NN LIB 56
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 26.7.2017. 1:05:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2110
  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 31
    Broj pogleda: 2101
  • Mau-Mau
    Kod: MN LIB 80
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 15.8.2017. 1:15:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1488
  • Predivno stvorenje
    Kod: DD LU 157
    Ocjena: 47%
    Vrijeme: 3.8.2017. 1:47:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1423
  • Munch
    Kod: UN AL 1
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 13.9.2017. 0:33:00
    Autor: bonjovi4ever
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1293

Aukcije

Forum