Mržnja nikada ne umire

Dylan Dog

DD LU 151 | 96 str.

Dylan se budi zarobljen u željeznom lijesu i ne sjeća se kako je ondje završio. Kako bi pronašao odgovor na to pitanje, istraživač noćnih mora se prisjetiti događaja koji su počeli u turističkom gradiću Starmouthu, kada je tamošnji profesor povijesti nestao bez traga...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 64%

Priča 6

Scenarij 5

Crtež 8

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 55%

P*4

S*4

C*6

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Mržnja nikad ne umire
    DD LU 151
  • Mržnja nikad ne umire
    DD VEC 115

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'odio non muore mai
    DD SR 324

ZANIMLJIVOSTI

  • Ovo je posljednja Dylanova epizoda objavljena prije „Novog života“ s kojim su počele ozbiljne promjene u serijalu.
  • Str. 30: Mehaničar Jeff, veliki ljubitelj književnosti, čita klasik I am Legend (Ja sam legenda) Johna Mathesona iz 1954. godine. Taj je roman bio izuzetno utjecajan u popularizaciji zombi-vampira (s čime se bavi i ovaj strip), a po knjizi je 2007. godine snimljen i popularni film s Willom Smithom u glavnoj ulozi.
  • Ovo je prvi put da je Giancarlo Alessandrini, inače dobro nam poznat po likovnoj kreaciji Martina Mysterea, nacrtao jednu epizodu Dylana Doga u redovnoj seriji. Do ovog broja, na Dylanu smo ga mogli čitati jedino u 13. izdanju giganta i sedmom Color festu.
  • Glavni se junak ovog stripa i prije sukobljavao s nacistima. Prisjetimo se samo epizoda „Doktor Teror“ i „Tunel užasa“.
  • Također, ovo nije jedina epizoda stripa gdje je magla svojevrsni pokretač radnje. Kao što i samome Dylanu sine u stripu i prije je imao posla s ljudima koji nestaju u toj vremenskoj pojavi (Ludensov br. 124, originalni 206, „Magla“).
  • vampir kojega slučajno iz dubokog sna u sarkofagu ožive nacistički vojnici izgledom neodoljivo podsjeća na još jednog njemačkog vampira, legendarnog Nosferatua, a i sama misija otimanja kovčega nosi njegovo ime!

Ovaj strip mi je pao u ruke kada sam, prije nekog vremena, bio primoran doći u birtiju puno ranije od prijatelja s kojima sam se toga dana imao dogovor sastati, pa sam, kako bih skratio vrijeme, svratio do obližnjeg kioska i vratio se u zadimljeni prostor držeći pod rukom novog Dylana Doga. Bez puno razmišljanja sam se zavalio u starinski stolac mog najdražeg kafića i zavirio u svezak pitajući se što ima novoga kod već dugo mi poznatog istraživača noćnih mora.

Ubrzo sam shvatio da moj tadašnji dan nije bio previše različit od onoga kojega je pri početku stripa imao Dennis Rexton, profesor povijesti u srednjoj školi fiktivnog sela Starmouth na južnoj obali Engleske, koji je ujedno i jedan od pokretača cjelokupne radnje ove epizode. I on je večer provodio u lokalnom pubu uz poznate face s kojima je čavrljao o potpuno random temama – u njegovom su slučaju to bile sablasti i Drugi svjetski rat – a upravo onako kako sam ja ušao u dimom ispunjen birc, tako se Dennis izgubio u magli i izvukao deblji kraj, kao i ja, jer sam se usudio pročitati strip poetskog naslova Mržnja nikad ne umire i ponovno se razočarati u Dylana.

Kako bilo, sa sigurnošću možemo proglasiti Luigija Mignacca veteranom što se DD-a tiče. Scenarist je to koji je svoju prvu riječ na serijalu dobio na njegovom samom početku – fanovi će se prisjetiti da je debi doživio u broju 14, kod nas naslovljenog Između života i smrti, a otada je stalni gost na redovnom serijalu. Ponudio nam je neke kod fanova dobro prihvaćene epizode (Ružičasti zečevi ubijaju, San tigrice), ali i neke prilično grozne (Crni čovjek). Nekolicinu sam njegovih stripova pročitao i dojma sam, ma kojeg se god serijala prihvatio, bio to junak kojega trenutno komentiram, Zagor ili pak Mister No, da se priče koje piše često kreću u jednom magičnom krugu – njihova radnja počne dobro, ako ne i odlično, da bi se u sredini pomalo pogubila i na kraju upropastila sve jednim priličnom glupavim završetkom. Ni ova priča nije previše odudarala od te postavke, dapače.

Kao netko tko daleko više preferira klasične dilandogovske epizode s pozamašnom količinom nasilja, ali i psihološkog podjebavanja čitatelja kakve su bile one najstarije, naspram novijih, koje dosta često ostavljaju dojam neke prosječne epizode Umorstava u Midsomeru začinjene trunkom nadnaravnog, Mržnja nikada ne umire došla mi je kao ispodprosječna večer petkom uz HRT 2. Tako je, nakon vrlo atmosferičnog početka sa zatočenim i klaustrofobičnim Dylanom, uslijedio klasični proceduralni scenarij u kojemu upoznamo nekoliko random likova, netko od njih nadrapa i zatim se zgodna djevojka imena Robin pojavi pred vratima Craven Roada 7 moleći Dylana da preuzme slučaj. U sljedećim stranicama viđamo sve ono što nas prati već desetljećima – isforsirano Dylanovo zavođenje i Grouchove fore. Jedna riječ – zijev.

Ipak, to još i nije bilo toliko loše. Makar nas strip u svojoj prvoj polovici bombardira uobičajenim dilanovskim klišejima, Mignacco ipak uspijeva održati interes za radnjom kroz misteroizni ambijent sela Starmoutha, dizajniranog po uzoru tipičnih engleskih obalnih mjestašaca na jugu. Motiv zabačenih mjesta često se pojavljuje u Dylanovim stripovima – gotovo uvijek kada glavni junak nije u Londonu, nađe se u nekom čudnom selu Bogu iza nogu – pa tako i Starmouthu, no Mignacco je kroz njega uspio provući dodatnu karakteristiku i predstaviti ga kao turistički grad koji je zimi tih, sablastan i neuobičajeno melankoličan. Tako su njegove ulice puste, u starim kućama kao da nitko ni ne živi, a kroz cijelu epizodu upoznamo nekoliko osebujnih stanovnika sela koji se doista čine kao njegovi jedini žitelji.

No, čim čitatelj počinje dobivati migove o tome u kojem će se smjeru radnja kretati, tamo negdje oko sredine sveska, atmosferu polako prestajete osjećati, a u vas se sve više uvlači onaj neugodni osjećaj da stvari polaze po zlu – ne samo za glavne likove serijala koji se moraju suočiti s vampirskim nacistima (ili nacističkim vampirima), nego i za vas, jer počnete shvaćati da svjedočite fabuli koja bi vas mogla razočarati.

Nacisti i horor bili su, nažalost, savršen spoj u stvarnome životu, ali što se fikcije tiče, upravo suprotno. Nisam siguran je li Mignacco prije pisanja scenarija za ovu epizodu bio inspiriran modernim filmskim klasikom kao što je recimo Dead Snow u kojemu se ljudi sukobljavaju s Nazi-zombijima, ali ako jest, ne znam je li uopće očekivao da će ga netko shvatiti iole ozbiljno. Iako je koncept vampira koji se skrivaju u podmornici, mjestu gdje ih Sunce zasigurno ne može dohvatiti, interesantan i za ta izmišljena čudovišta nevjerojatno praktičan, cijeli rasplet stripa bavi se upravo ekspozicijom i razotkrivanjem njihove pozadine što je izlizanije od vašeg najneočuvanijeg primjerka Zlatne serije. A kada se u jednom flashbacku pojavi sarkofag s pretpotopnim vampirom koji se slučajno oslobodi i pretvori njemačke vojnike u krvopije, tada znate da je vrag odnio šalu i počnete se pitati čitate li osrednju epizodu Martija Misterije koju je pregazilo vrijeme ili Dylana Doga, inače često proglašavanog kao jednog od dubokoumnijih Bonellijevih serijala, koji se datira u 2013. godinu.

Zbog cijele te scenarističke ishitrenosti, klimaks stripa je izuzetno traljav, neuvjerljiv i jednostavno prekratak. Kao da je Mignacco prilikom pisanja scenarija shvatio da je priča koju si je zamislio suviše opsežna za 94 stranice stripa, ali ju je brže-bolje morao završiti pa se stoga odlučio na predvidljiv twist s vampirom koji mijenja stranu i Dylanovim objašnjavanjem raspleta u rasponu od četiri vinjete na zadnjoj stranici. Loše tempiranje radnje proizvelo je i to da se važni podzapleti poput nostalgičnog odnosa Robinine bake Margareth s naci-vampirom Kurtom čine lošijima nego što zapravo jesu, a tajanstvena prva polovica stripa više nije ni približno interesantna i prava se smisao stripa gubi.

Ono što zaista dolazi iz Martina Mysterea i što neupitno podiže razinu Mržnje koja nikad ne umire jest Giancarlo Alessandrini. Tog prekaljenog crtača ne vidimo tako često na Dylanu (prije ove epizode samo dvaput i to ne u redovnoj seriji), ali valja spomenuti kako mu istraživač noćnih mora leži sasvim dobro. Za razliku od Stanove naslovnice koja, bez obzira na upečatljivu priliku koja stoji na mjesečini, pa i zanimljivu slikarsku tehniku, ostaje sterilna, Alessandrini nam između korica pruža totalnu suprotnost. Svojim kontrastima crne i bijele boje itekako doprinosi atmosferi stripa, ne odmiče se puno od klasičnog stanovskog izgleda glavnog lika, a njegov jednostavni, prekrasno lepršavi stil baš leži „obalnoj“ epizodi kakva je ova. Spomenimo kako svojim prikazima mora, klifova i galebova neodoljivo podsjeća na Huga Pratta te stvara čudan osjećaj sentimentalnosti i sjete u pojedinim kadrovima.

Upravo cijeli taj ugođaj najveći je plus ovoga stripa. Neki će možda reći da epizoda pleše na granici patetike (a kada to Dylan nije radio?), no scene u kojima se baka Margareth ponovno susreće s vojnikom Kurtom daju naznaku da je priča mogla biti nešto puno više te kako izvorna ideja koju je Mignacco imao nije bila loša, ali ovu je epizodu Dylana Doga, u konačnici, upropastila narativna nespretnost i nekoliko dvojbenih odluka. Pošto nakon ove epizode slijedi „Novi život“, strip koji označuje polagano osvježavanje Dylanovog lika i djela, ostaje nam se ponadati da će se autori u budućnosti više truditi jer bi serijal inače mogao završiti kao vampiri u ovom stripu – biti poražen nakon godina lutanja u tami.

Naprijed

DD LU 137 Ja, čudovište

DD LU 152 Novi život

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • acestroke

    Ukupna ocjena 76%

    7, 8, 7, 10

    Simpaticna i staro-modna prica o duhovima proslosti i cudnim vampirima.  Epizoda je nacrtana u stilu Marti Misterije (Alessandrini), ali je ispricana kao neki old-school Hollywood filmovi, pogotovo "Below" i "The Fog".  Slucaj ljudi koji su nestali u ovom malom selu/gradicu je nekako sentimentalan, i kad Dylan otkrije tajne i misterije proslosti stanovnika, rezultat je sarmantan u istoj kolicini kao sto je napet.  Crtez je fino uradjen, jer u ovom serijalu Alessandrini jedva ima bilo kakav pecat, a Stanova naslovnica izgleda kao slika umjetnosti u Art Institute ili Louvre muzejima.

    24.01.2018
    02:37:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Barker

    Ukupna ocjena 45%

    3, 3, 7, 6

    Sad mi je jasno zasto se skoro nicega nisam secao nakon prvog citanja. Dzaba vam efektni uvod i prozaicno seoce na obali kad vam resenje spadne na interne izdaje u redovima naci mornara koji su, jelte, vampiri i ispunjavaju sve vampirske kliseje redom. Da nije tragi-komicno, svakako bi ostalo samo zalosno cime je sve popunivan serijal (ne zelim ni da znam sta se sve jos trpa u Old Boy ediciju)
    28.01.2018
    18:52:00 sati
    Barker
    uredi
  • allessi

    Ukupna ocjena 72%

    6, 6, 9, 9

    Vidim osvanula recenzija za ovaj strip i treba mi par dana da se uopće sjetim o čemu se radi.. A čitao sam ga možda pred koji mjesec.. I nemam pojma.. I tek mi se, nakon što pročitam recenziju, vraćaju komadići radnje.. Moram priznati da se slažem s recenzentom, radnja počinje zanimljivo i napeto, ali se nažalost u sredini počinje gubiti i na kraju s tim nazi-vampirima u podmornici prestane imati smisla.. Nije ni čudno što se nisam mogao prisjetiti radnje..

    Crtež je dosta dobar, Alessandrini je majstor svog zanata.. Naslovnica isto tako, Stano kao veliki umjetnik.. Crtež i naslovnica predstavljaju pozitivnije strane ovog stripa..

    06.02.2018
    17:29:00 sati
    allessi
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 28%

    3, 2, 3, 4

    Miks različitih tema, prožvakanih bezbroj puta u serijalu.

    Izvedba jednostavno loša, bez napetosti ili bilo čega pozitivnog.

    Alessandriniju je bolje neka se drži MM, Dylan mu ne paše nikako. 

    11.02.2018
    11:05:00 sati
    King Warrior
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Drevno prokletstvo
    Kod: ZG BOP 15
    Ocjena: 59%
    Vrijeme: 7.2.2018. 0:29:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1481
  • Ognjena zemlja
    Kod: ZG LU 264/266
    Ocjena: 79%
    Vrijeme: 16.12.2017. 18:20:00
    Autor: nagor
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1332
  • Bijeli cirkus
    Kod: NN LIB 60a
    Ocjena: 73%
    Vrijeme: 24.12.2017. 22:50:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1320
  • Ubojice Indijanaca
    Kod: ZG MX 29
    Ocjena: 80%
    Vrijeme: 16.1.2018. 0:53:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 1260
  • Pioniri nepoznatog
    Kod: ALBUM RIZBO 1
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 27.11.2017. 0:49:00
    Autor: thekide
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1144

Aukcije

Forum