Netko na dnu

Dylan Dog

DD LUGG 12d | 24 str.

Običan čovjek s običnim životom kao i mnogi drugi ljudi, pripovijeda kako su ga neobični događaji doveli na pravo mjesto u pravo vrijeme, samo kako bi kasnije otkrio da nije nimalo bitan.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 79%

Priča 9

Scenarij 6

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 78%

P*8

S*8

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Parazit - Prividna smrt - Zarobljeni glas - Netko na dnu
    DD LUGG 12

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il parassita / Morte apparente / La voce negata / Qualcuno sul fondo
    DD GI 21

ZANIMLJIVOSTI

  • Priča je u Italiji izašla u sklopu 21. giganta, u studenom 2012. godine
  • Zahvaljujući preskoku kojeg je Ludens napravio na većini Dylanovih edicija, u Hrvatskoj je ova priča izašla relativno brzo nakon originala, samo dvije godine kasnije (2014. godina)
  • Prvi (i, u ovom trenutku, jedini) rad Claudia Stassija na Dylanu
  • Priča se referencira na prvih par priča iz regularne serije (točnije, na #1 Zora živih mrtvaca, #2 Jack Trbosjek, #4 Duh Anne Never te #5 Ubojice)
  • Ova priča je ustvari detaljnija obrada scene i lika iz središnjeg djela Ubojica
  • Sukladno tome, vrijeme radnje u sadašnjosti je 15. kolovoza 1987. godine
  • Str. 220 – pojavljuje se mlađa verzija Ralpha Richardsa, jednog od upečatljivijih likova iz još jedne ranije Sclavijeve priče, Veliki Guignol
  • Str. 222 – jedna od scena u kojoj je Arthur glumio statista prikazuje Daleke, izvanzemaljsku rasu mutanata i učestalih protivnika glavnog lika britanske serije „Doctor Who“
  • Str. 228 – lik ubojice s kišnim ogrtačem identičan je ubojici iz „Uspomena nevidljivog

Giovanni Gualdoni, nekadašnji glavni urednik Dylana Doga, među fanovima serijala je poznat kao ne baš pretjerano kvalitetan scenarist koji je tijekom svojih četiri godine obnašanja dužnosti glavnog urednika serijala uporno održavao njegov status quo. Istina, Gualdoni je to radio na zahtjev samog uredništva SBE-a, no to nije opravdavalo neke njegove odluke, a još manje kvalitetu njegovih priča. Moguće je da se od njega puno očekivalo zbog činjenice što ga je navodno sam Marcheselli podučavao uredničkom poslu te što Gualdoni odlično barata mitologijom serijala. Ipak, kada sam urednik prizna da nije nešto pretjerano dobar scenarist, onda je jasno kako konačni rezultati ne mogu biti pretjerano dobri. Osim održavanja status quo te odličnog poznavanja Sclavijevih postavki serijala, Gualdonijevi scenariji se također odlikuju sa mnoštvom referenci na ranije, najčešće klasične priče serijala iz kojih nerijetko uzima ideje i scene kao inspiraciju i osnovnu postavku za vlastite priče. Te ideje i scene iz klasičnih priča zatim nadopunjuje i „proširuje“ s dodatnim detaljima kojima bi obogatio postojeću mitologiju, a ujedno i probudio sjećanje starijih fanova na dobra, stara vremena.

Nešto slično imamo i u ovoj priči u kojoj Gualdoni gradi ideju na neznačajnom pozadinskom liku i jednako toliko neznačajnoj sceni iz priče sa samog početka serijala. Ipak, ovog puta je to ispalo i relativno uspješno što također nije rijetko za kratke priče dotičnog autora.

Htio sam reći da bih volio da sam barem jednom u životu stigao na vrijeme… da sam protagonist, a ne, kao uvijek, statist…koji se pojavljuje samo na trenutak, u dnu života… i nestaje.

Glavni junak ove priče je Arthur Mills, dizač rampe u jednoj londonskoj garaži. Čovjek bez prijatelja, sa sto posto beznačajnim poslom tijekom kojeg razmišlja o svim propuštenim prilikama u svom životu. Otac mu je radio u kazalištu (istina, samo kao prodavač sendviča i grickalica što je Arthur tek kasnije saznao) te je zahvaljujući njemu i sam zavolio kazalište. Zbog toga se, nakon završetka školovanja, zaputio u London kako bi se okušao u glumi. Arthur je dvadeset godina radio kao statist koji je između rijetkih glumačkih uloga stalno mijenjao ostale, normalne poslove kojima je zarađivao za život. I na kraju je završio kao dizač rampe gdje i dalje čeka na neku novu glumačku priliku.

Svaki je čovjek glumac, a cijeli svijet je pozornica.“ – W. Shakespeare

Iako se i ova ideja pojavila već par puta tijekom samog serijala (na pamet mi pada par minijatura iz Sclavijevih najranijih priča te kratka priča Sclavija i Roija koja je bila dodatak/nastavak na Chiaverottijev specijal „Labirinti straha“), Gualdoni ovog puta uspijeva ideji dati višu i svježiju dimenziju. Ovdje nije toliko riječ o liku koji je statist u tuđim pričama koliko je riječ o osobi koja predstavlja ne samo većinu sporednih likova u fiktivnim pričama,već čak i živote normalnih, prosječnih ljudi.

Ah, životne nepravde. Tada su mi se činile nepodnošljive. Stareći, navikneš se na njih i počneš ih smatrati samo intervalom među zadovoljstvima.

Svaki pojedinac u stvarnom (pa čak i u fiktivnom) svijetu se smatra glavnim glumcem svog vlastitog života. Ganjajući snove i ambicije o uspjehu, većina njih vjeruje kako samo njihovo postanje ima nekog većeg smisla te kako se kreću prema sretnom i uspješnom kraju. Ipak, mnogi od njih zaboravljaju da istovremeno igraju i sporedne uloge u životima drugih ljudi: onih kojima su okruženi, ali čak i onih koje još nisu upoznali ili koje nikada niti neće upoznati te koji kao takvi mogu negativno utjecati na njihove vlastite uloge. I dok većina pojedinaca vjeruje kako igraju velike uloge sa sretnim završetkom, dio njih doživi životne nepravde i poteškoće koje ih neplanirano pretvore u tragične likove s jednako tragičnim, nesretnim životima. Ponekad se čak i nekima od njih zavjesa na pozornici spusti puno ranije nego što su mogli očekivati.

Takav je slučaj i sa glavnim likom ove priče koji je ustvari cijelo vrijeme sporedan lik nečije druge priče. Štoviše, k tome je još i jedan od fiktivnih likova koji u velikoj većini slučajeva prođu nezapaženo kod gotovo svih čitatelja. Budimo iskreni, koliko se nas prije čitanja ove priče uopće sjećalo ovog lika iz originalne Sclavijeve priče? Možda je netko od nas zapamtio tu scenu i da postoji jedan takav lik, no rijetko tko pamti likove-statiste poput Arthura koji se u priči pojave samo na par scena te zatim zauvijek nestanu iz ostatka priče, ali i pamćenja čitatelja. I to je posve normalno. Sporedni i pozadinski likovi su najčešće stvoreni kako bi popunili određene scene nakon kojih bi zauvijek nestali. Jednom iskorišteni i zaboravljeni. A u slučaju stripa kao što je Dylan Dog, dosta sporednih ili pozadinskih likova stvoreno je samo kako bi bili ubijeni što je ujedno i jedina svrha njihovog postojanja u cijelom serijalu.

Gualdoni je svjesno u glavnog lika priče pretvorio posve beznačajnog lika kojemu je na kraju to i dao do znanja. Istina, nije mu dao do znanja da je fiktivan lik (što bi cjelokupnu priču učinilo još zanimljivijom), no dao mu je do znanja da je sporedan lik kojem je ta njegova uloga ujedno i svrha njegovog postojanja. On je kao lik propuštao sve svoje životne prilike kako bi se u tom određenom trenutku našao na točno određenom mjestu i doprinio maloj i beznačajnoj minijaturi u priči nekog drugog, „pravog“ glavnog lika kojeg uopće ni ne poznaje. S perspektive čitatelja, sve Arthurove prilike bile su namjerno upropaštene samo kako bi Dylan imao jednu dodatnu uzbudljivu „filler“ scenu kojom bi se popunila norma od 96 stranice mjesečnog stripa. I time, kad je Arthur obavio tu svoju „junačku“ ulogu, nestaje bez da se itko pita što se dogodilo s njim i u kojem će se smjeru njegov život dalje odvijati. Upravo sam kraj gdje Arthurovo tijelo „nestaje“ predstavlja što se ustvari događa s većinom sporednih fiktivnih likova kada se tijek priče preusmjeri sa njih i nastavi dalje pratiti glavnog lika: jednostavno nestanu, kako iz daljnjih priča, tako i iz sjećanja čitatelja/gledatelja.

Iako je ideja jako zanimljiva, izvedba je pomalo problematična. Glavni problem je što je za glavnog lika uzet sporedni lik koji u većini originalnih priča na koje se ova priča referencira nije niti imao ikakvog kontakta s Dylanom niti je u istima i postojao. Gualdoni je uzeo Arthurov lik iz te jedne priče i doslovno ga „nadopisao“ u kronologiju serijala u sve ostale referencirane priče s izlikom da ga u tim pričama nismo vidjeli jer se sve viđeno u ovoj priči događalo u pozadini tih priča (što također pobija i pojam statista oko kojeg se cijela priča gradi). Čak i postoji jedna originalna scena gdje je Gualdoni upisao Arthura u određenog lika koji je imao izravan doticaja s Dylanom, no u pitanju je bio lik koji je u originalnoj epizodi nosio masku na licu što je pomalo jeftino, ali ziheraško rješenje. Mislim, sve ovo nije toliki problem s obzirom da je Gualdoni priču i gradio upravo na twistu da pri kraju prepoznamo Arthura kao lika iz jedne pamtljive scene iz ranijih priča, no moglo se to puno bolje izvesti. Ovako Arthur ostavlja dojam lika koji je pomalo forsirano nadopisan u serijal samo kako bi ova priča imala smisla te kako bi čitatelji mogli suosjećati s njegovom životnom ulogom. Ali opet, to je na neki način i bila poanta priče tako da na kraju sve ovisi o tome koliko je ta poanta dojmila čitatelja.

Dylana nisam toliko spominjao iz razloga što on u ovoj priči doslovno ima povremena „cameo“ pojavljivanja koja postaju sve učestalija kako se bližimo kraju priče. Mada, to čak i nije toliko loše s obzirom da su ti dijelovi priče već viđeni u početnim brojevima na koje se priča referencira. Isto tako je moguće da je Gualdoni to tako i zamislio, kao inverziju uloga glavnih i sporednih likova.

Naposljetku, iz perspektive čitatelja, Arthur je ovdje doista glavni lik, neovisno o tome što je cijeli život sporedan lik u Dylanovoj priči.

Stassijev crtež i kadriranje su odlični za ovakve životne priče. U scenama gdje je to potrebno uspijeva stvoriti prikladnu atmosferu i napetost, a u zadnjih par stranica posebno dobro odražava emocije na Arthurovom licu. Također je i relativno uspješno reproducirao scene iz referenciranih priča koje zauzimaju čak trećinu stripa. Na temelju ove priče rekao bih da je Stassi ostavio jako dobar dojam, no pitanje je kako bi se snašao u standardnim pričama s više nadnaravnih i horror elemenata.

Kao što je ova priča i pokazala, Gualdoni se bolje snalazi u kratkim pričama u kojima ponekad i zna ostaviti dojam i više nego solidnog scenarista. Ipak, unatoč zanimljivoj ideji, ova priča je trebala imati bolju izvedbu. Mada, kod mene osobno je uspio pobuditi suosjećanje prema Arthuru i njegovoj sudbini. Sve u svemu, ovo je jedna zanimljiva priča o „svjesnom sporednom liku“ koja posebno dolazi do izražaja u dužim serijalima poput Dylana kroz čije stranice prođe na tisuće takvih beznačajnih, pozadinskih likova o kojima rijetko uspijemo išta saznati.

Naprijed

DD LUGG 11b Sala za mučenje

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Zagor-te-nay

    Ukupna ocjena 77%

    8, 9, 6, 8

    Meni je ovo odlično i kreativno...jako dobro iskorišten mali broj stranica.

    01.02.2017
    16:39:00 sati
    Zagor-te-nay
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 80%

    8, 8, 8, 8

    Zabavno i emotivno, pogotovo kad se uzme u obzir da se vecina dogadjaja ovdje spajaju sa ranijim Dylanovim epizodama.  Arthur Mills je simpatican lik, i njegov zivot je prilicno dosadan, pogotovo kad se uporedi sa zivotom istrazivaca nocnih mora.  Steta je kako covjek zavrsi na kraju, kao kompletna nula, bez ikakvog zadovoljstva.  Crtez je veoma dobar, ali naslovnica za ovu epizodu na zalost ne postoji.  Sve u svemu, veoma dobro.

    28.06.2017
    15:17:00 sati
    acestroke
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 76%

    9, 8, 6, 7

    Dobra prica, odlicno spakovana na mali broj stranica. Nijemi protagonista, statista kako u filmskoj karijeri, tako i u stvarnom zivotu. U nizu Dylanovih prica bio je prisutan, na ovaj ili onaj nacin...pa eto, na kraju je i on dobio svojih pet minuta slave, po prvi i posljednji put u zivotu imao je cast da odigra glavnu ulogu.

    02.07.2017
    13:22:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Ukupna ocjena 79%

    8, 7, 9, 7

    29.09.2017
    23:11:00 sati
    El Niño
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 794
  • Mračna sonata
    Kod: DD LEX 115
    Ocjena: 57%
    Vrijeme: 6.10.2017. 0:34:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 700
  • The master race
    Kod: BT BDK3 1-9
    Ocjena: 76%
    Vrijeme: 3.10.2017. 22:52:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 591
  • Alamo
    Kod: PSDZ LU 3a
    Ocjena: 84%
    Vrijeme: 30.9.2017. 23:01:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 825
  • Sertao
    Kod: ZG LU 254-255
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 28.9.2017. 1:15:00
    Autor: Elderane84
    Broj komentara: 13
    Broj pogleda: 1215

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Džungle Marsa
    Kod: NN LIB 56
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 26.7.2017. 1:05:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2086
  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 31
    Broj pogleda: 2080
  • Mau-Mau
    Kod: MN LIB 80
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 15.8.2017. 1:15:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1483
  • Predivno stvorenje
    Kod: DD LU 157
    Ocjena: 47%
    Vrijeme: 3.8.2017. 1:47:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1421
  • Munch
    Kod: UN AL 1
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 13.9.2017. 0:33:00
    Autor: bonjovi4ever
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1290

Aukcije

Forum