Starac koji čita

Dylan Dog

DD LUGG 15a | 96 str.

Tragajući za starcem koji je nestao u ništavilu, Dylan zaluta na nevjerojatno putovanje do granica života, između snova i noćnih mora, nadanja i žaljenja… tamo gdje oni koji su stigli do kraja svog životnog puta i dalje nose teret savjesti koji ih, poput sidra, i dalje zadržava u svijetu kojem više ne pripadaju.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 70%

Priča 8

Scenarij 5

Crtež 8

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 86%

P*9

S*9

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Starac koji čita - Žohari - Tueentoun - Za jednu ružu
    DD LUGG 15

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Il vecchio che legge / Blatte / Tueentoun / Per una rosa
    DD GI 18

ZANIMLJIVOSTI

  • zabilješka #1 – priča je u Italiji izašla u sklopu 18. giganta, u studenom 2009. godine (prvo izdanje knjige).
  • zabilješka #2 – u Hrvatskoj je ova priča izašla u sklopu 15. giganta, u lipnju 2017. godine (drugo izdanje knjige).
  • zabilješka #3 – tekstovi u uglatim zagradama nepromijenjeni su citati iz stripa. Sve ostalo je „reimagination“ inspiriran originalnom pričom.
  • o autoru – scenaristički prvijenac Fabia Celonija koji je do tada nacrtao pet priča Istražitelja noćnih mora. Ovo mu je šesti crtački rad, a ujedno i prvi u kojem je (izuzev naslovnice) kompletan autor jedne priče. Čitatelji na ovim područjima trenutno imaju priliku u redovnoj seriji pročitati i njegov drugi scenaristički rad u kojem je također zadužen i za crtež i za scenarij (VEC 124/LU 160 „Jesenji skitači).

Vrativši se nazad u stvarnost iz jednog dugog maštanja, niži proćelavi starčić zatekao se kako stoji usred suncem okupane prerije. Poduža trava vijorila se na laganom povjetarcu dok je starac začuđeno promatrao tračnice pokraj kojih je stajao. Ni inače se nije mogao pohvaliti dobrim pamćenjem, no barem se nikada ranije nije udubio u maštanje u tolikoj mjeri da nije znao gdje se nalazi, a još manje kako je točno stigao do tog mjesta.

Koliko mu je bilo poznato, nije imao Alzheimerovu bolest. Unatoč tome, vremešni se starac nije mogao sjetiti svog imena, a još manje razloga zbog kojeg bi krenuo prema ovako pustom i usamljenom mjestu. Ipak, starac je bio posve siguran kako ne sanja te kako se iz nekog njemu nepoznatog razloga zatekao usred beskrajne prerije kroz koju su prolazile tračnice željezničke pruge.

Nasuprot njega, s druge strane tračnica, nalazila se stara drvena klupa. S jedne strane klupe nalazio se poveći sat karakterističan za stare željezničke kolodvore dok se s njene druge strane nalazila poveća drvena ploča na kojoj su bile urezane samo dvije riječi. Prva riječ je bila „stanica“, dok drugu riječ starčev slabi vid nije mogao razaznati zbog preklapanja boje slova s bojom podloge od trulog drveta na kojoj je riječ bila urezana. Ipak, starac je jasno mogao vidjeti staru knjižicu koja je usamljeno ležala na klupi.

Prešavši preko tračnica polaganim, ali sigurnim korakom, starac je prišao klupi i podigao knjižicu koja je ležala na njoj. „Ozra“, pomisli starac pročitavši u sebi naslov knjižice. „Čudno ime. Podsjeća me na Čarobnjaka iz Oza. “. Sjevši na klupu, starac je okrenuo stražnju koricu knjige. Pogled mu je preletio preko citata i kratkog opisa knjige koji su se tamo nalazili.

[Ozra je uvijek sâm. I nikad ne govori. Više voli čitati. On uvijek čita. Uvijek.]

Ovo je biografija o Ozri, starcu koji je jednog dana nestao .“ , pomisli starac dok je u sebi čitao kratak opis priče. „Zabrinuti zbog njegovog nestanka, Ozrini prijatelji zaputili su se do Dylana Doga, nadajući se kako će čuveni istražitelj čudnih slučajeva uspjeti pronaći netragom nestalog Ozru. Iako je Dylan u početku bio skeptičan oko slučaja koji naizgled nije bio dovoljno čudan za njega, predomislio se kad su mu Ozrini prijatelji pokazali jedini predmet koji su pronašli na mjestu gdje je nestali starac posljednji put viđen: knjižni označivač s Dylanovim imenom i adresom, otisnut znatno prije nego što se Dylan rodio. Ono što započinje kao slučaj nestale osobe ubrzo se pretvara u avanturu na granici realnog i nadnaravnog.

„Biografija u priči…čudan, ali zanimljiv pristup pisanju biografije. Tko je uopće njen autor?“ , upita se starac na što je pogledao prednju koricu knjige u potrazi za autorovim imenom. „Hmm? Fabio Celoni?“, zamišljeno promrmlja starac otvorivši knjigu na što je u sebi počeo čitati autorovu biografiju koja se nalazila s unutrašnje strane korice. „Tako znači, autor je inače ilustrator za neku talijansku izdavačku kuću, no ovog se puta odlučio okušati kao biograf “, pomisli starac dok je nastavio čitati autorovu biografiju, „Pomoću Ozrine životne priče, autor je htio istaknuti onu tmurnu stranu starosti te koliko usamljenost, kajanje i žal za prošlošću mogu postati problem u toj posljednjoj fazi života kada se vlastito tijelo i misli pretvore u osobni zatvor. Ključne scene biografije autor je također odlučio ilustrirati u obliku crno-bijelih crteža tako da je cijela knjiga njegov kompletan autorski rad “, pročita starac autorovu biografiju do kraja. „Nema što, dosta hrabar potez za jednog ilustratora “, pomisli starac koji je djelovao vidno zaintrigiran svime što je do tada pročitao u biografiji.

Otvorivši jednu od prvih stranica knjige, starac je vidno zainteresirano počeo proučavati njen sadržaj. Iz naslova poglavlja, primijetio je kako se veći dio biografije odnosi na Ozrine zrelije godine te kako je velik dio događaja ispričan iz perspektive Dylana Doga, istražitelja kojeg su Ozrini prijatelji unajmili na početku priče. Na temelju poglavlja naslovljenima po lokacijama na kojima se radnja odvijala, starac je zaključio kako se veliki dio priče zbiva u snu. To jest, kako istražitelj iz priče ustvari posjećuje mjesta iz Ozrinog uma, njegove izblijedjele uspomene u kojima se stvarnost koju je Ozra proživio miješala s fiktivnim svjetovima o kojima je nestali starac čitao u svojim knjigama.

Eh, izgleda da je ovo neko teško i zbunjujuće štivo “, pomisli starac kad je pogledom prešao preko naslova svih poglavlja. Ipak, upravo kada je namjeravao okrenuti list na iduću stranicu, na samom kraju sadržaja primijetio je kako postoji i pogovor u obliku recenzije knjige. Iako zbunjen, starac je tek naknadno shvatio kako u rukama drži drugo, prevedeno izdanje ove biografije u kojem je kao pogovor umetnuta sažeta recenzija prvog izdanja koja je prije nekog vremena objavljena na jednom portalu o vizualnim novelama.

Ne bi bilo loše škicnuti u recenziju i vidjeti isplati li se uopće započeti s čitanjem ove knjige. “, pomisli starac na što je počeo listati biografiju. Ubrzo je na njenom kraju pronašao pogovor kojeg je autor recenzije naslovio „Starac koji čita“. „Sar…Sar…Sarghan? “, upita se starac dok se mučio s čitanjem imena autora recenzije. „Kakvo je pak to ime? Eh, ti pisci i njihova spisateljska imena“, pomisli starac na što je napreskokce počeo čitati odjeljke iz recenzije.

„…Po elementima i temi kojom se bavi, ova je priča varijanta Sclavijevog „Crnog mačka“. Ipak, ono u čemu Sclavi u toj priči jasno poentira, Celoni ovdje nepotrebno komplicira. U pomalo poetskom stilu, Celoni u priči iznosi jako puno filozofskih razmatranja egzistencijalne tematike, prvenstveno vezanih za starost, kajanje te žal za prošlošću. Kad kažem jako puno, mislim da je pretjerao s njihovom količinom. Iako takva, najčešće patetična razmatranja likova doprinose tmurnoj i pomalo sjetnoj atmosferi na čijim temeljima autor gradi priču, dobar dio njih nema konkretniju poveznicu s radnjom ili generalnom temom priče…“

„…Celoni je očito imao namjeru da priča na prvu ne bude toliko izravna i jasna. Iz tog razloga, ubacio je neke elemente i rješenja koja na kraju nemaju nikakav veću svrhu osim da zbune čitatelja. Iako se u sličnim pričama takve stvari najčešće objasne na kraju, kod Celonija one i dalje ostaju neobjašnjene. Ti elementi ne potiču toliko na razmišljanje koliko su stavljeni u službu efekta iznenađenja. To jest, većinom služe kao narativni instrumenti koji u čitateljima izazivaju kratkotrajno iznenađenje i čuđenje…“

„…Što se vizualnog dijela tiče, Celonijev crtež izgleda još bolje na većem formatu iako mu se i dalje zna dogoditi da mu kadrovi zbog prenatrpanosti detaljima izgledaju nepregledno (mada, puno rjeđe nego na manjem formatu). Okolina je svugdje odlično nacrtana, no mjestimice karikaturalno nacrtani likovi kvare sveukupno pozitivni konačni dojam …“

Čitajući odjeljke recenzije, starac je pomislio kako je čudno što je autor u vlastitu knjigu stavio recenziju s toliko kritika. Ipak, kad je došao do citata iz knjige kojeg je autor recenzije naveo pri kraju pogovora, starac je shvatio kako su gornje kritike ustvari jedine zamjerke koje je recenzent imao na ovu priču.

[Ništavilo…to je ono što znamo o tami. Što nas čeka među njezinim stranicama? Jezivi užas smrti ili zastrašujuća nada života?]

„…Gornji citat odličan je prikaz svega što ova priča nudi. Cijela ova biografija u sebi sadrži crtice o užasima života i mladenačkim nadama koji polako umiru kako ljudi stare…To jest, sve dok ljudi u dubokoj starosti na kraju ne požale što se tijekom života nisu više angažirali oko svojih želja umjesto da su samo maštali i nadali se boljoj sutrašnjici. Istovremeno, ovo je priča o ljubavi i samoći koja pokazuje kako ljubav ponekad može postati najokrutniji tamničar. Priču bi definitivno trebalo pročitati više puta, no sveukupno je u pitanju jedna vrlo dobra priča, još više ako se uzme u obzir da ju je napisao jako dobar i detaljan crtač koji je ovim hrabrim iskorakom u spisateljske vode pokazao koliko je ustvari kvalitetan i talentiran kao autor…“

Unatoč ponekoj kritici, starac je bio znatno intrigiran dosta pozitivnom recenzijom. Posve zaboravivši na činjenicu kako ne zna gdje se nalazi ni kako se našao na ovoj preriji, starac je istog trena otvorio malu knjižicu na njenim prvim stranicama. Odmah iznad velike jedinice koja je na toj stranici označavala početno poglavlje biografije, starac se kao začaran potpuno udubio u čitanje pripovijesti o nestalom starcu. „Ovo je priča o Ozri, starcu koji čita“, pročita starac u sebi prvu rečenicu biografije.

[Kad čita, kao da svijet oko njega iščezava. Ništa ne primjećuje. Toliko je udubljen u čitanje. Ali taj put je nešto privuklo njegovu pozornost.]

Sat koji je stao i time označio kraj jednog života…“, pomisli starac koji nije primijetio kako je stari kolodvorski sat pokraj njega također stao. Štoviše, kazaljke kolodvorskog sata nisu se pomakle još od trenutka kada ga je vremešni starac prvi put primijetio s druge strane tračnica.

Narednih nekoliko sati, starac je nepomično sjedio na staroj klupi ispred tračnica i čitao knjigu. Čitao je o Ozrinom životu, o njegovim samoubojstvima u svijetu sačinjenom od izblijedjelih uspomena, o medvjedima koji plešu u vatri, ali i kako je Ozra stalno čitao knjige jer je u njima tražio ključ koji će ga izbaviti iz zatvora samoće. Zatvora u kojem je sam sebe zarobio. Što je starac bio bliže kraju knjige, to se sve više poistovjećivao s Ozrom. Čitajući njegove i Dylanove tmurne izjave, starac je počeo suosjećati s Ozrom, shvaćajući pritom odakle su te riječi dolazile.

[Ovo nije mora niti san…ovo je samo zatvor iz kojeg me ti ne možeš izvući…]

[Gorka je oholost misliti da možeš izliječiti tuđu samoću.]

[U ovih nekoliko dana koji ga dijele od posljednjeg sutra… kako li svijet izgleda u njegovim očima? Što nas čeka na dnu posljednjeg ponora?]

[Katkad je dovoljan trenutak da se promijeni život.]

S citatom o trenutku dovoljnom da se promijeni život, starac je nakon par sati stigao do posljednje dvije stranice biografije. Iako je u sklopu knjige nailazio na brojne mučne ilustracije u kojima je autor pokušavao dočarati svoju viziju Ozrinih uspomena, starac je problijedio kad je ugledao ilustraciju na pretposljednjoj stranici biografije. To je ujedno bila i ilustracija koja ga je naježila više od bilo koje druge ilustracije u cijeloj knjizi: ona na kojoj je prikazan njegov vlastiti lik kako na staroj klupi usred puste prerije čita Ozrinu biografiju. Starac se još više šokirao kada je crtež na toj stranici oživio i kada je njegov ilustrirani lik podigao pogled s knjige koju je čitao. Njegov vlastiti lik neko ga je vrijeme promatrao, a zatim je, kao u sličici iz stripa, izrekao rečenice koje su starcu u samo jednom trenutku promijenile poimanje života.

Čim je pročitao riječi koje je sam sebi uputio sa predzadnje stranice biografije, starac je u začuo glasan zvižduk. Pogledavši u daljinu prema smjeru u kojem su tračnice nestajale, jasno je mogao vidjeti obrise parne lokomotive koja se približavala postaji na kojoj je sjedio. Iako začuđen, starac je spustio pogled prema zadnjoj stranici na kojoj se nalazio samo jedan, poduži citat. Pročitavši ga, starac je shvatio kako je napokon pronašao ključ za kojim je cijelo vrijeme tragao.

Sa smiješkom na licu, starac je istrgnuo posljednju stranicu biografije. Zatvorivši knjižicu i spustivši ju natrag na klupu, s velikim je olakšanjem izdahnuo dok je razmišljao koliko je Alzheimer zeznut. Ne samo kako mu je bolest pomutila sjećanja u tolikoj mjeri da nije znao za sebe, već je toliko uznapredovala da nije bio svjestan kako čita svoju vlastitu biografiju. „Eh, stvarno ne treba vjerovati starcu koji tvrdi kako se ne sjeća da pati od Alzheimera“, pomisli starac dok je ustajao s klupe.

Lokomotiva s putničkim vagonima u kratkom je roku stigla do postaje gdje je samo nakratko zastala. Točnije, zastala je samo onoliko koliko je starcu bilo potrebno da se popne u jedan od napola popunjenih vagona. Sjevši na prazno sjedalo uz prozor odakle je mogao vidjeti staru klupu na kojoj je proveo posljednjih par sati svog života, starac je s blagim smiješkom promotrio staru knjižicu koju je tamo ostavio. „Za nekoga tko je cijeli život proveo čitajući knjige, uistinu nema prikladnijeg načina da u trenutku svoje smrti prevrti film svog života nego u obliku vlastite biografije“, pomisli starac dok je još jednom pogledao u svoje koščate te tankom kožom naborane ruke u kojima je cijelo vrijeme držao posljednju stranicu iz knjige vlastitog života. Zagledavši se u tekst zapisan na starom žućkastom papiru, još jedanput je pročitao citat koji ga je prije nekoliko minuta podsjetio kako se nije samo odjednom našao na toj pustoj i naizgled beskrajnoj preriji već kako je prošlo mnogo godina otkada je započeo svoje putovanje kroz nju… to jest, otkada se tvrdoglavo odbijao ukrcati na vlak koji je njome prolazio.

Nekoliko trenutaka nakon što je lokomotiva napustila postaju, starac je otvorio prozor vagona. Iako ju je planirao ponijeti sa sobom na svoje posljednje putovanje, Ozra je shvatio kako ta radnja i nema nekog pretjeranog smisla na što je posljednju stranicu svoje životne knjige bacio kroz prozor. I dok se lokomotiva polagano udaljavala od postaje, povjetarac koji je cijelo vrijeme puhao prerijom nosio je istrgnuti list papira natrag prema postaji. Nježno ga polegnuvši na vrh stare knjižice koja je i dalje ležala na klupi, povjetarac je iznenada prestao puhati i time omogućio istrgnutoj stranici da mirno ostane ležati na vrhu knjižice, sa posljednjim citatom usmjerenom prema nebu.

[A ja? Kad moja koža postane tanka, a moje kosti krhke, kakvim ću pogledom promatrati svijet? Kad put koji sam prešao postane dugačak da duži ne može biti, hoću li uspjeti pronaći nove obzore? Katkad je starost spori vlak koji vozi prerijom, gdje svaka postaja postaje dragocjena. Prerijom za koju se molim da je neću morati prelaziti sâm.]

Naprijed

DD LUGG 3 Krugovi u žitu

DD LUGG 11b Sala za mučenje

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • bonjovi4ever

    Ukupna ocjena 98%

    10, 10, 10, 8

    Dvaput sam već pročitao ovu priču. Poetična, tjeskobna, melankolična, ali ni u jednom trenutku patetična te inspirativno ispripovijedana. Ni crtačka strana nimalo ne zaostaje jer Celonijev detaljan crtež savršeno odgovara velikom formatu. Lik Ozre nezaboravan, podsjetio me i na citat jednog također odličnog pisca: Starost je otok u moru ništavila. Podsjetio me i na mene u trenucima kad mi ljudi postanu beskorisni sa svojim trivijalnim životima pa njihovo društvo zamijenim dobrom knjigom i potpuno ih ignoriram.

    (Evo baš mi Bukowski tu odmara na stolu i čeka da skoknemo na kojeg Tomislava, gemišt i medicu pa nemam vremena naširoko komentirati).

    Džubran također odlično uklopljen u priču, kao i Čarobnjak iz Oza ,ma sviđa mi se općenito poetika i egzistencijalni horor kojima odiše svaka stranica priče, bilo scenaristički ili crtački. Zapravo već godinama nisam nekog Dylana pročitao dva puta, i to u razmaku nekoliko tjedana, tako da ni ne moram razmišljati o ocjenama... 

    06.11.2017
    11:47:00 sati
    bonjovi4ever
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 72%

    8, 7, 6, 9

    Prilicno dobro. Prica je vise poeticna nego upecatljiva, i perfketno ide uz ovo izdanje, gdje u vecini imamo najvise emotivnih i poetcinih Dylanovih epizoda/epizodica (Totentanz je jedna koja definitivno pada na um).  Crtez Celonija mi nije bog zna sta, a i kao scenarista je iskreno malo bolje uradio posao, ali ne previse.  Starac je simpatican lik, i fino reprezentira gubitak sjecanja i pocetak senilnog stanja.  Naslovnica je ovdje najbolja stvar, jer stvarno odstavlja dobar dojam.  Epizoda iznad prosjeka.  

    15.11.2017
    09:28:00 sati
    acestroke
    uredi
  • Lucy Liu

    Ukupna ocjena 90%

    10, 10, 8, 6

    Jako mi se svidjela ova priča, čak me natjerala na osobni soul-searching. Crtež u redu, naslovnica također.

    15.11.2017
    15:11:00 sati
    Lucy Liu
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 33
    Broj pogleda: 2417
  • Sertao
    Kod: ZG LU 254-255
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 28.9.2017. 1:15:00
    Autor: Elderane84
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 1511
  • Labirint
    Kod: NN MX1c
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 25.9.2017. 0:03:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1332
  • Crno stroj
    Kod: NN LIB 61b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 29.10.2017. 19:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1262
  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1117

Aukcije

Forum