Zapisi u pijesku

Dylan Dog

DD LUSP 28 | 160 str.

Ponekad se dogode velike stvari. I one odjekuju. Ti odjeci razliježu se svjetovima. Oni su mreškanje u tkanju vremena. Često se manifestiraju kao oluje. Naposljetku, stvarnost je krhka ...

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 90%

Priča 9

Scenarij 9

Crtež 9

Naslovnica 9

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 78%

P*7

S*7

C*7

N*8

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Zapisi u pijesku
    DD LUSP 28

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Scritti nella sabbia
    DD SPEC 28

ZANIMLJIVOSTI

  • naziv odmarališta, i poneke zamisli za priču, vrlo vjerojatno su preuzete iz osmog dijela kolekcije Gaimanovog „Sandman“ serijala naslovljene s „World's End“! Ponešto sličnu priču, također potpomognut Freghierijem iako s podosta slabijim rezultatom, prethodno je pokušao napraviti i Masiero u "Krčmi s kraja svijeta" !

Ponekad se dogode velike stvari. I one odjekuju. Ti odjeci razliježu se svjetovima. Oni su mreškanje u tkanju vremena. Često se manifestiraju kao oluje. Naposljetku, stvarnost je krhka ...
- Neil Gaiman, World's End

Gaimanov World's End...

Bio sam slomljen. Put koji me doveo do onih hridina bio je naporan i krivudav. Zatvorio sam oči, zadržao dah i vratio se mislima u one godine popločene leševima, slomljenim snovima i propalim ljubavima...

Već nekoliko godina čitam traljave do osrednje Dylanove specijale pa me ovaj uhvatio pomalo nespremnog. Di Gregorio, jedan od novijih scenarista, sveukupno mi je dosad ostavio nekakav solidan dojam (ostala mi je u odličnom sjećanju njegova iznadprosječna priča "Posljednji besmrtnici", sličnog ugođaja poput ove, također za preporuku), ali ovog puta je osmislio nešto što sam uopće prestao očekivati od novijih Dylanovih specijala - melankoličan, surov, poetičan i, prije svega, realističan omnibus životnih priča koje ne blijede toliko brzo iz sjećanja, čak i nama koji satima čitamo i pišemo, većinom se ne zadržavajući predugo na iščitanim ili ispisanim redovima i stihovima...

Sve što pročitam ili napišem asocira me na bacanje kamenčića u more; većina toga na površini ne ostavlja neki trag ili se brzo stopi s ostatkom riječi, misli, osjećaja koji sačinjavaju svijet i većinom ostaju neizrečeni, neraspoznatljivi, lišeni dubine ili jednostavno stopljeni s monotonijom svakodnevnice kojoj se većina ljudi bezdušno prepušta. No, katkad ipak naiđemo na nešto upečatljivo, ispunjujuće, preplavljujuće i neodvojivo od nas samih, nešto što nam uzburka emocije i što nakratko izvučemo na površinu iz same dubine naših spoznaja, bilo da smo to stvorili mi sami ili neki drugi autor, pa nakratko stisnemo pauzu i zadržimo se u priči i svijetu koji, mada je nerijetko fiktivan, nije ništa manje stvaran. Kako je jednom netko rekao fikcija je istina unutar laži, a u ovakvim emotivnim, egzistencijalno bliskim pričama, jedno je nerijetko neodvojivo od drugog. Tko zna koliko autorovih stvarnih misli i osjećaja je utkano u retke ove priče.

Očito, ovo moje oduševljenje je podosta subjektivnog dojma i ne mora uopće značiti da će mnogi dijeliti moj zanos ovim djelcem. Baš suprotno, siguran sam da će nekima priča biti dosadnjikava, možda čak i patetična, nekima će ovdje nedostajati čudovišta, krvoprolića... Stvar ukusa. Valjda.

Ukratko, ova priča u pričama vodi nas u zabačeno odmaralište World's End, kamo je Dylan poslan istražiti tajanstvene nestanke. Odmah uviđa da ovo odmaralište nije poput drugih; ono je poput mjehura u vremenu koji samo što se nije rasprsnuo i nestao iz sjećanja svijeta, zajedno s ljudima koji su tamo potražili utočište od prošlosti, od gubitka s kojim nisu mogli živjeti i užasa od kojih nisu imali kamo pobjeći... osim na „kraj svijeta“. A jedini tko te priče može spasiti od zaborava, jedini svjedok njihovih života i čuvar uspomena nakon što vrijeme nagrize i posljednji trag njihovog postojanja, jest Dylan.

Nije važno koliko je istine ili laži u jednoj priči. Meni je to jedini način da se oduprem vremenu koje prolazi... Vrijeme neumoljivo nagriza sjećanja, kao što more briše tragove u pijesku. Pričati znači vraćati se tim tragovima, iz dana u dan, kako bi se održalo živim sjećanje na ono što smo bili, unatoč spoznaji da će more, ili vrijeme, imati posljednju riječ... I da na kraju od nas neće ostati ništa.

Najveće priče, osobito u današnje vrijeme, često ostanu neispričane jer je sve teže pronaći nekog tko će ih znati saslušati i razumjeti; nitko ne voli biti podsjećan, primoran uvidjeti koliko je toga odlučio pokopati i zaboraviti iz straha od ponovnog suočenja s nečime čega se previše boji. Suočenja sa samim sobom.

Koliko stvari zakopamo i poslije ih više nismo u stanju pronaći?

Freghieri, kojem su oduvijek ležale ovakve melankolične priče, pružio nam je također jedan od svojih ponajboljih uradaka. Veoma slikovit mu je prikaz odmarališta i, osobito, likova shrvanih tugom i životom, čija čudovišnost ih je trgala i lomila dok od njih nije ostalo gotovo ništa... osim prazne ljušture i sjećanja. Čini se da je i Freghieri inspiriraniji kad u rukama ima priču koja zaslužuje biti popraćena crtežom koji će ju oživjeti i utisnuti u sjećanje čitatelja.

Stano je također uspješno ulovio samu bit i atmosferu priče, pružajući nam naslovnicu koja odlično dočarava sjetu koju donosi spoznaja da su sve priče našeg života prolazne, zapisane u pijesku, i s vremenom ih postaje sve teže pronaći jer vrijeme briše sve, čak i sjećanja na ljude koji smo nekoć bili.

U svakom slučaju, priča koja u mnogim melankoličnim trenucima podosta podsjeća na Sclavija i Meddu, a jedini horor ovdje je onaj koji ljudi sami stvore ili su nemilosrdno gurnuti u njega u jednom kratkom, potresnom trenutku koji im je razorio živote te ih otuđio i odveo na kraj svijeta u potrazi za nečime čemu je suđeno nestati poput kula u pijesku... A sve što ostaje su tragovi, zapisi, sjećanja i uspomene kojima uvijek iznova proživljavamo trenutke koji su nepovratno izgubljeni, ali zauvijek utkani u naše postojanje, dok s vremenom ne postanu jedini svijet u kojem živimo, jedino utočište u samoći naših prohujalih dana koji titraju na ivici zaborava.

Možda svi pišemo iz straha, straha da se ne izgubi uspomena na nas i na osobe do kojih nam je stalo. Zato pišemo, s istom onom odlučnošću kojom je Tommy gradio dvorce u pijesku na morskoj obali, znajući da će ih, prije ili poslije, neumoljivi valovi zauvijek odnijeti.

Naprijed

DD LUSP 24 Svetište

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • allessi

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Meni osobno je ovaj specijalac jedno pravo osvježenje u Dylanovom serijalu.. Nakon niza prosječnih epizoda napokon je stigla i jedna koja me oduševila.. Dojam koji ostane nakon čitanja ove epizode je nešto zbog čega volim čitati stripove.. Uživio sam se u radnju čitajući, poistovjetio sam se sa likovima i razmišljao o prolaznosti vremena.. Da, patetično, ali opet odlično  :)

    Crtež je jako lijep, melankoličan, podsjeća na dobra stara vremena.. Stano je naslovnicom pogodio u srž radnje.. Jednom riječju, super..

    29.04.2017
    10:38:00 sati
    allessi
    uredi
  • Sarghan

    Ukupna ocjena 95%

    10, 10, 9, 8

    Od svih scenarista koji su došli na serijal u razdoblju između brojeva 250-300, usudio bih se reći kako se Di Gregorio po kvaliteti i izvedbi posebno ističe od ostalih. Iako ima priča koje nije najsjajnije realizirao, gotovo uvijek piše priče s porukama i kritikama, a zna biti i poetičan. Načinom na koji vodi ovu priču me jako podsjetio na Sclavija i usudio bih se reći kako je on jedini od scenarista iz navedenog razdoblja koji u svom stilu pisanja ima nešto Sclavijevog. Štoviše, on se čak i usudi dirati (točnije, „naslanjati“) u Sclavijeve likove te pisati neke vrste "nastavaka" njegovih priča (npr, "Pozdrav iz Moonlighta" i "Strava na visini"). A kada piše te "nastavke", to radi s velikim poštovanjem. Ipak, ovo nije jedna od takvih priča.

     

    "Zapisani u pijesku" je pomalo tmurna i melankolična, ali ujedno i sjetna priča s dosta poetike i Dylandogovske filozofije. Priča o kosturima u ormarima, pričama toliko puta ispričanima da ne znamo da li su lažne ili istinite, priča o crnim oblacima koji prekrivaju sjećanja, ali i onima koji se nalaze u dubinama mora naše savjesti. Priča kojoj cilj nije ispričati priču radi priče već prenijeti poruku kao što i inače biva slučaj u Di Gregoriovim scenarijima. Na isti način te s prikladnom atmosferom Di Gregorio gradi i vodi i ovu priču.

     

    Iako je ubačen i pokoji klišej, tijekom cijele priče nemamo nikakvih naznaka što se točno događa. Di Gregorio je toliko toga nabacao kako bi zbunio čitatelja da bi na samom kraju sve lagano i uspješno počeo povezivati u logičku cjelinu kojom dodatno naglašava poantu koja nam je cijelo vrijeme bila pred nosom i koja se, kao takva, neprimjetno provlačila kroz cijelu priču. Još je zanimljivije što je u pitanju motiv kojeg je Di Gregorio već par puta ranije koristio u svojim pričama i kojem se svako malo vraća te je pohvalno što svaki put uspijeva pronaći način da ispriča priču bez da taj, već puno puta viđeni motiv postane predvidljiv i očit u načinu na koji gradi svoje priče.

     

    Također bih spomenuo kako me rubac gospođice Sylvie podsjetio na Marinin rubac. Štoviše, lik gospođice Sylvie i cijeli njen odnos s Dylanom na pješčanoj plaži uz zalazak sunca mogao bi biti blaga aluzija na Marinu i Dugački pozdrav, osobito ako se uzme u obzir da je upravo Di Gregorio napisao priču "Pozdrav iz Moonlighta“ koja predstavlja lijepu posvetu tom liku i priči.

     

    Isplati se više puta pročitati ovu priču kako bi se vidjelo koliko svi djelići slagalice koje je Di Gregorio razbacao više ili manje fino sjedaju na svoje mjesto. Osobno smatram kako je ovo najbolji specijal još od Meddinog "Reality showa" što je zanimljivo jer ova priča po postavci, izvođenju i elementima u određenim djelovima ima sličnosti s tim, ali i nekim ranijim specijalnim brojevima ("Sedam prokletih duša", "Kuća izgubljenih",...). Ne samo što time ova priča čini savršen "posljednji" broj "klasičnih" specijalnih brojeva, već ujedno predstavlja i lijep oproštaj od njih prije nego se u narednim brojevima edicija tematski preoblikuje u ediciju "Planeta mrtvih".

     

    Osim scenarista, njegov imenjak zadužen za crtež je također odradio odličan posao. Freghieri mi je u početku bio jako drag da bi mi negdje nakon 100tog broja postao prosječan. Ipak, s posljednjih par priča nakon broja 300 mi se ponovno vraća među omiljene crtače.

     

    Naslovnica je dosta jednostavna i na prvu izgleda kako je Stano odabrao čudan i ne toliko zanimljiv motiv za naslovnicu. Ipak, kada nakon čitanja zatvorite strip nakon zadnje stranice, bacite ponovno pogled na naslovnicu i shvatit ćete koliko je ta naizgled jednostavna i pomalo netipična naslovnica ustvari moćna i koliko savršeno predstavlja sadržaj unutar korica. 

     

    Šteta je što Ludens nije ispravnije preveo originalni naslov priče (Zapisani u pijesku) koji po mom mišljenju puno poetičnije i u duhu priče odražava njenu glavnu bit, ali i ono što je autor pričom htio poručiti: nisu bitni (samo) zapisi već (i) osobe koje su te zapise ostavili. To jest, osobe koje su se te tragove o svom životu i postojanju usudili ostaviti.

     

    „Vrijeme neumoljivo nagriza sjećanja, kao što more briše tragove u pijesku…pričati znači vraćati se tim tragovima, iz dana u dan, kako bi se održalo živim sjećanje na ono što smo bili…unatoč gorkoj spoznaji da će more, ili vrijeme, imati posljednju riječ…i da na kraju od nas neće ostati ništa.“

    03.05.2017
    00:41:00 sati
    Sarghan
    uredi
  • gombi

    Ukupna ocjena 86%

    9, 9, 8, 8

    06.05.2017
    22:21:00 sati
    gombi
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 44%

    3, 3, 6, 8

    Ovo me uopste nije odusevilo kao vecinu ovdje, ne zato jer sam ravnodusan na emotivne DD epizode bez nasilja, nego iskreno zato sto me ova kombinacija Freghierija (za mene jedan od slabijih crtaca ovog serijala) i ovog Gregoriovog scenarija uopste nije odusevila. Stavise, procitao sam je dvaput, jer sam mislio da sam nesto mozda propustio posle prvog citanja, i na kraju ispade da je ovo jednostavno umisljeni mediokritet koji ne ostavlja nikakav dojam na citaoca. Ni likovi - ne ona zena koja se cudno ponasa, ne onaj djecak kojeg onaj crni dim maltretira, niti onaj vlasnik World's End hotela - nemaju nikakav sarm niti utjecaj, tako da sam ostao bez ikakve emocije, a to je sigurno suprotno od onog sto su crtac i scenarist imali na umu. Onaj Sixth Sense type twist na kraju je skroz bezveze, jer emotivne i "poeticne" epizode poput ove nemaju nikakav efekat ako naprave najveci grijeh koji strip moze da ucini, a to je da dosadi citaocu u tolikoj mjeri da ovaj jednostavno gleda na svoj sat sedam ili osam puta tokom citanja istog. Veoma precijenjeno i pretenciozno. Steta.
    13.05.2017
    02:07:00 sati
    acestroke
    uredi
  • karlitos

    Ukupna ocjena 69%

    7, 7, 6, 9

    Slažem se s acestrokeom da ovo nije tako dobro, no nije loše. Među boljim Di Gregorievim radovima.

    15.05.2017
    22:17:00 sati
    karlitos
    uredi
  • Ukupna ocjena 78%

    7, 8, 8, 9

    Zanimljivo

    27.05.2017
    12:29:00 sati
    El Niño
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Povratak nemogućem
    Kod: MM LIBKB 1a
    Ocjena: 61%
    Vrijeme: 25.5.2017. 1:28:00
    Autor: thekide
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 637
  • Supermanova smrt
    Kod: SU TPB 3
    Ocjena: 56%
    Vrijeme: 20.5.2017. 21:13:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 721
  • Plameni brod
    Kod: KM LUSP 6c
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 20.5.2017. 19:46:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 341
  • Bitka na mostu
    Kod: TX MX 20
    Ocjena: 68%
    Vrijeme: 19.5.2017. 1:28:00
    Autor: doom
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 606
  • Nightmare tour
    Kod: DD LEX 111
    Ocjena: 37%
    Vrijeme: 16.5.2017. 0:45:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 6
    Broj pogleda: 564

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Pleme drvenih lica
    Kod: ZG ZS 981/982
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 4.3.2017. 1:13:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 14
    Broj pogleda: 1886
  • U ime pravde
    Kod: NN LIB 59c
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 11.3.2017. 0:21:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1597
  • Konačna pobjeda
    Kod: KM ZS 1079
    Ocjena: 74%
    Vrijeme: 23.3.2017. 0:59:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 1375
  • Nepobjedivi ratnik
    Kod: AA LIB 12a
    Ocjena: 58%
    Vrijeme: 7.4.2017. 1:01:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1146
  • Drvo za vješanje
    Kod: MV LIB 32c
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 9.4.2017. 0:22:00
    Autor: thekide
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 1137

Aukcije

Forum