Je li možda neke od vas, koji su čitali Barbatinu priču "Čarobni frulaš", zbunilo pojavljivanje Xabarasa na samome kraju te priče? Mene jest. Naposljetku, većina nas je čitala jubilarni stoti broj DD-a "Priča o Dylanu Dogu" i znamo kako je dugačka saga sa Xabarasom završila. Ovom epizodom dobivamo objašnjenje za sve. Čak i ono malo kontinuiteta koliko je sadržavao DD-serijal okončano je ovom pričom. Od sada pa nadalje, svaka epizoda može se čitati kao zasebna cjelina. Bizarno Barbatino objašnjenje da se radnja ove priče zapravo događa prije broja 100 gotovo da nije vrijedno spomena.
Paola Barbato: "...Neki će misliti da sam bila luda kad sam to napisala. Ali nisam. Možda."
Malo prije ovog jubilarca, Tiziano Sclavi je nakon podužeg perioda konačno ponovno napisao priču za DD-a ("Ukronija"), smatravši da je već sve rečeno. Uostalom, Dylan Dog je jedan od stripova kojemu je svakako potrebna promjena statusa quo, no očito da je Paoli milije bilo zeznuti (da ne kažem koju ružniju riječ) cijeli serijal i proslaviti ovaj jubilej povratkom Xabarasa uz obrazloženje da ga je trebalo za svagda ukloniti sa scene. No dosta o tome, bacimo se na priču.
#32 Xabaras!
"Radim to zbog tebe, sine... Zbog tebe izazivam smrt... Zbog tebe tražim besmrtnost..."
Naša priča započinje s osobom čije ime nosi – Xabarasom, koji nakon mnogo propalih pokušaja pronalazi razlog zbog kojeg se njegovi povratnici iz smrti ne povrate u novi (ne)život zajedno s inteligencijom i sviješću koju su imali za života. Uzrok svemu tome leži u starosti "materijala", tj. osobi koja umre potrebno je serum ubrizgati u roku od jedne minute nakon smrti. Pri njegovim ga pokusima ometa mačka Cagliostro, koji biva prognan iz svojeg svijeta radi narušavanja tijeka događaja. Osuđen na limb, Cagliostro spoznaje kako je to biti prevaren od jedine osobe koju voli, vještice Kim, kojoj je milija vječna mladost od svoje magične životinje. Xabarasu se za to vrijeme posreći te uspije stvoriti inteligentnog povratnika, ali opet slugu, uz čiju pomoć uspijeva uhvatiti Dylana Doga... Zaboravimo na trenutak kontinuitet. U prvome dijelu scenarij je dobar. Gotovo da nema nikakvih osvrta na prošlost poznatih nam sporednih likova i objašnjavanja tko je tko i kako je tu dospio, kao ni puno razglabanja o općoj situaciji kako je inače znalo biti u prvim Barbatinim radovima (npr. "San razuma", a pod time ne mislim na onih dvadesetak stranica SF-a). I općenito, radnja je dobra. Posebno su mi se svidjele scene sa Xabarasom u trenucima dok razmišlja.
#33 U ime oca
Da zaboravimo na stoti broj, drugi dio bi bio bolji. Upravo objašnjenja koja ovdje dobivamo čine ovu priču istovremeno dobrom i katastrofalnom, kako kome. Nakon što je uhvatio Dylana Doga i zarobio ga u svojoj vili u Undeadu, Xabaras odaje Dylanu svoje planove o serumu vječnog života te mu obeća ispričati sve o njegovoj prošlosti ako ovaj položi "ispit ljubavi", tj. Xabaras će sam sebe upucati, a Dylan će mu morati ubrizgati serum u znak da ga voli. Dylan to i učini te mu Xabaras ispripovijeda pojedinosti o tome kako su se njih dvojica iz 18. stoljeća odjednom našli u dvadesetom, a detalje prepuštam vama. Kako vrijeme prolazi, Xabaras sve više primjećuje loš učinak seruma te na nanovo rođenu ljubav sina ostaje ravnodušan. I odluči ubiti se. U isto vrijeme, u Londonu kreće potraga za Dylanom. Uz uvijek prisutnog inspektora Blocha, u potrazi još nakratko sudjeluju Lord Wells i profesor Adam te, nešto duže, madame Trelkovski. Vještica Kim, nakon spoznaje da ne može uhvatiti Cagliostra, i kratkog jadanja nad samom sobom, konačno prihvaća svoju sudbinu da svakim danom ostari za tri godine, pokaje se i moli Cagliostra za pomoć pri potrazi za Dylanom. Cagliostro prihvati zamolbu te nju i Groucha odvede do konačnog odredišta i do konačnog raspleta...
Ovdje mi je, što se scenarija tiče, najviše smetalo to Dylanovo relativno olako prihvaćanje istine da je Xabaras njegov otac. Iako to na neki način zapravo jest, ipak ga je jako mrzio, a serum mu je ubrizgao kao da ga je neka viša sila prisilila na to. Što se pak crteža tiče, najviše mi se vidjela scena dok je Xabaras proždirao onog hrčka, a nije ni loše simboličko prikazivanje Kiminog približavanja smrti, tj. kako je ona starjela, odjeća joj je mijenjala boju iz bijele u crnu.
Slijedi kritički osvrt na priču. Smatram da epizoda ni u kojem slučaju nije trebala biti dvodijelna. Barbato je mogla napraviti cjelovitu priču samo sa Xabarasom, bez vještice Kim i mačke Cagliostra, ili obrnuto, da se sačuva bolji dojam o serijalu. Valjda joj se ideja da Cagliostra iskoristi za prikazivanje onog žapca, koji se pojavio u stotom broju, više svidjela. Uz to, taj je žabac iz nekog razloga prebacio Dylana i Xabarasa iz 18. stoljeća u dvadeseto, čime nam Paola izravno daje do znanja da Dylan Dog nema izravno 300 godina, a ni Xabaras nije baš prestar (Ouch! Ovo je boljelo). Nadalje, zašto Xabaras drži sve one zombije u hladnjaku? Ako ništa drugo, barem smo Dylana ponovno vidjeli u akciji kako puca zombijima u glavu (Juhu!), a i saznali odakle Dylanu prezime Dog, makar je misterij s njegovim pravim prezimenom još uvijek ostao neriješen. Neki su sigurno primijetili da je i Morgana potpuno zapostavljena u ovoj priči. I još nešto. Mislim da svi znamo još od specijalca "Živi i mrtvi" da povratnici iz smrti više ne osjećaju ništa te da nas na to nisi morala podsjećati, draga Paola.
Sve se svodi na ovo: Ako stoti broj već jest svojevrsni kraj serijala, zašto smo onda u ovoj priči dobili drugačija objašnjenja od onih koje imamo tamo? Najsvjetlija točka svega je crtež u paru sa domišljatom prepolovljenom naslovnicom. Bruno Brindisi je napravio sjajan posao i još jednom nesumnjivo dokazao da zaslužuje mjesto uz bok Stanu. Možemo se smatrati sretnima što je jedan takav crtač i dovoljno brz, pa stoga često imamo priliku biti svjedoci njegova rada. Možda je crtež jedini pravi razlog zašto vrijedi pročitati ovu priču (ili samo gledati slike).
Zaključak: Malo je teško povjerovati da je Sclavi mogao odobriti ovako nešto, no očito da je nekomu poput njega bilo svejedno. Uostalom, DD se i dalje solidno prodaje u Italiji. Možda ćete misliti da sam bio prestrog pri ocjenjivanju priče, a preblag sa scenarijem, no ja mislim upravo suprotno. Što se same Paole Barbato tiče, kada je objavljen DD "Broj dvjesto", govorilo se o promjeni serijala, o sasvim novom Dylanu. No, Dylan Dog je i dalje isti kao i prije 20 godina, a još ima i poremećeni kontinuitet.
U ime oca... Amen.
Kako izgledaju obje naslovnice kad ih se spoji u jednu.
.jpg)
.jpg)
.jpg){kind=avatar}
.jpg){kind=avatar}
.jpg)
