…And the angels, all pallid and wan,
Uprising, unveiling, affirm
That the play is the tragedy, „man“
And its hero the conquering worm.
Edgar Allan Poe - Ligeia
Dead I am the sky, watching angels cry
While they slowly turn, conquering the worm
Rob Zombie – Dragula
E. A. Poe, H. P. Lovecraft i M. J. Mignola - dobitna kombinacija za pravu horor atmosferu.
Još od prvih kadrova i stihova Poeove Ligeie teški, crni pipci Mignolove tinte, hladne poput zidova zamka Hunte, uvlače nas u priču koja prkosi granicama fizike i metafizike. Još jedna priča o spašavanju svijeta ali ispričana opet na neki drugi način. Davni već skoro zaboravljeni nacistički san o osvajanju svijeta dobiva neočekivani nastavak kada se davno ispaljena kapsula sa nacističkim simbolom odlučila vratiti na Zemlju. Bio je to projekt gdje su mrtvo tijelo doktora Oeminga lansirali u svemir da bude domaćin jednom od svemirskih duhova - ogavnim, ljigavim beštijama, starijim od Zemlje same, Ogdru Jahada inspiriranim Lovecraftovima Velikim Drevnima. Sada putnika dočekuje Herman von Klempt, jedini koji je preživio uništenje zamka Hunte 1936. godine prilikom lansiranja kapsule. Von Klempta smo već upoznali u epizodi Buđenje đavola gdje je imao sporednu ulogu ali nam svakako nije mogao promaknuti jer nije baš da svaki dan upoznajemo glave u staklenci. Ovdje doduše ima cijelo tijelo ali i to je samo privid kako ćemo kasnije vidjeti. Nakon brojnih peripetija Roger uz pomoć Hellboya i Jastoga Johnsona uspije poraziti došljaka iz svemira, ogromnog crva čiji dah pretvara sve živuće u ljude reptile koje na kraju proždere čime postaje sve veći i moćniji. Ovo također predstavlja svojevrsno konačno iskupljenje Rogera ili barem izgleda da je Mignola imao takvu namjeru.
Pošaljite me u tamu, i ja ću ponovno živeti. I vratiti se.
Ako pokušamo nekome ispričat priču u kratkim crtama ne možemo izbjeći to da priča liči na opis nekog šund roman iz prošlog stoljeća. Ali to nije ništa neobično za Hellboya. On je oduvijek imao taj šund prizvuk (ludi nacisti, osvajanje svijeta, magija, veliki eksperimenti, itd.) ali to je uvijek bila samo forma, maska koju Mignola koristi da nam ispriča priču koja je sva samo ne šund. Jednom je netko rekao da ne zna ništa sa epitetom šund što se nije svidjelo Mignoli a to se itekako vidi. Hellboyeve stripove promatrat i ocjenjivat bez tog šund-mitologija okvira nema smisla kao što nema smisla kritizirat okvir ako nam se slika ne sviđa.
Ovu priču obilježava i mnoštvo likova i puno usporednih radnji sa završenim i započetim pričama. Ipak ritam pripovijedanja nije zbrzan, likovi nisu samo statisti već svatko igra svoju ulogu.
Hellboy
Kao i do sada kada ludi nacisti pokušaju osvojiti svijet sa beštijama Ogdru Jahada Hellboy je tu da prebije sve što je nacističko i ljigavo te spasi svijet. Samo što ovaj put nisu njega koristili za osvajanje svijeta, a i njegova taktika baš i nije funkcionirala na Crvu osvajaču. Na kraju mu je prekipjelo to što su minirali Rogera i to što koliko god se trudio za ljude nikad neće biti ravnopravan te napušta B.P.R.D.
Roger
Homunkulus, zaboravljeni eksperiment sa novomontiranim električnim generatorom s malim dodatkom - bombom koja ga može uništiti ako se pokaže opasnim. Za vladu on je potrošna roba a za Hellboya jedan od njegovih najboljih prijatelja jer dijele istu sudbinu neprilagođenih. Više nego jednom se pokazao na visini zadatka ali to i nije čudno za tipa sa čeličnim mudima. Doslovno.
Jastog Johnson
Lik koji službeno vlada ne priznaje da je postojao već se sve oko njega svodi na rekla-kazala i tamo neke šund magazine. Poginuo tijekom operacije izviđanja zamka Hunte 1936. ili možda ipak nije. Takvu nedorečenu ulogu ima i u ovom stripu. U jednom trenutku je duhovni vodič Rogeru na njegovom putu iskupljenja (zapravo jedino kome treba oprostiti Roger je samom sebi, prijatelji mu više ništa ne zamjeraju) a u drugom trenutku je i ne baš tako duhovan anđeo osvete za Inger von Klempt. Plus ima običaj utiskivanja simbola jastogovih kliješta u čelo poraženim neprijateljima. Cool neki tip. Prava priroda Jastoga nije objašnjena ali ima vremena, ovo mu je ipak samo prvo pojavljivanje na stranicama Hellboya. Prije toga se samo jedanput pojavio u vlastitoj priči The killer in my skull objavljenoj kao dodatak priči Box Full of Evil a reprintanoj u prvom tradeu B.P.R.D.-a.
Herman von Klempt
Glava u staklenci. Prvo pojavljivanje imao je u četverostraničnom dodatku Comic Buyer's Guide Dark Horsea gdje ga je Hellboy porazio i spalio zajedno sa njegovim Kriegsaffeom broj devet. Klasični ludi nacistički znanstvenik drugog stupnja koji ne želi vladati svijetom već ga samo uništiti. Svi njegovi projekti propali a svi njegovi prijatelji su ga napustili na ovaj ili onaj način. Stranice prvog pojavljivanja imate u recenziji.
Stranica br. 1
Stranica br. 2
Stranica br. 3
Stranica br. 4
Inger von Klempt
Unuka profesora von Klempta. Ubojica. Zanesena u snove o slavi Trećeg Reicha. Poprilično razočarana kad shvatila prave planove svoga djeda. Za karakterizaciju lika Mignola se nije previše potrudio, previše podsjeća na lik Ilse von Haupstein.
Ernst Oeming
Briljantan znanstvenik. Čovjek koji bi bio Hitleru podario atomsku bombu. Službeno poginuo u eksploziji automobila 1939., neslužbeno lansiran u svemir kao domaćin bićima, svemirskim duhovima.
Crv Osvajač
Kao i ostali svemirski duhovi pluta svemirom i čeka na čovječji pad. Ta bića žude za tim da prožderu svo svjetlo i život, da načine sve hladnim i praznim poput sebe samih. Ipak nešto ih sprječava u tome. Jedno od objašnjenja koja nam Mignola ovdje nudi je to da se kao duhovi boje života, zato im i treba neko tijelo, materijalno a mrtvo, lutka kojom mogu uništiti život na zemlji i tek onda probudit se iz vjekovne tamnice i spalit zemlju. Život ovdje predstavlja elektricitet, iskra života za Rogera.
Vanzemaljac
Neimenovani vanzemaljac. Već smo ih vidjeli u Semenu uništenja. Nekakva svemirska, multidimenzionalna policija koja treba nadzirati tamnicu Odgru Jahada. Poslan da ubije Hellboya na dan njegovog dolaska na svijet. Ali zbog potencijal slobodne volje koju je onda vidio u Hellboyu odlučio je prekinuti sa nadređenima te pratiti Hellboyev razvoj. Ubija ga Inger von Klempt.
Vidi Rogere…Mrtvi vanzemaljac.
Rasputin
Teško da može proći priča o Ogdru Jahadu i osvajanju svijeta bez Rasputina. Ipak ova nije u njegovoj režiji. Ali se on i dalje razvija, sada bismo mogli reći da predstavlja ludog znanstvenika trećeg stupnja - on vidi svijet nakon konačnog Ragnaroka, svijet u kojem će, jasno, on vladati.
Epilog je priča za sebe. Za razliku od uobičajenih epiloga koji imaju prvenstvenu ulogu da objasni, završi ili se nadoveže na narativne linije započete u epizodi ovaj posebno za trade nacrtan epilog priča sasvim drugu priču. Pojavljivanje Rasputina u Crvu je možda izgledalo nepotrebno, ali kad god je u pitanju Ogdru Jahad i Ragnarok nekako smo navikli na njegovu prisutnost i on nam tu dođe kao neki njihov samoprozvani menadžer - njegovo pojavljivanje je sigurno tu sa razlogom i Mignola sigurno ima neke planove što sa njim. No radnja epiloga zapravo pokazuje suprotno, kao da Mignola ne zna što sa njim i da mu trenutno smeta. Plus pojavljivanje Hekate je poprilično iznenađujuće i nekako nategnuto. Što ima ona radit u zamku Hunte? Možda sam ja jedini ali mislim da je Rasputinovo micanje sa scena pa makar privremeno, zaslužio cijelu priču?
Mignolin crtež iz priče u priču evoluira. E sada, najveće razlika od prethodnih brojeva (pogotovo ako ga usporednima sa nekim prijašnjim radovima a ne baš sa pričom koja prethodi ovoj) je u većem stupnju stilizacije, manje detalja, većim plohama pa nekima bi moglo izgledat da fušari. Ali usprkos manjoj količini detalja crtež odlično pripovijeda priču i svaki je kadar dovoljno jasan. Crna je i dalje ona teška, tjeskobna Mignolina crna, koja posebno dolazi do izražaja baš u našem crno-bijelom izdanju. Mignola svakim stripu još više zacementira svoj status grafičkog unikata na stripovskoj sceni.
Na kraju je teško donijeti nekakvu objektivnu opservaciju na cijeli strip. Prerijetko izlazi pa kako možemo biti kritični prema njemu kad svaki broj dočekujemo sa nestrpljenjem. Moje mišljenje je da je ovo, usprkos Von Klemptu, Crvu i Jastogu Johnsonu, priča o Rogeru. Priča o tome kako tvoju borbu protiv sudbine i predrasuda teško može netko drugi shvatiti. Kako prvi korak u kreiranju svoje sudbine nije dovoljno ako iza njega ne slijedi još jedan i još jedan…Oprosti najprije sebi a onda daj drugima vremena da ti oproste. A ako su u pitanju ljudi ne nadaj se da, ako ti i oproste, da će zaboraviti. Priča sa poukom zapakirana u originalno pakiranje. Hellboyeva reakcija na kraju je i više nego logična. Tko zna bolje od Hellboya hladnu sumnjičavost ljudi, kako je to biti stani za objekt, nešto nepoznato, čega se oni boje. To što si se odupro svojoj sudbini da pokoriš te iste ljude koji te preziru, to što si tisuću puta spasio svijet od sigurne propasti, to što si ubio vlastitog brata, jedini rod i napravio najveću žrtvu – žrtvovao sebe sama, sve to nije dovoljno: „Sve je to OK, ali ti nisi čovjek pa ćemo ipak postaviti bombu u tebe. Bez uvrede. “
Plus Hellboy zna da više sudbina svijeta ne ovisi samo o njemu, ima kome ostaviti mjesto čuvara Zemlje kad ode. Sada se napokon može pozabaviti sa svojima pitanjima iz prošlosti, a koje je mjesto bolje od toga od Afrike koju je već posjetio kao klinac. Nakon njegovog odlaska ostaje velika praznina u Birou. Tek će se sada pokazati kakvu je on važnu ulogu imao. Neke stvari će se morati promijeniti. O tome govori priča Hollow earth iz prvog tradea B.P.R.D.-a, i sada bi bilo pravo vrijeme da počinju Systemovci i to izdavati.
Hellboye… ne biti čovjek ne znači nužno biti manje od čovjeka.
Systemovo preorijentiranje na tradeove je više nego pohvalno, pogotovo što je izdanje i više nego odlično odrađeno. Par tipfelera i koji prazan oblačić uopće ne kvare dojam. Tako sada dobivamo cjelokupnu priču, plus dobrodošle dodatka u obliku skica. A prava poslastica su ilustarcije domaćih autora. Bravo za System! Sada još da pokrenu B.P.R.D. i ostale spin-offove i nitko sretniji od mene.
