Teleskopulos

Kit Teller

KT LMS 503-505 | 205 str.

Kit i Frankie na tragu su tajanstvenom biću koje na svom putovanju sije strah i smrt. Ni ne slute da će uskoro dobiti odgovor na pitanje koje oduvijek intrigira čovječanstvo: Jesmo li sami u svemiru?

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 82%

Priča 8

Scenarij 8

Crtež 9

Naslovnica 7

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 85%

P*8

S*8

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Blesak iz svemira
    KT LMS 503
  • Teleskopulos
    KT LMS 504
  • Poruka iz svemira
    KT LMS 505

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • L'oro di goldstone
    KT SR 213
  • Orrore dall'ignoto
    KT SR 214
  • Viaggio allucinante
    KT SR 215

ZANIMLJIVOSTI

  • Original je objavljen u kolovozu, rujnu i listopadu 1981.
  • Dnevnik je za svoju treću naslovnicu uzeo naslovnicu originala 175 “La sesta vittima“ uz dodatnu preradu. Maknuo je dlakavo čudovište i stavio došljaka iz svemira.
  • Scenarij i crtež za ovu priču odradio je Staff di If koji čine Gianni Bono, Andreina Repetto, Alfredo Saio i Luigi Naviglio kao scenaristi, a Giancarlo Colombo, Wilson Vieira, Carlo Leone, Pierino del Prete, John Crivello i Gabriella Molisso kao crtači.

Jesmo li sami u svemiru?

Zasigurno nema ljudskog bića a da si nije bar jednom postavio pitanje da bi na kraju opet ostao bez jednoznačnog odgovora. Jesmo li doista sami? I da i ne, bio bi nekakav neutralni odgovor. Jer čvrstih dokaza nemamo da bi sa sigurnošću mogli tvrditi jedno ili drugo. Teorijski, sasvim je moguće da negdje u svemiru ima života. Jesu li su to inteligentni mali sivi ili zeleni, krvožedni Predatori i Alieni iz filmske mašte, ili su to tek bakterijske naznake života? Da li ćemo ikada dobiti odgovor na pitanje ima li drugih oblika života u svemiru, postoje li svemirske lutalice koje su se otisnule na duga putovanja koje im omogućuje njihova vrhunska tehnologija razvijena njihovom inteligencijom? Prikupljeno je na tisuće dokaza o NLO-ima, priče ljudi koji su se susreli s njima, misteriozno savršeno otisnute geometrijske slike u žitu koje golicaju ljudsku maštu, leteći tanjur iz Roswella, Area 51, svjedočanstva o otmicama u svrhu proučavanja, a nakon svega toga pitanje se nameće samo po sebi; hoće li doći u miru ili nasilnom pokušaju kolonizacije? Ili su se već infiltrirali među ljudsku vrstu, promatraju i čekaju? Jesu li to tek puke teorije zavjere? Kako god bilo, ako postoje i odluče jednog dana obznaniti svoje postojanje, to će biti najveći događaj za čovječanstvo.

Svaki pravi junak u svojoj karijeri mora se bar jednom suočiti s bićima koje kolokvijalno nazivamo svemircima ili vanzemaljcima. Zagor je bio prvi, njegova avantura s Akkronijanima ostaje bezvremensko Nolittino oproštajno slovo od redovne serije (uradio je još jedan specijal Fantast Chico), a godinu dana kasnije red je došao i na Kit Tellera da sazna odgovor na pitanje s početka recenzije. Zadatka da nam predoče svemirca u našem svijetu uhvatio se Staff di if, i pri tome su uradili jednu od najboljih i najupečatljivijih epizoda malog rendžera. Došli su na zanimljivu ideju suočiti zbunjenog došljaka sa stanovnicima zemlje i pri tome su odigrali na kartu psihološke drame. Po fizionomiji svemirac poprilično nalikuje na legendarnog Aliena iz četverodijelne franšize, ali s drukčijom razradom i radnje i njihovih karakteristika.

Teleskopulosov prevoditelj koji poprilično nalikuje na heksagram. Je li slučajnost ili su autori ciljano kroz Davidovu zvijezdu aludirali na pogrom Židova kroz povijest, jer svemirac je nepoželjan i proganjan samo na temelju svog izgleda i predrasuda, baš kao i Židovi proganjani na temelju rase.

Priča ima odličnu i dinamičnu radnju, a tu se provlači i humor kojem pridonose likovi, konkretnije Frankie Bellevan. Kako na početku, tako i kroz cijelu priču Frankie svojim komentarima i postupcima diže atmosferu, za razliku od smrtno ozbiljnog Kita. U tome je čar, odnos dvojice partnera koji se temelji na njihovim karakterima. Iako bi po starosnim godinama očekivali obrnutu situaciju. Frenkijeva hiperaktivnost, koja ponekad nalikuje ADHD poremećaju a očituje se u skakanju s izuma na izum, umnogome me podsjetila na sličnog sidekicka, Chica. No dobro, i jedni od najboljih svjetskih izumitelja i umjetnika “bolovali“ su od tog poremećaja.

Teleskopulos je, kao i većina njegovih filmskih i stripovskih kolega stigao na Zemlju u svemirskom brodu koji je proparao vedro zvjezdano nebo i uz zaglušujući prasak aterirao na neku pustopoljinu. Svemirac, u tom trenutku ni ime mu ne znamo, ni karakter, ni nakane, izlazi iz oštećene letjelice i gradi radnju priče na susretima s ljudima. E sad, ako netko očekuje akciju kakvu nam je upriličio opaki Predator ili zastrašujući Alien, grdno će se prevariti. Ovaj došljak iz svemira ne lovi ljude i ne skuplja njihove lubanje kao trofeje, on ne izlazi iz raskomadanog grudnog koša uz stravičan vrisak nekog nesretnika. On nije vanzemaljac opremljen vrhunskim oružjem ili nekakvim robotskim softverima, laserima, ne curi mu kiselina iz dvostrukih usta. Iako po fizionomiji svi oni imaju određene sličnosti. A baš svima im je zajedničko da u ljudima izazivaju odbojnost i veliki strah. I upravo na ljudskom strahu i reakcijama temelji se ova fantastična priča. Strahu od nepoznatog, iracionalnog, u obliku “čudovišta“.

Autori priče nam u biti predstavljaju susret dviju civilizacija i nes(p)retnosti koje proizlaze iz toga. Ali ne na simpatičan način kao Alf s Melmacka, koji se udomaćio u obitelji Tanner i u svojih osam želudaca trpa ogromne količine hrane, već na puno brutalniji, iskonskiji. Teleskopulos na svome putu ostvaruje kontakte s ljudima, ali to ne završava prijateljskim stiskom ruke već smrtnim ishodima po nekolicinu njih. Ali to su sve nesretni slučajevi koji su proizašli iz straha i nepoznavanja dviju rasa i takav pristup kroz scenarij nam otkriva nekoliko došljakovih sposobnost. Prvo saznajemo za njegovu neranjivost, jer ljudi suočeni s njegovom grotesknom, zastrašujućom pojavom reagiraju instinktivno i posežu za oružjem. Zatim njegova mentalna sposobnost slanja signala u ljudski mozak kako bi uspostavio telepatsku vezu. Ali ljudski mozak se pokazao kao krhak, i pod utjecajem telepatije biva skuhan kao kaša.

Na svome putovanju do cilja, a to je močvara na jugu, saznajemo još nekoliko njegovih fizičkih karakteristika; da je hladnokrvan, (reptili i jesu hladnokrvne životinje, a došljaka fizionomijom tijela možemo komotno usporediti s nekom od vrste reptila) i da mu je sunčeva svjetlost izvor energije, a po noći se sklanja u grmlje i kamuflira.

Radnja ove odlične priče ne temelji se na punokrvnoj akciji proganjanja došljaka iz svemira koja bi obilato bila začinjena pucnjavom iz sve vrste oružja u nekom skučenom, klaustrofobičnom prostoru u nekoj izoliranoj sredini ili gradiću. Ovo nije priča o invaziji svemiraca, masivnim razaranjima ili otmicama ljudi u svrhu njihova proučavanja. Ne, ne, nema lasera, svemirskih topova, smrtonosnih zraka. Ovaj došljak je nenaoružan, sam, i poprilično zbunjen tumara okolišem razočaran ljudskom agresivnosti spram njega i pokušava svojim simultanim prevoditeljem ljudima nekako objasniti da nema zle namjere.

Sada se postavlja ključno pitanje, bi li priča bolje funkcionirala, bi li bila interesantnija po čitateljev ukus da su se scenaristi odlučili za malkice drukčiji pristup? Ne mislim pri tome na nekakvu sveopću invaziju svemiraca na planetu Zemlju gdje bi Kit i Frankie bili njeni spasitelji. Već promjena u karakteristikama Teleskopulosa. Da su mu autori dali opaku osobinu, karakter lovca na ljude, što bi sasvim originalna priča bila jer se Predator pojavio u kinima šest godina nakon ove priče.

Naravno da ne bi, jer Teleskopulos sasvim odlično i ovako funkcionira kao prijetnja ljudima, kao groteskna prikaza ljudskih iskonskih strahova od demona i čudovišta, uprizorena kroz njegov reptilski oblik tijela i veliku glavurdu punu zubi i šišteće zvukove koje ljudi shvaćaju kao smrtnu prijetnju. I unatoč tome što je došljak nenaoružan i ne pokazuje znakove agresivne nastrojenosti, čak i pokušava komunicirati sa ljudima, uspostaviti dijalog kao ključnu poveznicu razumijevanja između dviju vrsta. Ali avaj, ljudski strah od nepoznatog, zastrašujućeg, jači je od razuma.

Kud god dođe širi strah, nerazumijevanje i predrasude

To je i težište ove priče, čitava radnja postavljena je na jednom iskonskom osjećaju, strahu od “čudovišta “. U ovim kadrovima je do izražaja posebno došao jedan lik u priči, pater familias, vjerski fanatik koji svemirca objašnjava demonom izriganim iz samog pakla. Između dva puščana hitca sipa vjerske fraze, no možemo li zamjeriti na ljudskim reakcijama u ovoj priči?

Ranije spominjanu promjenu žanra, iz psihološke drame u akcijsku, ne bi bilo dobro izvesti zbog još jednog jakog razloga, jer bi naši junaci bili svedeni na klasične akcijske heroje uz obilje ispaljenih metaka, a ovako, dok slijede trag došljaka iz svemira, težinu radnje daje pitanje što će učiniti kada ga konačno sretnu, kako će mu pristupiti. A za susret se pobrinula majka priroda i dogoditi će se u močvari, susret koji je po meni majstorski odrađena scena ljudskih karaktera i svemirca u nevolji. Efektan prikaz borbe između Teleskopulosa i vjekovnih stanovnika močvare, aligatora. Siroti svemirac, kud god krene susreće se sa nevoljama i svi ga hoće ubiti, a močvarna fauna gablecovati. Ovdje uskače i najzanimljiviji ljudski lik iz priče, usamljenik Joe Todd, nadimka Aligator. Izopćenik od društva i civilizacije pa zbog toga osjeća naklonost prema svemircu jer zna kako je biti u njegovoj koži. Oni zajedno pomažu nesretnom svemircu, vade ga iz nevolje, čak mu nude da ostane u močvari kada prebacivanje pomoću zrake na matični brod ne uspije. Ali Teleskopulos ima drugi plan…

Sve u svemu interesantno štivo, možda će nekome priča biti dosadna, razvučena sporom radnjom bez previše akcije, ali meni je sjela ko kec na desetku, što bi se reklo. Scenaristi su spojili naizgled nespojivo, western i SF tematiku u jednu odličnu priču s dobro doziranom količinom akcije i psihološke drame. Samo je veliki propust što nisu ubacili i pokojeg Indijanca da vidimo i njihove reakcije prema došljaku. Takvim pristupom psihološkoj drami scenaristi su napravili odličnu stvar, u priči suosjećamo sa svemircem i otvaraju nam se pitanja na koja bi možda voljeli da nikada ne dobijemo odgovor; kako bi ja reagirao oči u oči s njim?

Naprijed

KT LMS 262/263 Rendžer u New Yorku

KT LMS 549/551 Gusar Crnobradi

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • PAJDO

    Ukupna ocjena 70%

    7, 7, 7, 7

    Draga mi je ova epizoda, ali najviše radi nostalgije jer bio mi je ovo jedan od prvih susreta sa Malim rendžerom. Još na unutarnjim koricama ono legendarno FANTASTIČNA PRIČA!!!! Iako mi je recenzija lijepo napisana skrenuo bi pozornost recenzentu na priču Maloga rendžera iz LMS brojeva 214 i 215 gdje se Kit također susreo sa vanzemaljcima (iako se tog susreta ne sjeća;)), čisto kao zanimljivost.
    11.06.2017
    14:21:00 sati
    PAJDO
    uredi
  • Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    Jedna od legendarnih epizoda Kita Telera koje se uvijek rado sjećam.Ovo i sa razloga jer me podsjeća na srećno djetinjstvo koje smo sigurno svi u ovo vrijeme imali.

    11.06.2017
    16:22:00 sati
    Dalibor.V
    uredi
  • teller

    Ukupna ocjena 94%

    9, 9, 10, 10

    krasan strip..ko skoro svi Telleri...

    bravo za recenziju...komplimenti!

    11.06.2017
    16:49:00 sati
    teller
    uredi
  • logo111

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    Jedan od dražih Kit Tellera. Zanimljiv spoj vesterna i SF-a...

    11.06.2017
    18:50:00 sati
    logo111
    uredi
  • Ukupna ocjena 69%

    7, 5, 8, 9

    Pomalo tužan kraj. Šteta za Teleskopulosa. Sama priča je sasvim solidna. Zasmetalo mi je jedino toliko prepričavanja na kraju. 

    12.06.2017
    15:14:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    ovaj strip je obelezio jedan period mog zivota

    12.06.2017
    15:55:00 sati
    kasper
    uredi
  • trle

    Ukupna ocjena 85%

    9, 8, 8, 10

    Jedna od najboljih priča...

    16.06.2017
    22:13:00 sati
    trle
    uredi
  • Spock

    Ukupna ocjena 97%

    10, 10, 9, 10

    Bezvremenska epizoda! Jedan od razloga zašto voljeti Malog Rendžera! Puno, puno kasnije je Burattini pokušao ovu priču prepisati u Zagoru (SR 457-458/ LU 140-141: Vatra s neba). Normalno, potpuno bezuspješno. Gamba je u Kitu Telleru odlično funkcionirao, pa tako da ni ovdje nemam zamjerki. Naslovnice antologijske. 

    08.09.2017
    05:12:00 sati
    Spock
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 31
    Broj pogleda: 2133
  • Džungle Marsa
    Kod: NN LIB 56
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 26.7.2017. 1:05:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 2115
  • Mau-Mau
    Kod: MN LIB 80
    Ocjena: 93%
    Vrijeme: 15.8.2017. 1:15:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 1495
  • Predivno stvorenje
    Kod: DD LU 157
    Ocjena: 47%
    Vrijeme: 3.8.2017. 1:47:00
    Autor: DeeCay
    Broj komentara: 8
    Broj pogleda: 1435
  • Munch
    Kod: UN AL 1
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 13.9.2017. 0:33:00
    Autor: bonjovi4ever
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1302

Aukcije

Forum