Čudovišne kratke priče
Naslov je to kojim bi se najlakše opisao ovaj omnibus kratkih priča s temama posuđenih iz niza žanrova (horor, noir, erotika) koji se isprepliću na majstorski način. Segurin sižejni narativ pun izazovnih i hrabrih motiva uklapa se izvanredno s atmosferičnim Bernetovim crtežom, punim crnila i morbidno-seksualnih tenzija. Cijelo vrijeme u Krakenu prati nas crnohumorno raspoloženje i oštri cinizam što negativaca, što glavnog junaka. Ah da, tu je i motiv metamorfnog proždrljivog čudovišta čije ime odzvanja kanalizacijom i „podzemljem“ Metropola…
Prvi kadar Krakena
Začetak…
Povijest stripa Kraken počinje početkom osamdesetih kad scenarist Antonio Segura zajedno s crtačima Bernetom, Ortizom, Sánchezom i Manfredom Sommerom 1983. starta strip-mjesečnik čija je namjera bila pružiti autorima pravu autorsku slobodu, nakon „cenzuriranih“ stripova doba tzv. frankove ere. Nazvali su ga "Metropol" i nosio je oznaku "Papeles falaces urbanos y criminales" (Deceptive, Urban and Criminal Characters/Pages). Za časopis stvara dva serijala, thriller "Morgan" kojeg radi s Joseom Ortizom, i SF horor-thriller "Kraken" s Jordijem Bernetom. Bernet i Segura već su radili zajedno 1981. u časopisu Cimoc, na fantasy serijalu "Sarvan". Poput Segurinog prijašnjeg postapokaliptičnog serijala „Hombre“, i Krakenov setting je također futuristički, a odvija se uglavnom u podzemlju, u kanalizaciji grada "Metropola" gdje vlada čudovište zvano Kraken! Časopis je poživio tek 12 izdanja. A što se tiče serijala Kraken, on je doživio ukupno 19 priča, a Segura i Bernet pokazuju kako su međusobno savršeni autorski par. Izlazi kasnije još u časopisu „Zona 84“, da bi na kraju bio sakupljen u nekoliko izdanja integrala.
Vodič kroz Pakao - Danteove kronike
Prva priča integrala jednostavno je nazvana "Kraken" (pitanje je zapravo je li u prvoj inačici i imala uopće kakav posebni naziv) predstavlja nam poručnika Dantea i njegovu ekipu krakenista. Čitatelj se po prvi put susreće s prijetnjom iz dubina kanalizacije zvanom Kraken. Zapravo prva priča i nije nešto posebno, tek kratka crtica o odbjeglim pljačkašima koji umjesto spasa u kanalizaciji Metropole pronalaze groznu smrt od metamorfnog Krakena! Glavni lik je poručnik Dante, tvrdokorni cinik i veteran u svojoj jedinici krakenista, specijalne policijske jedinice koja se brine za očuvanje reda u beskrajnoj kanalizaciji Metropole nepoznatog fašistoidnog društva. Istodobno je čuvar reda, ali i kroničar podzemnog pakla Metropola, nešto poput njegovog imenjaka talijanskog pjesnika i autora "Božanstvene komedije". Dante kao da predstavlja samo jednog od inkarnacija vječitih antiheroja (poput Vječitog šampiona iz Moorcockovih romana) koje su stvorili zajedno ili odvojeno, osmislili (scenaristički) Segura, a vizualno Bernet. Našli bi zajedničkih karakteristika s Lucom Torellijem, mačističkom gadu iz Torpeda Abulija/Berneta, Segurinom Hombreu, pa čak i Trillovoj Custerici… Segurini autorski likovi, koliko god bili fiktivni, crpe svoje modele ponašanja iz suvremenog crnila društva. Kao da vlada veliki interes za negativne aspekte ljudske prirode, i odličan smisao za crni humor. Naravno da nisu sve kratke priče na istoj razini, no u globalu ima niz impresivnih priča i šokantnih twistova koje na prvo čitanje ostave gorak okus u ustima. Možda i nije najbolje stripovsko ostvarenje, no ispunio je svoju svrhu, nasmijao me, šokirao i oduševio; i nakon početka čitanja teško se bilo odlijepiti od njega sve do kraja...
Vrhunci crnog humora
Mračno i dekadentno podzemlje savršeno oslikava mračne dubine ljudskih karaktera. Motivi i zapleti su uglavnom u najmanju ruku bizarni i provokativni; likovi ludi, zli, nakaradni ili tragični. U "Dječja igra", upoznajemo narednicu Mariju koja istražuje mrtve fetuse u kanalizaciji i njezin šokantni kraj; u "Egzorcistu" ludog fanatika oca Spencera koji poistovjećuje Vraga s Krakenom i želi ga istjerati molitvom; u "Štovani poslaniče" pokvareni veleposlanik koji je obično licemjerno govno; u "Majčinska ljubav" nakaradnu obiteljsku vezu kriminalca Štakora i njegove lude majke; ludog manijakalnog Kepeca mafijaša u "Popravi gaćice", korumpiranih policajaca i ostalog polusvijeta. Sve do "Zova Pakla" u kojem završava ova luda vožnja kanalima Metropole i paklu duše…
Kako smo već spomenuli 1981. Jordi i Segura započinju suradnju u časopisu Cimoc. Bernet će kasnije raditi na nizu vrlo uspješnih serijala - Andrax, Sarvan, Custer, Tex, Torpedo. Za njega se govori da je od svih španjolskih autora najbolje znao uklopiti svijet noirea u strip, i da vrlo lako postiže vrlo snažne, dinamične i lijepe kompozicije. Kao crtač započeo je vrlo rano, postao je profesionalni crtač već u 15. godini kada je počeo crtati stripove o Doni Urraci koju je kreirao njegov otac za izdavačku kuću Bruguera. Gimenez za Berneta govori da je: "njegov interes za chiaro-scuro, za mračne i negativne aspekte ljudske prirode i jednaka fascinacija scenama okrutnosti i jada identičan onome slikara i umjetnika poput Albrechta Durera, Hokusaja ili Francisca de Goye."
Kraken.
Svećenik: „Zamislite Krakena kao biće kojim vlada zlo… Entitet koji se hrani mržnjom, ambicijom, željom, kriminalom, svim gadarijama koje proizvodi ljudska duša. Đavolje stvorenje koje se hrani našim vlastitim grijesima, poput spužve koja upija. “
Gornji citat jednog od likova ovih kratkih priča pokazuje nam samo jedan "mogući" aspekt Krakena. Čak i kao mitološko stvorenje Kraken je biće koje lovi izgubljene i nespremne u morskim bespućima, i dobre i loše, njegovi pipci simbol su sveprisutnosti. U stripu je doživljavan kao mutirano besmrtno čudovište, inkarnacijom zla, simbolom dekadencije Metropole i ljudske vrste; da bi za sam kraj Segura podario ovom entitetu i mistično porijeklo, kao lovekraftijanski deus-ex machina. Pogledajmo što sam autor kaže o svom djelu u pogovoru iz 2003., koji iz današnjeg gledišta zvuči kao nekrolog majstoru Seguri koji je nedavno preminuo…
Jordi Bernet: "U Krakenu je čudovište bilo samo izgovor da se ispričaju priče koje se odvijaju u trulom podzemlju, no koje na neki način postoje u svakodnevnom životu, u novinama i na TV-u površinskog svijeta, priče o crnoj suvremenosti, o kojoj smo Antonio i ja oduvijek – jednom kada nam profesionalne okolnosti budu naklone – namjeravali nastaviti pričati. Zahvaljujem se Seguri što mi je pružio priliku da radim sve ovo; prljavi ambijente, neovisne i ekspresivne sjene, tunele, kanale, zločince štakorskog lica, svakodnevne kurvine sinove, lijepe djevojke, protagonista antiheroja koji kao da je sve to već prošao. "
.jpg)
