Krvna linija

Kapetan Miki

KRV PHPR 1 | 264 str.

Paul Bastiano američki je vojnik na talijanskom bojištu 1944. Vic Mancini je plaćeni ubojica koji radi za obitelj Bastiano u New Yorku. Paulov i Vicov životni put isprepleten je još od Paulovih dječačkih dana, a kulminacija njihovog odnosa eruptirati će među ruševinama samostana Monte Cassina u kojima Paul donosi konačnu odluku i prihvaća svoju sudbinu.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 86%

Priča 9

Scenarij 9

Crtež 8

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 78%

P*8

S*7

C*7

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Krvna linija
    KRV PHPR 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Original je objavljen u listopadu 2011. kao šesta priča u SBE serijalu “Romanzi a fumetti“. Srpska izdavačka kuća Phoenix Press “Krvnu liniju“ objavljuje drugu po redu kao one shot izdanje u rujnu 2012. PP još je objavio kao one shot izdanja: Paolo Morales “Mohikanac“, Paola Berbatov “Sigma“, Luigi Simeoni “Vještica“ i Gianfranco Manfredi “Coney Island“.
  • Autori su ovu priču posvetili legendi talijanskog stripa Guidu Nolitti, pod čijim se pseudonimom krio Sergio Bonelli, a kojeg je uzeo kako bi se distancirao od svog slavnog oca Gian Luigi Bonellija. Tog velikana ne treba posebno predstavljati stripovskoj javnosti, tek toliko da spomenem da je bio idejni tvorac Zagora (1961.) i Mister Noa (1975.) u suradnji s još jednom legendom, crtačkom, Gallienom Ferrijem. Njegov zadnji uradak na redovnoj seriji Zagora je “Vječna magija“, a dvije godine kasnije još piše “Fantast Chico“, priču za specijal ediciju. 1957. naslijedio je očevu izdavačku kuću Edizioni Araldo koja je postala poznatija kao Sergio Bonelli Editore. Također, 2006. s njegovim pričama završava i Mister No serijal, redovna izdanja. Krajem pedesetih i početkom šezdesetih uradio je nekoliko epizoda Malog Rendžera, pisao je i scenarije za mnoge Texove priče. Preminuo je 26. rujna 2011., u dobi od 79 godina.
  • Predgovor od 11 stranica napisao je Gianmaria Contre, kojim nas uvodi u povijesnu pozadinu priče.
  • Pratimo dvije paralelne radnje, jedna se odigrava u New Yorku 1943.- 44., a druga na talijanskom bojištu za vrijeme II.svjetskog rata, na liniji Gustav i u bitci za Monte Cassino.
  • Na njujorškom usijanom asfaltu sukobljavaju se talijanska mafija pod vodstvom obitelji Bastiano, a druga strana je predstavljena kroz irskog mafijaša Fata McLeana i njegove ortake.
  • Str. 25/36, Diso prikazuje neuspješni saveznički desant rijeke Rapido koji se zbio 20/21. siječnja 1944., a koji je jedan u nizu savezničkih pokušaja da probiju liniju Gustav. Taj isti desant, ali sa Mister Noom u glavnoj ulozi Diso nam je dočarao i u Nolittinoj priči “Etrurski demon“, Libellus 62.
  • Str. 99, glava mafijaške obitelji Bastiano govori o jednom zanimljivom događaju u kojem su uloge imali američka obavještajna služba, država New York i Lucky Luciano. U ranim danima II. svjetskog rata američki obavještajci sumnjali su da njemački i talijanski špijuni stižu u SAD preko njujorških luka. Sami obavještajci nisu mogli kontrolirati toliki broj ljudi pa su se za suradnju obratili Lucianu, mafijašu talijanskog porijekla koji je služio višedesetljetnu kaznu strogog zatvora. U zamjenu za oprost kazne Lucianu, mafija će kontrolirati dokove. Mafija je važnu ulogu odigrala prilikom savezničkog desanta na Siciliju, u srpnju 1943. kodnog imena operacija “Husky.“ Lucianovi suradnici angažirali su veliki broj Sicilijanaca koji su fotografirali i ucrtavali na kartama njemačke utvrđene položaje. U lipnju 1945. Luciano piše pismo vlastima ( o tom pismu govori Nolittina priča “Mafija ne prašta“, Libellus ) podsjećajući ih na raniji dogovor ali oni elegantno peru ruke. Deportiraju Luciana u Italiju u veljači 1946. koji je duboko povrijeđen kršenjem dogovora i deportacijom. Preminuo je u siječnju 1962. od srčanog udara.
  • Str. 103, nakratko se pojavljuju Gurke, nepalski ratnici u sastavu britanske vojske. Gurke su ušle u sastav britanske vojske 1815. U Prvom svjetskom ratu je na strani Britanaca ratovalo oko 200000 Gurki te su čak bili i na zapadnom frontu kao osiguranje da Pariz neće pasti u ruke Nijemaca. U Drugom svjetskom ratu Gurke su takođe imale značajnu ulogu u sklopu britanskih snaga i učestvovali su u borbama u Sjevernoj Africi, u džunglama Malezije i Burme, u toku invazije na Siciliju i Falklandskom ratu 1982. Poznati su po svom kukri nožu, s kojim majstorski barataju.
  • Str. 112, jedan od članova irske mafije govori izdajniku iz Bastijanovih redova da će mu biti plaćeno s 30 srebrnjaka. Naravno, neće dobiti srebrnjake, to je izraz kojim se označavaju postupci ljudi koji su nekog bliskog izdali za novac, a izraz potječe iz Novog zavjeta kada je Juda Iškariotski za tu svotu izdao Isusa farizejima. Juda nije uspio potrošiti svoju nagradu, zbog grižnje savjesti objesio se o drvo vrste Cercis Siliquastrum, koje je kasnije prema njemu nazvano Judino drvo.
  • Linija Gustav koju američki vojnici pokušavaju probiti je fortifikacijska obrambena linija njemačkih snaga izgrađena 1943-44. po zapovijedi fedmaršala Kesseringa. Dužine 120 km, činila je glavni dio Zimske linije. Zatvarala je putove i ceste na najužem dijelu koji s juga vode u Rim i sjevernu Italiju. Centralni dio linije bio je utvrđen oko istoimene planine, grada i samostana Monte Cassina. Saveznici su je pokušavali probiti na više pravaca, od 17. siječnja pa sve do konačnog uspjeha 18. svibnja, kada je otvoren put prema Rimu.
  • Str. 163/167, Diso dočarava savezničko bombardiranje samostana Monte Cassina, koje se dogodilo 15. veljače 1944. Četiri vala bombardera B-17 izbacili su oko 250 tona bombi na samostan pretvorivši ga u ruševine, iako je bio dogovor da samostan neće biti vojna meta. Tim potezom saveznici su radili veliku pogrešku, jer njemački padobranci koriste ruševine kao uporišta iz kojih pružaju žestok otpor i nanijeli su velike gubitke saveznicima u ljudstvu i materijalnim sredstvima, a otpor je slomljen tek 18. svibnja. Inače je samostan osnovan 529. godine na istoimenom brdu i u znanstvenim se krugovima smatra kao duhovno središte srednjevjekovne Europe. Osnovao ga je Sveti Benedikt sa svojim benediktincima, a razaranje u WW II nije prvo, prije saveznika samostan su razarali Lombardi 577. godine i Saraceni , te dva potresa u 14. stoljeću. Pljačkali su ga Francuzi, Napolitanci, Pijemonežani. Srećom, prije bombardiranja veliki dio knjižnice prenesen je u Vatikan. Samostan je obnovljen 1949. godine.
  • Str. 178 i 196/198, pojavljuju se Japanci kao pripadnici američke vojske. Inače su se američke vlasti u WW II sramotno ponijele prema američkim državljanima japanskog porijekla. Dva mjeseca nakon napada na Pearl Harbor započela je deportacija oko 120 tisuća osoba japanskog porijekla s prostora zapadne obale u koncentracijske logore u Arizoni, Utahu, Wyomingu, Coloradu… Postojalo je oko desetak tih logora koje je okruživala bodljikava žica i mitraljeska gnijezda. Vojno sposobni muškarci iz tih logora dragovoljno pristupali 442. regimenti s kojom su prošli bojište Italije, Francuske i Njemačke i postali najodlikovanija postrojba u WW II. Uz brojna odličja koja su primila tisuće vojnika, 21 njihov pripadnik primio je najveće vojno odlikovanje u USA, Medal of Honore. Moto im je bio „Go for Broke“.
  • George Takei, legendarni mister Sulu iz “Zvjezdanih staza“, kao petogodišnjak zajedno sa svojom obitelji u veljači 1942. je deportiran u jedan od tih logora u močvarama Arkansasa gdje su dočekali kraj rata. Reaganova vlada 1988. javno se ispričala za taj sramotan čin i dodijelila oko 1.6 milijarde dolara odštete preživjelima i njihovim potomcima.

Romanzi a fumetti je Bonellijeva edicija pokrenuta 2007., a jedna od priča iz edicije je “Krvna linija“, šesta po redu, u kojoj Tito Faraci kombinira, a legendarni Roberto Diso grafički iznosi dva popularna žanra; gangsterski noir i ratni žanr. Ovo minsko polje sastavljeno od dva različita žanra prijetilo je svakom Faracijevom koraku, dovoljno je bilo malo skrenuti sa zacrtanog plana, malo se pogubiti u razvoju priče i karakterizaciji likova pa da sve ode do vraga, ali Tito vješto kontrolira scenarij kroz dvije paralelne narativne linije; jedne u New Yorku u kojem se sukobljavaju dva klana mafije; talijanski, koji je prikazan kroz obitelj Bastiano, i irski, kroz lik “Fata“ McLeana i njegovih ortaka, a druge na talijanskom ratištu 1944. gdje se američki i njemački vojnici krvavo tuku u bitci za Monte Cassino.

Priča započinje u New Yorku, upoznajemo Vica Mancinija, ključnog lika priče koji ima dvije obitelji; kruh zarađuje kao ubojica na platnoj listi talijanske mafijaške obitelji Bastiano, a ujedno je i brižan otac jedinici Margaret. Vic je hladnokrvni i nemilosrdni mafijaški egzekutor koji je svoje vještine izbrusio kao veteran I. svjetskog rata i te vještine nam prikazuje na prvim stranicama priče, kao i tijekom nje. Iako radi za obitelj Bastiano za koju ga veže kodeks časti, on ipak ima svoja mala pravila o časti i odanosti. Tu je i sin glave obitelji, Frank Bastiano, slabić i kukavica, ali i pretendent na tron obitelji.

A onda nas, u uvodu druge radnje Faraci nemilosrdno baca u pakao rata. Američke snage u kišnoj noći pokušavaju izvršiti desant rijeke Rapido i iznenaditi dobro ukopane i jake njemačke snage, ali pri tom trpe katastrofalne gubitke. Njemačke strojnice MG 42 nemilosrdno kose američke redove, posijane mine, minobacači, panzerfausti i snajperi donose kaos, paniku i smrt.

Nakon ova dva dramatična uvoda u priču koja naizgled nemaju baš nikakve veze jedan s drugim, počinje vam se vrzmati po glavi pitanje što veže ove dvije priče? Mora postojati neka poveznica, neka linija koja spaja ova dva narativa koja nam je Faraci iznio na odličan i brutalan način.

Paul je mladić koji se prijavio kao dragovoljac u rat, ali ne iz ideala o slobodi potlačenih pod nacističkom čizmom. Njegov odlazak u rat bijeg je od prezimena, obitelji, naslijeđa i korijena. Paul se grčevito trudi odreći očevog mafijaškog naslijeđa, pa i kroz pisma koja razmjenjuje s djevojkom Margaret koja ga čeka u Americi, kao i kroz svađe i sukobe sa suborcima koji su mu prišili stereotipno pogrdan nadimak “Špageti“. Paulovo prezime je Bastiano, prezime koje je njegov otac ustoličilo kao neupitan autoritet u New Yorku kroz ulogu mafijaškog bossa. Ali Faraci ne dozvoljava Paulu bijeg. Mogao ga je ubaciti u marince koji se tuku protiv Japanaca diljem Pacifika, mogao ga je desantirati na krvave plaže Normandije. On Paula vodi u zemlju predaka, u Italiju, i tako mu je dao do znanja da koliko god bježao, od obiteljskog naslijeđa i imena pobjeći ne može. Vic i Paul su naizgled dva udaljena svijeta koje dijeli Atlantski ocean, ali posve iznenada i na dramatičan način oni dolaze u dodir, kroz povijesni kontekst priče. Od trenutka kada se njih dvojica susreću na talijanskom ratištu, stvari nam postaju jasnije i saznajemo poveznicu koja ih čvrsto veže.

Likovi i povijesno socijalni kontekst na kojem počiva radnja najjači su adut ove priče. S brojnim talijanskim migrantima koji su početkom 19. stoljeća pristizali u velikom broju, u Ameriku su došli i pripadnici mafije, pogotovo dvadesetih godina kada je Mussolini vršio čistke Italije od mafije. Brzo su se snašli i organizirali svoj kriminalni svijet kroz kontrolu prostitucije, kocke, reketarenja i šverca, kasnije i droge. Gotovo istovjetnu priču donose sa sobom članovi irske mafije; bijeg od siromaštva i političkih represija u ondašnjoj Irskoj, dolazak u Ameriku, organiziranje u svoju mafiju. Iako irska mafija možda i nije toliko razvikana, moćna ili romansirana kao talijanska, nije ništa manje opasnija i okrutnija. I upravo su ta dva zaraćena klana organiziranog kriminala poslužila kao temelj radnje jednoj narativnoj liniji u priči. Druga narativna linija bazira se na II. svjetskom ratu, točnije na talijanskom bojištu oko samostana Monte Cassina i pratimo američke vojnike u pokušajima probijanja linije Gustav i osvajanja samostana.

Za to vrijeme, na drugom kraju svijeta, članovi irske mafije žele kontrolirati profit s vrućih njujorških ulica i započeli su krvavi rat protiv talijanske obitelji Bastiano. Redaju se žrtve na obje strane, pogibaju bliski članovi obitelji, neki su i oteti, a poslužiti će kao sredstvo ucjene kada će jedan čovjek morati birati između odanosti vlastitoj obitelji i odanosti mafiji. Kroz priču, Faraci nam prikazuje spregu mafije i vlasti; korumpirani političari i policajci, svi oni žele svoj dio debelog kolača. Faraci je ubacio i nekoliko povijesnih činjenica o sprezi kriminala i politike, pogledajte pod zanimljivosti u vezi Luckyja Luciana i njegove uloge koju je odigrao za tadašnje vlasti. Isto tako je ubacio i malo manje poznate povijesne pojedinosti; američki građani japanskog porijekla kao pripadnici borbenih postrojbi, kao i bitka za Monte Cassino, bitka koja je pomalo ostala u sjeni razvikanijih bitaka, poput iskrcavanja na Normandiju.

Faraci ne dozvoljava glorificiranje rata, ni svjetskog ni onog koji vode mafijaši, kao ni romantičnog prikaza mafije kroz njihove dijaloge o časti, odanosti obitelji i rituala koje pri tom izvode. Ovdje nema poljubaca u obraz uz riječi zaklinjanja na odanost i neizbježno muško tapšanje po leđima. On razotkriva prljav, okrutan i tragičan svijet vojnika i mafijaša. Kroz karakterizaciju svojih likova prikazuje okrutnost ljudskog djelovanja. Vojnik i mafijaš su pripadnici klana zaraćenih sa suprotnim klanom i bore se za prevlast oko komada teritorija. I pri tome rade gnjusne stvari; kolju, ubijaju, sakate. Ubijaju i pripadnike svog klana; mafijaši eliminiraju izdajice u svojim redovima, vojnik ubija prolupalog suborca jer je opasnost po ostale vojnike.

Roberto Diso je standardno odlično odradio svoju grafičku zadaću. Što mu i nije bilo teško, jer ipak je izučio zanat prikazom Mister Noa kroz nekoliko Nolittinih ratnih priča: “Mister No ide u rat“ i “Etrurski demon“, kao i Masierova “Ardeni 1945.“, i to je toliko dobro odradio da se nekih navika nije mogao otarasiti pa vojnik Paul u nekim trenutcima jako podsjeća na vojnika Drakea, ali samo izgledom, karakterno su dva različita svijeta. Još jedan jaki adut Disov su i izražajnosti lica protagonista priče kojima iskazuju čitavu lepezu emocija. Možda će poneki čitatelj imati zamjerki na neutralnost lica pod vojnim kacigama, tj. nemogućnost prepoznavanja likova koji se kriju ispod njih. Ja u tome vidim klasičan Disov prikaz vojnika koji su prikazani kao jedan jednoobrazni kolektiv, tek topovsko meso. Odlično je upotpunio mračni i pesimistični ugođaj ove priče.

Vječna Paulova dilema u kojoj je rastrgan između bijega od obiteljskog naslijeđa i potrage za vlastitom sudbinom biva prekinuta u njegovoj preobrazbi na kraju priče. Ovdje je neupitan Faracijev uzor koji je našao u Al Pacinu, tj. Michaelu Corleoneu. Tako i Michael, veteran II. svjetskog rata, nakon povratka s ratišta želi imati otklon od mafijaške strane svoje obitelji Corleone. Ali to mu ne uspijeva i pridružuje se obitelji. Kakvo je Faraci razrješenje sudbine namijenio Paulu Bastianu, i kroz kakve ga je sve unutarnje sukobe, kao i sukobe s neprijateljima vodio, saznat ćete kada pročitate ovu odličnu priču rađenu u stilu gangsterskog noira kombiniranog s ratnim žanrom.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Oki

    Ukupna ocjena 66%

    7, 7, 6, 6

    “Mafijaški” dio priče mnogo bolji od ovog ratnog dijela. Diso ovdje nije na visini zadatka, u ratnom dijelu priče sve vojnike crta gotovo istog izgleda tako da ništa čudno kada neki od njih stradaju od prijateljske vatre. Najveće zamjerke pak idu na spomenutu sličnost Paula Bastiana i Mister No-a.
    06.11.2017
    06:58:00 sati
    Oki
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 90%

    9, 9, 9, 9

    06.11.2017
    08:57:00 sati
    Koresh
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    Baš sam uživao čitajući! Odlično miješanje bitke i mafije. Crtež odličan! Samo što izgleda kao da imamo i MNo-a u stripu! Radnja napeta do samog kraja. Samo mala zamjerka naslovnici što toliko vojnika ide u koloni. Ostalo je sve ok.

     

    06.11.2017
    09:18:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 89%

    9, 9, 9, 8

    06.11.2017
    14:53:00 sati
    goghy
    uredi
  • velka031

    Ukupna ocjena 92%

    10, 10, 8, 8

    06.11.2017
    16:47:00 sati
    velka031
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 68%

    7, 6, 7, 8

    Sibanje mrtvog konja.

    06.11.2017
    16:56:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • Ukupna ocjena 64%

    6, 5, 8, 7

    Solidan strip, ništa više od toga. Najzanimljivije mi je ipak bilo da sam svo vreme čitanja imao utisak da je u pitanju neka vrsta izgubljene epizode Mister Noa :D

    08.11.2017
    10:37:00 sati
    Imrahil
    uredi
  • anto

    Ukupna ocjena 74%

    9, 6, 7, 8

    Odlična ideja sa tankim izvođenjem i korektnim Disovim crtežom.

    Očekivao sam više.

    10.11.2017
    18:18:00 sati
    anto
    uredi
  • Ukupna ocjena 70%

    8, 7, 6, 7

    11.11.2017
    17:47:00 sati
    usagi77
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 33
    Broj pogleda: 2417
  • Sertao
    Kod: ZG LU 254-255
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 28.9.2017. 1:15:00
    Autor: Elderane84
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 1511
  • Labirint
    Kod: NN MX1c
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 25.9.2017. 0:03:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1332
  • Crno stroj
    Kod: NN LIB 61b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 29.10.2017. 19:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1262
  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1117

Aukcije

Forum