Je li moguće da se Hogan i Ned nalaze s iste strane barikade? Je li moguće da je Poe Dicku nešto više od saveznika? Je li moguće napisati dobru priču tako da se ukomponiraju divljinu i grad? Kada se pročita ovaj strip dolazi se do odgovora na ova pitanja i saznaje se što je muškarac bez brkova.
Još je predsjednik Polk proklamirao tezu o tome da se SAD treba protezati od oceana do oceana. Dogovorom s Britanijom 1846. Amerikanci su priključili Oregon, Washington, Idaho i dijelove Montane te Wyominga, a dvije godine kasnije su se Meksikanci odrekli: Californije, Nevade, Utahe, Arizone, Novog Meksika, te dijelova Colorada i Wyominga. Tako je SAD dobio izlaz na Pacifik. U to vrijeme je najjednostavniji način da se poveže istok i zapad bilo izgradnjom željeznice. Tako se između ostalog 1873. odlučilo da će se graditi nova trasa u Montani, a Custeru je pripala čast da čuva geodete koji su trebali odrediti putanju trase. Čitava priča je bazirana na Battle of Honsinger Bluff. Tri godine kasnije će se isti akteri naći kod Little Bighorna. Manfredi temelji priču na povijesnim činjenicama, ali daje svoj osobni pečat priči tako da čovjeku od dosadne povijesne lekcije dobije prilično zanimljivu priču u ovom serijalu. Ovu formulu je Manfredi nastavio i kasnije primjenjivati kao primjerice u "Poginuo 25. lipnja. U priči nam se suprotstavljaju dvije vrste vojskovođa: Ludi Konj i Custer. Custer, kao većina jenkijevskih zapovjednika, slabo vodi računa o svojim ljudima i više mu je stalo do slave i uspjeha. Narcisoidna, pokvarena, lažljiva, sadistička, dvolična i brkata gnjida kojemu je Ludi Konj čista suprotnost. Pametan zapovjednik koji zna kako sačuvati tijelo vojske od uništenja. Lakomislenost i egoizam ne postoje u njegovom rječniku te svojim uspješnim manevrima uz pomoć Magičnog Vjetra uspijeva nadmudriti U.S. cavalry.
Što se tiče Poea on se nalazi u rukama Aiwassa novog protivnika koji je isto, kao Hogan i Ned, razvio svoje psihičke moći, možda čak i bolje od njih te se ujedno kroz cijelu priču proteže nadmudrivanje između Hogana i Aiwassa. Vrlo su zanimljivi dijalozi između Hogana i Neda te se ostavlja dovoljno prostora za ponovni susret njih dvojice f2f. Na kraju ove balade se u priču vraća Norma (Isi), ali njezina priča zapravo počinje u sljedećoj priči. Nažalost kada je trebalo doći do konačnog obračuna između Neda i Aiwassa Manfredi je shvatio da je pri kraju sa stranicama te je ubrzao kraj i napravio ništa. Ili je možda Gianfranco odlučio ostaviti dovoljno prostora oko Aiwassa da čitatelj nestrpljivo čeka novo pojavljivanje ovog negativca (Aiwassov povratak). Najbolje bi mu bilo da je izostavio onaj dio s plaćenim ubojicama jer oni bespotrebno zauzimaju prostor i mogli su se pojaviti u posebnoj epizodi. Crtež je solidan, ali možda mali problem leži u tome što svaki broj crta drugi crtač.
