Mirakul

Ponekad cinik u meni pomisli da u ovo doba brze zabave, ultra konzumerizma i zasićenosti svime, imidž je više nego ikad mnogo važniji od supstance za uspjeh u bilo kojoj vrsti umjetnosti. Srećom katkad se pojavi nešto što mi dokaže da kvalitet sam još uvijek može isplivati na površinu. Obično se radi o beskompromisnoj indie-pop pjesmi, a nedavno i o čudu u formi stripa. Radi se o autorskom stripu koji bez ikakvog novca uloženog u promociju, bez poznatih imena autora, čak i bez privlačnog crteža ili vruće teme, već na osnovu iskrene, snažne i majstorski ispričane priče biva objeručke prihvaćen od stripovske publike - kao da mu njegov sam naslov predviđa tu sudbinu! Naravno, radi se o nezaboravnom stripu Mirakul, Davora Radoja (poznatijeg na forumu stripovi.com pod nikom Torghal).

Što je ustvari Mirakul? Tragična priča o mladom veteranu, tužna priča o svećeniku koji ne može držati svoje spolovilo u gaćama, uznemiravajuća slika jedne disfunkcionalne obitelji, realna slika društva koje ne može pomoći ljudima koji su se borili za njegovo postajanje ili parabola Isusovog žrtvovanja za grješnike? Ili sve od ponuđenog?

Moć Davorovog pripovijedanja

Pođimo redom. Već od same 5. stranice (ili prve table) Mirakula jasno nam je da je ovo strip za odrasle, od 10. stranice da Davor neće imati dlake na jeziku nego će se baviti temama koje su sve samo ne lagane, a od 16. stranice da smo na nevjerovatnom rolekosteru koji nam uz uzbuđenje nudi i dušu. Usprkos svemu, niti u jednom trenutku ne stiče se dojam da nas Davor želi šokirati ili podmetnuti nam nekakve svoje skrivene motive tj. prodati nam muda pod bubrege. Naprotiv, dobivamo dojam kao da je sve što je na papiru baš tako, kako mora biti i nikako drugačije, drugim riječima, sve je prirodno, ne usiljeno. Kao da su svi događaji istiniti, a Davor kao vješti redatelj dokumentarnog filma sve ih stavlja na vidjelo. Tu nema patetike, jeftinog manipuliranja emocijama, iako bi tako lako bilo pasti u tu zamku pošto smo u Mirakulu vrlo često blizu totalne beznadnosti. Bez dvojbe, Davorovi likovi su ljudi od krvi i mesa, likovi koji čine najbolje što mogu, ali gotovo svi su robovi nemilih životnih okolnosti iz kojih se nikako ne uspijevaju otrgnuti. No naravno sumorne teme iako realistično prikazane ne garantiraju uzbudljiv strip. Naprotiv, bez odličnog scenarija one ga mogu povući na dno kao kamen oko vrata, a ovaj strip ne bi doživio takav entuzijastični prijem da se radi samo o depresivnim temama jer toga imamo i previše u svakodnevnim vijestima (ako već ne u privatnom životu)! Možda i najjači razlog za uspjeh Mirakula i što ga odvaja od 99% drugih stripova koji se bave svakodnevnim životom je fantastičan ritam pripovijedanja. Niti u jednom trenutku ne može se predvidjeti što slijedi dok stranice lete jedna za drugom, a reflektivne i “akcijske” scene se izmjenjuju. (Da vam dam jednu glazbenu referencu, obećajem jedinu: ovaj strip me pomalo podsjeća na pjesmu “Sorrow” od američkog benda The National. Temu pjesme možete zaključiti po naslovu, a najveći razlog zašto je pjesma tako dobra i odskače od mnoštva drugih je fantastično bubnjanje koje kao i Davorovo pripovijedanje u Mirakulu daje život i dinamiku sivoj temi pjesme, tj. stripa.)

Likovi

Priča Mirakula počinje s Don Vjekom, svećenikom koji ima ozbiljni problem tj. on je seksualni adikt, ali to ne znači da on ne zna savršeno propovijedati, dati iskreno dobar savjet ili pomoći ljudima. Don Vjeko kao da potvrđuje ono staro pravilo da je najteže pomoći sebi samom. Iako nemoćan u borbi sa svojim grijehom, ipak se steče dojam da on vjeruje u sve što propovijeda, ali jednostavno nema snage da se othrva od žudi koje ga guraju prema nemoralu i seksu sa prostitutkama.

Tu je i Zvone: mladić, ratni veteran, alkoholičar koji traži posao i živi sa ženom Josipom kod svojih roditelja. Zvone je lik kojeg simpatiziramo i kojem držimo palčeve da uspije pobijediti svoje demone, a to su alkohol i gubitak volje za život (kao i ostale mentalne posljedice koje mu je rat uzrokovao). Ustvari kako priča teče dalje, Davor na kratko daje Zvoni, a samim tim i nama nadu u Zvoninu sretniju budućnost, samo da bi je ponovo, kao vjetar svijeću, naglo ugasio surovom realnošću.

Naravno i Zvonina majka i otac nisu samo prazni sporedni likovi, a bome ni njih život ne mazi. Zvonina majka je možemo reći, prava rospija, ne samo po izgledu već i po grubom agresivnom ponašanju koje praktički svakim izlivom bijesa figurativno kastrira svojeg muža. Njezin svaki takav izliv susreće samo muževa šutnja i poraženi pogled u pod ili novine jer on je još ima snage klesti samo u mislima pošto je kao i sin poražen u bitci zvanoj život. Zanimljivo je i to da su sva tri glavna muška protagonista priče: Don Vjeko, Zvone i Otac, robovi vlastitih životnih okolnosti i nemoćni su im se oteti. Don Vjeko - rob seksualne adikcije, Zvone - rob beznadnosti uzrokovanog ratnom psihološkom traumom, a Otac - rob ili još bolje vreća za boks svoje nemilosrdne žene. Zadnji od glavnih likova je Josipa, Zvonina žena o kojoj nam autor daje najmanje informacija, ali koja se čini kao “najnormalniji” lik ove priče. Dojam koji stičemo o njoj bitan je za jedan od zaključaka koji trebamo donijeti na samom kraju stripa.

Zvonina majka i njezino “nježno” oslovljavanje vlastitog muža

Borba je odavno izgubljena - Zvonin otac

Osim tragedija osobne vrste, na nekoliko mjesta u Mirakulu prisutna je i tragedija naroda u smislu da je zaglavljen u balkanskom mentalitetu. To je najočitije u dvije scene, prva od kojih počinje na 10. stranici kada Zvone razgovara sa svojim prijateljem u kafiću, a druga je nešto kasnije kad su Zvone i prijatelj na utakmici Hajduka. Davor će toj temi kasnije posvetiti svoj čitav strip, Balkanski gen. Mirakul također, između redova ukazuje na jedan drugi veliki problem, koji sam ranije spomenuo, a to je da se država ne brine dovoljno za svoje veterane nego oni postaju društveni teret. Inače taj problem je posebno aktualan u Americi u zadnjih deset godina. U Mirakulu se steče dojam da je Zvonina sudbina mogla biti drugačija da je bilo pomoći sa strane za njegov post traumatski sindrom.

“Balkanski gen” u Mirakulu

Nezaboravan, kontroverzan kraj

Iako ima samo 75 tabli, Mirakul se po intenzitetu može mjeriti sa bilo kojim stripom ili filmom, a sve kulminira na zadnjih 20ak stranica sa vrlo kontraverznim ali ujedno i jednim od najjačih stripovskih krajeva koje sam osobno ikada vidio! Nije dovoljno samo reći da je kraj otvoren nego da je nama čitaocima ponuđeno da zaključimo što on znači, a glavni utjecaj na naš zaključak igra naš životni pogled, preciznije to da li smo vjernici ili nismo i da li smo optimist ili pesimist (cinik). Ja, (usprkos prvoj rečenici ove recenzije;-)) definitivno spadam u prvu kategoriju u oba kriterija tako da tumačim sve na slijedeći način…

Kao što sam na početku naveo, Davor nam je servirao višeslojnu priču s nekoliko tema, ali smatram da je centralna poanta, kao i sam naslov “mirakul” ili čudo, dok je glavni lik stripa Don Vjeko s kojim počinje i završava priča, a ne Zvone za kojeg smo se brinuli i navijali, a isto tako kojeg smo i žalili do kraja stripa. Prije nego što napišem svoje viđenje, obrazložit ću 5 razloga za to:
1. Zvonino pitanje i komentar upućen Don Vjeki na 76. stranici (“Čega se bojiš?... Ako govoriš istinu tvoj Bog će te spasiti…”) odmah nakon čega ruski rulet ubija Zvoneta, a Don Vjeko živi;
2. Nakon što se Zvone ubija, imamo Don Vjekino pitanje na 77. stranici (“Zašto Bože… Zašto?...”), a odmah zatim slijedi čudo;
3. Razapeta poza Zvoninog mrtvog tijelo (na 79. stranici);
4. Sam prikaz čuda crvene latice (u crno/bijelom stripu) koje počasno padaju na tijelo mrtvog Zvone sa stropa crkve na kojem je freska Majke Božije koja kao da ih baca i gleda dolje prema Zvoni i Don Vjeki;
5. Don Vjekina reakcija na samom kraju.

Iz svega ovoga sa sigurnošću zaključujem da je Zvone neka vrsta iskupljenja za Don Vjeku tj. može se povući paralela između Zvone i Isusa Krista koji je umro za griješnike, a tako i ovdje Zvone u neku ruku umire za Don Vjeku. Znači, Bog pokazuje Don Vjeki kolika mu je moć spasivši mu život, a istovremeno ga simbolički podsjeća na žrtvovanje svojeg vlastitog sina. Sve to vjerovatno s ciljem da probudi Don Vjeku iz njegovog griješnog dvostrukog privatnog života.

Ali drugo, manje pitanje nam ostaje, a to je: “Čije dijete nosi, sad već udovica Josipa?” Mislim da nam je taj odgovor indirektno dao sam Davor u stripu, na način na koji je opisao njezin lik. Već možete naslutiti kako optimista kao ja razmišlja, a to je da je dijete Zvonetovo, ne radi toga što Don Vjeko ne bi bio sposoban nešto takvo učiniti, naprotiv, ali ništa osim glasina i jedna scena u kojoj Josipa dolazi malo kasnije kući s posla ne baca sumnju na nju. Davor je to vješto ostavio nama samima da zaključimo.

A što bi za kraj mogli reći čitaoci skeptici? Oni bi kraj vjerovatno protumačiti na slijedeći način, a to je da se čudo dogodilo samo u Don Vjekinoj glavi kao halucinacija, posljedica šoka i grižnje savjesti. Većina onih koji izabiru tu, nazovimo je “opciju B”, vjerovatno će i pitanje čije je dijete, odgovoriti “opcijom B”, a to da je dijete Don Vjekino. Lijepu nam je kašu Davor izmiješao!

Crtež i budućnost Mirakula

Nisam se do sad osvrtao na crtež u Mirakulu, ne zato jer nije bitan ili nije dobar, nego zato jer mislim da je priča glavna, a crtež je savršeno u njezinoj službi. Ovakav crtež u nekom pustolovnom Bonelliju ne bi dobio od mene više od 2, ali ovdje savršeno dočarava sve što autor želi reći. Naizgled jednostavan i grub, ali maksimalno izražajan i vjerovatno efektniji nego što bi realističan crtež bio. Naslovnica je jednostavna, ali vrlo lijepa i simbolički moćna jer prikazuje detalj samog “mirakula” tj. crvene latice, a s druge strane ne otkriva nam previše.

I evo nas, stigli smo do kraja… Smatram da je Mirakul ujedno Davorov “dar i prokletstvo”, jer svaki njegov budući rad mjerit će se s ovim izuzetnim stripom. Pitanje je samo da li će ovo remek djelo ostati underground hit u našim krajevima ili će ga i šire, inozemne mase prihvatiti. U svakom slučaju nama koji smo svakodnevno na forumu prisustvovali njegovom nastanku on ima specijalno mjesto u našim srcima (i policama), a našem Davoru želimo mnogo uspjeha u budućnosti, koja će po svemu sudeći biti vrlo uspješna!