Daleko sam doletio,
Zanesen brzo stvorenom ljepotom,
Nošen dahom,
Bez gromova,
Po mirnom moru,
Na repu toplih boja...
Uistinu, ovog puta naš smjeli pilot leti ususret prekrasnom tamnomodrom tepihu Atlantskog oceana, nedaleko sjeveroistočne obale Brazila. Idilične i romantične, napete i tragične trenutke proživjet će na motornoj ribarskoj brodici bogataša Carlosa Caldera, koji unajmljuje Mister Noa da svojim piperom snabdjeva brod hranom i drugim potrepštinama. Caldero, strastveni zaljubljenik u podmorje, organizirao je ekspediciju s ciljem da pobliže istraži jedno potonulo brdo.
Uvod u radnju odvija se u Belemu, gdje Mister Nou, radi neplaćenih računa, sud zabranjuje raspolaganje piperom dok iste ne podmiri, a za što propuh iz njegovog novčanika svakako nije dovoljan. Caldero se tog dana, kada je Bog zaboravio upaliti ventilator, sav znojan pojavljuje na aerodromu, grozničavo tragajući za pilotom. Velikom sumom novca oslobađa iz lanaca Mister Noov avion, kupuje njegove usluge, ali i ne sluti da uz vrsnog pilota dobiva i utjelovljenog Anđela čuvara. U rapidnom roku, anđeo dobiva svoj prvi zadatak...
Ljubavna idila
Idućeg jutra, Caldero kasni na aerodrom i „nas sumnjičavi anđeo“ juri mu u susret, te ga pronalazi u džipu, sljubljenim sa stablom palme, u besvjesnom stanju, u društvu sa otrovnom četrgušom, koja je obavila svoju „zmijsku zadaću“. Mister No mu dramatičnom akcijom spašava život i saznaje od njega da zmija nije slučajno ušla u automobil, te da je riječ o pokušaju ubojstva. I to ne prvom. Motiv? Naravno, Calderovo bogatstvo. Novac - pokretač svakog ljudskog zla i osloboditelj najnižih mogućih strasti i pobuda u čovjekovoj danas lukavo isprogramiranoj psihi.
U prilično prozračnom prvom dijelu scenarija, gdje čitatelj diše punim plućima i proširuje zjenice adrenalinom, scenarist Ennio Missaglia iskazuje svoj puni talent pridobavanja pozornosti, što je, po mom mišljenju, njegova najveća odlika, uz jednostavnost, kao najkompliciranije iskazivu vrlinu. U kipuće vulkansko grotlo šalje Mister Noa i Caldera, na brod usidren u označenim koordinatama, ali i sa označenim „mogućim naručiteljima ubojstva“ – nasljednicima. Calderovi nećaci Almeido i mlada djevojka Marinha logično dobivaju etiketu osumnjičenika za izazivanje niza nesreća, koje je ovaj samim čudom preživio. Na brodu se za „kruh sa sedam kora“ bore kapetan Corera i mornar Osvaldo, te ostala posada, koju Missaglia nije uvodio u igru.
Mister Noovim dolaskom počinju napete psihološke igre između „zlatne koke“ Caldera i njegovih nasljednika, gdje i više nego očito Missaglia stavlja naglasak na Almeida, konstantno ga gurajući u poziciju žrtvenog janjeta - kao dežurnog pedra za svaku i najmanju opstrukciju, u trenucima mukotrpnih zaranjanja u ralje opasnog oceana. Mister No, unatoč činjenici da plovi na „brodu punom štakora“, doživljava i romantične trenutke s prekrasnom Marinhom, pod nestvarno sjajnim mjesečevim svjetlom i sa ogrtačem satkanim od osvježavajućeg noćnog lahora. Jedina prijetnja njihovim trenucima sreće su ljubomorni Osvaldovi izljevi, koji je nesretno zaljubljen u Marinhu, te čak radi toga dva puta napada Mister Noa, kada ne uspijeva zadržati poklopac na uzavrelom loncu krvi, kada vidi svoju nesuđenu ljubav u zagrljaju drugog.
Pero koje vizualno stvara ovu epizodu ponosno drži u ruci velemajstor Franco Bignotti, koji serijom crteža podmorja jednostavno ostavlja bez daha. Ne samo nas, nego i Mister Noa, koji u jednom trenutku ushićeno tvrdi – „Nevjerojatno, ovakav osjećaj imao sam samo jednom. To je bilo prije mnogo godina kada sam prvi put letio“. Bignotti mu je na pladnju servirao i prpošnu senoritu Marinhu, oslikavši je perom umočenim u med, kao figuru duše rajskog voća, na ispruženom Božjem dlanu.
Trenutke idile Missaglia bešćutno prekida uspjelom misijom tajanstvenog ubojice. Proračunatom kirurškom preciznošću zaustavlja se srce Carlosa Caldera, koje prestaje kucati negdje u utrobi morskog psa, koji je lagano otvorio vrata Calderovog kaveza. Noć prije ubojica je olabavio bravu, dok su svi nestrpljivo čekali iščeznuće tame. Radovali su se svitanju i ulasku u novootkriveni prolaz kroz potonulo brdo. Pomalo neočekivan, ali scenaristički smjeo, potez Missaglie, koji je utjerao tugu u srce našeg pilota. Caldero ga je u tih nekoliko dana uspio osvojiti svojom simpatičnošću, neposrednošću i naposljetku najvažnije - dobrotom. Anđeo, na veliku žalost, nije uspio obaviti svoj zadatak. Nije se uspio održati na ramenu štićenika, šiban olujnim vjetrom ljudskog zvjerstva.
Dovukli se oblaci,
Nadvili brzo stvorenu ljepotu,
Umorio se dah,
More postalo nemirno.
Svijetli nebesko prostranstvo,
I nema više toplih boja...
Dugovao je uspomeni na Caldera...
Iako poslodavca više nije bilo, moralni i prijateljski ugovor, potpisan ljudskom čašću i veličinom, jači je od svih drugih sila i pravnih normativa. Mister No hrabro ostaje na brodu pronaći ubojicu. Za dlaku izbjegava napad morskog psa, pad teškog tereta opreme s dizalice, te je prisiljen s još dva oka, negdje oko savitljive kralježnice, pripremiti zamku i razotkriti svirepog i podmuklog ubojicu.
Svoju prvu suradnju Missaglia i Bignotti odradili su dosta korektno, podarivši nam još jednom pilota u svom punom sjaju – neprikosnovenog borca za pravdu, vjernog prijatelja, nenadmašivog osvajača ženskih srca i pustolova koji se snalazi u svakom vremenu i prostoru.
Odlično zamišljen scenarij taktički narušava jedino sužen prostor za djelovanje prigodom „odabira ubojice“. Na brodu su četiri osobe (osim Caldera, Mister Noa i pomoćnog nevidljivog osoblja). Od toga su dvoje s „etiketom nasljednika“ i time s motivom velebnim poput najvišeg brazilskog vrha Pico da Nebline, te uz njih kapetan Corera, koji u nesreći s „letećim teretom“ spašava pilotov život (time je tajfunski zbrisan s popisa mogućih ubojica) i naposljetku antipatično-arogantno-degutatni lik negativca Osvalda. Odabir bi bio itekako težak zadatak i za „maštovitog Tiziana Sclavija“. Na kraju priče upada u oči osnovnoškolska svađa i rastanak dvoje ljubavnika - Mister Noa, koji, kao i obično, bježi u zagrljaj slobode glavom bez obzira i Marinhe, koja se zaljubila kao lik u najotužnijim grčkim tragedijama. Pomalo nepotrebnoj sceni, koja je mogla biti odrađena i na dostojanstveniji način, kumovao je i „dječački“ Bignottijev crtež, u tim više parodičnim trenucima, kada sam očekivao emotivniji i ozbiljniji naboj na kraju „uspješne avanture gorkog okusa“. Sve drugo, Missaglia je besprijekorno odradio i veći nas dio stripa držao prikovanim za sjedalice.
Bignottija inače obožavam zbog istančanog srazmjera količine detalja i jasnoće crteža. Ovu epizodu u istom je, sebi karakterističnom stilu, i odradio. Naslovnica originalnog izdanja je vrlo dobra, dosta zagonetna, s roniocem koji „strijelja“ Mister Noa i mislim da dosta dobro pristaje stripu. Dnevnikove naslovnice neću ocijeniti – prva pripada originalnom izdanju, dok je naslovnicu nastavka doslovno „uprskao“ Boris Ljubičić (Pink).
Epizodu toplo preporučujem za čitanje. Udobno se smjestite i uživajte u „morskim bolestima“ našeg voljenog pilota. Gastro preporuka – unatoč svemu pripremite čašu hladne vode i dvije table neke rasne čokolade, za sprati pomalo gorak kraj.
.jpg)
.jpg)
