Argentina

Pišem svoju prvu recenziju, ne samo na ovom sajtu, već općenito prvu. Naravno, neiskustvo u glavi i prstima izraženi, a težnja za rezultatom prisutna kao kod nastupa na Europskom nogometnom prvenstvu. „Dirigiranim ždrijebom“ želja mi je bila lakši protivnik i odlučio sam „otići na noge“ – Mister Nou i epizodi Argentina. Pridobila me tečnost scenarija, lakoća kojom Ennio Missaglia vodi priču kraju, a s druge strane itekako uspijeva, u ovoj izuzetno laganoj epizodi za čitanje, unijeti pravu dramu u život našeg omiljenog pilota i staviti čitatelja u dilemu hoće li iz nje izaći živ ili mrtav, nevin ili osuđen, daleko od svog doma.

Uvod i zaplet odigravaju se u sparnom i sanjivom Manausu. Nakon dužeg odsustva Mister No se vraća u svoj trošni dom. U obilaske okoline vodi svog novog klijenta, bogatog argentinskog veleposjednika Alonsa Manera, kojem u čast kinez Li Chang priređuje zabavu u svojoj raskošnoj vili, na kojoj se nađe i Don Jose Carbera, dobročinitelj i ideal siromašnog sloja argentinskog naroda, koji je bio prisiljen emigrirati iz svoje zemlje. Missaglia nije previše dužio s uvodom, na radost onih čitatelja koji žele brzi prelazak na stvar.

Gaucho Ramon & Mister No

Vidljiva je scena u kojoj domaćin zabave, sa zagonetnim smješkom na licu, pušta ogromni oblak opijuma koji prekriva prostoriju, u kojoj gosti bezbrižno piju i razgovaraju. Svi, pa i Mister No, padaju u duboki san, a prije nego zatvori kapke i izgubi svijest, naš pilot čuje dva pucnja, bez snage i moći da razazna što se događa oko njega. Budeći se ujutro, nalazi malo dalje od sebe leš Don Josea, svoj pištolj pokraj njega i dva metka u tijelu mrtvaca i baš toliko metaka koji nedostaju u svom pištolju. Policija dolazi u vilu, nalaze Mister Noa samog na poprištu događaja i sve je jasno kao dan – ovaj je prisiljen na bijeg, konfuzan, preplašen, u vrtlogu misli i pokušaja odgonetanja zagonetke tko je ubojica, a ubojica bi mogao biti i sam on, što je najstrašnija misao u tom trenutku, jer duboko drogiran nije mogao niti sebe isključiti s popisa osumnjičenih. Majstorski zaplet, vrhunski složena „paukova mreža niti“ i glavni junak suočen s praktički nemogućom misijom. U tom trenutku scenarij je mogao otploviti u uzburkane vode napete kriminalističke priče, s bezbroj tunela, uvođenja novih likova, te možda i poveći broj stranica.

Međutim, Missaglia nastavlja lepršavim stilom i odabire lakši put – šalje Mister Noa u Argentinu – očaravajuću ljepoticu, koju će nam on i Roberto Diso predstaviti baš onakvu kakva uistinu i jest, posebno u vrijeme kada se prašina dizala jedino od Gauchosa i njihovog tjeranja tisuća grla stoke i kroćenja prekrasnih divljih konja (potvrdilo se, uzgred rečeno, da Diso vrhunski crta ta plemenita stvorenja). Usporedo toka rijeke radnje, tekla je i rijeka živopisnih opisa i slika Argentine. Istovremena napetost u radnji, a s druge strane božanstveno opuštanje u crtežu i atmosferi. Nevjerojatan uspjeh ovog dvojca i izvanredno iskazana harmoničnost i suradnja. Missaglia i Diso dočaravaju nam i kako izgleda život na ranču, te surovu svakodnevnicu argentinskih Gauchosa, prepunu žuljeva, krvi, znoja i muke, raznih opasnosti, ali i večernje pjesme uz sjetne note gitare pod zvjezdanim nebom i njihovu slobodu u tom beskrajnom prostranstvu prelijepe pampe.

Patagonijska pampa

Mister No slijedi jedan jedini trag koji ima – svog klijenta Alonsa Manera, koji je netragom nestao nakon burne noći u Manausu, te ga pronalazi na njegovom čudesno velikom posjedu, u nadi da će mu Manero pomoći i dati odgovor na pitanje je li nešto, i sam drogiran, te noći ipak nešto vidio. Scenarist nam je jedino i to namjerno otkrio lik ubojičinog saučesnika Li Changa, koji je „slučajno otputovao“, dan nakon nesretnog događaja i Mister No s te strane ništa nije mogao napraviti. Manerov odgovor Missaglia je majstorski zapakirao u najljepši celofan, jer ovaj „ništa nije čuo ni vidio“, ali nudi Mister Nou zaštitu i pomoć, te posao na ranču i eventualno skrašavanje u Argentini. Kao čovjeku kojem bijeg nije stran pojam (bijeg od surove stvarnosti, pritisnuto opravdan i primoran), Mister No kao da u jednom trenutku i odustaje od nemogućeg i pomiruje se sa stvarnošću, te se polako sprema prihvatiti i svoju treću domovinu. Čitatelj je u toj točki zaista u poziciji da ga scenarist vodi u krug, ograđenim zidom. „Da ne vidi očigledno“. Je li tome tako? Jedini trag, jedini krivac? Uglađen, dobroćudan i humanitaran lik Manera? Ali, opet natrag u krug. Je li ubojica sam Mister No? Potvrđuje li se u toj točki ta konstatacija? Olaka predaja? Pred zidom koji skriva istinu visokim kao Sekvoja...

Netom prije pokretanja ringišpila, Missaglia u napetoj šahovskoj partiji, mijenja pješaka za kraljicu. Ukazuje se, od prvog trenutka karizmatičan, lik Gaucha Ramona – čovjeka koji će prelomiti neizvjesnost, pokazati nesalomljiv karakter i prometnuti se u istinskog junaka ove epizode. Sigurnom rukom vodi Mister Noa „svojom zemljom“, ukazuje mu na zamke, uči ga vladati konjem, upoznaje s novim oružjem za lov, skupa preživljavaju pješčanu oluju u prekrasnim kadrovima osamljene kućice sagrađene od blata u pampi. Naposljetku, najvažnije je da mu pomaže u obračunu s ubojicom i osvetljavanju svog obraza.

Mislim da su recenzije epizoda tipa „pogodi ubojicu“ izrazito osjetljive na otkrivanje lika ubojice u recenziji, pogotovo za one koji strip nisu pročitali, pa to neću učiniti. Naravno, velika većina onih kojih su tu svaki dan kao i ja, a posebno Pilotovi fanovi, čitali su ovu epizodu, pa njima neka ova skromna oda veličanstvenoj epizodi posluži samo kao podsjetnik da su pročitali Mister Noa onakvog kakvog svi volimo – čovjeka toliko bliskog nama običnim ljudima, od krvi i mesa, sa svojim slabostima, manama, grijesima i propustima, ali sa toliko vrlina, koje danas rijetko srećemo – da materijalno nije na prvom mjestu, da je prijatelj nešto sveto, da je nepravda zmaj kojemu treba uzjahati za vrat i naposljetku da smo svi prolazni – kao i serijal našeg pilota, koji je zauvijek ugašen, ali koji nam je ostavio toliko toga vrijednoga. Ostavio nam je uzor.

Naposljetku mi ostaje za sumirati glavne elemente i ocijeniti strip u četiri najvažnije kategorije. Priča je izrazito dopadljiva i Missaglia nije propustio iz nje izvući ono najbolje. Nije upao u zamku „razvodnjavanja“, već je „bičevao konja“ suvereno do samog kraja. Osjećam žal što Ennio nije napisao više epizoda za Mister Noa. Pobunjenici s Escuala, Krstarenje iz noćne more, te Argentina spadaju u moje omiljenije epizode. Roberto Diso nas je vizualno proveo Argentinom i tu više neću dodati ni riječi. Nažalost, maestro Gallieno Ferri očito nije ušao u duh epizode, pa je stoga realizirao pomalo nemaštovite naslovnice, kojima nedostaje dinamike, a možda i neke tajanstvenije oslikane scene, pošto Mister No u stripu prolazi pravi brodolom i traga za tajanstvenim ubojicom. Zaista šteta što time nije na prvu stranu, na prvi pogled, stavljen i posljednji dijamant u krunu.

"U zemlji gdje toplina dolazi sa sjevera, a hladnoća s juga, slobodan poput vjetra pampom luta novi Pilotov prijatelj, nova zvijezda na njegovom nebu – Gaucho Ramon."

A Argentina je, nadam se, dostojno novaka, nastupila na mom prvom „Europskom prvenstvu“...