Etrurski demon

Mister No

MN LIB 62 | 259 str.

RATATTATAT odzvanjaju rafali i eksplozije granata u Jerryjevom sjećanju dok nas i Patriciu Rowland vodi kroz dramatičnu priču o preživljavanju na talijanskom bojištu '44-e godine. Nakon katastrofalno izvedene ratne akcije preživjeli vojnici iz 36. teksaške divizije, a među njima je i vojnik Jerry Drake, premješteni su u pozadinu radi oporavka i popunjavanja postrojbe. Krateći dane do iduće akcije upoznavanjem lokalnih stanovnika i kulture baštine, neki vojnici su se dosjetili kako povećati mizernu vojničku plaću. Dok se noćne sjene polako spuštaju nad šumovite predjele nekadašnje Etrurije, spuštaju se i vojnici u pradavne grobnice prepune vrijednih artefakata. Ali, ubrzo, pljačkaši grobnica bivaju zvjerski ubijani.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 89%

Priča 8

Scenarij 9

Crtež 10

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 88%

P*8

S*8

C*9

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Etrurski demon
    MN LIB 62
  • Samoubilački napad
    MN LMS 858
  • Etrurski demon
    MN LMS 859
  • Baukova usta
    MN LMS 860

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Attacco suicida
    MN SR 131
  • Il demone etrusco
    MN SR 132
  • Il bosco sacro
    MN SR 133

ZANIMLJIVOSTI

  • Izvorno su priče objavljene u periodu između travnja i lipnja 1986. Dnevnik ih objavljuje 1987., a Libellus epizodu objavljuje u listopadu 2013.
  • Po kronologiji objavljivanja ovo je druga ratna epizoda Mister Noa, ujedno Nolittina posljednja o pilotovom sudjelovanju u ratu.
  • Ratni Jerryjev put odnosi nas u Italiju i saveznički pokušaj probijanja linije Gustav, koji završava krahom. Ovaj napad izvršen 20/21. siječnja ’44., skupo je koštao 36. diviziju: u 48 sati poginulo je, ranjeno i nestalo 2100 vojnika.
  • Peto pojavljivanje atraktivne arheologinje Patricie Rowland. Upoznali smo ju u Nolittinom klasiku Rio Negro, crtež Diso. Redom su to još bile epizode; Uskršnji otok (Nolitta/Bignotti), Džungla (Sclavi/Diso) i Kralj džungle (Missaglia/Bignotti).
  • Dio šume Bomarzo u kojoj se odvija rasplet radnje je ustvari Vrt Bomarzo ili Park čudovišta nastao u 16. stoljeću i nikada nije bio namijenjen da ugodi ili zabavi, već da odražava tugu i šokantne prizore raznim skulpturama. Park je dao sagraditi tugom shrvani princ Orsini kada se vratio iz rata i dugotrajnog zatočeništva. U ratu mu je poginuo najbolji prijatelj i preminula mu je voljena supruga. Park je ispunjen bizarnim i fascinantnim skulpturama za koje samo popratni natpisi pružaju objašnjenje. Među izloženim djelima su ratni slon, monstruozna riba-glava, dva diva koja se bore, kosa kuća kojoj je cilj da dezorijentira promatrača, i možda najviše zastrašujuća i najpoznatija, glava sa otvorenim ustima-Orcus. Tijekom 19. i 20. stoljeća park je obrastao i zanemaren, ali nakon što je Salvador Dalí izradio kratki film o parku i završio sliku koja se temelji na parku, obitelj Bettini pokreće program restauracije koji je trajao sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a danas je park, koji je u privatnom vlasništvu, glavna turistička atrakcija.
  • Etrurija je drevna pokrajina u središnjoj Italiji između Tibera, Tirenskog mora i Arna; poslije nazvana Tuscia, danas poznata kao Toscana. Najstarije stanovništvo bilo je italsko pleme Umbri; potom je osvajaju Etrurci (prema arheolozima, oni su se ovdje naselili možda iz Male Azije odnosno istočnog Mediterana) po kojima pokrajina stječe ime. Etruščanska kultura razvija se tijekom 8. stoljeća p.n.e., u 7. stoljeću razvoj je u punom zamahu da bi se u 6 st. p.n.e. našao na vrhuncu. Kako to već biva svuda u svijetu i Etruriju pogađa sudbina drugih naroda. Nakon što su došli do vrhunca razvoja, polako počinje njezin pad tokom 5. i 4. stoljeća p.n.e. U 4. stoljeću p.n.e. Etrurija i Etruščani slabe napadima Gala, pa to koriste Rimljani. Oni napadaju grad za gradom. Prvi pada grad Veii, zatim ostali. Dolazi i do građanskog rata. U 3. stoljeću p.n.e. dolazi do ratova u kojima je Rim potukao njihove bivše saveznike Kartažane. Dolazi do kulturnog kraja jednog naroda, iako biogenetika danas pokazuje da fizički nisu nestali, nego su asimilirani.

U vrijeme dok je Nolitta neprikosnoveno vladao pilotovim scenarijem i uređivačkom politikom imali smo nekoliko priča koje zadiru u Jerryjevu prošlost, a koje pak možemo svrstati u dva vremenska perioda; ratni i poratni. Kasnije, dolaskom Mignacca, pišu se scenariji o Jerryjevom djetinjstvu, npr. odlična Colombova “Bilo jedno u New Yorku“, kao i nekoliko ratnih i poratnih priča, ali neke su upitne kvalitete, kao “Ratni zarobljenik“, kopija kultnog Leanovog filma “Most na rijeci Kwai“. No, neću zadirati u Mignaccovu i Masierovu eru.

Nolitta nam, nakon 25 epizoda pilotovih pustolovina diljem Južne Amerike, donosi prvu epizodu o Jerryjevoj prošlosti. I to pravu ratnu, punokrvnu. Eksplozije bombi i granata, rafali strojnica, raspršeni geleri koji traže svoj komad mesa i borba za goli život u džungli otoka Luzona. Čekaj malo, otkad piloti ratuju kao prašinari? Pratimo, po službenom slovu, prisilno prizemljenog Jerryja kako sa svojim vodom ratuje prilikom japanske invazije na Filipine, krajem '41 i početkom '42. Jerryjeva diverzantska grupa mora uništiti jedan zaboravljeni most, od strateške važnosti za Japance. Pridružuje im se oboreni pilot George Redford, senatorov sin, a između njega i Jerryja od ranije postoje trzavice.

Nakon ove priče u kojoj se obrađuje tek jedna crtica iz pilotova ratnog puta Nolitta više nije pisao ratne priče, već se u nekoliko idućih fokusirao na povratak Jerryja iz rata i pokušaj prilagodbe civilnom životu. Pa nam tako u epizodama “Krv na snijegu“ i “Mafija ne prašta“ donosi dva nova lika, dva Jerryjeva suborca. Alan Chambers, rendžer u Nacionalnom parku Colorado i Steve Mallory, agent FBI-a. Nisu se pojavili u ratnom prvijencu i tim potezom Nolitta nam je nenametljivo sugerirao da će biti još odlazaka u Jerryjevu ratnu prošlost koja će uključivati potonju dvojicu. Na žalost, ne pod njegovim perom.

A onda, sedam godina nakon “Mister No ide u rat“, stiže nam “Etrurski demon“. Miješaju se istodobno veselje i zbunjenost. Konačno je stigla još jedna ratna, ali Nolitta ne nastavlja tamo gdje je stao. Štoviše, radi vremenski i lokacijski preskok, i odjednom se iz filipinske džungle selimo u Italiju, početak 1944. godine. Odjednom je nastala dvogodišnja crna rupa u pilotovoj memoriji koju će deset i više godina kasnije popuniti Mignacco i Masiero s epizodama “Ratni zarobljenik“, “Papuanski kralj“, “Guadalcanal“, “Ardeni 1945.“ i “Priča o vojniku“.

Već znate kako započinju priče iz Jerryjeve prošlosti. Ponekad su sjećanja potaknuta pismom pristiglim iz SAD-a, ponekad je situacija dramatična, kao sa senatorom željnim osvete zbog smrti sina, ponekad su sjećanja tužna i melankolična, friško ispričana, kao kad prepričava svoju posljednju bitku zaručnici poginulog suborca, i svi oni otvaraju put u pilotova evociranja ponekad ispričana uz čašu cachaçe s Paulom Adolfom, Krugerom i bliskim prijateljima iz omiljenog manauskog bara.

Nolitta nam ovdje vraća Patriciu Rowland, zgodnu i pametnu arheologinju koju smo upoznali u “Riu Negru“, kultnom Nolittinom klasiku koji nesumnjivo visoko kotira na ljestvici najboljih epizoda serijala. Njena ljubav prema prastarim iskopinama uvaliti će ju u nevolju s lokalnim dilerom krivotvorina artefakata, iz koje ju spašava Mister No. Ali, ovaj put se Jerry namjerio na tvrde tipove koji ga smještaju u bolničku postelju, i tu počinju evociranja na 1944. godinu i Italiju, suborce iz 36. divizije, satnika Stafforda, vojnika Martineza, grofa Sinisbaldija i kćer mu Claudiu, i opakog nacistu Ericha Mahlera, a samo jedna izgovorena riječ prizvala je Jerryjeva sjećanja; bukero.

Kada se odmaknemo od bolničkog uvoda priču dalje pratimo podijeljenu u dva poglavlja. Prvo je posvećeno iščekivanju ratne akcije i njenoj provedbi. Jerryjeva sjećanja odnose nas u Italiju, kraj 1943. i početak 1944. godine. Savezničko iskrcavanje u “meki trbuh Europe“ počelo je desantom na Siciliju, šest mjeseci prije Jerryjeve priče, operacijom kodnog imena “Husky“ . Nakon teških višemjesečnih borbi saveznici su se našli pred Gustavovom linijom i tu uskače vojnik Jerry Drake. Kasnije će nam Mignacco, u prologu priče “Stranac iz Redencióna“, osim Ishikawina origina, otkriti razlog zašto je Mister No prebačen na europsko bojište. Ovaj je dio priče nabijen čistim adrenalinom, pratimo pokušaj desanta rijeke Rapido u noći 20. na 21. siječnja i masakriranje američkih vojnika koji su upali u neprekidnu paljbu njemačkih strojnica, snajpera i topova. Slično poput Spielbergovog realistično dočaranog iskrcavanja američkih vojnika na plaže Normandije, forsiranje rijeke je oživljeno odličnim Disovim crtežom. Naravno, u tom ratnom paklu našao se i vojnik Jerry Drake, a njegovi postupci u borbi spasit će glave šačici preživjelih, što će mu omogućiti jednu vrst privilegije; postati će vozač satnika Stafforda, što nas pak odvodi u drugo poglavlje ove epizode.

U drugom dijelu epizode pratimo vojnike na odmoru, u pozadini, nakon pretrpljenih katastrofalnih gubitaka. Ovdje Nolitta radi odmak od ratnog žanra pokušavajući kroz talijansku kulturnu baštinu rekonstruirati daljnja Jerryjeva sjećanja i dolazi do malog usporavanja ritma pripovijedanja u kojem pratimo Jerryja i suborce u trenutcima razbibrige. Mister No, naravno zahvaljujući satnikovu civilnom zanimanju-ugledni staretinar iz bogate obitelji, postaje redovni gost grofa Sinisbaldije i kćerke mu Claudie. I dok satnik i grof razgovaraju o umjetninama i starinama, Jerry igra tenis s Claudiom. Ništa posebno se tu ne dešava i čovjek bi pomislio da iz ovako dosadnog niza narativnih sekvenci prosječni scenarist teško može nešto suvislo izvući i zadržati pažnju čitatelja. Ali, govorimo o Nolitti.

Koristi mitologiju drevne etrurske kulture kako bi ratni žanr transformirao u triler, i prikazuje Amerikance kao najobičnije pljačkaše artefakata, unatoč opravdavanju satnika Stafforda kako je to tek kompenzacija za ratovanje. Naravno, znajući karakter našeg Mister Noa, nisam nimalo iznenađen njegovim odbijanjem satnikovog poziva u noćne izlete, i preporučuje mu vojnika Martineza za noćnog ortaka. Ali, Amerikanci ne znaju u što su dirnuli. Uskoro, tajanstveni lik maskiran u Tuchulchu, etrurskog demona smrti, počinje ubijati američke lešinare.

Stvarajući zlokobni ugođaj pojavom misterioznog folklornog lika, a pojačavajući atmosferu straha i nelagode uznemirujućim skulpturama razasutim diljem šume i skučenim, mračnim i starim podzemnim grobnicama, Nolitta me neodoljivo podsjetio na jednu njegovu staru priču, “Bog Jaguar“. Naravno, s drugom kulturom, zemljom i kontinentom u pitanju, ali ipak toliko slične u razradi, čak do te mjere s gotovo identičnim negativnim likovima (naravno, mislim na njihov uzajamni odnos). Tamo smo imali pohlepu kao elementarni motiv za zvjerske zločine, ovdje Nolitta ipak radi jednu neobičnu situaciju. Stavlja jednog nacistu, Ericha Mahlera, u ulogu zaštitnika talijanskih artefakata. Neobičan pristup temi, ali ipak u potpunosti se mogu razumjeti, pa čak i opravdati Erichovi postupci. Osloboditelje svoje zemlje Nolitta je stavio u ulogu strvinara, pljačkaša grobnica, i povijesno su se takve krađe dešavale, pravdajući ih pod ratni plijen, svojevrsnu naknadu za ratovanje, ali ih Nolitta kažnjava nemilosrdnim ubojstvima izvedenim rukama pasioniranog arheologa i ljubitelja umjetnosti koji koristi prastare artefakte i njihovu simboliku kako bi odvratio američke strvinare od pljački grobnica i zaštitio baštinu.

U sve to je upetljan i Mister No. Tjeran osjećajem krivnje, a posljedično tomu i osvete, jer je po njegovoj preporuci vojnik Martinez otišao sa satnikom Staffordom u noćne krađe ali ih je sustigla Tuchulchina kazna, Jerry pokušava pronaći bilo kakav trag koji bi doveo do ubojice, pa tako noću sam tumara šumama negdašnje Etrurije. Otkrivamo tajni bunker, nacističku ikonografiju, tajni prolaz koji vodi do…i sve odiše napetom i tajanstvenom atmosferom, pogotovo jer nam Nolitta kroz jednu poruku sugerira da je više osoba upetljano u sve ovo. Možda iznenađenje, a možda i ne, kada konačno otkrijemo Mahlerove jatake, ali ovdje Nolitta nije ostavio previše prostora za manevriranje, jer se u tom dijelu epizode pojavljuje tek nekoliko likova pa je sve jasno. Unatoč ograničenju likovima, sve je fino ukomponirano jer završnica priče donosi nekoliko efektnih i neočekivanih obrata koji se odigravaju se u Orsinijevom Parku čudovišta, dodatno jezu stvarajući raznim razasutim zlokobnim višestoljetnim skulpturama.

Iz ova dva dijela priče dale bi se napraviti dvije zasebne epizode, ali Nolitta je došao na odličnu ideju i napravio odmak od ratnog prvijenca, pa je ovdje ratni žanr ukomponirao s trilerom, uradivši jednu natprosječnu epizodu koju je Diso zaokružio crtežom bez mane.

Naprijed

MN LIB 61 Posljednji samuraj

MN LMS 873/874 Noć čudovišta

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Ukupna ocjena 61%

    6, 5, 7, 7

    Najviše mi se sviđa pojavljivanje Patricie i Mister No ovo prepričavanje ratne pustolovine u Italiji. Bitka mi je prekrasno nacrtana. Sva ta zbivanja oko povijesnih artefakta su ubitačno dosadna. Kraj je isto glup i predvidljiv. Naravno, da su djevojka i njen otac ubice. Pa, ko drug!? Nismo ni imali drugih likova.  Ne znam zašto su te dve ubice uopšte trebale biti zamaskirane. Vjerovatno samo zbog toga, da je priča malo mističnija. Ali nema tu ničeg mističnog.

    07.08.2018
    23:05:00 sati
    tekumze
    uredi
  • Tutta

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Bravo Igore, odlična recenzija.

    Meni je ova epizoda među Top 5 od Mister No'a.

    edit - Epizodu "Samoubilački napad", pročitao sam 90. il 91. Ostala dva broja, nabavio sam tek 2012. 

     

    08.08.2018
    03:05:00 sati
    Tutta
    uredi
  • Poli

    Ukupna ocjena 99%

    10, 10, 10, 9

    Odlicna prica! Procitao sam je nekoliko puta vec kao klinjo krajem osnovne, i neke scene su mi ostale zapecacene u sjecanju. Opet edukativno stivo iz SBE redakcije, ovaj put u vezi WW2. Sjecam se da sam u ono vrijeme citao i Sulzbergerovu debelu knjigu Druga svetovna vojna (Drugi svjetski rat) i u njoj citao o stvarnim događajima na liniji Gustav, kao i Monte Cassinu.

    A napasni Jerry koji na kraju lovi Patriciju po bolnickoj sobi "svojim pipcima"... odlicno! :D

    08.08.2018
    09:22:00 sati
    Poli
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 68%

    5, 6, 9, 8

    Pocinje lijepo, ali brzo dosadi, jer ima toliko scena i momenata gdje se nista uopste ne desava, a pogotovo ova prica koju Mister No prica Patriciji uopste nije zanimljiva. Crtez je divan, jer Diso je majstor, kao i njegove naslovnice ove epizode, ali ponavljam: prica je tesko razocarenje. Pocetkom sam vidio Mister Noa kako prica o ratu, pa sam poceo ocekivat neku pricu na rangu "Mister No Ide u Rat", ali dobio sam neku dosadnu pricu o starim umjetnostima za koje skoro nikog ne boli kurac. A i onaj Etrurski Demon mi je u najmanju ruku smijesan, uopste ne djeluje opasan ili opak, u stvari izgleda glupo noseci onaj kostim u podrucju gdje skoro nema nikoga (od ceka se on onda boji? Da ce ga neko prepoznati?). Veoma veliko razocarenje, pogotovo ako se uzme u obzir da su ovo Nolitta i Diso. Ispodprosjecno.
    08.08.2018
    09:28:00 sati
    acestroke
    uredi
  • doktor78

    Ukupna ocjena 100%

    10, 10, 10, 10

    Meni vrlo draga epizoda. Čitao sam je još u vrijeme LMS, volio bih je i sad imati, ali s obzirom na skupoću Libellusovog izdanja, morat ću sačekati VČ ili nekog drugog.

    08.08.2018
    14:05:00 sati
    doktor78
    uredi
  • Combatrock

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

     

    lepo

    08.08.2018
    15:44:00 sati
    Combatrock
    uredi
  • Koresh

    Ukupna ocjena 96%

    9, 10, 10, 9

    08.08.2018
    16:02:00 sati
    Koresh
    uredi
  • Ukupna ocjena 96%

    10, 10, 9, 9

    09.08.2018
    19:49:00 sati
    Nedo
    uredi
  • hrvoje23

    Ukupna ocjena 91%

    8, 9, 10, 10

    U početku malo i dosadno, što je ipak začuđujuće za Mno-ove ratne priče, ali što se tiče krimi dijela sasvim je ok, iako kasnije malo predvidljivo.

     

    13.08.2018
    14:35:00 sati
    hrvoje23
    uredi
  • goghy

    Ukupna ocjena 91%

    9, 9, 9, 10

    16.08.2018
    12:36:00 sati
    goghy
    uredi
  • Deki86

    Ukupna ocjena 73%

    6, 7, 9, 7

    Osim crteža, s ničim drugim nisam pretjerano zadovoljan, očekivao sam puno više od ove priče nakon nekoliko prvih stranica...

    20.08.2018
    22:17:00 sati
    Deki86
    uredi
  • DODSFERD

    Ukupna ocjena 93%

    9, 9, 10, 9

    Etrurski demon je jedna od onih priča sa odličnim uspomenama iz vremena Dnevnika, to često može imati posebnu vrijednost kada se puno godina kasnije ponovo susrećeš sa takvim epizodama. Iako sada dojmovi nisu na nekadašnjoj razini, oni su još uvijek dovoljno visoki da bih ovaj uradak svrstao odmah iza onih najboljih na serijalu. Sviđa mi se što nije u pitanju klasična ratna priča kao što je bila Mister No ide u rat, već je tu dodano drugačijih elemenata koji su dobro isprepleteni sa ratnim događanjima. Mislim da nije potrebno previše zabrazditi u same akcije na bojištima, kada je moguće ubaciti stvari koje će usmjeriti radnju na drugi, možda i prikladniji kolosijek. Guayaquil se ne razlikuje od mnogih drugih južnoameričkih gradova što se tiče broja lopova i prevaranata, ali tu se nalazi etnološki muzej koji će pobuditi zanimanje jednoj staroj poznanici. Svako malo vidimo Patriciju Rowland, ovo joj je već 5. pojavljivanje od čega su čak 3 u zadnjih 35 brojeva redovne serije. Naravno, gdje je ona prisutna tu se  uvijek nekako nađe i Mister No, namjerno ili slučajno, iako ovoga puta taj susret nije zapamtio po dobrome. Ekvadorski prevaranti ne dopuštaju da netko ometa njihovu trgovinu, pogotovo kada se radi o strancu, tada ne sijevaju samo šake već i noževi, a ni grupni osvetnički napadi nisu strani pojam. Da nije bilo Patricije tko zna kako bi Mister No prošao, a ovako je dobio priliku da udovolji njezinoj znatiželji kada mu je već pobjegla riječ koju nije očekivala. Kakve veze ima keramika bukero sa pilotovom ratnom prošlošću? Itekako ima jer je za vrijeme jedne pauze od bojišnice bio na području nekadašnje Etrurije gdje se proizvodila ta vrsta keramike. Tako smo dobili još jednu avanturu iz Italije nakon epizode Mafija ne prašta, potpuno drugačiju i ne toliko kvalitetnu, a opet zanimljivu na svoj način. Iako bi glavna radnja mogla funkcionirati i bez napadačke akcije na njemačku liniju Gustav, Nolitta je osim nekih povijesnih činjenica njome htio pokazati zbližavanje Mister Noa i satnika Stafforda. Iz uvodnog dijela prije akcije treba izdvojiti njegov sukob sa živčanim narednikom i način na koji su izbjegnuti problemi sa vojnom policijom. Svi očekuju jedno a dogodi se nešto sasvim drugo, maštovito rješenje gdje je jedna banalna situacija okrenuta u još banalniji smjer. Prijateljstvo sa satnikom Staffordom donosi određene privilegije, a između ostalog i druženje sa Claudijom, pogotovo ako si sportski fan. Međutim, stvari nisu tako ugodne kakvima se čine. U ono malo scena u kojima je Claudia prisutna teško je pogoditi njezinu pravu ulogu, jedino je slika njezinog brata na stolu dala naslutiti da će taj lik imati važnost u kasnijoj fazi, direktno ili indirektno. Radnja dobiva novi zaokret kada se Stafford odluči ubaciti u projekt koji nije u skladu sa zakonom. Rat će jednom završiti i treba misliti na svoju budućnost nakon povratka u domovinu, na preživljavanje i prilagodbu u civiliziranom društvu, što će biti još jedna vrsta rata za svakog pojedinca osobno. Bijedna vojnička plaća nije dovoljna da se nešto uštedi za buduće dane, postoji puno brži put da se dođe do cilja a trenutna lokacija je idealna za ostvarenje planova. Naravno da Mister No neće prihvatiti ilegalnu ponudu, iako je jasno da će na neki način biti upetljan sa problematikom koja će proizaći iz toga. A prvi problemi su krenuli odmah nakon ugovaranja detalja o provedbi projekta. Brutalna ubojstva pljačkaša grobnica  uz lik božanstva iz etrurske mitologije daju priči dozu mistike i jeze u isto vrijeme. Tko se to usprotivio ilegalnim iskapanjima; netko tko se bavi istim poslom i ne trpi konkurenciju, ili možda protivnik vođen dubljim razlozima od obične materijalne koristi? Čovjek se još može natjerati da ostane po strani dok stradavaju njemu nepoznati ljudi, a kada žrtve postanu poznanici i prijatelji onda se situacija mijenja. Djelomično zbog grižnje savjesti što je Martinezu prepustio posao koji je najprije ponuđen njemu, a djelomično zbog želje za osvetom, Mister No više nije mogao stajati po strani dok zločinac operira područjem. Bila je potrebna samo mala doza sreće kako bi iskrsnuo prvi trag. Jako mi se sviđa ideja nacističkog bunkera povezanog sa bibliotekom, baš ostavlja poseban ugođaj u pričama koje su obavijene nekakvom tajnom. Teško je reći kakav točno je bio odnos grofa Sinisbaldija sa satnikom Mahlerom, meni je ostao dojam da nešto skriva, vjerojatno pravi identitet njegovog pomagača. Zanimljivo na koji način je otkriven misterij Svete Šume i Baukovih usta, rješenje je bilo puno bliže nego što bi čovjek očekivao. Sveta šuma sa svojim kamenim kipovima je najidealnija moguća lokacija za rasplet, a scene koje su se tamo odigrale ne zaboravljaju se tek tako. Koliko god bio iznenađujuć identitet pomagača ubojice, kada se malo bolje razmisli to je jedino logično rješenje. Ne možeš baš podmetnuti potpuno nepoznatog lika jer to ne bi imalo smisla, a ovako ipak ima jer je dobro poznato na što su sve pojedinci spremni kada prevladaju osjećaji prema drugoj osobi. Veliko je pitanje koliko tu ima pravih osjećaja i želje da se zaštite drevna bogatstva etrurske civilizacije, a u kojoj mjeri se radi o vođenju privatnog rata u situaciji kada se ne možeš drugačije suprotstaviti svome neprijatelju. O čemu god se radilo ostaje činjenica kako na kraju nije bilo pobjednika, svaka strana je mislila da djeluje onako kako je najispravnije i svaka od njih je doživjela poraz. Čak i Mister No, jedini preživjeli u toj priči, je osjetio gorčinu vlastitog poraza, koji mu je pokazao kako čovjek može biti slijep kada staviš onu masku koju želi vidjeti. 

    Crtež Disa odličan, a ove priče iz prošlosti po pravilu ga posebno motiviraju, pa zato vodi računa o detaljima koje bi možda zanemario u drugačijim okolnostima. Prva i treća naslovnica vrlo dobre, dok je druga nešto slabija od njih. 

     

    08.09.2018
    23:26:00 sati
    DODSFERD
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Čovjek vrijedan 2000 dolara
    Kod: TX LIB 36
    Ocjena: 64%
    Vrijeme: 18.10.2018. 23:36:00
    Autor: hrvoje23
    Broj komentara: 5
    Broj pogleda: 625
  • Žrtvovanje
    Kod: LUK PHPR 3
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 11.10.2018. 22:54:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 675
  • U službi kaosa
    Kod: DD VEC 132
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 11.10.2018. 22:21:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 4
    Broj pogleda: 794
  • Patrola
    Kod: JDJP DRKW7
    Ocjena: 51%
    Vrijeme: 6.10.2018. 1:22:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1067
  • Nebeski džin
    Kod: GS PPHR 2
    Ocjena: 67%
    Vrijeme: 1.10.2018. 0:23:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 1098

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Spiderman - Blue
    Kod: SP TPB 6
    Ocjena: 81%
    Vrijeme: 10.8.2018. 2:31:00
    Autor: Paka01
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 3156
  • Traper Kerry
    Kod: TRPK PHPR 1
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 26.7.2018. 22:25:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 3151
  • Etrurski demon
    Kod: MN LIB 62
    Ocjena: 89%
    Vrijeme: 7.8.2018. 21:50:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 12
    Broj pogleda: 2942
  • Braća iz drugog vremena
    Kod: DD SD 24
    Ocjena: 40%
    Vrijeme: 30.7.2018. 1:24:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 2912
  • Suvišan
    Kod: KP LIB 19
    Ocjena: 87%
    Vrijeme: 19.8.2018. 15:48:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 11
    Broj pogleda: 2864

Aukcije

Forum