Američka Odiseja. Rio Negro. Odlazak u Nepoznato. Ocean.
I sada, Dvoboj na Pantanalu. Ovo su epizode koje je napisao stari lisac Guido Nolitta. Čovjek je očito opsjednut pustolovinama gdje njegovi likovi putuju u daleke zemlje na malom brodiću, ususret nepoznatom i opasnom. Bez obzira je li u pitanju Zagor ili Mister No, posljedice su uvijek iste: jedan po jedan, članovi posade će da polako poginu, dok će naš glavni junak jedva da spasi svoju glavu, i u procesu da nauči još jednu životnu lekciju.
Mapa Pantanala
Pokušat ću prvo da objasnim svoje zadovoljstvo s ovim naslovnicama. Jednostavno su savršene. Ovo je Diso na visokom nivou, kao što je Ferri nekad bio na Zagorovom serijalu, Castellini na Nathanu, ili Villa na Dylanu. Sa svakim novim brojem imamo pogled u dušu epizode, a naslovnice su to radile prije nego što je strip uopšte izašao na kioske, sa onim “u sledećem broju” najavama. Sjećam se kad sam kao dvanaestogodišnjak kupio prvu svesku ove priče, i kad su oni likovi pričali o kapetanu Texeiri. Odmah sam sebi rekao, “siguran sam da će se Texeira pojaviti u zadnjoj svesci, zašto bi ga uopšte spominjali ako neće.” Onda kad sam video najavu za zadnju svesku, “Avet sa Rio Kujabe”, znao sam da će mi neki elementi stripa uvijek da budu poznati. To ipak ne znači da su klišeji; samo znači da neki od najboljih scenarista često uspiju da nam predstave stare elemente u novom stilu, i da taj stil ostavlja novi utisak, kao da prvi put čitamo avanturu jednog Boneli junaka koji plovi na brodu kroz nepoznatu džunglu.
Početkom priče upoznajemo mladog dječaka Mojasira, i njegovog slijepog oca, koji upozorava Mr. Noa i njegovog klijenta Rafalesa o zlokobnom duhu kapetana Texeire. Kao neki arhetip iz starih biblijskih ili Homerovih priča, ovaj čovjek nam predstavlja malo predskazanje o onome s čime će se likovi ove priče kad-tad sresti. Zapravo, čitava priča ima utisak neke zlokobne sile u zraku, i mračne atmosfere prema kojoj će brod “Ruža Vjetrova” da polako plovi. Iako smo čitali slične stripove gdje brodići i ekspedicija plove kroz nepoznate i opasne vode, ovdje ipak dobijamo neočekivane elemente: Zagaieirose, ljude koji love divlje pantere iz zabave, samo da bi se s njima smrtonosno suprotstavili; bogatom porodicom koja na prvi pogled izgleda kao gostoljubiva, da bi kasnije otkrila svoje zle namjere posadi “Ruže Vjetrova”. Svi susreti su tako napeti da mogu lagano da budu i pojedinačne epizode ovog serijala, ali kad se u ovom slučaju sve to zajedno sastavi, rezultat je jedna epska i nezaboravna avantura u divljoj džungli.
Crtači ove epizode, Domenico i Stefano Di Vitto, su savršeni izbor ne samo za ovu priču, nego za i ovaj serijal generalno. Zajedno sa Roberto Disom, oni su najbolji crtači našeg omiljenog pilota. Po noći, kad zatvorim oči, i kad mislim o najboljim Mr. No-ovim avanturama, prvo što mi padne na pamet je Disov Mr. No, a odmah zatim braća Di Vitto. Niko drugi, sto se mene tiče, i ne spada u ovu kategoriju.
Ovo je sigurno jedna od najboljih pilotovih epizoda, koju jednostavno ne mogu da dočekam u Libellusovom savršenom izdanju. Kao neko ukusno jelo, ima kombinaciju starih recepta koji su izuzetno savršeni i nezaboravni. Njihov proizvod je ne samo edukativna priča o dijelovima Južne Amerike, nego i uzbudljiva avantura Jerryja Drakea koji se ovog puta nije mogao izvući zahvaljujući svom Piperu. Ne mogu se sve teritorije istraživat odozgo, nekad se mora plovit i u srce tame. To vam je Pantanal.
Pantanal
