.jpg)
Kao što je kolega Delboj primjetio u jednoj od svojih recenzija (’Gvadalkanal!’), VČ epizode Mister Noa su, nažalost, upitnog kvaliteta, a čak bih išao toliko daleko da kažem da Mister No ima najniži nivo kvaliteta od svih VČ serijala. U suštini, epizode nisu katastrofalne, neviđeni promašaji, ali su jednostavno dosadne, urađene bez volje i inspiracije, na isti kalup, mlake i usiljene. Odakle toliki pad? Mijenjanje scenariste? Trošenje formule? Ili su vremena jednostavno drugačija? No, ja ipak nisam ovdje da govorim o usponu i padu Mister Noa, jer ga i onako nisam nikad previše volio (za liječenje dosade). Ipak, valja napomenuti da se među morem osrednjih i loših epizoda nađe nekoliko sitnijih uspjeha, zrakova svjetlosti koji nakratko potiskuju tamnu letargiju epizode. Ali ih ima premalo.
Na svu sreću, ova epizoda je djelimična pobjeda. Premda, kada malo bolje razmislim, uviđam da nije ništa posebno, ali sam se đavolski zabavio dok sam je čitao, a nakon čitanja sam ostao dobro raspoložen, znajući da sam dobro potrošio svoje vrijeme. Primjetio sam da su mi draže priče koje me prijatno iznenade svojim kvalitetom (slično kao ’Ubilački instinkt’), kao i da im se više obradujem nego dok čitam neke čuvene i izvikane klasike. No, dosta sam vam dosađivao svojim razmišljanjima, vrijeme je da počnem sa konkretnijim stvarima....
Dakle, u ovom broju scenarista Kolombo isprepleće nekoliko motiva: klasični motiv ludog serijskog ubice sa avanturističkim svijetom Mister Noa, dajući nam prilično jednostavnu, nespektakularnu, ali opet čitljivu i zabavnu priču. Do sudara ova dva motiva, dva svijeta, dolazi kada grupica od četiri Amerikanca (kako bi rekla vesela škvadra iz Manausa, gringa) stiže u Manaus, i naravno, uzimaju staru ispičuturu Mister Noa za vodiča. E sad, gledajte obrta, jedan od tih Amerikanaca je serijski ubica koji, u svom delirijumu, napada snalažljive i hrabre ljude, koji će se braniti, biti izazov, da bi im uzeo prste kao bolesni ’trofej’, znak nadmoći. Hm, ko li će mu se naći na meti...;) Gadna je i činjenica da ubica svoj ’nagon’ krije pod maskom klasične ’drugarčine’, sve dok njegova žeđ za ubijanjem ne proradi, a onda počinje napeta, apsurdna igra lovca i lovine, ubice i žrtve... Samo, pozicije se nekad mogu i izmijeniti, druže moj.
Četvorica Amerikanaca, prijatelji od djetinjstva, su prilično dobro prikazani i okarakterisani, odajući utisak vesele družine, životnih prijatelja. Tu su sledeće osobe, potencijalni ’sumnjivci’:
Lindon Benedikt, čovjek koga vidite iznad, je najozbiljniji i najupečatljiviji lik u grupici. Mister No se već susretao sa takvima, bogataši koji se guše u dosadnom gradskom životu, te polaze u Amazoniju, ’poslednji raj na zemlji’ (a često i pakao), u potrazi za uzbuđenjima i avanturama. A sve to će da im obezbijedi Mister No. Cijena? Prava sitnica! ;)
Bert Vojt je možda i najslabije prikazan lik u grupi, neupadljiva persona, sa minimalnom ulogom. On je lakomisleni, bezbrižni mladić koji živi na račun postarijih gospođa, naravno bogatih.:) Kako će se snaći zelenom paklu, u još uvijek divljoj i surovoj zemlji? Pročitajte i saznajte, he, he...
Hjubi Kol je još jedan u nizu upečatljivo prikazanih likova, neodlučni, gojazni, povučeni čovjek, uvijek na meti podsmjeha njegovih prijatelja – sve do jednom. Jer svi znamo, beskrajno zelena prašuma često mijenja ljude zauvijek... na dobro ili zlo.
Henri Stark, poslednji, ali ne i najmanje važan, je reporter crne hronike, koji je i slikao leševe žrtava serijskog ubice. Sarkastičan, na momente okrutan, pravi gradski momak, rođen na kaldrmi. Evo, želim da budem iskren, mislim da je sav njegov sarkazam, njegov stav šaljivdžije, samo jedna maska, kojom se štiti od mnogobrojnih mračnih užasa kojih se sigurno nagledao.
Ideja, naravno, nije originalna, ali je sasvim dobro izvedena. Međutim, hajde da dodijelim pohvale i pogrde. Što se tiče pohvala, uvodna scena je jako dobra i napeta, savršeno zainteresuje čitaoca za priču, imamo interesantnu galeriju likova, priča fino teče i nije zamorna. Tu je sve ono što očekujem od Mister Noa: par šala, prepucavanje sa Krugerom i malo napete borbe po prašumi. Mana ima, nije da ih nema. U nekim trenucima je previše očito ko je ubica (premda sam ja, glupi magarac, prelistao strip i vidio ko je ubica), a i samo njegovo lice to pokazuje i priličnoj mjeri. Može se reći i da je njegov identitet prerano otkriven, a tu je i par nelogičnosti u ponašanju likova (posebno Hjubija), tako da mislim da scenarista u jednom trenutku opasno spetljao, ne znajući da postavi poziciju Mister No VS serijski ubica. Kraj je previše naprasan i zbrzan, i uopšteno, čitav rasplet se prebrzo odigrao. Možda se Kolombo dohvatio jedne teme koja je previše složena i obećavajuća za jednu svesku, ali daljim produžavanjem priče rizikujemo da dobijemo nepotrebno razvlačenje. Teško je odlučiti, nema šta... Ja mogu lako da zažmurim na neke nedostatke. A vi?
Kada još jednom pogledam ovu priču, shvatam da se iza sukoba Mister Noa i ubice krije još nešto. To je sukob dva shvatanja života, dvije suprotnosti. Prava je ironije da je Mister No, koji decenijama živi u divljoj, surovoj i opasnoj zemlji, i u najtežim situacijama postupao ljudski i časno, ostajući vjeran svojim principima, rizikujući život ali istovremeno postajući heroj koji je uvijek sakriven u masi. A serijski ubica, on je oduvijek bio krvožedna, amoralna, zvijer, i u srcu civilizacije i u divljini Amazonije. Živio je kao zvijer, ubijao je kao zvijer, i umro je kao zvijer. Poražavajuća je činjenica da, iako postoji puno ljudi koji su slični manijaku iz ove priče, malo se ljudi približava Mister Noovoj pravednosti. Svi se mi krećemo između ove dvije suprotnosti, makar i nesvjesno. Eh, da je više ljudi kao Mister No, svijet bi bio bolje mjesto...
Crtež je pristojan, volim da vidim realistične crtače kod Mister Noa. Zamjerke idu na lica likova, koja na trenutke izgledaju zaista ogavno i jadno, kao i za crtanje Mister Noa iz profila. Naslovnica je lošnjikava. Umjesto grada, ja bih u pozadini stavio džunglu, a i portret Mister Noa mi je čudan (doduše, kako bih ja izgledao da me u ćošak satjera tip sa nožem ;)).
Nije loše, zaista nije loše.
.GIF)
.jpg)
.jpg)
