The next evolution in terror
Nekako mi je već u ovoj epizodi bilo jasno da se Vietti polagano pokušava ugnijezditi unutar ovog serijala jer kao da pokušava raditi kontinuitet kroz svoje epizode i gradi plotove koji se polagano razrješavaju tijekom priča. Ova i njegova sljedeća ("Prošli životi") bave se originom mutanata (protein NG-7 i proces imprintinga kloniranih osoba) što će biti jasnije tek puno kasnije. Daljnja razrada teme odigrat će se u dvije „dugometražne“ epizode u AA.
Priče poput ove zapravo i nisu rijetke u bilo kojem formatu. Scenografija ovakvog tipa, izolirano područje iz kojeg akteri ne mogu pobjeći, a unutar toga područja oslobađa se nešto maliciozno. Bio to Hyamsov "The relic", Carpenterova "Stvar" ili "Alien" Ridleya Scotta. Vietti kao da se pripremao za ovu temu te je nekoliko brojeva ranije napravio jednu vrlo sličnu epizodu, #79 „Noćna mora u svemiru“, gdje također imamo situaciju survival horora s mutantima unutar izoliranog područja. Klasik klasika, rekli bismo, jer u svemiru nitko ne može čuti vaš vrisak! Maliciozni entitet ovaj put su zaražena stvorenja s Hell's Islanda tretirana tajanstvenim proteinom NG-7. Nazgul, Balrog i Ares, tri stvorenja koja su tretmanom mutagena dobili nadljudske sposobnosti i sposobnost autoregeneracije, a i opsjednuti su bijesom zbog neljudskog tretiranja od strane znanstvenika. Balrog i Nazgul su degradirali i fizički i psihički, te uprskos povećanoj fizičkoj formi, njihova agresivno se povećala. Ili je to bila jednostavno reakcija bića koje samo želi preživjeti? Ares usprkos svojoj nevolji i težini situacije u kojoj se nalazi reagira dobroćudno i nesebično. Svojim činom u završnici kao da iskupljuje grijehe svojih „prijatelja“ po mutantskoj osnovi, i prikazuje se boljim od ljudskog ološa u obliku plaćenika Larsena i njemu sličnih. Ponekad čudovišta dolaze i u ljudskom obliku, naučio nas je to već davnih dana Sclavi u analima svog junaka.
Blizanke?
Kad priča započinje prikazom Hell's Islanda, uvijek se radnja uglavnom dešava na tom odsječenom ostrvu negdje usred Metropole. Nekako sam naslućivao da postoji neka veza između stvorenja s Hell' Islanda i mutanata koji su stvoreni u laboratoriju. Priča zapravo počinje dvije godina kasnije nakon spomenutog događaja, kad ljudski faktor uzrokuje kobnu pogrešku koja će se pokazati kao kobna za aktere. Mislim da nitko nije uzimao ozbiljno sva ona upozorenja o ispijanju kave pokraj tipkovnice, a svi vi koji ste pročitali strip, neka vam ovo bude upozorenje! Što sve jedna obična kava može uzrokovati, kakav domino efekt! Nathana u igru uvodi Wendy Feroll, bogata prijateljica studentice Amy Holsey koja se navodno nije pojavila na dogovorenom sastanku. Prvi logičan korak kojeg će naši junaci napraviti je krenuti do posljednjeg mjesta gdje je bila viđena živa, do Univerziteta Leinster. Nitko od dotičnih nije slutio kako će duga, i krvava noć biti...
Kava i tipkovnice!
U igru ulaze i tajanstveni poslodavci koji tajnu eksperimenta i istraživačkog laboratora čuvaju po cijenu života. Naravno, ta osoba je tajanstveni albino crnac iz još tajnije multinacionalne korporacije Globaltech, a već pri prvoj pojavi bilo je jasno da je riječ o beskrupuloznim ljudima željnim moći i bogatstva. I pritom ne biraju načine. S druge strane, postoji i topovsko meso, plaćenici poput Larsena koji su odani novcu i poslodavcu Za razliku od treće strane, plaćenika odanog novci i samima sebi, koji biraju strane prema svojoj procjeni. To je lik Jereza Navarre, Skotosovog čovjeka kojeg ćemo detaljnije upoznati u kasnijem nastavku. Tragičan lik plaćenika Kruegera, koji osjeća tračak samilosti prema mutantima, no isto tako shvaća da ovako i onako te jadnike ne čeka ništa bolje ostanu li na Hell's Islandu...
Simeoni je uvijek dobrodošli doprinos epizodi. Njegov parcijalno karikaturalni stil u momentima akcije pokazuje svu svoju fleksibilnost. Nekako kao da je i Vietti dobio mali poticaj duhovitosti portretirajući zajedno s njim studente i profesore smušenjake. De Angelis ovaj put pogađa moment i atmosferu. Dobra naslovnica.
Nathan vs mutant
"Ne, Isabel, svi smo mi žrtve, nema više razlike… Nije je zapravo nikad ni bilo. Žrtve smo i krvnici istovremeno… Svi skupa."
Iako je naglasak na survival hororu, provlači se i sićušni potkontekst humanosti ljudskih eksperimenata i vivisekcije. I ona stara sclavijevska tema jesmo li mi ljudi veća čudovišta od samih čudovišta? Nije Viettiju ni bila namjera preveliko analiziranje i tumačenje filozofskih dilema poput prijespomenutih kroz akcije junaka. Prosječni scenaristi u suprotnom na taj način lako upadnu u zamku patetičnosti ili jeftinog moraliziranja. Nathan i ekipa tek potiho u sebi osuđuju manjak znanstveničke etike, bez glasnih izvikivanja parola što je dobro, a što loše. Uz pregršt klišejiziranih rješenja i površne karakterizacije, ovdje zapravo dobivamo dobru i uzbudljivu akcijsku epizodu. Kakav odjek će ova epizoda imati na daljnji kontinuitet, pročitajte u epizodama koje se nadovezuju...
Sveučilište Leinster
.jpg)
