Uz šest ,,velikih'' scenarista, koliko ih ima NN serijal, povremeno tu i tamo naleti pokoja pridošlica. Ovoga puta debitira Lucio Sammartino, potpuna nepoznanica kako za Nathanovce tako i za sve ostale obožavatelje ,,Bonelli svijeta". No opet ne i zabrinjavajuće za NN-fanatike jer činjenica jest da pojava pridošlica u NN staffu uglavnom rezultira dobrim ili, u najgorem slučaju, sasvim solidnim rezultatom (To govorim samo za redovnu seriju, AA i ostale edicije ne računam). Sjetimo se samo scenarističkog remek-djela Fattorija ,,Zavjesa tišine" ili Marzoratijeve dvodijelne, tek nedavno objavljene u izdanju Libellusa, epizode ,,Staza u plamenu/Točka nestajanja" koja predstavlja jedan sasvim solidan scenaristički uradak. No uvijek postoji iznimka koja potvrđuje pravilo. Je li epizoda ,,Visoke financije" ta iznimka?
Temu koju je Sammartino izabrao za svoj prvijenac nemamo prilike baš prečesto čitati u NN-u. Pokušat ću u kratkim crtama objasniti o čemu je točno riječ. Imamo tvrtku za telekomunikaciju imenom Telworld koja je na rubu propasti te joj je posao za vojsku, za koji je raspisan natječaj, zadnja šansa. Međutim, tu je i konkurentska, ali nešto manja i ambicioznija tvrtka Tlan čijeg jednog od direktora Telworld uspješno potkupljuje ne bi li im ovaj prodao prototip poluvodiča za komunikaciju u svemiru kojeg Telworld usavršuje i time si praktički osigurava posao za vojsku. No uvijek postoji netko tko u takvoj škakljivoj situaciji vidi priliku za profit. U ovom slučaju to je Telworldov zaposlenik koji je radio na tom projektu, izvjesni McGrender, koji je za određeni novčani iznos bio spreman sve otkucati Tlanu, ali mu stvari baš i ne pođu po planu, jer je Telworld za to uspio saznati, pa je prisiljen obratiti se odvjetnici, i to ne bilo kojoj, već Oliviji Olling jer ga bivša firma sada želi mrtvog. Nezanimljivo?
Da, glavni problem ove epizode je u početnoj ideji, jer se ne bavi temom koja zanima baš svakoga, no kao i sve NN-epizode koje ne spadaju u rubriku ,,potpuni promašaj" i ova ima ono nešto što je čini vrijednim čitanja. U ovome slučaju, to je dobro razrađen scenarij. Riječ je o epizodi koja praktički nema nikakav uvod, tj. radnja se počinje razvijati odmah na samom početku s time da čitatelj objašnjenja dobiva kasnije, najčešće nakon neke akcijske scene. Dodatna posebnost priče i kompleksnosti scenarija leži u broju mjesta radnji, među kojima je i neko novo, pa tako osim East Cityja i orbitalne postaje Melpomene vidimo i da na sjeveru Sjeverne Amerike još uvijek postoji netaknuta priroda (sad, da li je to bila Kanada, Velika jezera ili možda čak slapovi Niagare zna sam Sammartino, pošto je čitatelj uskraćen za tu informaciju). Na tome mjestu susrećemo McGrenderovu kćer Saru koja je također bitan lik za ovu priču, a uz to i živi dokaz da je u Nathanovo vrijeme sve napredno, pa tako i posljedice radijacije. Kako priča ide kraju, akcije je sve više, u jednome je trenutku čak i Olivija naizgled mrtva! (niste valjda zaista povjerovali u to?). Utrka protiv vremena s uobičajenom akcijskom pucačinom pred kraj, tipičnoj za NN-a, i još više uobičajenim happy endom, sve pretrpano poluneophodnim tekstom, što je i jedan od razloga zašto se ovih devedeset i četiri stranice ne čitaju nimalo brzo.
No za neobično ,,visok" postotak ove epizode pobrinuo se crtač Ivan Calcaterra kojeg možemo smatrati povratnikom u serijal s obzirom da se njegovom radu nismo imali prilike diviti već više od trideset epizoda. Osim činjenice da je odradio odličan posao, vrijedi još spomenuti i malu promjenu stila, odnosno njegov je crtež ovdje nešto detaljniji, a danak za to plaća čistoća njegovih linija. No bez obzira na to, radi se o crtaču s dobrim osjećajem za detaljno i s bogatim pozadinama, a uza sve to i dalje ostaje jedini crtač koji je po ljepoti crteža na neki način najbliži De Angelisu. A što se Roberta i njegove naslovnice tiče, dovoljno je pogledati sam naziv epizode i odmah je jasno da je pogodio bit (recenzent se šali, naravno ;)).
Zaključak? ,,Visoke financije" definitivno spada u onu kategoriju epizoda koja se gotovo sigurno neće svidjeti tek povremenim čitateljima NN-a, a koja ipak donekle ispunjava zahtjeve jednog NN-manijaka. No vratimo se na ono pitanje na početku recenzije malo ga reformulirajući: Je li ova epizoda solidan uradak za scenarista-pridošlicu?
Prosudite sami.









