Slatka, mala Janine!
Vjerujem da većini čitatelja pada na pamet slična rečenica na spomen glavne tajnice u Agenciji Alfa. Iako nema jednu od glavnih uloga u serijalu, Janine Spengler je sigurno zaslužila da je kroz ovih par pričica malo pobliže upoznamo. Kad se iznenada pojavila na početku serijala negdje u šestoj, sedmoj epizodi, izgledalo je kao da se radi o još jednoj prolaznoj protagonistici. Bar je meni tako izgledalo nakon neočekivanog izbacivanja Helen Sheldon iz staffa. Helen je predstavljala pravi prototip tajnice rasne plavuše sa seksi oblinama ugodnim muškom oku. I tek smo se počeli privikavati na nju, kad eto ti nove tajnice u obliku tanušne, pomalo uštogljene brinete s naočalama, koja na prvi pogled nije djelovala nešto atraktivno. Tko bi rekao da će Janine, bez obzira na sporednu rolu u serijalu, postati zaštitni znak Agencije Alfa i preživjeti sve burne promjene koje će se kroz godine u njoj događati.
Ovako naizgled, ne znam da li bi se baš svaki muškarac okrenuo na samu njenu pojavu da sad prođe ulicom. Onako vitka, sa slatkim licem i vječno prisutnim naočalama i svezanim repićem kao prepoznatljivim znakovima ne pokazuje baš atribute koje većina muškaraca priželjkuje. Više odaje dojam štreberice koja će skočiti na svaki Reiserov mig prstom. Ali vrijeme će pokazati kako je istinita ona uzrečica da prvi dojam ništa ne otkriva. Janine će postati jedna od najomiljenijih protagonistica u serijalu i sigurno je da je jedan dobar svoj dio utkala u popularnost likova iz Agencije Alfa.
Koje su to vrline zbog kojih nam je Janine toliko draga? Janine je prije svega jedna samosvjesna i inteligentna djevojka potpuno posvećena svom poslu u Agenciji Alfa. Od nje se uvijek može očekivati pravodobno obavljanje posla i pouzdana je u svakoj prigodi. Britka je na jeziku i uvijek ima spreman odgovor na svako pitanje, a s druge strane suosjećajna je s agentima kojima je velika potpora. Ali to još ipak nisu posebne vrline zbog kojih je Janinein lik tako omiljen. Ono po čemu je čitateljima kroz serijal sigurno najviše ostala u sjećanju je njen karizmatični i intrigantni odnos s Nathanom. Janine je predstavljena kao djevojka staromodnog tipa sa svim svojim vrlinama i manama. U duši je pravi romantik i iskreno vjeruje u pravu ljubav, pa makar i u ovakvom surovom svijetu postapokaliptične budućnosti. Beznadno je od prvog dana bila zaljubljena u Nathana i dugo je vjerovala da ga može osvojiti svojim sramežljivim pristupom. Nathan k'o Nathan, sa svojim biljezima iz prošlosti, ne može se trajno prepustiti niti jednoj djevojci. Ipak su davni tragični događaji za koje je sam kriv obilježili njegov tmurni karakter i u ženama ne može naći trajni mir. Janine je dugo vjerovala da može probiti Nathanov tvrdi oklop u srcu i činilo se u pojedinim trenucima da će u tome i uspjeti. Tu smo je kroz epizode mogli vidjeti s kojim je velikim romantičarskim žarom bila posvećena Nathanu, s kojom ga je zebnjom otpraćala na zadatke i s kojom strepnjom je pratila sve informacije o njegovim opasnim pothvatima. Ni Nathan nije ostao ravnodušan na nju, čak što više, činilo se da bi njihova veza mogla postati čvrsta. Ali Janine je napravila grešku tražeći od njega da se promijeni želeći osigurati mirnu ljubavnu sreću kakvu je samo ona romantičarski zamišljala. Nathan, naravno, to nije mogao prihvatiti i potencijalno velika ljubav je pukla. A onda ga je, sa svim svojim vrlinama i manama, osvojila i prihvatila jedna karakterno sasvim druga osebujna djevojka.
U ovoj pričici otkrivamo jednu drugu Janineinu osobinu, a ujedno i tajno oružje- cmoljavost! Hm, cmoljavost, zanimljiv i simpatičan izraz. Mogli bismo ga prevesti kao utužiti svojom pričom ili riječima. Zvuči li ovo možda poznato oženjenim čitateljima? ;) Upravo to tajno oružje je Janine upotrijebila kad je nastala panika u zgradi Agencije. Agenti su se rastrčali na sve strane gurajući je podcjenjivački u stranu kad se Steve Floors zabarikadirao u liftu i zaprijetio da će dignuti zgradu u zrak želeći izravnati nesređene račune s Reiserom. Janine, uvrijeđena tim podcjenjivačkim stavom, nije željela sjediti skrštenih ruku i direktno se uputila k liftu razgovarati sa Steveom. Steve Floors ubrzo shvaća da najveća opasnost ne prijeti od agenata već od jedne cmoljave djevojke...
Kratke priče u serijalu uvedene su od drugog specijalca kao dodatak glavnoj priči i objavljivane su do specijalca br. 10 kad su se specijalni brojevi proširili na 160 stranica. To su bila prilično neambiciozna ostvarenja u kojima smo se mogli malo pobliže upoznati sa sporednim likovima u serijalu i više su služila kao popunjavanje norme za specijal. Za početak je tu bila Legs koja je poslije dobila zaseban serijal. Nakon nje smo malo pobliže upoznali i Sigmunda, a sad je na red došla i Janine. Iskreno rečeno, nisam nešto posebno očekivao niti od ove priče, ne zato što Janinein lik nije zanimljiv, već čisto zbog neambicioznosti autora u ovim kratkim pričama. Ali Katia Albini, prvi ženski scenarist u serijalu, ugodno je iznenadila napravivši jednu simpatičnu, duhovitu priču koja se čita s smiješkom na licu. Možda je upravo ovo dobitna formula - postaviti novog autora da se dokaže u ovim kratkim pričama (vidjeli smo sličan primjer i s Fattorijem u prvoj priči sa Sigmundom).
Albini je priči pristupila na jedan drugačiji način, ne pokušavajući u 32 stranice natovariti što više podataka kao što su drugi autori radili stvarajući kaos u scenariju. U središtu je Janine koja nas iz svog kuta uvodi u jedan običan dan u Agenciji Alfa. Tako možemo vidjeti kako Legs najranije dolazi na posao usput skuhavši kavu sebi i Reiseru iako to ona neće nikad priznati. Reiser ima redoviti ritual čitanja novina, dok Sigmund uživa u redovitoj nabavci kibernetskih časopisa. Andy se stalno hvali svojim noćnim osvajanjima koji su daleko od istine. Nathan vječno kasni na posao (najradije bi da posao počinje u 11) i uvijek pokušava potplatiti Janine nekim poklonom ne bi li ga ona opravdala kod šefa. Još je teži ranoranioc May koja se, usput, vječno bori s dijetom i kilogramima. Zar razliku od nje, njena sestra April s Jackom svako jutro složno džogira. Dan će im postati sve samo ne običan kad jedan čovjek u liftu zaprijeti dignuti zgradu u zrak ako ne izravna račune s Reiserom. Nadasve simpatičnim uvodom i još simpatičnijim raspletom priče Albini je napravila veliko osvježenje u ovim dodacima specijalaca. A tome je sigurno doprinio i neobični Albertijev crtež. Albertijev stil i inače pomalo odudara od ostatka crtačkog staffa, a ovdje je to i ekstremnije izrazio stvorivši crtež gotovo na razini animacije. Time je pridonio samom šaljivom i opuštenom tonu u priči.
Možda baš zato što je riječ o ženskom autoru, vidjeli smo pristup priči koji je pomalo drugačiji, bez velike pretencioznosti te s puno šarma i duhovitih opaski. Ako je i bilo onih čitatelja koji ovim kratkim pričama pristupaju podcjenjivački ili ih uopće ne čitaju, svakako ne bi trebali propustiti ovu simpatičnu pričicu. Janine i Agencija Alfa iz posve novog kuta!
