Siroti mali ratnici

Magični Vjetar

SIR DW 1 | 96 str.

Nakon apokalipse uzrokovane eksplozijom za koju je odgovorna izvanzemaljska sila, cijelo čovječanstvo je u opasnosti, a jedina nada su djeca, koja nakon posebne obuke postaju elitni-vojnici specijalizirani za uništavanje neprijatelja.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 83%

Priča 7

Scenarij 9

Crtež 9

Naslovnica 8

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 76%

P*7

S*7

C*8

N*9

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Siroti mali ratnici
    SIR DRKW 1

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Piccoli spaventati guerrieri
    SIR SR 1

ZANIMLJIVOSTI

  • Siročad su jedan od najambicioznijih i najskupljih Bonellijevih projekata u povijesti, na pripremi serijala se radilo blizu četiri godine, a za produkciju prve sezone potrošeno je oko 1,3 milijuna eura.
  • Recchioni je inicijalno imao ideju da samo prva epizoda bude u koloru po uzoru na marketinšku praksu nekih japanskih izdavača ali Mauro Marcheselli je predložio da cijeli serijal bude takav. Siročad su također jedan od posljednjih serijala koje je odobrio sam Sergio Bonelli.
  • Medvjed koji se pojavljuje u stripu je direktna referenca na Marvelov X-Men spin-off serijal "New Mutants" br. 18 i 19.
  • Recchioni, Mammucari i Carnevale radili su zajedno i na prvom broju Johna Doea. Prve koncept studije uradio je Massimo Carnevale.
  • Službena facebook stranica - trailer - Live action trailer
  • Serijal je dobio i tzv. motion-comics animaciju cijele prve sezone koja se emitirala na talijanskoj televiziji (RAI), vidi trailer!
  • Siročad je jedini noviji serijal koji je doživio reprint na kioscima u suradnji s dnevnim novinama što je dosada bilo isključivo rezervirano za starije junake poput Teksa, Zagora i Dilana. Također je bio prvi serijal koji je doživio i digitalno izdanje.

Kako nastaviti sa životom nakon što pola planete ode u zrak a zajedno s njom i cijela vaša obitelj?

Izbora nema. Do jučer bezbrižna djeca, sakupljena iz raznih krajeva uništene Zemlje suočavaju se sa surovom stvarnošću gdje njihove muke tek počinju, sigurno je jedino da sigurnosti nema, a preživjet će samo oni najotporniji.

Ovo je premisa za prvu epizodu Siročadi (Orfani u talijanskom originalu), sezonski serijal koji će bez sumnje biti upamćen kao događaj od povijesne važnosti u životu Bonellijeve izdavačke kuće osnovane prije skoro 80 godina jer u pitanju je prvi mjesečni serijal koji izlazi u koloru. Do sada je taj tretman bio rezerviran za jubilarne, obljetničarske brojeve, u novije vrijeme i za specijalna izdanja izvan redovne serije ili reprinte Teksa. Ipak, sve su to iznimke, jer jedna je stvar bojati reprinte ili specijalna izdanja već poznatih i uspješnih junaka, a potpuno je druga ući u rizik sa nečim novim i nepoznatim. Taj su teret na svojim leđima iznijeli tvorci serijala, scenarist Roberto Recchioni i crtač Emilliano Mammucari.

Kako je uopće došlo do toga?

Serijali, mini-serijali, sezonski serijali

Uz neke manje iznimke, Bonelli je desetljećima slijedio jednaku izdavačku formulu i objavljivao tzv. beskonačne serijale poput Teksa, Zagora ili Martija gdje nema unaprijed zacrtanog kraja, osim onog uzrokovanog potencijalnim padom zainteresiranosti publike. Ipak, vremena se mijenjaju, tržište konstantno evoluira tako je Sergio Bonelli početkom 2000-tih godina, nakon pozitivnog iskustva s Geom Luce Enocha, a na inicijativu tadašnjeg glavnog urednika izdavačke kuće Maura Marchesellija, pristao na eksperiment s mini-serijalima (Brad Barron, Demian, Caravan, itd.)

To je bez sumnje bilo zanimljivo i pozitivno iskustvo, prekinula se era besmrtnih i nepromjenjivih junaka a iz toga se rodila veća kreativna sloboda jer autori više nisu morali biti toliko opterećeni sa idejom beskonačnog ponavljanja i nepromjenjivošću glavnih likova koji se potvrđuju iz epizode u epizodu. Stvari su se pomaknule u nekom novom pravcu i formirao se određeni dio publike koji je spreman za nešto drugačije.

Osim takvih pozitivnih stvari koje su mini-serijali donijeli Bonelliju i strip sceni, bilo je i onih manje dobrih. Pripreme koje prate takav projekt u suštini su identične onima kod serijala na duge staze; vrijeme produkcije nije smanjeno u većoj mjeri, a u ekonomskom smislu rizik je sličan, gotovo i veći, jer je u slučaju neuspjeha izdavaču puno teže prekinuti ranije od predviđenog kad je već na početku čitatelju obećan točno određen broj epizoda. U slučaju da neki mini-serijal bude jako uspješan opet treba prekršiti obećanje i produžiti ga iz financijskih razloga, znači izdavač samom sebi stavlja ograničenja koja ga sputavaju.

Tu dolazimo do Roberta Recchionija koji 2003. godine pokreće vlastitog junaka - John Doe, u suradnji sa jednom od manjih izdavačkih kuća (Eura Editoriale). Oni se nisu odlučili ni za jedan od ova dva modela, nego su krenuli sa nešto drugačijim sezonskim konceptom poput američkih tv serija, gdje određeni projekt dobije narudžbu za recimo 12 ili 24 epizoda te se produžava ili ukida ovisno o rezultatima. Na taj način se dobiva najbolje od oba svijeta, jer ukoliko je serijal uspješan izdavačka kuća ga može (ako to želi) produžavati, a sa druge strane postoji velika kreativna sloboda jer je jedna sezona dovoljna da se ispriča kompleksna i zaokružena priča. Ta formula se pokazala uspješnom jer je na tom principu John Doe doživio četiri sezone sa ukupno 99 epizoda od kojih je zadnja izašla u sedmom mjesecu 2012. godine.

Siroti mali ratnici

I tako 2013. godine u desetom mjesecu na kioske u Italiji stiže prvi broj Siročadi. Prva sezona ističe se po odluci da se svaka epizoda podijeli na dva vremenska toka: prošlost i budućnost. Tako u prošlosti, neposredno nakon razornog napada, pratimo proces koji od djece stvara vojnike, a u budućnosti pratimo odrasle likove kako kreću u borbu protiv izvanzemaljskog neprijatelja.

Čim otvorite strip suočeni ste sa snažnim vizualnim dojmom. Lijep dan kojeg obitelji s djecom provode na igralištu u parku presjeca munja koja prži oči a onda puca grom koji razbija bubne opne…

Slijepi i gluhi – gorimo…

Apokalipsa… ali tu nema previše vremena za sentimentalnost, čudom preživjela djeca odmah su izložena nemilosrdnosti situacije koja ih zatiče u kampu za obuku gdje profesorica Jasna Jurić i pukovnik Takeši Nakamura imaju zadatak od njih napraviti strojeve za ubijanje koji će biti sposobni uništiti uzročnike katastrofe. Ali kako od krhkih i emocionalno zgaženih dječaka i djevojčica napraviti snažne i skoro nepobjedive elitne-vojnike? Taj put sazrijevanja je jedan od nosivih stupova ovog serijala koji će u 12 brojeva protagoniste provesti kroz sito i rešeto.

Nakon kratkog uvodnog predavanja u kampu, djecu su bez trunke samilosti otpremili u divljinu i ostavili ih da se snađu. Iza svega stoji Jurićkino razmišljanje da takve psihički osakaćene osobe nemaju puno milosti ili straha i zbog toga su najpogodnije za preodgoj a tu je i divlja priroda koja će ionako obaviti prvu selekciju.

Takvo stresno i nemilosrdno okruženje je i više nego prikladno da na površinu izađu sve karakterne osobine djece. Ringo se odmah nameće kao prgavac koji drskim ponašanjem pokušava prikriti vlastitu ranjivost. Džonas je odlučan i smiren, slično kao Žuno i njezin brat Ektor koji se vrlo brzo nameće kao vođa grupe. Tu su i dvojica dječaka iz Madrida: Rej nepovjerljivog i samotnog karaktera, te Feliks koji je sramežljiv i pomalo razmažen. Najmlađa, i na prvi pogled, najkrhkija je Sem, a Ringo je odmah na prvu smatra derištem pa je počinje zvati Derle. Njihove kratke svađe vrlo brzo su prekinute samom težinom situacije i ovi karakterno jači odmah preuzimaju stvari u svoje ruke i pokušavaju napraviti plan kako da se živi dovuku do kampa.

Siročad

(spojleri)

Zadatak je težak sam po sebi i nije bilo zagarantirano da će svi doći nazad, ali okrutnost njihovih gospodara ne pozna granica. U momentu koji je puno više moralno nego tjelesno perverzan, Jasna Jurić i Takeši Nakamura odlučuju djecu podvrgnuti drugoj fazi testa koja se sastoji od napada krvoločne, pobješnjele živine u obliku medvjeda. Tu do punog izražaja dolazi Ektorovo herojstvo koji žrtvuje samog sebe da bi svojoj sestri i ostalima iz grupe dao vremena da pobjegnu i smisle način kako da ubiju beštiju. Tim činom Recchioni poručuje kako nitko i ništa u ovom serijalu nije siguran. Nakon toga, duhovno i tjelesno izmučena djeca dolaze do cilja, a zbog svoje snalažljivosti odabrani su za "napredni program".

Otprilike na polovici stripa prebacujemo se u drugi vremenski tok – budućnost koja počinje sa kadrom svemira, odmah potom iz ništavila izranjaju ogromni svemirski brodovi koji dovode tisuće vojnika na neprijateljski planet. Na čelu operacije su, vidno stariji ali jednako odlučni i beskrupulozni, Nakamura i Jurićka. Oni putem virtualne projekcije daju upute vojnicima dok se postepeno bude iz hibernacije. Rečeno im je da izvanzemaljska planeta ima atmosferu sličnu Zemljinoj ali ipak postoji niska doza radijacije koja se može suzbiti ako svakih 48 sati sebi ubrizgaju cjepivo koje će ih čuvati smrtonosnih posljedica. Nakon toga kreće invazija. U prvom naletu vojne postrojbe uspijevaju suzbiti otpor neobične izvanzemaljske sile ali vrlo brzo počinju trpjeti znatne gubitke i u tom presudnom momentu na scenu stupa elitni odred - Siročad. Njihov način borbe je brz, efikasan, čak bi se moglo reći zabavan jer puni samopouzdanja u toku borbe jedni drugima dobacuju šale, kao da su usred video-igre. Svatko od njih na sebi ima karakterističan oklop koji im ujedno potpuno pokriva lica tako da isprva jedino po nadimcima možemo pogađati tko je tko. Epizoda završava povlačenjem neprijatelja zahvaljujući brzoj i efikasnoj reakciji Bojskauta i njegovih drugova.

(kraj spojlera)

Inspiracija

Roberto Recchioni kaže kako je serijal rođen iz fascinacije sa pričama o odrastanju i ljubavi prema znanstvenoj fantastici i video igrama. Poseban su utjecaj na njega imala djela poput Gospodara muha (Lord of the Flies) Williama Goldinga, Ono (It) Stephena Kinga, Zvjezdanih jurišnika (Starship Troopers) američkog spisatelja Roberta A. Heinleina i Vječnog rata (The Forever War) Joea Haldemana.

U intervjuu koji se nalazi na kraju prve epizode (Darkwood izdanje) on govori da su Siročad dijelom znanstveno-fantastični strip, dijelom ratna priča i dijelom misterija ali prava srž i duša priče je u likovima, djeci koja su doživjela nezamislivu traumu i njihovom odnosu te mukotrpnom sazrijevanju, a sve to skupa podsjeća na jednu šekspirijansku psiho-dramu. Naravno da svi ovi elementi neće odmah doći do izražaja jer je prvi broj bilo kojeg serijala uvijek specifičan i pomalo problematičan. Čitatelja prvo valja upoznati sa svijetom, likovima i osnovama radnje, a razvitak odnosa, dublja karakterizacija i potencijalni obrati dolaze na red malo po malo kako epizode odmiču, tako da treba imati strpljenja. To također vrijedi i za određene političke konotacije jer namjera autora je bila da se pomoću znanstveno-fantastičnog okvira povuku jasne paralele sa stvarnošću europskog kontinenta koji se u vrijeme stvaranja serijala (2010.-2013.) utapao u ekonomskoj ali i političkoj krizi. Emiliano Mammucari kaže kako je poseban naglasak stavljen na Grčku i Španjolsku, Arapsko proljeće i općeniti mediteranski kontekst.

Podjela na dva vremenska toka, koja je uzeta iz Kubrickovog filma Full Metal Jacket, također ima svoje prednosti i mane. Ta neobična pripovjedačka struktura i rascjep od nekih 7-8 godina autorima je otvorio veliki prostor za moguće obrate i iznenađenja. Cijeli središnji dio priče je obavijen misterijom čije dijelove pomalo otkrivamo. Kao mana može se uzeti veliki kontrast između prošlosti i budućnosti jer su teme i sam ton pripovijedanja potpuno različiti pa se lako može dogoditi da će određenom dijelu čitatelja jedna polovica epizode biti zanimljiva i zadovoljavajuća a druga će im ostaviti suprotan dojam. Ovdje u prvom broju imamo takvu situaciju gdje je prošlost puna sudbonosnih odluka i prijelomnih trenutaka sa likovima koji prolaze kroz teška emocionalna stanja, a u budućnosti prevladava pomalo neozbiljan i površan ton posebno kad Siročad stupe na scenu. Taj odnos i ravnoteža između dva dijela će se mijenjati kako epizode odmiču, ponavljam, treba imati strpljenja.

Što se vizualnog segmenta tiče, brojne su reference iz popularne kulture npr.: pukovnik Nakamura inspiriran je likom kojeg je glumio Takeshi Kitano u filmu Battle Royale, izgled vojnika, pušaka, svemirskih brodova je miks filma Aliens, video-igara Halo, Quake, Doom i sl., tako da serijal ima jedan stilizirani, prepoznatljiv vizualni identitet.

Narativni koncept, crtež, kolor

U Siročadi se mogu naći narativni elementi američkog, kao i japanskog stripa, ali baza je prvenstveno talijanska. Recchionijev scenarij ima brz ritam, vrijeme koje je potrebno za čitanje jedne epizode nije isto kao kod većine Bonellijevih stripova pa ne treba čuditi relativno velik broj pozitivnih ali i negativnih komentara naših i talijanskih čitatelja u vezi toga. Autori objašnjavaju da im je namjera bila ukloniti sve suvišne dijelove tako nećemo naći duge didaskalije ili nutarnje monologe koji čitatelju često znaju objašnjavati samorazumljive događaje. Umjesto tih redundantnih objašnjenja autori su pustili crteže da pripovijedaju.

Kao što je ranije spomenuto vremenski jaz dijeli sve epizode, tako imamo dvije vrste crteža i dvije vrste naracije; jedan klasičan, sa izraženom intimnom dimenzijom koja seže u psihu protagonista, drugi je brži, uronjen u znanstvenu-fantastiku gdje prevladava konflikt.

Emiliano Mammucari je bio pravi izbor za ovaj tip stripa jer mu tematika, koja se velikim dijelom oslanja na video igre, savršeno odgovara. On kaže kako vizualni aspekt Siročadi u stopu slijedi moralni razvoj likova i tu nije bilo mjesta za "barokne vizije" budućnosti ili za estetiku koja je sama sebi svrha. U ovom prvom broju, ali i u slijedećih nekoliko, svijet vidimo u nekom jasnom, čistom svjetlu, kroz oči djece. Kako likovi rastu, razvijaju se, suočavaju se sa manje ili više upitnim moralnim odlukama, crtež postaje grublji i mračniji. Čini se apsurdno, ali da bi se pokazalo koliko je rat užasan bilo je bitno prvo pokazati koliko se može činiti zavodljiv i "šaren".

On je kompilirao neku vrstu kataloga za kolor tako da bi emotivni kontekst među likovima bio kodificiran, krajnji cilj je bio da boje budu poput soundtracka u filmovima, da podcrtavaju način na koji likovi žive i djeluju u određenom ambijentu. Ovaj pristup može se činiti apstraktnim ali jednom uspostavljen postaje poput neke šifre, vizualnog koda, koji čitatelju prenosi emocije na podsvjesni način.

Konkretno, crvena je boja opasnosti, znači ako je u pitanju neka dramatična scena prevladavat će crveni tonovi. Zelena komunicira prisnost, obiteljske odnose, ljubičasta je boja nerealnoga a plava označava samoću itd. To su osnove, ostalo ovisi o koloristima koji su svoj posao odlično odradili. Kao što je ranije spomenuto, način upotrebe kolora i sam pristup tom kreativnom procesu je za Bonelli nešto potpuno novo, a sve je rađeno s jasnom namjerom da se pomaknu kvalitativne granice i da se postave temelji koji će služiti i za buduće projekte. Tako je za prvu sezonu formiran tim koji se sastoji od sedam ljudi, a to su: Lorenzo De Felici, Alessia Pastorello, Arianna Florean, Giovanna Niro, Luca Bertelé, Stefano Simeone, a njima na čelu je Annalisa Leoni.

Mnogi od njih nastavili su raditi na sljedećim sezonama Siročadi kao i na ostalim Bonellijevim projektima, a radovi Annalise Leoni i Lorenza De Felicija (koji je ujedno i crtač) nisu ostali nezapaženi ni na američkom tržištu tako da njih dvoje trenutačno rade na novom serijalu Roberta Kirkmana - "Oblivion Song".

Osim Mammucarija, na prvoj sezoni radilo je devet crtača a od svih njih najviše se ističe sjajni Gigi Cavenago koji je zahvaljujući radovima na Siročadi postao pravi crtački superstar u Italiji, tako je zamijenio legendarnog Angela Stana na naslovnicama Dilan Doga.

Kad smo već kod naslovnica, za njih je zadužen sjajni Massimo Carnevale. Naslovnica ove epizode je sasvim dobra, može se reći da je malo previše pozerska ali ona prvenstveno funkcionira kao nekakav kompromis između prezentacije serijala kao cjeline i same radnje u stripu, ali zato su sljedeće još bolje, a trica, desetka ili jedanaestica su naprosto izvanredne.

Marketing, tržište, rezultati

Novost koju je Siročad unijela na talijansko strip tržište nije samo ograničena na jedan element (kolor) nego je ona sveobuhvatnija. Prije nego što je serijal uopće stigao na kioske dogovorena je suradnja sa Bao Publishingom, vodećom izdavačkom kućom za stripove koji se prodaju u knjižarama i striparnicama. Tako je osmišljeno HC izdanje na većem formatu koje obuhvaća tri epizode u jednoj knjizi. Za razliku od kiosk izdanja ovo je namijenjeno drugačijem tipu publike a što je najvažnije strip neće nestati sa tržišta nakon trideset dana života na kioscima.

Bonellijevi stripovi su u prošlosti bili promovirani gotovo isključivo interno (reklame unutar vlastitih izdanja), pokoji novinski članak i sl., a Recchioni je, sa Siročadi i Dragonerom (također pokrenut 2013. godine), želio prekinuti tu praksu. Pokrenuta je velika medijska kampanja, prvi puta su otvorene službene facebook stranice, napravljeni su youtube traileri, za oba izdanja tiskani su tzv. nulti (preview) brojevi koji su se besplatno dijelili u najvećem lancu gaming shopova u Italiji. Nulti broj je također bio dio svake narudžbe na internet stranici multiplayer.it koja se bavi prodajom i recenzijama video-igara, To je sve napravljeno u cilju da se dosegne i određeni postotak mlađe publike (12-18 godina). Osim nebrojenih članaka na portalima i novinama, mjesečnik Repubblica XL (koji se bavi multimedijom) stavio je Siročad na naslovnicu, a službeno predstavljanje je odrađeno na najvećem europskom strip festivalu "Lucca comics and games". Dosta ljudi, pa i unutar samog Bonellija, je govorilo kako je ovo prekretnica koja će odrediti u kojem će se smjeru izdavačka kuća kretati u budućnosti.

S ove vremenske distance možemo zaključiti da je cijeli projekt Siročadi, bez obzira na određene probleme u kasnijim sezonama, u suštini - uspješan. Sam serijal u Italiji je doživio ukupno šest sezona (četiri dugačke i dvije kratke), pomaknute su granice po pitanju kolora, narativnog pristupa pa i samog crteža, velik broj mladih autora je dobio priliku da se pokažu na "velikoj sceni" što su mnogi jako dobro iskoristili. Također je iznimno važno što je u praksi dokazano da ovakva vrsta stripa u boji, po cijeni većoj skoro za trećinu od uobičajenog crno-bijelog Bonellija, može egzistirati na sve zahtjevnijem talijanskom strip tržištu. Dovoljno je reći da su svi serijali pokrenuti nakon Siročadi - u boji, bio to Morgan Lost s nijansama crvene i sive, Mercurio Loi ili ovi najnoviji poput dva Dragonero spin-offa i dva serijala za mlađu publiku (Creepy Past, 4HOODS).

Na ex-yu tržištu, Darkwood je zasad jedini objavio Siročad te je kompletirana cijela prva sezona. Kvaliteta izdanja je na zavidnoj razini, format je malo veći od uobičajenog Bonellijevog, papir je bolji a odličan prijevod i adaptaciju je uradio naš kolega forumaš Djole (Vladimir Tadić).

Na kraju, ne ostaje mi ništa drugo nego preporučiti vam da u ruke uzmete Sirote male ratnike i krenete s čitanjem.

Napomena: Prijevodi imena likova preuzeti su iz Darkwoodovog izdanja Siročadi.

Naprijed

N/A

N/A

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Golub

    Ukupna ocjena 68%

    7, 6, 7, 8

    Tako-tako početak jednog solidnog stripa.

    22.12.2017
    22:39:00 sati
    Golub
    uredi
  • acestroke

    Ukupna ocjena 85%

    7, 8, 10, 10

    Prilicno impresivno, a pogotovo iz graficke/crtacke perspektive.  Svaki kadar i stranica izgleda odlicno, a boja takodje.  Prica kao prica nije nista novo, jer ima ovdje dosta familiarnog... dosta mi pada na pamet TV serija "Battlestar Galactica", a bogami i "Starship Troopers" film.  Likovi su zanimljivi, ali tesko je znat kako ce se sve ovo razvijat u sledecim sveskama.  Uglavnom, ovaj prvi broj se u jednom dahu procitao, jer sve ovdje lici i zvuci kao dobar Americki serijal, pun akcije, naucne fantastike i boje koja obara s nogu.  Jedva cekam ostalse brojeve serijala.

    23.12.2017
    02:20:00 sati
    acestroke
    uredi
  • WOLF-HUNTER

    Ukupna ocjena 82%

    8, 8, 8, 10

    Odličan serijal sa inovativnim pogledom na Bonelli Radnja je već viđena ali sama izvedba stripa je zanimljiva i dovoljna da zadovolji osnovne kriterije. Scenario nije previše naporan te predstavlja na jedan jednostavan i ubrzan način sve komplikovano bilo psihički ili fizički. Likovi su dobi mada bi njihova karakterizacija mogla malo da bude dublja, npr. malo više njihovog pogleda na trenutnu situaciju ili emotivnija naracija. Kolor je dobar, jednostavan i odgovara crtežu koji nije mnogo detaljan pa tako predstavlja sjajnu komponentu za čiste boje koje ne paraju oči pretjeranim detaljima ali s druge strane otvaraju ambiijent priče. Palac gore za cijeli tim koji je radio na ovom serijalu, mada mi je žao što kod nas nije objavljena još druga sezona,a li dotle se uvijek može opet prelistati prva sezona koja sa 12 brojeva ne predstavlja naporno štivo pa je i tako njezino čitanje moguće uraditi za manje od 5 sati. Samo se nadam da neće pretjerati sa sezonama i mini sezonama jer bi strip previše prešao na spamming pa bi tako ostao u lošem sjećanju...

    23.12.2017
    17:47:00 sati
    WOLF-HUNTER
    uredi
  • King Warrior

    Ukupna ocjena 61%

    6, 6, 6, 7

    Ne mogu reći da sam oduševljen, ali nisam ni razočaran, pošto su mi očekivanja bila poprilično niska.
    Prije svega, Recchioni je očigledno fan američkih video igrica, filmova i stripova, očekivao sam nešto u ovom pravcu, a i vidljiva je inspiracija kroz pomenute medije.
    Ipak, i pored svih uticaja sa američkih prostora, itekako je vidljivo da se radi o jednom Bonellijevom stripu.
    Ko je volio Brad Barrona, voliće i ovaj strip.

    Mammucarijev crtež je prosjek, a u drugoj svesci se Bignamini prilagodio njegovom stilu, tako da nema velikih vizuelnih razlika, iako se pažljivim posmatranjem ipak može primijetiti da je Bignamini za klasu bolji crtač.
    Kolor je zaista dobar, tu je teško naći manu.

    Dijalozi su tipični Bonelli, često sa međusobnim imenovanjem itd.
    Prva sveska je odlično završila, dosta pitanja je ostalo otvoreno.
    Šta reći još, nije ovo ništa novo za Bonelli, niti priča, niti u bilo kojem drugom pogledu.
    Ne može se reći ni da je vizuelno jak strip, na stranu sada što je izdanje kompletno u koloru.
    Sve mi djeluje kao čist prosjek, svidjelo se to Recchioniju ili ne, ovdje, barem poslije ove sveske, sigurno nije pokazao ništa posebno što bi ovaj serijal izdvojilo od drugih SBE izdanja. Osim kolora, naravno.

    23.12.2017
    19:58:00 sati
    King Warrior
    uredi
  • Oki

    Ukupna ocjena 91%

    8, 9, 10, 10

    Evo i ja sa foruma kopiram svoj kompletan osvrt na prvu sezonu Siročadi: Ma koliko se god u trenucima nekih epizoda činilo da je ovo isprazno puškaranje, mlačenje i proljevanje krvi...na našu sreću, Siročad to ipak nije. Siročad je jedna velika kritika kapitalizmu i nepravdi koju kapitalizam donosi. Siročad nam govori o tome kako je lako svijetu nametnuti izmišljeni rat. Siročad nam govori o tome što znači biti vojnik, te kako beznačajan može biti ljudski život. Na kraju....u ratu ne pobjeđuju vojnici, u ratu ne pobjeđuje ljubav...u ratu preživljavaju samo ratnici, ali pobjednika u ratu nema. Meni je ovo u konačnici iznadprosječan Bonelli i od mene ide 10, 10, 9, 10. za ovaj serijal, mada nešto slabiji crtež u nekim epizodama ne umanjuje doživljaj. Šteta jedino što se zbog mnogo akcijskih scena Siročad vrlo brzo čita. Ova prva epizoda me baš i nije privukla kod prvog čitanja, pa zbog toga nešto lošije ocjene za nju...
    23.12.2017
    22:03:00 sati
    Oki
    uredi
  • PAJDO

    Ukupna ocjena 69%

    6, 5, 9, 9

    Teško je biti objektivan kada imaš određeni broj godina u guzici i komentirati strip koji je nastao na nečemu na čemu si odrastao. Jasna mi je ideja vodilja približavanja stripa mlađim generacijama koje na dva klika mišem imaju uvid u cijeli svijet i samim tim vremena za nešto poput stripa je malo jer su ipak drugi oblici zabave višestruko dominantniji. Ali, ipak smo ovdje radi nekog komentara;) Bio bi lud da kažem da crtež nije odličan naravno kao i kolor pa mi je samim tim strip bio ok za čitanje, ali nažalost ništa više od toga. Da me je priča nečim posebno privukla; baš i nije. Drugu sezonu, ako je netko objavi, zaobilazim.
    27.12.2017
    22:06:00 sati
    PAJDO
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zbogom Afriko
    Kod: MN LIB 84
    Ocjena: 88%
    Vrijeme: 22.6.2018. 1:54:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 3
    Broj pogleda: 592
  • Margerita
    Kod: DD LUGG 6d
    Ocjena: 90%
    Vrijeme: 22.6.2018. 1:32:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 335
  • Sablast u tami
    Kod: DD LEX 68
    Ocjena: 52%
    Vrijeme: 16.6.2018. 1:52:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1042
  • Tajna šume
    Kod: AA LIB13d
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 10.6.2018. 10:44:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1339
  • Smrtonosni teret B-24
    Kod: MN LIB 25
    Ocjena: 86%
    Vrijeme: 2.6.2018. 23:22:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 9
    Broj pogleda: 1707

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Gospodar otoka
    Kod: ZG LU 270/271
    Ocjena: 70%
    Vrijeme: 6.4.2018. 23:02:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 2959
  • Dugo putovanje
    Kod: TX LU 105-106
    Ocjena: 51%
    Vrijeme: 23.4.2018. 0:05:00
    Autor: WOLF-HUNTER
    Broj komentara: 7
    Broj pogleda: 2840
  • Utvara
    Kod: KT LMS 590-592
    Ocjena: 83%
    Vrijeme: 14.4.2018. 0:35:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 10
    Broj pogleda: 2610
  • Fatalna ljubav
    Kod: AA LIB 13a
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 2.5.2018. 23:23:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 2337
  • Šutnja vuka
    Kod: DD MAXI 31b
    Ocjena: 69%
    Vrijeme: 8.5.2018. 23:27:00
    Autor: Sarghan
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 2208

Aukcije

Forum