Moralo je, eto, proći skoro dvadeset godina da se kod nas ponovno pojavi neki specijalni broj Texa Willera. No, uspoređivati onaj pokušaj Dnevnika s kraja osamdesetih s ovim aktualnim Strip Agentovim zaista nije realno. Smanjiti originalni Texone A4 formata na dvije sveske A5 formata, za drugi broj upotrijebiti Galepovu naslovnicu nepovezanu s pričom, i sve to loše otisnuti na roto papiru - može se reći da je to bila ’medvjeđa usluga’ Texu i njegovim ljubiteljima. Kada se doda da je crtež Guida Buzzellija dosta različit od onog na što je prosječan fan navikao, postaje jasnije zašto je taj Texov ’specijalac’ prihvaćen dosta mlako.
Gro plan Texa(© Magnus/SBE)
Ljubitelji stripa većinom su vrlo kruti u prihvaćanju promjena u odnosu na tipičan, kanonski način crtanja omiljenih im junaka. "Zagor je Zagor kad ga crta Ferri, i točka!", "Ferrijev Mister No - to je Zagor u pilotskoj jakni", "Ono od Kuberta da je Tex?!", "Alan Ford kojeg ne crta Magnus je smeće!", i slično.
Moje je mišljenje potpuno suprotno. Ako je crtač kvalitetan, nije toliko bitno što se njegova interpretacija lika razlikuje od onog na što smo navikli, no važno je da se drži osnovnih odrednica po kojima je junak nastao. To je posebno vidljivo u primjeru Texa i njegovih posebnih izdanja.
Tex Speciale, tj. Texone, izdanje u velikom formatu na 240 stranica, stvoreno je da bi se, po riječima samog Sergia Bonellija, otvorio prostor za Buzzellijevu priču, koja je netipičnim crtežom mogla zbuniti fanove da je izdana u regularnoj seriji. Veliki uspjeh izdanja ponukao je šefove u SBE da nastave s izdavanjem Texonea u jednogodišnjem ritmu, s tim da je plan bio da uz Nizzijev scenarij kao crtač gostuje neki poznati svjetski crtač, ili barem priznati autor iz neke druge Bonellijeve serije. Devetnaest do sada izdanih Texonea najbolje pokazuje da je koncept dobro pogođen, a kao crtači okušali su se majstori crteža Giolitti, De la Fuente, Ortiz, Magnus, Bernet, Parlov, Font, Milazzo, Kubert, zatim stari, provjereni Texovi crtači Galep i Ticci, a u novije vrijeme šansu su dobili i talijanski crtači (Brindisi, De Angelis, Ambrosini), već dokazani na ostalim Bonellijevim serijalima.
No, vratimo se na temu recenzije. Po mnogima ’najspecijalniji’ od specijalnih izdanja Texa baš je ovaj, Magnusov. Svako tko ga je imao u rukama bez problema će se složiti s time. Sam Magnusov crtež je nevjerojatan - toliko je ogromna količina detalja na većini tabli stripa da čovjek ima osjećaj da je crtač na pojedinoj sličici izgubio dane rada! Zaista se čini da su npr. šume crtane stablo po stablo, kuće ciglu po ciglu... Sad pomnožimo broj vinjeta s brojem stranica, i ugrubo se može dobiti dojam golemog posla koji je Magnus odradio! To je i razlog što se toliko čekalo da ovaj strip izađe na tržište. Kaže se za Villu ili Civitellija da su ’spori’ crtači, treba im godina-dvije da dovrše neku dugačku priču. Što onda reći za "Dolinu terora"? U predgovoru možemo pročitati da su dogovori Sergia Bonellija i Magnusa počeli u proljeće 1988. godine, a strip je ugledao svjetlo dana tek 1996! Bonelli je zaista bio strpljiv, no dobio je pravo remek-djelo strip umjetnosti.
Roberto Raviola (Magnus)
U hrvatskom izdanju i naslovnica je posebna. Stegnut rokovima i shrvan bolešću, Magnus jednostavno nije stigao napraviti naslovnicu za prvo izdanje, pa je upotrijebljena jedna vinjeta iz samog stripa (str. 71 našeg izdanja). Po njegovoj skici naslovnicu je kasnije nacrtao Magnusov suradnik Giovanni Romanini (on je i pomogao majstoru u samom crtanju; naprimjer, Magnus nikako nije bio zadovoljan svojim crtežima konja, smatrao je da ispadaju groteskni, te je gotovo sve konje u stripu nacrtao Romanini). Naše izdanje krasi ta zamjenska naslovnica, koja je u Italiji upotrijebljena za rijetko, kolekcionarsko izdanje ovog Texonea u A3 (!) formatu. Predgovor Strip Agentovog Texonea također je iz tog A3 izdanja.
Čini se da sama priča ovog izdanja i nije toliko važna, glavna stvar u bilo kojoj raspravi o ovom stripu je svakako Magnusov crtež. No, Nizzi je napisao jednu solidnu avanturu, ubacio malo povijesnog backgrounda zlatne groznice u Kaliforniji, i dobili smo zanimljivo klupko koje Tex i Carson moraju razmrsiti. Možda je malo nategnuta fanatičnost Azijata u sekti "Osvetnika", ali, s druge strane, valjda je scenarist razmišljao da članovi nekakve sekte i nisu baš normalni ljudi koji razmišljaju na realan način.
Ovo naše tvrdokorično izdanje je - za moj pojam opreme stripa - jako, jako dobro napravljeno. Papir je osjetno kvalitetniji nego kod talijanskog originala, naslovnica je ljepša, a i predgovor, iako je mogao biti tehnički bolje izveden, obiluje zanimljivostima o samom procesu nastanka stripa. Iako cijena izdanja nije mala, mislim da ga svakako vrijedi kupiti. Ja nimalo ne žalim potrošene novce!
Originalna Magnusova tabla, primjer nevjerojatno detaljne pozadine
.GIF)
.jpg)
.jpg)
