Izgubljeni svijet

Tex Willer

TX ZS 586/587 | 192 str.

Na dalekom i hladnom sjeverozapadu tajanstveni narod spušta se s Mount Rainiera i otima žene iz plemena Klamath. Gros Jean obraća se za pomoć Texu, i četiri asa nimalo ne oklijevajući ni trenutka, u ruke uzimaju svoje Winchesterke i odlaze u pomoć starom prijatelju. U pustolovinu se uključuje i profesor Hans Steiner, čiji je otac Friedrich, znanstvenik, nestao u tim planinama bez traga i glasa desetak godina ranije. Mala, ali hrabra ekspedicija odvažnih kreće u nepoznati ledeni pakao pronaći odgovore.

Informacije o autorima

Scenarij

Crtež

Naslovnice

Ocjena stripa

Recenzija

Ukupna ocjena 63%

Priča 7

Scenarij 5

Crtež 7

Naslovnica 6

Moja ocjena

Ocijeni strip

Ocjena čitatelja

Ukupna ocjena 73%

P*7

S*6

C*8

N*7

NASLOVNICE — DOMAĆA IZDANJA

  • Izgubljeni svet
    TX ZS 856
  • Legenda o Gundarima
    TX ZS 857

NASLOVNICE — ORIGINALNA IZDANJA

  • Un mondo perduto
    TX SR 282
  • Il carro di fuoco
    TX SR 283

ZANIMLJIVOSTI

  • Ova epizoda je posljednji uradak crtača Eria Niclòa koji nije uspio dovršiti svoj posljednji rad. Preminuo je 27. veljače 1983. od infarkta u dobi od 64 godine, a epizodu je završio Vincenzo Monti koji se potrudio i vjerno pokušao održati Nicolòv stil do kraja priče i original je objavljen u travnju i svibnju 1984. Na Texovu serijalu Nicolò počinje raditi 1964., i u dvadesetogodišnjoj karijeri nacrtao je ukupno 23 priče, a njegova najduža priča je od 511 stranica, #141/145 “Il grande intrigo“ u ZS ediciji objavljeni u #253, 254, 257, 258. Nicolov stil crtanja inspiriran je američkim karikaturistom Alexom Raymondom.
  • Vincenzo Monti ( 10. lipanj 1941.- 15. veljače 2002.) uskače u Texov serijal 1982., a njegov prvi uradak počinje u priči pod brojem 262 “I predoni rossi“ koju završava zajedno s Ticcijem u broju 264. Za Texov serijal nacrtao je 2100 stranica raspoređenih kroz 20 epizoda. Prije Texa, od 1977. do 1980., Monti je crtao Mister No epizode; “Tajanstveni grad/Dvostruka igra“, “Asfaltna oštrica/Okrutna zemlja“, “Eldorado/Vještica s Anda“, “Smrtonosna klopka“, “Yanoame/Posljednji raj“ i “Plaćenici.“ Monti tušira Marrafin crtež u priči #24 “Montana“, iz Ken Parker serijala.
  • Naslov “Izgubljeni svijet“ nose još neke priče iz SBE kuhinje; Zagor Ludens 256 (Boselli/Rubini), Nathan Never SD 21 (Serra/Bastianoni), Mister No Specijal 9 (Nolitta/Diso), Dylan Dog Almanah 6 (Mignacco/Montanari & Grassani).
  • Gian Luigi Bonelli se s tematikom izgubljenih svjetova i naroda okušao i u Zagorovom ,serijalu; Extra 37/39 “Ljudi iz močvare“, 43/44 “Šumski demoni“, 47/48 “Zeleni ponor.“
  • Tex se i kroz ranije priče susretao s izvanzemaljskim. To su Gianluigijeve priče za sada objavljene u ZS ediciji; 301 “Usijani meteor“, 302 “Krater strave“i 457 “Dramatičan lov“.
  • U priči se pojavljuje kanadsko- francuski metis Gros Jean, iliti Debeli Žan u Dnevnikovu prijevodu. Taj traper i vlasnik male kompanije s krznima je ideja Gianluigia, a grafički tvorac lika je Galleppini. Njegovo prvo pojavljivanje bilo je u LMS 60 “Živa lavina“(Libellus color 6 “Klopka“), a kasnije se pojavljivao u slijedećim pričama; ZS 573/574 “Bela pustinja“ ZS 757 “Tvrđava Apača“(u originalu je ovo jubilarni #100 i kolorac je), ZS 856/857 “Izgubljeni svet“, ZS 1059/1061 “Uragan u Skagveju“, ZS 1068/1069 “Indijanska policija“, SD 43“Divljina“, LU 145“Šume Oregona“, a original #530 “Athabasca Lake“ još nije objavljen u nas. Pojavljuje se i u maxi edicijama “Sjeverozapadni teritorij“ i “Aljaska“, ter Strip Agent gigant “Posljednja granica“ i Libellus kolor specijal “Razbojnici iz magle“.
  • Ovaj su se put naši junaci zaputili na daleki i hladni pacifički sjeverozapad, u gradić imena Yakima, stotinjak kilometara od planine Rainier (koja im je krajnji cilj) u saveznoj državi Washington. Zanimljivost ove planine je u tome da kada je jutro oblačno, ova planina stvara poseban spektakl na nebu – sjenku vrha planine koju izlazeće Sunce baca na donju stranu oblaka. Ovaj fenomen je vidljiv samo tijekom jeseni i zime, kada se Sunce prilikom izlaska nalazi u specifičnom položaju u kojem Mount Rainier blokira prve jutarnje zrake.
  • U priči se pojavljuju Indijanci Klamath, pripadnici plemena Lutuamian, nastanjeni oko močvara i jezera Klamath, te uz rijeke Williamson i Sprague u jugozapadnom Oregonu. Danas žive uz jezero Klamath s plemenima Yahuskin i Modoc; njih oko 3,500. Nekada su bili sjedilačko pleme i živjeli su od lova, ribolova i sakupljanja sjemenki wokasa, jedne močvarne biljke. Klamathi su jedno od plemena koje držalo robove, što je pak karakteristika kulturnom području sjeverozapadne obale. Do svojeg punog priznanja dolaze tek 1986., a 11 godine kasnije u Chiloquinu otvaraju kazino Kla-Mo-Ya Casino, nazvan po prvim slogovima imena plemena Klamath, Modoc i Yahuskin.

Kad vam netko spomene izgubljeni svijet kao temu u stripovima, kojeg se Bonelli junaka prvog sjetite? Zagora, naravno, a kojeg bi drugog. Rame uz rame sa svojim vjernim Chicom, prokrstarili su brojnim izgubljenim svjetovima i izgubljenim gradovima, čak i paralelnim dimenzijama. Susreli se sa mutiranom florom i faunom i raznim ljudskim zajednicama (i ne samo ljudskim) koji egzistiraju u takvom svijetu. Zagor je rekorder po takvim putovanjima; u serijalu koji traje 56 godina nebrojeno smo se puta otisnuli u avanture koje su pisali razni scenaristi. Nolittine epizode na tu temu najviše volim od svih pisaca, a znao je odvesti naše junake u neistražene i opasne zemlje u pričama: “Vrata pakla“, “Američka odiseja“, “Odlazak u nepoznato“, “Smrtonosni cvijet“, “Dobar i loš“, “Tajanstvene vode“, “U službi cara“, “Posljednji viking“. Nolitta nam je predstavio vikinge, prapovijesna plemena, okrutne čovjekolike majmune, vikinge vukodlake, rusku zajednicu, čudovište iz močvare, mutiranu floru i faunu. Odradio je neke vrhunske priče koje spadaju u sam vrh serijala. Ni Toninelli nije bio loš, iako nije preferirao takvu temu proslavio se “Ukletom zemljom.“ Mellonceli nam je servirao skrivenu zajednicu Maya na obroncima planine Shanondoah u Virginiji. Castelli je pak odvukao naše junake duboko ispod zemljine površine, u carstvo Wakosa i Sikkima, divovskog guštera i pauka ljudoždera. Sclavi je prvi posegnuo za paralelnom dimenzijom i bacio Zagora u Golnor, svijet malenih debeljuškastih dobroćudnih ljudi i svijet opakih zlih trolova, svijet dobrog čarobnjaka Elcina i svijet nemilosrdnog Crnog gospodara. Staru gardu scenarista mijenjaju Boselli i Burattini koji trenutno naše junake provlače kroz jedan mit; mit o Atlantidi i davno nestaloj civilizaciji, a započelo je Bosellijevom pričom “Konkvistadori“, zatim odiseja u Africi, nastavilo se s Richterom i aztečkom civilizacijom u yucatanskoj džungli, a zadnje pročitano na tu temu je Bosellijev “Izgubljeni svijet.“

Ali nije Nolitta bio prvi koji je provukao Zagora kroz neki izgubljeni svijet. Bio je to njegov otac Gian Luigi Bonelli, koji je uradio nekoliko takvih tematskih priča. To su tri epizode: “Ljudi iz močvare“ (extra 37/39), “Šumski demoni“ (43/44) i “Zeleni ponor“ (47/48), a pripadaju onom početničkom periodu serijala kroz koji je Zagor tražio i svoj izgled i svoj identitet, period koji fanovi karakteriziraju kao naivan. Recimo samo da se Gianluigi nije proslavio sa svojim scenarijskim rješenjima u tim pričama, ali to mu nećemo uzeti za zlo jer u toj ranoj fazi idejama nisu puno odskakali ni Nolitta ni Ferri.

Gianluigi se proslavio Texom. Tex je strip koji se bazira na klasičnoj western tematici. Imamo pobunjene i ratoborne Indijance, krijumčare oružja i alkohola, bogate i ohole zemljoposjednike i rančere, raznorazne bandite i ološ, osvetnike… a između toga imamo i poneku epizodu s natruhom fantastike ubačenim u lik Mephista ili Yame. Ili priča pod naslovom „ Dramatičan lov“ objavljena u ZS ediciji. Jeste čitali tu priču? Ako jeste, onda ćete sigurno naći neke poveznice kroz izgled jednog lika koji se pojavljuje u toj priči i plemena Ghundara iz ove recenzije.

Kako tematika izgubljenog svijeta funkcionira u klasičnom western stripu? Idemo redom. Za razliku od Zagora čije sam avanture sve pročitao, za Texa ne mogu tako nešto reći. Ostalo mi je u sjećanju da se Tex susreo sa starom civilizacijom konkvistadora u ZS pričama 415 “Mudra Raskar“ i 416 “Crna straža.“ Bilo je tu i susreta s praljudima i dinosaurusima; 427 “Strela Mah-Sahi“ i 428 “Kameni ratnici“. Pročitao sam ih ponovno i ništa posebno, kvaliteta priča na razini Zagorovih iz početnog perioda, čak i susret s konkvistadorima odmah me podsjetio na Gian luigijev davni rad slične tematike na Zagoru; priča o zajednici Francuza u jednom izoliranom darkwoodskom području. Je li bilo još sličnih Gian Luigijevih tematskih priča kroz Texov serijal? Nemam pojma, ako i je, ne vjerujem da su odskakali kvalitetom od ovih jednostavno odrađenih. Jesu li se scenaristi nakon Texova oca okušali na toj tematici? Ne znam, još nisam pročitao niti jednu priču scenarista koji su došli nakon Bonellija.

Što tjera naše junake u jedan takav svijet? Tex i Zagor su junaci koji neće natrpati pun ranac konzervi hrane, staviti tropski šešir na glavu, uzeti kartu i kompas u ruke i iz puke znatiželje uputiti se u neko neistraženo mjesto koje vrvi raznoraznim opasnostima; od mutirane flore i faune do mutiranih ljudi. Njihovo pogonsko gorivo je pomoć prijatelju u nevolji. Tako i u ovoj priči.

Bonellijevo klasično otvaranje priče ne iznenađuje nas nikakvom inovacijom. Stari prijatelj treba pomoć, kreće putovanje do gradića tijekom kojeg dobivamo tek šture informacije, zatim susret sa starim prijateljem, malo šakačkog obračuna sa stanovnicima da se pokaže tko ima veća muda i onda čašćenje u saloonu. I tu priča počinje. U čemu je stvar, koje brige more Grosa? Ide klasična postavka; tajanstvena i maskirana zajednica otima žene iz plemena Klamath. Ništa novo ali pomalo zanimljivo, znatiželja ipak postoji da saznamo tko se krije iza maski i koja je svrha otmica. Tu se baca mamac čitatelju u obliku zlatnih predmeta, da se uhvati kao ribica i pomisli; ovo će biti jedna priča o beskrupuloznim kopačima zlata koji otimaju sirote indijanske skvo da im one peru duge gaće dok oni kao patuljci kopaju u rudniku. U prvom dijelu priče nema puno mudrovanja, padaju dogovori, sakuplja se oprema, kreće se na put. Cilj je ledom i snijegom okovana planina Rainier. Da našim junacima ne bude dosadno tijekom putovanja, ubacuje se grupica razbojnika koje je zaslijepila pohlepa za zlatom i prate ih stopu. Upoznajemo Indijance Klamath, saznajemo neke detalje o tajanstvenoj maskiranoj zajednici i priča fino teče dalje. Gian Luigi je priči dodao snježni ugođaj, godišnje doba koje je proslavio nekoliko Zagorovih priča, a upravo je jedna takva, dok pišem ovu recenziju aktualna; #275 “Bijeli pakao.“ Upravo je ta famozna snježna atmosfera omogućila nekoliko kvalitetnih scena u ovoj Texovoj priči, imamo nekoliko dramatičnih pogibija članova ekspedicije. Fino razrađeno, po pravilu, jer čim je putovanje grupe ljudi u radnji, odmah se kod čitatelja stvara pretpostavka da će neki njeni članovi tijekom putovanja na neki način skončati svoj život. Gian Luigi je ovaj dio priče odradio je kao po špagi. Nije loše, ali ničim posebnim se ne ističe. Za sad čitljivo, rekao bih nit' smrdi nit' miriše.

Pad kvalitete priče nastaje dolaskom u pećinu u kojoj obitavaju tajanstvena stvorenja. Ulaskom u nju konačno dobivamo sve odgovore. Ali kao što kaže jedna stara poslovica: Znatiželja je ubila mačku. Ovdje je toliko gluposti i bedastoća nadrobljeno da je to jednostavno užasno, nemilosrdni atak na inteligenciju čitatelja. Bonelli kao da se pogubio i više ne vlada scenarijem i pokušava nam servirati banalna, u nekim trenutcima i priglupa rješenja.

Upozoravam čitatelje da sada kreće jedan veliki spoiler.

Prvo što upada u oči lošom i površnom razradom je način na koji su naši junaci zarobljeni. Naoružani su najmodernijim Winchesterkama, a zarobljeni od primitivne zajednice koja ima oružje iz kamenog doba. No dobro, zarobljavanje ima svrhu da grupu upozna s tajanstvenim Gospodarom leda i njegovim podanicima. Gian Luigi koristi staru shemu; od kolega prezreni znanstvenik kojeg je megalomanija odvela u ludilo, a sve prikazano dijaboličnom, unakaženom ekspresijom lica, i kako to već biva, profesor igrom slučaja postaje vođa primitivnoj zajednici. Štuju ga kao božanstvo i slušaju svaku njegovu zapovijed. Pričam ti priču, kaže nama ludi znanstvenik i počinje. Alieni su u fokusu priče, alieni koji su davnih vremena posjetili ovaj dio Zemlje, voljeli su zimu i kisik i tu se nastanili. A pazite sad kontradiktornost; već u drugom kadru profesor nam baca priču da ih je ubila zemljina atmosfera. Zatim nam predstavlja tajanstvene maskirane osobe. Oni su Ghundari, staro indijansko pleme koje je živjelo na tom prostoru (moš' mislit' da će netko živjeti u tako surovom okolišu bez pristupa hrani), a koje je radijacija iz alienovih strojeva mutirala u zelena nakazna čudovišta s krljuštima poput zmija. Tijelo im je nagrđeno, ali mozak i lingvistika im funkcioniraju besprijekorno. Idemo dalje, što se krije iza otmica žena? Nismo dobili konkretan odgovor na to, neki zaključak koji čitatelj može sam izvući je da im žene služe kao robovi, ne usudim se reći i za rasplod, jer pitanje je imaju li Ghundari visuljka nakon svih tih mutacija i transformacija. I sve nam to ludi znanstvenik prepričava iz svoje posebne odaje, pećine koja je dupkom napunjena knjigama. Toliko knjiga, braćo mila, ni u dugoselskoj knjižnici nema. Od kud te knjige u toj pećini? Alieni se sigurno ne koriste takvim primitivnim papirnim, tvrdo ukoričenim pisanim sredstvom po promotivnoj cijeni od 175 kn prva dva mjeseca, a kasnije po punoj cijeni, a još je manje vjerojatnije da je sve te knjižurine ludi profesor teglio sa sobom. Strašno kakva scenarijska rješenja i objašnjenja u tom dijelu priče radi Gian Luigi. Naravno, nakon litanija ludog znanstvenika vrijeme je da se naši junaci izvuku iz ledene tamnice. I to kako, na “genijalan i jedinstven“ način; tamnica ima tajni prolaz. Isuse dragi, ne mogu više, doista ne mogu više ni slova napisati o ovoj katastrofi od završnice priče. Ne spašava ju ni trunka nostalgije, a nostalgija kao što već znamo, nekim pričama iz našeg djetinjstva zna poprilično podići reputaciju. Ovoj ne.

Sjena koju vrh Mount Rainiera baca podno oblaka, a vidljiva je samo u jeseni i zimi, u jutarnjim satima, kada se Sunce nalazi u specifičnom položaju prilikom kojeg Mt. Rainier blokira prve jutarnje zrake.

Naprijed

TX LIB 52 Operacija Panama

TX ZS 869/872 Zločin na zaleđenom jezeru

Naprijed

Recenzije čitatelja

  • Koresh

    Ukupna ocjena 86%

    8, 9, 9, 8

    Neobična priča, ali mi se svidjela

    14.10.2017
    09:58:00 sati
    Koresh
    uredi
  • Ukupna ocjena 61%

    6, 4, 8, 7

    Slažem se sa recenzentom. Motiv izgubljenog svijeta je več 100 puta viđen. Što se priča odmiče dalje više je gluposti. Svejedno črtež mi je dobar i sve skupa se brzo pročita. Samo nije to priča kojoj bi se vračao.

    14.10.2017
    10:41:00 sati
    tekumze
    uredi

Anketa

Što vam je najinteresantnije na stripovi.com?

Rezultati

Arhiva

Najnovije

Vijesti

Magazin

Recenzije

Aukcije

Forum

Najčitanije

Vijesti

Magazin

Recenzije

  • Zenit 666
    Kod: ZG LUSP 36
    Ocjena: 75%
    Vrijeme: 20.9.2017. 23:55:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 33
    Broj pogleda: 2417
  • Sertao
    Kod: ZG LU 254-255
    Ocjena: 72%
    Vrijeme: 28.9.2017. 1:15:00
    Autor: Elderane84
    Broj komentara: 15
    Broj pogleda: 1511
  • Labirint
    Kod: NN MX1c
    Ocjena: 53%
    Vrijeme: 25.9.2017. 0:03:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 1
    Broj pogleda: 1332
  • Crno stroj
    Kod: NN LIB 61b
    Ocjena: 60%
    Vrijeme: 29.10.2017. 19:19:00
    Autor: Jerry Krause
    Broj komentara: 0
    Broj pogleda: 1262
  • Izgubljeni svijet
    Kod: TX ZS 586/587
    Ocjena: 63%
    Vrijeme: 13.10.2017. 22:03:00
    Autor: igor 12
    Broj komentara: 2
    Broj pogleda: 1117

Aukcije

Forum